Neverbalna komunikacija

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Neverbalna komunikacija je način kojim ljudi komuniciraju bez riječi, bilo namjerno ili nenamjerno. Neverbalno ponašanje koristi se za izražavanje emocija, pokazivanje stavova, odražavanje osobina ličnosti i poticanje ili mijenjanje verbalne komunikacije.

Neverbalni znakovi[uredi | uredi izvor]

Neverbalni znakovi uključuju:

  • izraze lica
  • ton glasa
  • geste
  • položaj tijela ili pokret
  • dodir i
  • pogled.

Charles Darwin vjerovao je da je ljudsko izražavanje emocija univerzalno, tj. da svi ljudi na isti način izražavaju i tumače emocije izrazima lica. Istraživanja pokazuju da je Darwin bio u pravu za šest glavnih emocionalnih ekspresija: srdžba, sreća, iznenađenje, strah, gađenje i tuga.

Ton glasa, spuštanje ili podizanje glasa, ubrzani ili usporeni govor, naglašavanje pojedinih riječi, umetnute pauze i sl. služe nam za ostvarivanje svih navedenih funkcija kojima služi neverbalno ponašanje.

Kontakt očima i pogled vrlo su moćni neverbalni znakovi: širom otvorene oči i proširene zjenice pokazatelj su sviđanja, "smještaj" i dužina pogleda ukazuju na interes i emocije i pomažu nam u usklađivanju komunikacije s drugom osobom, skrivanje pogleda često je znak neiskrenosti, ali može biti i znak neugode.

Geste ili pokreti rukama također olakšavaju komunikaciju. Postoje razne vrste gesta:

  • amblemi - neverbalne geste koje zamjenjuju verbalnu poruku (mogu se koristiti samostalno) i imaju dobro poznato značenje unutar određene kulture, no među različitim kulturama mogu izazvati nesporazum.
  • ilustratori - geste koje koristimo kako bi ilustrirali ili pojasnili verbalnu poruku i nemaju značenja ako se koriste samostalno.

Dodir pokazuje naklonost, bliskost, ugodnost i ponekad dominiranje. Određen je s tri faktora: stepenom sviđanja i privlačnosti, stepenom poznatosti i bliskosti, te moći i statusom.

Korištenje osobnog prostora jeste neverbalno ponašanje koje uveliko varira među kulturama. Razlikujemo nekoliko zona:

  • intimna zona - do 45 cm
  • osobna zona (porodica i prijatelji) - do 1.20 m
  • socijalna zona (društveni i poslovni odnosi) - od 1.20 do 3 m
  • javna zona (nepoznati) - više od 3 m

Držanje tijela - način na koji stojimo ili sjedimo može biti vrlo jasan pokazatelj onoga što osjećamo:

  • Otvoreni položaj ruku i nogu = naklonost
  • Prekrižene ruke i noge = oprez, nesigurnost

Izgled - odjeća koju imamo na sebi, frizura i stil služe nam za samopredstavljanje. Pokazuju kako sebe percipiramo i kako bismo voljeli da nas i drugi vide.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: