Njemačka marka

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
O drugim valutama istog naziva pogledajte Marka (valuta)
Njemačka marka
Deutsche Mark
1 mark brd 1967 retouched.jpg
Kovanica od 1 DM iz 1967
ISO 4217 Kod DEM
Korisnik Njemačka (1948-2002)
Crna Gora (1999-2002)
Kosovo (1999-2002)
Najmanja jedinica Pfenning
Oznaka DM
Kovanice 1, 2, 5, 10, 50 Pfennig, 1, 2, 5 DM
Novčanice 5 DM, 10 DM, 20 DM, 50 DM, 100 DM, 200 DM, 500 DM, 1000 DM
Nacionalna banka Njemačka savezna banka
Deutsche Bundesbank
- web stranica www.bundesbank.de/
Novčanica od 5 njemačkih maraka, izdate od američkih okupacionih snaga, nakon Drugog svjetskog rata

Njemačka marka (njem. Deutsche Mark skrać. DM) je bila valuta Savezne Republike Njemačke u periodu od 21. juna 1948 do 31. decembra 2001. Uvedena je putem novčane reforme 1948 na području američke, britanske i francuske okupacione zone, zamjenjujući Reichsmark (Marku Trećeg Reicha). Nedugo poslije, i u ruskoj okupacionoj zoni uvodi se 24. jula 1948 nova valuta istog naziva (Deutsche Mark) koja ostaje valuta Njemačke Demokratske Republike (DDR-a) do 31. jula 1964. Poslije osnivanja Savezne Republike Njemačke (Zapadne Njemačke) 23. maja 1949, marka ostaje njena zvanična valuta, kao i valuta u zapadnom Berlinu. Nakon ujedinjenja Njemačke, marka postaje valuta Njemačke sve do uvođenja eura.[1] Ipak, po provedenim anketama, mnogi Nijemci još uvijek preračunavaju iznose iz eura u marke i većinom smatraju da je marka bila mnogo stabilnija valuta od eura. Po podacima Savezne njemačke banke (Bundesbank) u novembru 2008 u opticaju je bilo oko 14 milijardi njemačkih maraka, koje još nisu konvertovane u eure.[2]

Marka je izdavana u obliku kovanica i novčanica. Postojale su ukupno četiri serije novčanica.

Historija[uredi | uredi izvor]

Uvođenje njemačke marke[uredi | uredi izvor]

Nakon završetka Drugog svjetskog rata, ranija njemačka valuta Reichsmarka više nije bila pogodna za opticaj, pošto nije imala pokriće u nacionalnom proizvodu niti je imala povjerenje stanovništva. Neposredno poslije rata, pored gotovo bezvrijedne Reichsmarke, bila je najviše raširena razmjena dobara odnosno trampa. Pošto su se interesi savezničkih sila u to vrijeme počeli značajno razilaziti, naročito interesi zapadnih saveznika (Francuske, SAD-a i Velike Britanije) s jedne strane i SSSR-a s druge, zapadni saveznici su nastojali što je moguće više razviti zone pod svojim utjecajem te provesti valutnu reformu i uvesti novu stabilnu valutu.

Plan uvođenja nove valute je bio pod najstrožijom tajnom. Određeni dijelovi plana su usaglašeni na takozvanoj Konklavi u Rothwestenu. Tom prilikom su se u Rothwestenu (dolina Fulde) od 21. aprila do 8. juna 1948 godine sastali predstavnici jedanaest njemačkih banaka kao i vodeći njemački ekonomisti sa predstavnicima tri okupacione sile i sačinili nacrt četiri zakona o novim postavkama novčanih poslova koji su regulisali uvođenje nove valute.[3][4][5][6] Već u martu 1948 godine iz ovih zakona proizilazi i zakon o uspostavljanju Banke njemačkih zemalja (Bank der deutscher Länder). Danas u Rothwestenu postoji muzej u kojem su sačuvani predmeti i dokumenti iz ovog vremena. O uvođenju nove valute, stanovništvo je obaviješteno 18. juna 1948 godine putem radija, samo tri dana prije uvođenja marke.

Njemačka marka (D-Mark) uvedena je u opticaj 21. juna 1948 godine u zapadnim okupacionim zonama (pokrajine Schleswig-Holstein, Hamburg, Bremen, Donja Saksonija, Sjeverna Rajna-Vestfalija, Hessen, Porajnje-Falačka, Baden, Würtemberg-Baden, Würtemberg-Hohenzollner i Bavarska) kao i u zapadnom Berlinu 24. juna 1948 godine. Podjela novih novčanica se vršila na mjestima gdje su se dotad dijelile markice za hranu. Svaki građanin je dobijao po 60 maraka i to 40 maraka odmah a ostatak dva mjeseca kasnije.[7] Preduzeća su dobijala 60 DM po radniku.

Raniji novac, marka Trećeg Reicha (Reichsmark ili RM) se mijenjala za nove marke po kursu 100 RM za 6,50 DM, dok je za pretvaranje potraživanja vrijedio kurs 10 RM za 1 DM. Jedino su tekuća potraživanja poput plata i stanarina bila pretvarana u DM po kursu 1:1. Otpisi dugovanja, hipoteke i slični uzajamni odnosi su pretvarani u odnosu 10 RM:1 DM, kao i rezerve premija osiguranja i privatna osiguranja te stambena štednja i stambeni fondovi (Bausparkassen).

Kao posljedica valutne reforme 1948, značajno je smanjena količina novca u opticaju. Prema analizama Međunarodne klirinške banke, na ovaj način je Reichsmarka zamijenjena sa novom njemačkom markom u odnosu 12,6 RM:1DM.[8] Ponovno su stupile na snagu uobičajene funkcije novca, a Centralna banka je kontrolisala izdavanje novca. U periodu od 27. juna do 8. augusta 1948 godine, izdavanje novca je bilo dosta ograničeno i svodilo se samo na zamjenske kredite. Tek od oktobra 1948, u većoj mjeri dolazi do izdavanja novca od strane Centralne banke.

Nova valuta je dovela i do znatnog porasta cijena, što je rezultiralo općim štrajkom 12. novembra 1948 godine. U tom jedinom općem štrajku u historiji Savezne Republike Njemačke učestvovalo je oko 9 miliona ljudi.[7]

U saveznoj pokrajini Saarland, Reichsmarka je već u junu 1947 godine zamijenjena Saar-markom. Nakon pripojenja Saarlanda Njemačkoj 1. januara 1957 godine, postepeno se Saar-marka zamjenjuje njemačkom markom, ali tek od 7. jula 1959 godine i monetarnog sporazuma sa Francuskom, njemačka marka postaje službena valuta u Saarlandu.

U ruskoj okupacionoj zoni i kasnije DDR-u, više kao jedinstveni znak valute u periodu od kraja juna 1948 do 1964 također je služila njemačka marka (DM). Od 1964 zvanična valuta DDR-a se naziva marka njemačke Centralne banke (Mark der Deutschen Notenbank ili MDN) a od 1968 do kraja juna 1990 marka DDR-a (Mark der DDR ili M).

U Zapadnom Berlinu uvođenje njemačke marke je bilo povod za blokadu Berlina.

Marka pod kontrolom Bundesbanke[uredi | uredi izvor]

Njemačka marka je ispočetka izdavana od strane Banke njemačkih zemalja, koja je 1957 godine postala Njemačka savezna banka (Deutschen Bundesbank). Pored zvaničnih izdanja, Bundesbanka je od 1960 do 1988 izdavala savezne trezorske zapise i serije zamjenskih novčanica kao rezervu novca u kriznim periodima. DM je imala, i dalje ima, ugled kao tvrda valuta. Ovo proizilazi iz usporedbe sa unutrašnjom kupovnom moći sa ostalim valutama. Jedna statistička studija iz 1977[9] uspoređuje unutrašnje kupovne moći nekoliko valuta u odnosu na 1950 godinu u slijedećim zemljama (tabela desno):

Država Ost. kup. moći
1977 u odnosu
na 1950
Flag of the United Kingdom.svg Velika Britanija 18%
Flag of Japan.svg Japan 19%
Flag of France.svg Francuska 21%
Flag of Italy.svg Italija 22%
Flag of Sweden.svg Švedska 23%
Flag of the Netherlands.svg Holandija 27%
Flag of Belgium.svg Belgija 35%
Flag of the United States.svg SAD 40%
Flag of Switzerland.svg Švicarska 42%
Flag of Germany.svg Njemačka 44%

Iako je to bio velik pad vrijednosti njemačke marke od gotovo pola, ipak je bio mnogo manji nego u većini razvijenih zemalja. U oko 50 godina od uvođenja marke 1948 godine do uvođenja eura 1999 godine njena kupovna moć je opala na oko četvrtinu.

Stopa inflacije u ovom vremenskom periodu bila je prosječno oko 3 posto što je više nego što danas ima euro. Gubljenje vrijednosti marke se može ogledati i u visokoj stopi rasta, koja obično vodi u do veće inflacije. U skladu sa procesima reunifikacije Njemačke 1990 godine, i u bivšoj DDR uvodi se zapadnonjemačka marka. To je za Nijemce iz DDR-a bila vjerovatno jedna od najvećih promjena u toku reunifikacije, jer je zapadnonjemačka marka tamo važila kao simbol privrednog čuda i prosperiteta.

Kurs zamjene istočnonjemačkih maraka je varirao u zavisnosti od starosti građana: osobe starije od 60 godine mogle su mijenjati do 6.000 DDR maraka u DM po kursu 1:1. Za osobe do 40 godina ograničenje je bilo 4.000 DDR maraka, a za djecu mlađu od 14 godina 2.000 DDR maraka. Čak i plate, stipendije, penzije, zakupnine i druge stalne isplate su zamijenjene po ovom kursu. Sva imovina koja je prelazila preko ovih ograničenja kao i obaveze i dugovi, pretvarana je po kursu od 2 DDR marke za 1 DM.

Marka nakon uvođenja eura[uredi | uredi izvor]

Od uvođenja eura 1. januara 1999 godine njemačka marka je prestajala postojati kao nezavisna valuta i do 2002 godine je postojala kao podjedinica eura. Kovanice i novčanice su i dalje bile u opticaju sve do ponoći 31. decembra 2001 godine.[1] Nakon toga marke i pfeninge je bilo moguće određeno vrijeme besplatno zamijeniti za eure i cente u filijalama Bundesbanke. Većina trgovina i banaka je primala marke, više na dobrovoljnoj bazi, uporedo sa eurima sve do 28. februara 2002 godine. Pojedine trgovine povremeno su pokretale akcije primanja starih njemačkih maraka pri kupovini robe, čak i nekoliko godina nakon uvođenja eura.[10][11]

Oblici izdanja[uredi | uredi izvor]

U opticaju su bile izdane kovanice i novčanice njemačkih maraka.

Kovanice[uredi | uredi izvor]

Postojale su slijedeće kovanice njemačkih maraka:

Nazivna
vrijednost
Slika Metal Prečnik Debljina Masa Period opticaja
1 pfennig 1-PF-Coin-German.jpg Čelična jezgra
sa premazom bakra
16,5 mm 1,38 mm 2 g 1948–2001
2 pfenniga 2-PF-Coin-German.jpg 95%-tna legura bakra 19,25 mm 1,52 mm 3,25 g 1950–1968
Čelična jezgra
sa premazom bakra
2,9 g 1968–2001
5 pfenniga 5-PF-Coin-German.jpg Čelična jezgra
sa premazom mesinga
18,5 mm 1,7 mm 3 g 1949–2001
10 pfenniga 10-PF-Coin-German.jpg Čelična jezgra
sa premazom mesinga
21,5 mm 1,7 mm 4 g 1949–2001
50 pfenniga 50-PF-Coin-German.jpg Bakar/nikl 20 mm 1,58 mm 3,5 g 1949–2001
1 marka 1 mark brd 1967 retouched.jpg Bakar/nikl 23,5 mm 1,75 mm 5,5 g 1950–2001
2 marke 2-DM-Coin-German.jpg Bakar/nikl 26,75 mm 1,79 mm 7 g 1951–1973
Magnimat 1970–2001
5 maraka 5-DM-Coin-German.jpg legura srebro/bakar 29 mm 2,07 mm 11,2 g 1951–1975
Magnimat 10 g 1975–2001

Nadalje, kovale su se i komemorativne kovanice:

  • komemorativna kovanica od 5 DM, kovana od 1952–1980 od srebra, a od 19801986 od magnimata
  • komemorativna kovanica od 10 DM, kovana 1970–1972 (sve sa oznakom godine 1972 povodom Olimpijskih igara 1972.) te u periodu 19872001.

Kovanje kovanica od 50 pfenniga otpočelo je 1949 godine sa oznakom Banke njemačkih zemalja. Naredne godine, 1950, ta oznaka je zamijenjena sa natpisom Savezna republika Njemačka (Bundesrepublik Deutschland). Međutim, kovnica u Karlsruhe (oznaka G) određeno vrijeme je zaboravila promijeniti stari natpis, te pustila u opticaj oko 30 hiljada kovanica od 50 pfenniga. Danas su te kovanice s pogrešnim natpisom veoma cijenjene kod kolekcionara, a vrijednost im se kreće i do 700 eura, u zavisnosti od očuvanosti.[12][13]

Novčanice[uredi | uredi izvor]

Postojale su četiri serije novčanica.

Prva serija[uredi | uredi izvor]

Novčanica prve serije od 50 DM, izdana 9. decembra 1948

Prva serija novčanica njemačke marke izdana je 1948 godine u sklopu valutne reforme, od strane Banke njemačkih zemalja pod upravom zapadnih saveznika. Sam dizajn prve serije se dosta oslanjao na američki dolar. Nije postojao natpis institucije koja je izdala novčanice. Pošto su za potrebe reforme iskovane samo kovanice od 1 pfenniga, neophodno je bilo štampanje i izdavanje novčanica od jedne i dvije DM. Unutar ove serije postojala su dva različita izdanja novčanica od 20 i 50 DM. Od 24. juna 1948, proširen je opticaj zapadnonjemačke marke i na tri zapadna sektora Berlina. Te novčanice su bile označene oznakom B. U svakodnevnom govoru, novčanice sa oznakom B su nazvane Bären-Mark (medvjeđje marke).[14] Karakteristika ove serije da osim guilloche (giloša - uzorak) nemaju nikakvih sigurnosnih oznaka.

Druga serija[uredi | uredi izvor]

Prednja strana novčanice od 10 DM iz druge serije

Druga serija je izdana 1949 također od strane Banke njemačkih zemalja, a umjesto natpisa Banknote (novčanica) postojala je oznaka Bank deutscher Länder. Djelimično su novčanice (naročito od 10 i 20 DM) bile gotovo identične s novčanicama iz prve serije. Kao sigurnosne oznake, sve novčanice iz ove serije su, kao i one iz prve, imale guilloche, mada su novčanice od 5 i 10 pfenniga i 5 i 50 DM imala i vodeni žig. Novčanica od 5 DM imala je ugrađene i sigurnosne niti.

Treća serija[uredi | uredi izvor]

Prednja strana novčanice od 100 DM iz treće serije. Prikazana je slika njemačkog kosmografa Sebastiana Münstera (prema slici Christoph Ambergera, Berlinska galerija slika)

Treća serija novčanica je izdana od strane Njemačke savezne banke (Deutsche Bundesbank) u periodu između 1960 i 1965 godine (interna oznaka Bundesbanke: BBK I). Njihov dizajn se drastično razlikovao od ranije dvije serije. Da bi se ublažila politička diskusija, svi motivi i osobe koji su prikazani na prednjim stranama novčanica ograničeni su na stare slike i crteže, dok su na stražnjoj strani bili prikazani tradicionalni simboli poput listova hrasta, poznatih građevina u Njemačkoj ili motiva iz njemačke heraldike. Od 1977 sve izdane novčanice treće serije su imale na stražnjoj strani oznaku autorskih prava. Zbog dugog perioda tokom kojeg su bile u opticaju, te svog konzervativnog i prepoznatljivog izgleda, za mnoge ljude su novčanice iz ove serije predstavljale pravu vrijednost i sigurnost koju je pružala njemačka valuta.

Četvrta serija[uredi | uredi izvor]

Četvrta i zadnja serija njemačkih maraka izdana je 1989 godine i bila je neophodna zbog napredovanja u tehničkoj izradi novčanica. Sve češće je dolazilo do falsificiranja starih novčanica, tako da su od ove serije uvedene i nove sigurnosne oznake. Također, uvedena je i nova novčanica sa nominalnom vrijednosti od 200 DM.

Pri odabiru motiva koji su prikazani na novčanicama, primjećuje se da se svjesno birala ravnoteža između broja muškaraca i žena prikazanih na novčanicama, kao i uravnoteženost između oblasti u kojoj je svaka osoba djelovala (književnost, muzika, prirodne nauke, društvene nauke i slično). Neposredno nakon uvođenja ovih novčanica vodile su se diskusije da li uopće postoji uravnoteženost između spolova (pošto su na novčanici od 1000 DM prikazana braća Grimm, te je tako broj muškaraca bio veći od broja žena), a bilo je govora i o ukupnoj sumi novčanica sa likovima muškaraca i žena (ukupno 625 DM sa ženskim likovima a 1260 DM sa muškim).

Stražnja strana svih novčanica prikazuje motive iz oblasti djelovanja ili života osobe sa prednje strane novčanice. Cjelokupni dizajn novčanica načinio je Reinhold Gerstetter, u to vrijeme glavni grafičar Savezne štamparije.

Nominalna
vrijednost
Prednja
strana
Stražnja
strana
Veličina Prvo
izdanje
5 DM
5 DM Serie4 Vorderseite.jpg

Bettina von Arnim (1785-1859), spisateljica;
5 DM Serie4 Rueckseite.jpg

Brandenburška kapija
122 mm × 62 mm 27. oktobar 1992
10 DM
10 DM Serie4 Vorderseite.jpg

Carl Friedrich Gauss (1777-1855), matematičar, astronom, geodet i fizičar
10 DM Serie4 Rueckseite.jpg

Sekstant iz doba Gaußa kao i nacrt po njegovom premjeravanju područja Hannovera
130 mm × 65 mm 16. april 1991
20 DM
20 DM Serie4 Vorderseite.jpg

Annette von Droste-Hülshoff (1797-1848), pjesnikinja; u pozadini historijske građevine grada Meersburga
20 DM Serie4 Rueckseite.jpg

Pero za pisanje i bukva, kao uspomena na novelu Die Judenbuche
138 mm × 68 mm 30. mart 1992
50 DM
50 DM Serie4 Vorderseite.jpg

Balthasar Neumann (1687-1753), arhitekta iz doba baroka, u pozadini građevine iz Würzburga
50 DM Serie4 Rueckseite.jpg

Stepenište dvorca u Würzburgu i nacrt benediktinske crkve Abteikirche u Neresheimu
146 mm × 71 mm 30. septembar 1991
100 DM
100 DM Serie4 Vorderseite.jpg

Clara Schumann (1819-1896), prema slici Andreasa Stauba, kompozitor i pijanistica; u pozadini građevine starog Leipziga i jedna lira.
100 DM Serie4 Rueckseite.jpg

Koncertni klavir iz Hoch's konzervatorijuma u Frankfurtu
154 mm × 74 mm 1. oktobar 1990
200 DM
200 DM 1996.jpg

Paul Ehrlich (1854-1915), liječnik i serolog, u pozadini historijske građevine u Frankfurtu am Main, kao i molekula arsfenamina, kojeg je Ehrlich otkrio.
200 DM Serie4 Rueckseite.jpg

mikroskop
162 mm × 77 mm 1. oktobar 1990
500 DM
500 DM Serie4 Vorderseite.jpg

Maria Sibylla Merian (1647-1717), istraživač i slikarka; u pozadini građevine iz Nürnberga
500 DM Serie4 Rueckseite.jpg

Maslačak sa larvom moljca
170 mm × 80 mm 27. oktobar 1992
1000 DM
1000 DM Serie4 Vorderseite.jpg

Wilhelm (1786-1859) i Jacob Grimm (1785-1863), sakupljači jezičkog i kulturnog blaga Njemačke, u pozadini građevine u Kasselu.
1000 DM Serie4 Rueckseite.jpg

Njemački rječnik i gradska biblioteka Berlin
178 mm × 83 mm 27. oktobar 1992

Opticaj u gotovini[uredi | uredi izvor]

