Nikola Stojanović (advokat)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Nikola Stojanović
Rođenje1880.
Mostar, Osmanlijsko Carstvo
Smrt1964(1964-00-00) (83–84 godine)
Beograd, DFJ
Zanimanjeadvokat, publicista

Nikola Stojanović (1880–1964) bio je advokat, publicista, član Centralnog nacionalnog komiteta Kraljevine Jugoslavije, osnivač Jugoslovenskog odbora u Parizu.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Svoje školovanje je završio u Beogradu, a pravne nauke i doktorat u Beču. Poslije velikih protesta u Zagrebu, 1902 godine, bio je primoran da se vrati iz Austrije i posveti se novinarskom poslu. Bio je urednik opozicionog lista „Narod“, koji je u početku izlazio u Mostaru.

U vrijeme aneksije Bosne i Hercegovine, 1908. godine, bio je u Zürichu i tamo objavio knjigu na njemačkom jeziku pod naslovom „Autonomija Bosne i Hercegovine“.

Od 1910. godine bio je poslanik u Bosanskom saboru, da bi pred početak Prvog svijetskog rata napustio zemlju i otišao se u Pariz, gde je agitovao na ujedinjavanju svih jugoslavenskih političara, pa je 1915. godine bio jedan od osnivača Jugoslovenskog odbora sa još nekolicinom pristalica.

Za vrijeme rada Mirovne konferencije u Versailleu 1919. godine, učestvovao je u delegaciji SHS, kao ekspert za pitanje Bosne i Hercegovine.

Od 1920. godine do početka Drugog svjetskog rata posvetio se advokatskom zanimanju, a po formiranju Srpskog kulturnog kluba 1935. godine u Beogradu pristupio je udruženju kao počasni član.

Za vrijeme aprilskog rata nalazio se u Beogradu sa ostalim pripadnicima kluba. Već u ljeto počeo je da radi u beogradskoj organizaciji Draže Mihailovića, a zvanično je ušao u sastav Centralnog Nacionalnog Komiteta u augustu 1943. godine

Radio je na uređivanju lista „Za slobodu i demokratiju“, a bio je također i urednik jednog broja listova koje je u ilegali štampala omladina Ravnogorskog pokreta (JURAO). Za vrijeme okupacije dva puta je hapšen i zatvaran u logoru na Banjici. U maju 1943. godine, Nijemci ga interniraju u Francusku, gdje je dočekao kraj rata.

Poslije rata se vraća u zemlju i prijavljuje novim vlastima koje su ga odmah zatvorile i sudile na zatvorsku kaznu zbog političkog dijelovanja, da bi tu kaznu poslije jedne godine robije, zamijenili za oslobađajuću, ali su mu oduzeli građanska prava u trajanju od 10 godina, tako da više nije mogao politički da dijeluje.

U Beogradu je provodio svoje postzatvorske dana, živeći kod svojih rođaka, jel mu je kuća bila konfiskovana. Tada je pokušao da završi svoju prije rata započetu knjigu „Mladost jednog pokoljenja“, ali nije uspio.

Umro je u Beogradu 1964. godine, a knjiga mu nije objavljena.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]