Nogometna reprezentacija Nigerije
| Nadimak | Super orlovi, Zeleni orlovi | ||
|---|---|---|---|
| Federacija | Nigeria Football Federation | ||
| Selektor | Stephen Keshi | ||
| Najviše nastupa | Joseph Jobo (95) | ||
| Najbolji strijelac | Rashidi Yekini (37) | ||
| FIFA kod | NGA | ||
| FIFA rang | 28. (april 2013.) | ||
| Najveći FIFA rang | 5 (april 1994.) | ||
| Najniži FIFA rang | 82 (novembar 1999.) | ||
|
|||
| Svjetsko prvenstvo u nogometu | |||
| Broj učestvovanja | 4 | ||
Nigerijska nogometna reprezentacija predstavlja Nigeriju u nogometu, te se nalazi se na 28. mjestu FIFA tabele. Nogometna reprezentacija ima nadimak "Super Eagles" (bos. Super orlovi). Kao oficijelni stadion nigerijske reprezentacije za odigravanje domaćih utakmica koristi se Abuja stadion koji je otvoren 2003. a nazvan je po glavnom gradu Nigerije.
Najvećim uspjesima nigerijske nogometne reprezentacije smatra se osvojeno zlato na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. te zlato na Afričkom kupu nacija 1980. i 1994.
Nigerija je članica AFC i FIFA, kontinentalnog i međunarodnog nogometnog saveza. FIFA-in kod Nigerije je - NGA. Svoj najniži rang na FIFA-inoj tabeli, Nigerija je imala u novembru 1999. (82.), dok je najviši rang postignut u aprilu 1994. (5.).
Sadržaj |
Historija [uredi]
1990-e [uredi]
Nigerija je jedna od najtrofejnijih i najcjenjenijih afričkih reprezentacija, a u svojim vitrinama ima dva zlata, četiri srebra i sedam bronzi s afričkog Kupa nacija. Na svjetsku scenu stupila je tijekom devedesetih godina, a od tada se na završnici Mundijala pojavila tri puta. Prvi put plasirali su se 1994. godine, kada su osvojili grupu D, ispred Bugarske, Argentine i Grčke. Ipak, u osmini finala izbacila ih je Italija. 1:0 vodili su Nigerijci golom Amunekea do 88. minute kada je Roberto Baggio odveo utakmicu u produžetke. Još jednim golom Baggija, deset minuta kasnije iz kaznenog udarca, Italija je prošla u četvrtfinale.
Na Mundijalu u Francuskoj Nigerija je opet završila grupu kao prvoplasirana reprezentacija i to ispred Paragvaja, Španije i Bugarske. Čuvena je 3:2 njihova pobjeda na otvaranju protiv Španije i gol Sundaya Oliseha Andoniju Zubizarreti. Međutim, opet je Nigerija ispala odmah na početku nokaut faze. Golovima Mollera, Briana Laudrupa, Ebbea Sanda i Thomasa Helvega sa čak 4:1 razbili su ih Danci. Gol Tijania Babangide nekoliko minuta prije kraja utakmice bio je samo počasni gol prije polaska kući.
Novija historija [uredi]
Četiri godine kasnije, u Japanu i Koreji, Nigerija nije bila ni približno moćna i atraktivna kao godinama prije. U grupi smrti, sa Švedskom, Engleskom i Argentinom, Nigerija je završila kao zadnja. Nakon poraza od Argentine u prvoj utakmici, Nigerija je izgubila i od Švedske u drugoj utakmici. U 3. kolu Nigerija je remizirala bez golova s Englezima i tako barem ublažila gorčinu svojim navijačima. Ipak, treba priznati da nije bilo realno očekivati prolaz u jednoj ovako teškoj grupi. Naime, ni Argentinci nisu prošli dalje, što dovoljno govori o kvalitetu protivnika.
Nisu nastupili na Mundijalu u Njemačkoj 2006., ali su bolje sreće bili u kvalifikacijama za Južnu Afriku 2010., koje su završili na 1. mjestu grupe ispred opasnog Tunisa, zabilježivši po 3 pobjede i 3 remija.
Pobjedom protiv Kenije od 3:2 u Nairobiju, Nigerija je 14. novembra 2009. uspjela izboriti nastup na Mundijalu u Južnoj Africi 2010.[1]
Superorlovi su treći put u svojoj reprezentativnoj historiji nastupanja na Mundijalu dodijeljeni u grupu sa Argentinom, a tu su još bili i Južna Koreja i Grčka sa kojom je Nigerija igrala na Svjetskom prvenstvu 1994.
U prvoj utakmici otvaranja na Ellis Park Stadiumu, Nigerija je poražena od Argentine sa 1:0, a gol je postigao Gabriel Heinze u 6. minutu.[2] U drugoj utakmici igranoj na Free State Stadiumu, Nigerija je povela u utakmici protiv Grčke. Međutim, nakon crvenog kartona Sanija Kaite, Grčka je uspjela izjednačiti pred kraj prvog poluvremena. U drugom poluvremenu je Vasilis Torosidis zabio gol u 61. minutu čime je Grčka u konačnici pobijedila sa 2:1. U posljednjoj utakmici igranoj u Durbanu, Nigerija je odigrala 2:2 protiv Južne Koreje, te ispala sa samo jednim osvojenim bodom.
Zbog loših igara nogometnih reprezentativaca, nigerijski predsjednik Goodluck Jonathan je 30. juna 2010. donio odluku kojom je nacionalnu reprezentaciju suspendovao na dvije godine za nastupe u međunarodnim natjecanjima.[3] Ta suspenzija je izložila Superorlove riziku da ih FIFA diskvalifikuje iz svih takmičenja zbog uplitanja politike u sport.
U konačnici je FIFA suspendirala Nigeriju u oktobru 2010. dok je suspenzija ukinuta krajem istog mjeseca nakon što je odbačena sudska tužba Nacionalnog saveza nigerijskih nogometaša protiv Nigerijskog nogometnog saveza.
Krajem 2011. godine Stephen Keshi, 49-godišnji bivši stoper i kapiten nigerijske nogometne reprezentacije, postao je novi selektor Nigerije. Naslijedio je Samsona Siasiju, koji je dobio otkaz nakon što Nigerija nije izborila nastup na kontinentalnom prvenstvu (Kup nacija) prvi put od 1986.
Na Afričkom kupu nacija 2013. igrali su u grupi sa Zambijom, Etiopijom i Burkinom Faso, te se plasirali u četvrtfinale kao drugoplasirana reprezentacija. U četvrtfinalu Afričkog kupa nacija Nigerija je bila bolja od Obale Slonovače 2:1. Nigerija je u Rustenburgu povela u 43. minutu sjajnim pogotkom Emmanuela Emenikea s 30-ak metara. U petoj minuti nastavka Obala Slonovače je izjednačila nakon što je Drogba iz slobodnog udarca pronašao veznjaka Newcastlea Cheicka Tiotea koji je glavom pospremio loptu u mrežu. Ipak, veliko slavlje Nigeriji donio je u 78. minutu Sunday Mba. Nakon četiri uzastopna poraza u polufinalima Afričkog kupa nacija, reprezentacija Nigerije konačno je u petom pokušaju izborila finale. S visokih 4:1 u južnoafričkom gradu Durbanu savladala je reprezentaciju Malija. Elderson Echiejile otvorio je atipičnu golijadu za Afrički kup nacija u 25. minutu. Samo pet minuta kasnije napadač kijevskog Dinama Brown Ideye koristi ubacivanje s desne strane, te klizećim udarcem sretno i spretno zabija za udvostručenje nigerijskog vodstva. Samo minut prije isteka prvog dijela utakmice, sreća je ponovo pomazila Nigeriju, odnosno Emenikea. Nigerija je dobila slobodan udarac na 30 i koji metar od Malijeva gola, a lopta je od "živog zida" prevarila golmana i završila u mreži za visokih 3:0 na poluvremenu. Konačan udarac Malijcima zadao je "džoker" s klupe Ahmed Musa. Konačan rezultat postavio je Cheick Diarra u 75. minutu utakmice. U finalu turnira u Južnoafričkoj Republici "Super orlovi" su pobijedili Burkinu Faso sa 1:0 pred 90.000 gledalaca. Pogodak odluke zabio je Sunday Mba u 45. minutu utakmice. Za Nigeriju je to bila treća kontinentalna kruna nakon 1980. i 1994. godine.
Sastav [uredi]
Golmani: Vincent Enyeama (Hapoel Tel Aviv), Dele Aiyenugba (Bnei Yehuda), Austin Ejide (Hapoel Petah Tikva)
Odbrana: Taye Taiwo (Marseille), Elderson Echiejile (Rennes), Chidi Odiah (CSKA Moskva), Joseph Yobo (Everton), Daniel Shittu (Bolton), Ayodele Adeleye (Sparta), Rabiu Afolabi (Red Bull Salzburg)
Veznjaci: Kalu Uche (Almeria), Dickson Etuhu (Fulham), Mikel Obi (Chelsea), Sani Kaita (Alanija), Haruna Lukman (Monaco), Yusuf Ayila (Dinamo Kijev)
Napadači: Yakubu Aiyegbeni (Everton), Chinedu Obasi (Hoffenheim), Nwankwo Kanu (Portsmouth), John Utaka (Portsmouth), Obafemi Martins (Wolfsburg), Obinna Nsofor (Malaga), Osaze Odemwingie (Lokomotiv Moskva)
Najbolji strijelci [uredi]
| Golova | Ime |
|---|---|
| 37 | Rashidi Yekini |
| 23 | Segun Odegbami |
| 21 | Yakubu Aiyegbeni |
| 18 | Obafemi Martins |
| 17 | Sunday Oyarekhua |
| 14 | Daniel Amokachi |
| 14 | Jay-Jay Okocha |
| 14 | Julius Aghahowa |
| 13 | Nwankwo Kanu |
| 13 | Samson Siasia |
Reference [uredi]
Vanjski linkovi [uredi]
- Official Nigeria Football Federation website
- Kick Off Nigeria- Nigerian Football/soccer news
- Cyber Eagles- Nigerian Football discussion forum
- Nigeria Soccer News
- RSSSF archive of results 1955-2008
- Nigerian Football Online
Nedovršeni članak Nogometna reprezentacija Nigerije koji govori o sportu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
|
|||||||||||
 |
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: |