Količina gotovine od 250 milijardi DM u 2000 god.
Vrsta Udio u
količini
gotovine
Vrijednost
opticaja
Kovanice 6 % 15 mlrd. DM
novčanice od 100 DM 36 % 89 mlrd. DM
novčanice od 1000 DM 31 % 78 mlrd. DM
ostale novčanice 26 % 68 mlrd. DM

Neposredno nakon uvođenja marke, istraživanja sprovedena 1950 godine pokazala su da je u opticaj pušteno oko 8 milijardi DM. Pedeset godina poslije, po podacima iz 2000 godine, širom svijeta bilo je oko 250 milijardi maraka u opticaju, što je preko 31 put više. Međutim, povećanje realnog bruto domaćeg proizvoda u tih 50 godina iznosilo je samo 8 puta, što djelimično objašnjava smanjivanje realne kupovne moći njemačke valute. Tokom vremena, među stanovništvom Njemačke stekao se dojam da je novčanica od 5 maraka bila relativno rijetka.[15] Najveći udio novčanica u opticaju 2000 godine imala je novčanica od 100 DM - 38%. Nakon nje slijedi novčanica od 1000 DM sa udjelom od 33% ukupnog opticaja, međutim ta novčanica se u svakodnevnim transakcijama veoma rijetko pojavljivala.[16]

Krivotvorenja[uredi | uredi izvor]

Njemačka marka je bila druga valuta na svijetu po učestalosti krivotvorenja; samo je američki dolar češće krivotvoren od marke. U toku 1996 godine u cijelom svijetu je pronađeno i oduzeto krivotvorenih maraka u iznosu od oko 40 miliona DM. Od svih krivotvorenih novčanica u tabeli je prikaz udio svake novčanice:[17]

Udio svake novčanice u krivotvorenim markama
Nominalna
vrijednost
Udio
5 DM 0,1 %
10 DM 2,2 %
20 DM 4,8 %
50 DM 2,7 %
100 DM 63,5 %
200 DM 21,4 %
500 DM 2,6 %
1000 DM 2,7 %

Po tim procjenama, najčešće su se krivotvorile novčanice od 100 i 200 DM. Novčanice manje vrijednosti se gotovo nikako nisu krivotvorile, vjerovatno zbog neisplativosti (za istu sumu je bilo potrebno krivotvoriti veći broj novčanica). Međutim i novčanice od 500 i 1000 DM su veoma rijetko krivotvorene iz razloga što su se brže otkrivale, ali i zbog nepovjerenja stanovništva (građani su se više plašili primiti novčanicu veće vrijednosti upravo iz straha da se ne radi o krivotvorenoj novčanici).

Posebnu popularnost u vezu krivotvorenja stekao je tokom 1970tih Günter Hopfinger pod nadimkom Blütenrembrandt (cvijetni Rembrandt). On je ručno nacrtao 300 novčanica od 1000 DM treće serije i nakon što su ga uhapsili, osuđen je na četiri godine zatvora. Na novčanicama od 50 i 100 DM druge serije, bilo je odštampano upozorenje potencijalnim plagijatorima: Wer Banknoten nachmacht oder verfälscht, oder nachgemachte oder verfälschte sich verschafft und in Verkehr bringt, wird mit Zuchthaus nicht unter zwei Jahren bestraft (bos. Ko krivotvori novčanicu ili je nabavi i pusti u opticaj, bit će kažnjen kaznom u vaspitno-popravnom domu na ne manje od dvije godine). Ovo upozorenje je kasnije odštampano na svim novčanicama treće serije, uz izmjenu kazne KPD (Zuchthaus) u kaznu zatvora (Gefängniss). Na novčanicama četvrte serije ovo upozorenje nije štampano.

