Mujo Demirović

Akademik prof.dr.sci Mujo Demirović, profesor emeritus. (Klisa, 25. april 1950 – Bihać, 29. oktobar 2020) bio je bosanskohercegovački sociolog, politolog i javni radnik.

Biografija

Mujo Demirović, sin Muhibe i Avde, rođen je 25. 04. 1950. godine u Klisi, općina Bihać. Osnovnu školu završio je u Kulen Vakufu. Istovremeno je učio svirati žičane instrumente. Muzičku naobrazbu je nastavio u učiteljskoj školi kod pedagoga Branke i Tatjane Smiljanić, roditelja primadone Radmile Smiljanić.

Po završetku osnovne škole završio je učiteljsku školu, te se zaposlio kao učitelj u osnovnoj školi u Orašcu, općina Bihać. Zbog nedostatka kadrova, predavao je matematiku i još neke predmete u višim razredima i istovremeno vanredno studirao psihologiju. Godine 1970. upisao je Fakultet političkih nauka, odsjek politologija. Istovremeno je uz politologiju vanredno upisao i pravo. U toku studija sarađivao je sa prof. dr. Fuadom Muhićem, koji ga je predložio za asistenta. Po otvaranju više tehničke škole, na poziv dolazi u Bihać i od 01. novembra 1975. godine izabran je za predavača Osnova marksizma. Do tada je bio rukovodilac Marksističkog centra u Bihaću. Godine 1976. odlazi na odsluženje vojnog roka u PŠRO Bileća, a zatim u Pančevo. Izbijanjem procesa u SR BiH, prihvata dužnost predsjednika MOK-a SSRN. Osim toga, bio je član GO SDP BiH, ali je podnio ostavku na članstvo i sve dužnosti zbog neslaganja sa metodom rada rukovodstva. Na Općim izborima 2010. bio je kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine kao predstavnik BPS. Od devet kandidata, bio je peti sa 1,92% ukupno osvojenih glasova.

Tokom Rata u Bosni i Hercegovini, bio je jedan od dobrovoljaca i organizatora otpora u Krajini, gdje je obavljao odgovorne dužnosti u Armiji Republike Bosne i Hercegovine. 01. novembra 1993. godine Vlada Republike Bosne i Hercegovine imenovala ga je za dekana Više ekonomske škole u Bihaću, kao i predsjednika Državne komisije za razmjenu ratnih zarobljenika.

Rad u višem i visokom obrazovanju

U visokom obrazovnom sistemu prošao je sva akademska zvanja, od asistenta, predavača više škole, do redovnog profesora. U toku svog dugogodišnjeg rada predavao je: sociologiju (pravo obrazovanja), demokratiju i ljudska prava, savremene pravno političke sisteme, filozofiju, sociologiju religije, metodologiju naučno-istraživačkog rada, pravo lokalne i regionalne samouprave itd. Za većinu gore navedenih predmeta napisao je udžbenike, a za ostale priredio izabrane tekstove, autorizirane skripte i predavanja. Povodom obilježavanja 20 godina Univerziteta 2017. godine, Senat ga je na svečanoj sjednici izabrao za profesora emiritusa. Iste godine, Senat univerziteta izabrao ga je za akademika BANU. U visokom obrazovanju obavljao je dužnosti prodekana i dekana u više mandata a kasnije prorektora, v.d. rektora i rektora.

Akademsko usavršavanje

25. aprila 1983. godine magistrirao je na Interdisciplinarom studiju Univerziteta u Sarajevu na temu "Historijska nužnost različitih puteva izgradnje socijalizma" pod mentorstvom Fuada Muhića, i dobio zvanje magistra društvenih nauka. Po tadašnjim uslovima izabran je za profesora više škole. Sa Fuadom Muhićem skicirao je okvirnu temu koja je tretirala socijaldemokratiju i vlast. Kao preduslov da bi uradio takvu temu na Goetheovom institutu u Schwäbisch Hallu, četiri mjeseca učio je njemački jezik, a lektor mu je bio Walter Lenzko. Tamo se upoznaje sa relevantnom literaturom njemačke socijaldemokratije, a posebno profesora Rikarda Leventala. Uspostavljanjem mira, na prijedlog akademika Omera Ibrahimagića kao mentora, isti je 16. 9. 1998. godine odbranio doktorsku disertaciju "Teorija i izvori srpske nacionalne politike prema Bosni i Bošnjacima" i stekao titulu doktora političkih nauka.

