New York Knicks

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
New York Knicks
Konferencija Istočna
Divizija Atlantska
Osnovan 1946.
Historija New York Knicks
1946-danas
Dvorana Madison Square Garden
Grad New York City
Boje plava, narančasta, srebrna, crna
Trener Derek Fisher
Vlasnik The Madison Square Garden Company
Prvak 2 (1970, 1973)
Konferencijski prvak 8 (1951, 1952, 1953, 1970, 1972, 1973, 1994, 1999)
Divizijski prvak 5 (1971, 1989, 1993, 1994, 2013)

New York Knickerbockers[1], skraćeno Knicks, jeste košarkaški klub iz New York Cityja. Takmiči se u NBA-ligi.

Historija kluba[uredi | uredi izvor]

Utakmica Knicksa, koju su odigrali 1. novembra 1946. u sklopu tadašnje Basketball Association of America (BAA) protiv Toronto Huskiesa u Torontu, prva je službena klupska utakmica kluba i NBA-liga je bilježi kao prvu službenu utakmicu NBA-lige.

Od svog nastanka Knicksi nikad nisu mijenjali prebivalište, po čemu su jedini u NBA-ligi uz Boston Celticse.

U prvoj deceniji postojanja bili su jako respektabilna ekipa, te su igrali u 3 uzastopna NBA finala (1951, 1952, 1953), ali nisu uspjeli osvojiti titulu.

1955, 1956. i 1959. uspjeli su ući u doigravanje, ali su ispali u prvom krugu.

Sljedećih 7 godina bile su veoma težak period za Knickse te su redovno završavali posljednji u diviziji. Tada su se desili i neki od najtežih poraza u historiji kluba, kao što je poraz od Los Angeles Lakersa 162-100. Još jedan crni događaj iz tog perioda jeste 100 primljenih poena od jednog igrača (Wilt Chamberlain).

Šampionske godine[uredi | uredi izvor]

Kao naznaka boljih vremena, u tom periodu (1964), Knicksi na NBA draftu, biraju Willisa Reeda, koji na kraju sezone dobija nagradu NBA novajlija godine. Nakon Reeda u klub dolazi trener Red Holzman, koji od mladih igrača, kao što su Bill Bradley i Walt Frazier, stvara ekipu za doigravanje. 1969. godine klub dovodi pojačanje, Davea DeBusscherea, i tu sezonu završava s omjerom 54-28. Prvi put od 1953. prolaze prvi krug i gube konferencijsko finale od Boston Celticsa.

U sezoni 1969/70. Knicksi idu do svog rekordnog omjera, 60-22. U NBA finalu te sezone pobijedili su Lakerse i osvojili prvu titulu NBA-prvaka.

Odlučujući trenutak ovog finala desio se u sedmoj utakmici. Naime, iako teško povrijeđen, Willis Reed, pred sami početak utakmice, vidno hramljući, ušao je na teren. Postigao je dva prva pogotka za Knickse i sjeo na klupu. Iako više nije ulazio u igru, njegova hrabrost inspirisala je ostatak tima i pobijedili su 113-99.

Dresovi svih igrača iz startne postave te sezone izloženi su na počasnom mjestu u dvorani Madison Square Garden, a njihovi brojevi povučeni iz upotrebe (Frazier - 10, Reed - 19, DeBusschere - 22, Bradley - 24 i Barnett - 12).

Poslije prve titule Knicksi su krenuli s uspješnim nizom: najprije finale konferencije i poraz od Baltimore Bulletsa, potom (uz pojačanje, Earla Monroea) NBA-finale i poraz od Lakersa. 1972. ponovo su igrali protiv Lakersa u finalu, ali ovog puta Knicksi su bili uspješniji i osvojili drugu NBA-titulu. Još jedna uspješna sezona i konferencijsko finale ostvarena je 1973, ali su izgubili od Celticsa u 5 utakmica.

Iste godine Reed je najavio oproštaj od košarke, nakon čega klub pada u prosječnost.

Ewingova era[uredi | uredi izvor]

U sljedećih nekoliko sezona, i kad bi uspjeli ući u završnicu, ispadali su u prvom ili drugom krugu.

Na NBA draftu 1985. Knicksi imaju pravo prvog izbora te biraju centra, Patricka Ewinga, koji je u prvoj sezoni imao prosjek od 20 poena i 9 skokova po utakmici i dobio nagradu za novajliju godine. Klub ipak nije osigurao doigravanje.

Od 1988 do 1993. redovno su nastupali u završnicama, a čak 4 puta ispadali od Bullsa (posljednje godine u finalu konferencije).

Odlaskom Jordana iz Bullsa Knicksima se ukazala prilika za osvajanje konferencijske titule i odlazak u NBA-finale 1994. Uspjeli su, ali su izgubili u 7 utakmica od Houston Rocketsa.

U sedmoj, odlučujućoj utakmici podbacio je jedan od najvažnijih igrača, John Starks. Pogodio je samo 2 šuta od 18 pokušaja, ali ga trener Pat Riley ipak nije mijenjao iako je na klupi imao dobrih šutera.

Sljedeće 4 sezone redovno su ispadali u drugom krugu doigravanja.

U skraćenoj sezoni 1998/99 (zbog štrajka igrača) postali su prva ekipa koja je kao osmoplasirana u konferenciji došla do NBA-finala. Izgubili su 4-1 od San Antonio Spursa.

2000. godine izgubili su konferencijsko finale, nakon čega je Ewing napustio Knickse.

Loša uprava[uredi | uredi izvor]

Knicksi su se kupovinom preplaćenih igrača, lošim razmjenama igrača i pogrešnim izborima igrača na draftu doveli do jako slabih rezultata i enormnog trošenja novca.

Kao primjer loše uprave možemo navesti sezonu 2005/06, gdje je klub za prekoračenje platnog limita platio kaznu od preko 60 miliona dolara.

Iako već godinama troše najviše novca u ligi, u periodu 2002 do 2006. samo su jednom ušli u doigravanje i ispali u prvom krugu.

Zaslužni pojedinci[uredi | uredi izvor]

Igrači u Kući slavnih[uredi | uredi izvor]

Treneri u Kući slavnih[uredi | uredi izvor]

Penzionisani brojevi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: