Niko Kranjčar

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Bih-usa.svg Neke riječi u sljedećem pasusu trebaju prijevod sa hrvatskog jezika na bosanski jezik.
Ako smatrate da ste sposobni da prevedete sporne riječi, kliknite na link uredi i prevedite ga vodeći računa o stilu i pravopisu bosanskog jezika.
Niko Kranjčar Nogomet{{#if:
Lični podaci
Datum rođenja 13. august 1984. (1984-08-13) (29 god.)
Mjesto rođenja Zagreb, Hrvatska
Visina 1.85 m
Pozicija Vezni
Profesionalni klubovi*
Godine Klub Nastupi (golovi)
2001-2004 Dinamo Zagreb 85 (19)
2004-2006 Hajduk Split 50 (14)
2006-2009 Portsmouth 80 (9)
2009-2012 Tottenham 41 (8)
2012- Dinamo Kijev
Nacionalna reprezentacija**
Godine Reprezentacija Nastupi (golovi)
2004- Hrvatska Hrvatska 73 (14)
* Nastupi i golovi u profesionalnim klubovima koji se računaju samo za službene utakmice i tačni su do 22. juni 2012..

Niko Kranjčar (Zagreb, 13. august 1984.), hrvatski nogometaš.

Sin je nogometne legende zagrebačkog Dinama i Rapida iz Beča, Zlatka ˝Cice˝ Kranjčara. Niko je dosad nastupao za reprezentacije ispod 16, 17, 19 i 21 godine, dok nije dospio među prvih 11 u seniorskoj reprezentaciji Hrvatske.

Dinamo[uredi | uredi izvor]

Već sa 16 i pol godina prozivali su ga najvećim talentom i budućnosti hrvatskog nogometa. Nerijetko je bio uspoređivan sa najvećim evropskim igračima kao što je Zinedine Zidane.

Prvi službeni nastup za najdraži mu Dinamo Zagreb, zabilježio je 2001. sa 16 godina. S vremenom je igrao sve češće, a pritom pokazao sjajan pregled igre, vještinu i lukavstvo, maštovitost u dodavanju.

3 mjeseca prije svog 17 rođendana postigao je prvi službeni pogodak u prvenstvu i karijeri. Sezona 2002./03. bila je dosad njegova najbolja. U Dinamu je izbornik bio Miroslav Blažević, bivši izbornik hrvatske reprezentacije koji ga je postavio za kapetana kluba, čime je Niko sa 18 godina postao najmlađi kapetan u historiji tog kluba. Te je sezone zabilježio sjajne rezultate, sa Dinamom osvojio prvenstvo, te bio proglašen najboljim igračem lige.

Nakon toga javnost ga je konstantno uvrštavala u reprezentaciju i tražila od tadašnjeg izbornika Otte Barića da Niko igra sa najboljim hrvatskim nogometašima. Konačni debi u reprezentativnom dresu zabilježio je u prijateljskoj utakmici sa Njemačkom 18.02.2004. u Splitu, gdje je hrvatska reprezentacija poražena 2:1. Velike komplimente dobijao je od raznih proslavljenih trenera, kao npr. Tomislava Ivića koji je tvrdio da Niko ima sjajan osječaj za loptu i odličan pregled igre, što je danas rjetkost.

U sezoni 2004./05. Niko Kranjčar je zajedno sa njegovim Dinamom bio u velikoj krizi. Igrali su najlošiju sezonu u historiji kluba. Niko je igrao ispod prosjeka za što su, po njegovom ocu, odgovorni treneri. No, da nije baš tako tvrdio je Ivić koji je krivca vidio i u Zlatku Kranjčaru, tvrdeći da bi kod njega Niko bio puno bolji. Kranjčara su tada, kao 20-godišnjaka selili u najelitnije nogometne klubove kao AC Milan i Juventus. Njegova je želja bila i ostala Barcelona. Ipak, službene ponude sa zapada nije bilo. Jedina prava ponuda bila je ona moskovskog CSKA, ali ju je Kranjčar odbio jer nije imao namjeru otići na istok. Prema stranim medijima bio je među najvećim nogometnim nadama zajedno sa Leom Messijem, Lukasom Podolskim, Muntarijem i ostalima.

Hajduk[uredi | uredi izvor]

Početkom 2005. godine zbog loših rezultata kluba, Dinamov dopredsjednik Zdravko Mamić kaznio je igrače smanjenjem plaća, što Kranjčar nije prihvatio tvrdivši da nisu samo igrači krivi za loše rezultate. Nakon toga stavljen je na transfer listu te je njegov odlazak bio siguran. Vuklo ga se od Milana, Valencije, Portsmoutha do Dinama Kijev i svih moskovskih klubova. Na kraju je završio u najvećem rivalu Dinama, splitskom Hajduku. Taj je transfer popraćen ogromnim medijskim zanimanjem, te je bio najveća sportska vijest godine.

Iako je bio igrač a ostao navijač najvećeg rivala, u Splitu je dočekan kao niko prije njega.

U Hajduku je isprva igrao od solidnog do vrlo dobrog, no, zajedno sa klubom je sezone 2005/06 pao u ispodprosječnost.
Za vrijeme zimskog prijelaznog roka špekulacije su postojale da će potpisati ugovor sa francuskim Lyonom. Kružile su priče da je avionom otputovao u Lyon, ali odustao nakom što se za to saznalo. Neki su tvrdili da time podiže cijenu, ili da je sve to izmišljeno, ili je već potpisao predugovor i sl. Svejedno, ostao je u Hajduku do kraja sezone i nije se proslavio. Dinamu se nije uspio osvetiti pogotkom u derbiju.

Pod palicom oca Zlatka[uredi | uredi izvor]

U međuvremenu je u reprezentaciji pod vodstvom oca, izbornika Zlatka Kranjčara imao i dobrih i loših igara te je njegovo uvrštavanje u najboljih 11 države podijelilo mišljenja. Puno je bilo onih koji su to smatrali nepotizmom, ali je tako ostalo kroz čitave kvalifikacije i na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj. U tom razdoblju postigao je pogodak Brazilu u Splitu, te Malti na Valetti, a obje su utakmice završile 1:1. Igre mu se nisu bitno poboljšale, te je i dalje trpio napade, većinom navijača Dinama, dok nogometni stručnjaci nisu bili ni impresionirani, ni razočarani. Nastupio je jednu utakmicu i za mladu U-21 reprezentaciju protiv Srbije i Crne Gore, u Velikoj Gorici nebi li se uspio nadoknaditi 1:3 poraz iz Beograda, ali nije uspio pomoći. U Njemačkoj je na svjetskoj smotri igrao promjenjivo, a opet su se pojavile priče o odlasku u Celtic, Wolfsburg, Romu, Heerenveen itd. On je, s druge strane, tvrdio da je miran kad je u pitanju njegova nogometna budućnost, ali da u hrvatskoj ligi više neće igrati.

Povratak u formu[uredi | uredi izvor]

Usprkos nabrojavanju barem 15 sigurnih novih klubova i potvrđivanju dogovora oko prelaska u španiju Celtu sa strane kupca, Kranjčar mlađi ostao je u Hajduku. Otac mu je zbog neuspjeha na SP-u ostao bez posla, a sljedeći ga je izbornik Slaven Bilić stavio na klupu. Zbog nesnošljivog medijskog naklapanja oko toliko očekivanog transfera, pa neuspjeha u Njemačkoj i otkaza ocu, Niko je odbio do daljnjega davati bilo kakve izjave. Bez pritiska sa strane medija počeo se koncentrirati na ono što mu ide najbolje i pokazao najbolje rezultate. Dolaskom proslavljenog Zorana Vulića na mjesto trenera splitskog kluba, preselio se sa mjesta playmakera u veznog igrača, te već u prve 3 utakmice zabilježio 2 gola i 3 asistencije, dok je u reprezentaciji protiv B-selekcije Italije odigrao bolje nego prije. Sve počinje ukazivati na povratak Nike Kranjčara ka starim vrhunskim igrama.

Portsmouth[uredi | uredi izvor]

Niko Kranjčar potpisao je 31. avgusta 2006. četverogodišnji ugovor s engleskim premierligašem Portsmouthom. Niko je na Portsmouthovom dresu nosio broj 19, isto kao u reprezentaciji.

Tottenham[uredi | uredi izvor]

Zadnjeg dana prijelaznog roka, 1. septembra 2009., prelazi iz Portsmoutha u londonski Tottenham za oko 5 milijuna € gdje se pridružuje suigračima iz reprezentacije Luki Modriću i Vedranu Ćorluki. Potpisao je četverogodišnji ugovor vrijedan nešto više od 2 milijuna € po sezoni.

Dinamo Kijev[uredi | uredi izvor]

Početkom juna 2012. godine Niko Kranjčar potpisao je četverogodišnji ugovor s kijevskim Dinamom.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Ozren Podnar: [1]`(hr)

Šablon:HrvatskaSastav2006

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: