Novak Đoković

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Novak Đoković Tenis
Novak Djokovic Hopman Cup 2011 (cropped).jpg
Nadimak Nole, Đoker, Nokia, Noks
Država Flag of Serbia and Montenegro.svg Srbija i Crna Gora (2003-2006)
Flag of Serbia.svg Srbija (2006-)
Datum rođenja 22. maj 1987.
Mjesto rođenja Beograd
Visina 188 cm
Težina 80 kg
Profesionalni početak 2003.
Ruka kojom igra desna
Trener Flag of Italy.svg Riccardo Piatti (2005–2006)
Flag of Slovakia.svg Marián Vajda (2006–)
Flag of Australia.svg Mark Woodforde (2007)
Flag of the United States.svg Todd Martin (2009–2010)
Flag of Germany.svg Boris Becker (2013–)
Novčane nagrade $66.758.055
Pojedinačno
Ukupno 592-139 (80.97%)
Turnirske pobjede 46
Najbolje mjesto na listi 1 (4. 7. 2011)
Trenutno mjesto na listi 1 (6. 10. 2014)
Broj sedmica na prvom mjestu 115 sedmica
Grand Slam rezultati
Grand Slam pobjede 7
Australian Open P (2008, 2011, 2012, 2013)
French Open F (2012, 2014)
Wimbledon P (2011, 2014)
US Open P (2011)
Medalje na Olimpijskim igrama
Medalje na Olimpijskim igrama Bronzana medalja Peking 2008.
Parovi
Ukupno 34-49 (40.3%)
Turnirske pobjede 1
Najbolje mjesto na listi 114 (30. 11. 2009)
Grand Slam rezultati (parovi)
Australian Open 1R (2006, 2007)
French Open 1R (2006)
Wimbledon 2R (2006)
US Open 1R (2006)
Podaci zadnji put aktualizirani: 6. 10. 2014.

Novak Đoković je profesionalni teniser iz Srbije i po ostvarenim rezultatima najbolji je teniser svih vremena iz ove zemlje, ali i s područja bivše Jugoslavije. Profesionalno igra od 2003. Njegovi najveći uspjesi jesu osvajanje Australian Opena (2008, 2011, 2012, 2013), Wimbledona (2011, 2014) i US Opena (2011). Također, stigao je do finala na 29 turnira Masters serije, od kojih je 19 osvojio (od toga 5 u 2011. godini, što je rekord za jednu sezonu). Trenutno je prvi na ATP-listi.

Osim toga, osvojio je bronzanu medalju na OI 2008. u Pekingu. Sa saigračima iz reprezentacije Srbije osvojio je Davis Cup 2010.

Magazin Time uvrstio ga je na svoju listu "100 najutjecajnijih ljudi na svijetu".[1]

Biografija

Rođen je 22. maja 1987. u Beogradu, kao najstariji sin oca Srđana i majke Dijane. Ima dva mlađa brata: Marka (r. 1991) i Đorđa (r. 1995). Prvi put je uzeo reket u ruke u teniskom kampu na Kopaoniku kad je imao 4 godine, a njegov prvi instruktor tenisa bila je Jelena Genčić. Sa 12 godina počeo je pohađati tenis na minhenskoj akademiji Nikole Pilića.[2]

Živi u Monte Carlu, a treniraju ga bivši slovački teniser Marián Vajda i (od decembra 2013) Boris Becker.[3] Pored srpskog jezika, Đoković govori engleski, njemački[2], italijanski[4] i francuski jezik. Od 2005. u vezi je s Jelenom Ristić.[5] Zaručili su se u septembru 2013[6], a vjenčali su se 10. jula 2014. na Svetom Stefanu.[7] Crkveno vjenčanje održano je u istom mjestu 2 dana kasnije u Crkvi svetog arhiđakona Stefana, koja pripada manastiru Praskvici.[8] 24. aprila 2014. na Twitteru je objavio da će postati roditelji.[9]

Često na duhovit način imitira druge tenisere, od kojih su mnogi njegovi prijatelji.[10] Prvi put ih je javno imitirao na lakšem treningu tokom Roland Garrosa 2007 (snimci ovih imitacija, za koje Đoković tada nije znao da postoje, ubrzo su objavljeni na televiziji), a prve javne imitacije izveo je nakon pobjede nad Moyom na US Openu, kad je imitirao Nadala i Šarapovu.

Veliki je navijač Crvene Zvezde[11], AC Milana[12] i Benfike.

Teniska karijera

Kao junior

Đoković je 2001. bio trostruki prvak Evrope, u pojedinačnoj konkurenciji, parovima i ekipno. Naredne sezone postao je najbolji u Evropi u konkurenciji tenisera do 16 godina. Nakon 5 odigranih ITF-turnira, Đoković se našao na 40. mjestu najboljih juniora svijeta. Kao junior je imao omjer od 35 pobjeda i 11 poraza u pojedinačnoj konkurenciji, odnosno 20 pobjeda i 5 poraza u parovima.[3] Kao član reprezentacije Jugoslavije 2001. došao je do finala juniorskog Davis Cupa za tenisere do 14 godina, u kojem je izgubio svoj meč u pojedinačnoj konkurenciji.[13]

2003–2005.

Na početku profesionalne karijere Đoković je uglavnom igrao na čelendžerima i Futures turnirima, a našao se i na širem spisku reprezentacije SCG za mečeve protiv Obale Slonovače i Bugarske. Prvi Futures osvojio je u Beogradu u junu 2003, kao član TK Partizan, kad je u finalu savladao 4. nosioca i osvojio prvi ATP-bod. Te godine je stigao do još 2 polufinala Futuresa.

Godinu 2004. započeo je plasmanom u polufinale na Futuresu u Zagrebu, a 9. aprila debitirao je za Davis Cup reprezentaciju Srbije i Crne Gore u meču protiv Latvijca Jānisa Skroderisa, pobijedivši 2–0. Na Futuresu u Bergamu stigao je do polufinala, a osvojio je Futurese u Solnoku, Budimpešti i Beogradu. Prvi čelendžer osvojio je u Aachenu u novembru 2004. Nakon čelendžera u Beogradu u februaru 2005. Đoković je odlučio da se u budućnosti posveti samo profesionalnim turnirima.

2006.

U posljednjim danima 2005. i prvim 2006. igrao je s Anom Ivanović na Hopman Cupu, gdje su stigli do polufinala.

Prethodnu godinu završio je na 78. mjestu ATP-liste. Četvrtfinale na Roland Garrosu i osmina finala na Wimbledonu uvrstili su ga u 40 najboljih tenisera na ATP-listi. Nedugo poslije Wimbledona osvojio je svoju prvu titulu, Otvoreno prvenstvo Holandije u Amersfoortu, bez izgubljenog seta. Druga titula koju je osvojio, u Metzu, uvrstila ga je među prvih 20 tenisera na ATP-listi. Godinu je završio na 16. mjestu.

2007.

U prvoj sedmici januara osvojio je turnir u Adelaideu, pobijedivši u finalu Chrisa Guccionea. Dvije sedmice poslije, na prvom Grand Slam turniru sezone, Australian Openu, stigao je do osmine finala, gdje je izgubio od Federera.

Đokovićevi uspjesi na turnirima Masters serije u Indian Wellsu, gdje je bio finalist, i Miamiju, gdje je bio pobjednik, uvrstili su ga među 10 najboljih na svijetu. Na oba turnira, na kojima je prvi put stigao do finala nekog turnira iz Masters serije, savladao je u polufinalima Andyja Murraya bez izgubljenog seta. Finale u Indian Wellsu izgubio je od Nadala, ali ga je savladao u četvrtfinalu turnira u Miamiju, koji je osvojio nadigravši u finalu Guillerma Cañasa 6–3, 6–2, 6–4. Kasnije je igrao na turniru u Monte Carlu, gdje ga je u 3. kolu porazio David Ferrer. Đoković je stigao do četvrtfinala Mastersa u Rimu i Hamburgu, gdje je izgubio od Moye, odnosno od Nadala. Zatim je osvojio Estoril, savladavši u finalu Richarda Gasqueta (7–6, 0–6, 6–1).

Đoković na US Openu 2007.

Đoković je na Roland Garrosu stigao do prvog polufinala nekog Grand Slam turnira, gdje je izgubio od kasnijeg pobjednika, Nadala.

Na Wimbledonu 2007. Đoković je u četvrtfinalu savladao Kipranina Marcosa Baghdatisa 7–64, 7–69, 6–73, 4–6, 7–5, u meču koji je trajao 5 sati, samo 5 minuta manje od najdužeg meča u pojedinačnoj konkurenciji u historiji Wimbledona. Đoković je predao polufinalni meč Nadalu zbog povrede leđa i problema sa stopalom.

Sljedeći uspjeh na turnirima Masters serije bio je na Rogers Cupu u Kanadi. U finalu je savladao najboljeg tenisera svijeta, Rogera Federera, 7–62, 2–6, 7–62. Na putu do trofeja Đoković je savladao prvoplasiranog, drugoplasiranog i trećeplasiranog tenisera (Federera, Nadala i Roddicka) u 3 uzastopna dana. Đoković je bio prvi teniser kome je to uspjelo još od Borisa Beckera 1994. Također je postao drugi teniser, poslije Tomáša Berdycha, koji je uspio savladati i Federera i Nadala otkad su postali dominantni na ATP-listi. Međutim, na Mastersu u Cincinnatiju sljedeće sedmice poražen je od Moye u 2. kolu bez dobijenog seta.

Na US Openu Đoković je stigao do finala, gdje ga je porazio Federer 6–74, 6–72, 4–6. Đoković je u 2. kolu savladao Štěpáneka 6–74, 7–65, 5–7, 7–5, 7–62, nakon skoro 5 sati igre.

Nakon manje povrede vratio se na turniru u Beču i osvojio 5. titulu u sezoni, savladavši u finalu Stanislasa Wawrinku (6–4, 6–0).

Đoković je u nastupu za tenisku reprezentaciju Srbije protiv Australije pobijedio u oba pojedinačna meča te u parovima, što je Srbiji omogućilo plasman u Svjetsku grupu Davis Cupa.

Sljedeći turnir na kojem je učestvovao bio je Madrid Masters, gdje je poražen od Nalbandiana u polufinalu 6–4, 7–64. Na Pariz Mastersu Đokovića je u ranoj fazi turnira savladao Fabrice Santoro.

Kao treći teniser svijeta Đoković je došao na Masters Cup u Šangaju i prvi je eliminiran s turnira nakon dva poraza u svojoj grupi, od Davida Ferrera (6–4, 6–4) i Gasqueta (6–4, 6–2). U posljednjem meču porazio ga je Nadal (6–4, 6–4).

Đoković je u izboru sportskog lista Sport izabran za sportista godine u Srbiji 2007, a Olimpijski komitet Srbije proglasio ga je najboljim muškim sportistom.[14]

2008.

Godinu 2008. Đoković je počeo u Perthu na Hopman Cupu zajedno s Jelenom Janković, gdje su u finalu izgubili od predstavnika SAD-a, Serene Williams i Mardyja Fisha (2-1). Đoković je dobio sve mečeve u pojedinačnoj konkurenciji, ali je Janković zbog povrede bila prisiljena predati svoje mečeve i pokušati pomoći Đokoviću u parovima.

Đoković na Mastersu u Torontu 2008.

Na Australian Openu Đoković se plasirao u finale bez izgubljenog seta. Do tog uspjeha stigao je savladavši u polufinalu Federera 7–5, 6–3, 7–65. U finalu mu je protivnik bio najveće iznenađenje turnira, Jo-Wilfried Tsonga iz Francuske, tada 38. teniser na ATP-listi, koji je u drugom polufinalu pobijedio Nadala. Đoković je pobijedio u finalu 3-1 u setovima i time osvojio prvi Grand Slam turnir u karijeri.

Đoković je s Tipsarevićem, Zimonjićem i Troickim izabran da se takmiči za Srbiju u Davis Cupu protiv Rusije od 8. do 10. februara. Tokom boravka u Moskvi Đoković je obolio od stomačne gripe i propustio je prvi dan u pojedinačnoj konkurenciji. Vratio se drugog dana za pobjedu u meču parova sa Zimonjićem protiv Južnog i Tursunova, ali je sljedećeg dana predao meč Davidenku pri vodstvu 2-1 u setovima, čime je Rusija stekla nedostižnu prednost od 3-1.

Nakon posljednjeg poena u finalu Masters Cupa u Šangaju 2008.

Na sljedećem turniru u Marseilleu izgubio je od Francuza Gillesa Simona u 2. kolu. Na Mastersu u Indian Wellsu Đoković je osvojio svoj drugi turnir u sezoni pobijedivši Fisha 2-1. Na turniru u Miamiju, koji je osvojio i prije godinu dana, Đokovića je izbacio Kevin Anderson 2-1 u setovima, dok je u Monte Carlu stigao do polufinala, u kojem je predao meč Federeru. Drugi Masters na zemlji, onaj u Rimu, osvaja pobijedivši Wawrinku 4–6, 6–3, 6–3. Na putu do finala savladao je Darcisa, Andrejeva, Almagra i Štěpáneka.

Na Mastersu u Hamburgu stigao je do polufinala, u kojem je poražen od Nadala (2-1). Na putu do polufinala Đoković je savladao Chelu, Karlovića i Montañésa.

Na Roland Garrosu došao je do polufinala. Bio je treći favorit, iza Nadala i Federera, ali je izgubio od Nadala u polufinalu 6–4, 6–3, 7–63, uz veliku borbu u 3. setu. I na sljedećem turniru u Engleskoj porazio ga je Nadal, ovog puta u finalu.

Samo nekoliko dana kasnije na Wimbledonu je ispao u 2. kolu, izgubivši od Safina (6–4, 7–63, 6–2). U tom meču Đoković je protivniku poklonio 28 poena, a napravio je i 10 duplih servis-grešaka. Đoković je poslije 4 sedmice pauze učestvovao na Rogers Cupu u Torontu, koji je prošle godine osvojio. Porazio je Dančevića i Söderlinga, ali ga je u četvrtfinalu eliminirao Murray. Sljedeće sedmice, na Cincinnati Mastersu, došao je do finala, savladavši Nadala (6–1, 7–5), ali je u finalu opet izgubio od Murraya (7–6, 7–6).

Đoković je bio postavljen za 3. nosioca na Olimpijskim igrama 2008. U 1. kolu savladao je Amerikanca Robbyja Gineprija, u drugom Nijemca Rainera Schüttlera, u trećem Južnog i u četvrtfinalu Francuza Monfilsa. U polufinalu je izgubio od Nadala (4–6, 6–1, 4–6). U tom meču Đoković je mogao spasiti meč-loptu, ali je s mreže lopticu poslao u aut dok je Nadal bio daleko od mreže. U borbi za bronzanu medalju Đoković je savladao Jamesa Blakea 6–4, 7–64.

Također se takmičio i u igri parova zajedno sa Zimonjićem, gdje su bili postavljeni za druge nosioce. Izgubili su u 1. kolu od češkog para Damm/Vizner (6–3, 0–6, 2–6).

Poslije Olimpijskih igara Đoković je na US Openu postavljen za 3. nosioca. U meču 4. kola protiv Robreda imao je problema zbog bolova u bedrima i umora, pa je bio prisiljen dvaput zatražiti medicinsku pomoć. I pored toga je uspio savladati Robreda u 5 setova. U četvrtfinalu je savladao Roddicka, a učešće je završio nakon poraza od Federera u polufinalu.

U finalu turnira u Bangkoku izgubio je od Tsonge 7–64, 6–4. Na Mastersu u Madridu Đokovića je u 3. kolu pobijedio Karlović rezultatom 7–64, 7–65. Na Mastersu u Parizu 2 sedmice kasnije Tsonga je opet savladao Đokovića (6–4, 1–6, 6–3).

Na finalnom Masters Cupu u Šangaju Đoković je nakon Nadalovog odustanka od učešća postavljen za 2. nosioca. U 1. kolu pobijedio je Del Potra (7–5, 6–3), a u 2. kolu Davidenka 7–63, 0–6, 7–5. U 3. kolu ponovo je poražen od Tsonge (6–1, 5–7, 1–6). Bez obzira na poraz, Đoković je takmičenje u grupnoj fazi završio na 1. mjestu. U polufinalu je eliminirao Simona (4–6, 6–3, 7–5), a u finalu je još jednom savladao Davidenka 6–1, 7–5 za svoj prvi Masters Cup u karijeri.

2009.

Novu sezonu počeo je na turniru u Brisbaneu, gdje ga je u 1. kolu porazio Ernests Gulbis, pa je odlučio igrati još jedan turnir kao pripremu za Australian Open. Na turniru u Sydneyu u polufinalu ga je izbacio Jarkko Nieminen 6–4, 7–6(3).

Đoković je branio titulu na Australian Openu, ali je u četvrtfinalu predao meč Roddicku zbog iscrpljenosti i grčeva, pri Roddickovom vodstvu 6–73, 6–4, 6–2, 2–1. Zatim je na turniru u Marseilleu stigao do polufinala, gdje ga četvrti put zaredom pobjeđuje Tsonga 6–4, 7–61. Naredne sedmice, kao 1. nosilac, osvaja turnir u Dubaiju pobijedivši u finalu Davida Ferrera.

U španskom gradu Benidormu igrao se Davis Cup meč između reprezentacija Srbije i Španije. Đoković je u oba svoja meča poražen rezultatom 0-3. Izgubio je od D. Ferrera te od tada prvog tenisera svijeta, Nadala.

Uslijedili su turniri Masters 1000 serijeIndian Wells i Miami. U prvom od njih, na kojem je branio titulu, stiže do četvrtfinala i tu uvjerljivo gubi od Roddicka. U Miamiju stiže do finala. Na putu do polufinala konačno prekida seriju Tsonge od 4 uzastopne pobjede u njihovim međusobnim duelima, pobijedivši ga 6–3, 6–4. U polufinalu pobjeđuje i Federera 3–6, 6–2, 6–3 nakon velikog preokreta, ali je u finalu izgubio od Murraya.

Đoković na Roland Garrosu 2009.
Đoković na US Openu 2009.

Zatim se prešlo na evropski kontinent i zemljane terene. Na još jednom turniru Masters serije u Monte Carlu ponovo gubi u finalu, ovog puta od neprikosnovenog "kralja zemlje", Rafaela Nadala. Iako je to bila naizgled lagahna pobjeda Španca, činilo se da je Đoković imao dobre šanse za prvu pobjedu protiv Nadala na zemlji. Na sljedećem Mastersu u Rimu branio je titulu. U polufinalu dobija Federera, a u finalu ponovo gubi od Nadala. Taj poraz prouzrokovao je da Đoković padne na 4. mjesto nakon 81 uzastopne sedmice provedene na 3. mjestu.

Na prvom Otvorenom prvenstvu Srbije, turniru u svom rodnom gradu Beogradu, osvaja drugu titulu u sezoni, i to kao prvi nosilac, usput pobijedivši zemljake Tipsarevića i Troickog, a u finalu Łukasza Kubota 6–3, 7–60.

Naredni turnir u njegovom rasporedu bio je posljednji Masters za 2009. igran na zemlji. Na madridskom Mastersu lahkim i brzim pobjedama i bez izgubljenog seta stiže do polufinala, u kojem je s Nadalom igrao treći meč u posljednjih 5 sedmica. Uprkos činjenici da je imao 3 meč-lopte, Đoković gubi meč rezultatom 6–3, 6–75, 6–79. Taj meč trajao je 4 sata i 2 minute i najduži je meč u pojedinačnoj konkurenciji u 3 seta u Open Eri.

Naredni turnir na kojem je učestvovao bio je Roland Garros. Iznenađujuće, porazio ga je Kohlschreiber u 3. kolu (6–4, 6–4, 6–4).

Sezonu na travi počinje turnirom u njemačkom gradu Halleu, gdje je nakon Federerovog povlačenja postavljen za 1. nosioca. U njegovom 6. finalu te godine porazio ga je domaći teniser, Tommy Haas 6–3, 6–74, 6–1.

Kao "favorit iz sjene" došao je na nezvanično prvenstvo svijeta, Wimbledon. U prvim kolima igrao je sigurno i brzo stigao do pobjeda nad Benneteauom, Greulom, Fishem i Selom. U polufinalu je bio očekivan meč između Đokovića i Federera, ali je Đokovića u četvrtfinalu još jednom pobijedio Haas 7–5, 7–66, 4–6, 6–3.

US Open seriju započeo je Mastersom u Montrealu. Nakon pobjede protiv Južnog plasirao se u četvrtfinale, u kojem su se, prvi put od uvođenja serije 1990, našla osmerica najbolje rangiranih tenisera s ATP-liste u tom trenutku (Federer, Nadal, Murray, Đoković, Roddick, Del Potro, Tsonga i Davidenko). U četvrtfinalu ga je pobijedio Roddick 6–4, 7–64.

Na narednom turniru u Cincinnatiju stigao je do finala, usput savladavši povratnika na teren nakon više od 2 mjeseca, Nadala, 6–1, 6–4. U finalu je izgubio od Federera 1–6, 5–7.

Đoković je osvojio turnir u Pekingu, pobijedivši u finalu Marina Čilića 6–2, 7–64. Stigao je do polufinala Mastersa u Šangaju, u kojem je izgubio od Davidenka (koji je na kraju i osvojio turnir), 6–4, 4–6, 6–71. Nakon toga se vratio na 3. mjesto ATP-liste.

Osvojio je turnir iz ATP 500 serije u Baselu, pobijedivši u finalu trostrukog branioca titule, Federera, 6–4, 4–6, 6–2.[15] Nakon 4 uzastopna poraza u finalima Masters 1000 turnira osvojio je titulu na Mastersu u Parizu. U polufinalu je savladao Nadala 6–2, 6–3[16], a u finalu ljubimca publike, Monfilsa (6–2, 5–7, 7–63).[17]

Na Masters Cupu u grupnoj fazi savladao je Davidenka, produživši tako svoj niz pobjeda na 11.[18] Ovaj niz okončao je Söderling, koji ga je pobijedio prvi put u 6 mečeva. Iako je u 3. meču u grupnoj fazi savladao Nadala, nije se plasirao u polufinale zbog lošijeg set-razlike od drugoplasiranog Davidenka.

Đoković je treći put zaredom godinu završio na 3. mjestu. Odigrao je 97 mečeva, više od bilo kojeg drugog tenisera, s omjerom 78–19. Plasirao se u 10 finala, od kojih je osvojio 5.

2010.

Sezonu 2010. Đoković je započeo na egzibicijskom turniru u Kooyongu, predgrađu Melbournea. Poražen je u polufinalu od Španca Verdasca. Prvi ATP-turnir koji je Novak odigrao bio je Australian Open. U četvrtfinalu ga je porazio Tsonga nakon 5 setova, 6–78, 7–65, 6–1, 3–6, 1–6. Kao razloge poraza Novak je naveo stomačne probleme, koje je imao i prije meča i koji su bili evidentni na početku 4. seta. Uprkos tome, Đoković je 1. februara dostigao svoj najbolji plasman u karijeri, 2. mjesto.

Zatim je osvojio turnir u Dubaiju i tako prvi put u karijeri odbranio titulu na nekom turniru. Nakon toga je učestvovao u Davis Cupu u meču protiv SAD-a i pobijedio je u oba meča koja je igrao, protiv Querreya i Isnera.

Đoković u Torontu 2010.

Na Mastersu u Indian Wellsu Đoković je izgubio u osmini finala od Ljubičića (5–7, 3–6). Poslije toga je učestvovao na Mastersu u Miamiju, ali je izgubio iznenađujuće rano, već u 2. kolu od Belgijanca Oliviera Rochusa 2–6, 7-67, 4-6.