Objavljene knjige, udžbenici, naučni i stručni radovi

1. Mujo Demirović "Historijska nužnost različitih puteva izgradnje socijalizma", magistarski rad, mentor prof.dr. Fuad Muhić
2. Mujo Demirović "Teorija i izvori srpske nacionalne politike prema Bosni i Bošnjacima", doktorska disertacija , mentor akademik Omer Ibrahimagić
3. Mujo Demirović "Bosna i Bošnjaci u srpskoj politici" Ekonomski i pravni fakultet Univerziteta u Bihaću 1999.godine
4. Mujo Demirović "Bosna i Bošnjaci u srpskoj politici"-drugo i dopunjeno izdanje, Grafičar Bihać,2016.godine
5. Mujo Demirović i Enes Karić "Reis Džemaludin Čaušević - Prosvjetitelj i reformator", izdavač, NIP “Ljiljan”, Sarajevo 2002. godine;
6. Mujo Demirović – M. Hadžić, Hamdija Pozderac: Državnost i nacionalnost BiH, Pravni fakultet, Bihać 2008.
7.  Mujo Demirović "Medicinska sociologija”, priredio Mujo Demirović , autori: Slaven Letica, Gordana Cerjan Letica, Mujo Demirović, izdavač Viša medicinska škola Univerziteta u Bihaću 2001. Godine
8. Mujo Demirović i Slavo Kukić "Metodologija naučnoistraživačkog rada društvenih nauka", izdavači Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Ekonomski fakultet Sveučilišta u Mostaru 2003. godine;
9. Mujo Demirović: Monoteističke religije, Pedagoški fakultet, Bihać 2004.
10. Mujo Demirović: Demokracija i ljudska prava, izbor tekstova, Pravni fakultet, Bihać 2005.
11. Mujo Demirović – N. Veladžić, Sociologija, Pravni fakultet, Bihać 2006.
12. Mujo Demirović (urednik): Pravo lokalne i regionalne samouprave, autori: Mujo Demirović, Josip Kregar, Mirko Pejanović, Jasmina Bešlagić, Nikola Findrik, Pravni fakultet, Bihać 2012.

Društvena priznanja

1. Povelja Univerziteta u Bihaću, 2007.
2. Zlatna značka Univerziteta u Bihaću, 2010.
3. Zlatna značka Pravnog fakulteta Univerziteta u Bihaću, 2010.
4. Povelja Grada Bihaća «26. februar», 2007 – Najviše općinsko priznanje.
5. Zlatne značke Univerziteta u Sarajevu kao student i 2002.godine kao ministar
6. Zlatna značka Univerziteta u Ljubljani
7. Pištolj komandanta

Poslovne dužnosti

1. Profesor visitor, Pravni fakultet, Sveučilište u Zagrebu
2. Član Aktiva predavača postdiplomskih studija, Fakultet političkih nauka, Univerzitet u Sarajevu
3. Recenzent Evropskog doktorskog studija, Pravni fakultet, Sveučilište J.J. Strossmayer, Osijek, 2011.
4. Član ekspretne radne grupe, Strategija razvoja naučno istraživačkog rada u FBiH.

Za dvadesetogodišnjicu rada Univerziteta u Bihaću, Senat je donio odluku da se isti promovira u pofesora emeritusa. Obavljao je odgovorne funkcije u nastavi, kao što su dekan Više ekonomske škole u dva mandata, rektor Univerziteta u Bihaću u dva mandata, kao i prorektor u dva mandata. U periodu 2001-2003. godine bio je ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta FBiH. Osnivač je dvije fondacije za kulturu (Fondacija za filmsku umjetnost i izdavaštvo, kao i osnivanje Inicijalnog fonda za stipendiranje magistara i studenata). Kao ministar inicirao je i finansirao izradu prvog bukvara na romskom jeziku. Na lični zahtjev 2014. godine je penzionisan, mada nije prestao sa akademskim i naučnim angažmanom i radom. Njegova biografija objavljena je u ediciji "Ko je ko u bošnjaka", izdavač: Vijeće Kongresa Bošnjačkih Intelektualaca kao i u ediciji biografskog leksikona "Ko je ko u Bosni i Hercegovini."