Mogoriš

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Mogoriš je tribut, dohodak kojeg su Dubrovčani plaćali Slavenima u zaleđu za korištenje pašnjaka i vinograda na njihovom području.

Njegova historija seže u ranosrednjovjekovno doba. Bizantski car i pisac Konstantin VII Porfirogenet zabilježio je ovaj prvi dubrovački tribut. Dubrovnik je plaćao zakupninu po 36 zlatnika godišnje knezovima Trebinja i Zahumlja za zemljište koje je obrađivalo njegovo stanovništvo. Dosta vremena kasnije, u povelji srpskog kralja Radoslava Nemanjića koju je 1234. izdao Dubrovniku spominje se humski i trebinjski tribut pod nazivom mogoriš. Humski mogoriš davala je Dubrovačka opština za Rijeku, i zatonske vinograde i poljičke vinograde, a trebinjski mogoriš bio je naknada za vinograde u Žrnovnici. Srpski kralj Vladislav Nemanjić je oslobodio Dubrovčane trebinjskog mogoriša, a humski mogoriš i dalje je padao na teret posjednika imanja u Rijeci i Zatonu. Početkom 14. vijeka humski mogoriš primali su Dedići iz Popova polja. Kada je zavladao Humom, 1326. bosanski ban Stjepan II Kotromanić tražio je mogoriš za sebe, što su Dubrovčani odbili sa obrazloženjem da on pripada Dedićima iz Popova i da na njega nemaju pravo ni srpski ni bosanski vladari ni humski knez.

Kao gospodari Popova polja mogoriš su primali Vladislav i Bogiša Nikolići, župan Sanko Miltenović, pa Tvrtko I Kotromanić. Od tada je isplaćivan ili bosanskim vladarima ili gospodarima Popova polja. U 15. vijeku, dolaskom vojvode Sandalja Hranića Kosače u posjed istočnog dijela Humske zemlje, pa i Popova, Dubrovčani su mogoriš njemu isplaćivali (1404-1413). Kasnije je mogoriš vraćen vlasteli Nikolićima.

Mogoriš se plaćao u iznosu od 60 perpera dubrovačkih dinara. Kao uzdarje primatelji mogoriša su davali Dubrovčanima dobro uzgojenu kravu.

Specifičnost mogoriša ogleda se u činjenici da je uz njega bio povezan i bosanski vladar kao suveren Bosanskog kraljevstva pod čijom se jurisdikcijom nalazila župa Popovo i vlastela iz Popova. Bosanski vladar je odobravao kome treba da se isplaćuje mogoriš. Tako je ovaj neveliki tribut bio svojevrsni politički barometar putem kojeg se prati politička situacija u neposrednom dubrovačkom zaleđu.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Mihailo Dinić, Dubrovački tributi, Glas Srpske kraljevske akademije 168, Beograd 1935, 203-257.