Vrijednost prema drugim valutama[uredi | uredi izvor]

Prvobitno je kurs marke prema američkom dolaru bio tačno određen. Poslije 1970tih godina i raspada sistema iz Bretton Woodsa, kursevi svih valuta, pa i marke su ponovno postali slobodni.[18] Najviši nivo prema američkom dolaru, marka je dostigla 19. aprila 1995 godine kada je vrijedila 0,73421 US$ (odnosno 1$ = 1,3620 DM).[19] Najniži nivo prema dolaru, marka je imala u periodu od 3. do 9. aprila 1956 kada je vrijedila 0,23718 US$ (odnosno 1$ = 4,2161 DM).[19]

Prema švicarskom franku i japanskom jenu, marka je sve više gubila na vrijednosti, naprimjer, 100 švicarskih franaka je 1972 vrijedilo 83,537 DM, a 1998 čak 121,414 DM.[20] Međutim, kurs marke prema britanskoj funti je u periodu od 1955 (1GBP=11,7376 DM) je opao na 1 GBP=2,2620 DM u 1995 godini.[21]

Upotreba marke u balkanskim zemljama[uredi | uredi izvor]

Zbog široke upotrebe njemačke marke, ona je za balkanske zemlje bila isto toliko značajna koliko i za Njemačku. U nekim zemljama Balkana poput Kosova i Crne Gore, marka je bila jedino sredstvo plaćanja. U zemljama poput Bosne i Hercegovine i Bugarske, domaće valute (konvertibilna marka i bugarski lev) bile su vezane za DM i domaće novčanice samo su reflektovale njemačke marke deponovane u centralnim bankama tih zemalja. Prema nekim zvaničnim procjenama, na Balkanu je bilo u opticaju oko 17 milijardi maraka, a neki smatraju da ih je bilo i mnogo više. U svim ovim zemljama su u toku 2002 marke zamijenjene eurima, ali još uvijek se euri preračunavaju u marke.[22]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons
Commons: Njemačka marka

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Zakon o ukidanju opticaja banknota i kovanica njemačke marke
  2. ^ Rund 14 Milliarden Deutsche Mark immer noch in Umlauf
  3. ^ Prvi zakon o novom uređenju novčanih poslova (Erstes Gesetz zur Neuordnung des Geldwesens)
  4. ^ Drugi zakon o novom uređenju novčanih poslova (Zweites Gesetz zur Neuordnung des Geldwesens)
  5. ^ Treći zakon o novom uređenju novčanih poslova (Drittes Gesetz zur Neuordnung des Geldwesens)
  6. ^ Četvrti zakon o novom uređenju novčanih poslova (Viertes Gesetz zur Neuordnung des Geldwesens)
  7. ^ a b „Der Teuro von 1948“ na Spiegel-online.de povodom 60. godišnjice valutne reforme
  8. ^ G. Schmölders: Währungsreform u: Handwörterbuch der Betriebswirtschaft, Bd. 4, 3. izdanje, 1961, str. 6133
  9. ^ Roeper, Hans: Die D-Mark – Vom Besatzungskind zum Weltstar, Frankfurt a. M., Societäts-Verlag, 1978, str. 282, ISBN 3-7973-0322-X
  10. ^ Große Umtauschaktion für alter D-Mark; Badischen Zeitung
  11. ^ Der lange Abschied von der Mark; Welt Online
  12. ^ yatego.com
  13. ^ www.preisroboter.de
  14. ^ 20. juni 1948: "Bären-Mark"
  15. ^ Mehlhausen, Wolfgang; Grabowski, Hans Ludwig: Handbuch Geldscheinsammeln Gietl Verlag, 2004 (ISBN 3-9248-6190-2), str. 72
  16. ^ Creutz, Helmut: Das Geld Syndrom: Wege zu einer krisenfreien Wirtschaftsordnung Aachen: Verlagshaus Mainz, 2004 (ISBN 3-928493-46-9), str. 41
  17. ^ "Brennpunkt: Falschgeld" na Focus.de online (8. septembar 1997)
  18. ^ Historija njemačke marke na Planet Wissen.de
  19. ^ a b Deutsche Bundesbank: Zeitreihe WJ5009: Devizni kurs Frankfurtske berze
  20. ^ Deutsche Bundesbank: Zeitreihe WJ5016: Devizni kurs Frankfurtske berze /100 CHF = … DM /
  21. ^ Deutsche Bundesbank: Zeitreihe WJ5005: Frankfurtske berze /1 gBP = ... DM/
  22. ^ Balkan Countries Say Farewell to "Beloved" German Mark