Neumannov granični uslov
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
U matematici, Neumannov granični uslov (Granični uslov druge vrste) je vrsta granični uslov, koji je dobio naziv po Carlu Neumannu.[1] Kada se nametne običnoj ili parcijalnoj diferencijalnoj jednačini, uslov specifikuje da derivacija rješenja uzima na granicama domena.
U slučaju obične diferencijalne jednačine, na primjeru kao što je
na intervalu
Neumannov granični uslov ima oblik
gdje su
i
zadati brojevi.
Za parcijalne diferencijalne jednačine na domenu
na primjer
(
označava Laplacijan), Neumannov granični uslov ima oblik
Ovdje,
označava (najčešće vanjsku) normalu na granicu ∂Ω, a
je zadata skalarna funkcija. Derivacija pravca, koja se nalazi na lijevoj strani, desinisana je kao
gdje je ∇ gradijent, a tačka predstavlja unutrašnji proizvod.
Također pogledajte [uredi]
Reference [uredi]
- ↑ Cheng, A. and D. T. Cheng (2005). Heritage and early history of the boundary element method, Engineering Analysis with Boundary Elements, 29, 268–302.