Kasnije je igrao polufinale turnira u Monte Carlu pobijedivši kao 1. nosilac Florenta Serru u 2. kolu, zatim Wawrinku i Nalbandiana prije poraza od Verdasca. Novak je zatim branio titulu u Beogradu, ali je zaustavljen u četvrtfinalu, kad je zbog alergije bio prinuđen predati meč zemljaku Filipu Krajinoviću pri rezultatu 4–6. Sljedeće sedmice nije učestvovao na turniru u Madridu zbog istog razloga.

Naredni Novakov turnir bio je Roland Garros. Turnir je počeo pobjedom nad Rusom Koroljevim koji predstavlja Kazahstan (6–1, 3–6, 6–1, 6–3). U 2. kolu savladao je japanskog tenisera Nishikorija 6–1, 6–4, 6–4; u trećem je porazio Rumuna Hănescua 6–3, 3–6, 6–3, 6–2, zatim u 4. kolu i mini-iznenađenje turnira, Robbyja Gineprija (6–4, 2–6, 6–1, 6–2). Ipak, u četvrtfinalu biva poražen od Austrijanca Melzera, 22. nosioca, u 5 setova, uprkos velikom vodstvu od 2-0 u setovima i ranom brejku u trećem. Meč je završen rezultatom 6–3, 6–2, 2–6, 6–7, 4–6.

Na svom prvom turniru sezone na travnatoj podlozi, u Londonu, u Queen's Clubu, kao 2. nosilac u četvrtfinalu gubi od Belgijanca Malissea (3–6, 6–4, 2–6). Na istom turniru osvaja prvu titulu u parovima s Izraelcem Erlichom.

21. juna počeo je turnir u Wimbledonu, na kojem je Đoković bio postavljen za 3. nosioca. U 1. kolu preživio je maraton s O. Rochusom. Pobijedio je tek nakon 5 setova, i to u meču koji se završio po lokalnom vremenu u 23 sata, što ga čini najkasnije završenim mečem u dugoj historiji najstarijeg turnira na svijetu. Bilo je 4–6, 6–2, 3–6, 6–4, 6–2. Uslijedile su uvjerljive pobjede nad Amerikancem Dentom, Špancem Montañésom, Australijancem Hewittom i najvećim iznenađenjem muškog dijela turnira, Tajvancem Yen-Hsun Luom. U polufinalu je izgubio od Berdycha (3–6, 6–7, 3–6). Nakon Wimbledona na red je došao Davis Cup i četvrtfinalni meč protiv reprezentacije Hrvatske. Trodnevni meč odigran je u Splitu, u dvorani Spaladium. Đoković je dobio oba svoja meča, protiv Ljubičića i Čilića, s maksimalnih 3-0, a srbijanska reprezentacija osigurala je plasman u polufinale.

Uslijedila su dva turnira Masters 1000 serije u Torontu i Cincinnatiju. Na Rogers Cupu gubi u polufinalu od Federera nakon zanimljivog meča, rezultatom 1–6, 6–3, 5–7. Na tom turniru Đoković je učestvovao i u konkurenciji parova, zajedno s Nadalom. Iako su taj par činili u tom trenutku dva najbolja tenisera svijeta, poraženi su već u 1. kolu, i to od dvojice Kanađana crnogorskog i slovačkog porijekla, Miloša Raonića i Vaseka Pospisila. U Cincinnatiju Novak gubi u četvrtfinalu od Roddicka.

Đoković servira u Davis Cup meču protiv Češke

Sljedeći je bio US Open. Iako smatran za trećeg favorita turnira, već u 1. kolu suočio se s ispadanjen s turnira. Protivnik mu je bio drug iz djetinjstva i kolega iz reprezentacije, Viktor Troicki. Nakon svega viđenog u ovom meču visoke klase, Đoković iz njega izlazi kao pobjednik, i to najviše zahvaljujući većem iskustvu u odnosu na protivnika. Konačan rezultat glasio je 6–3, 3–6, 2–6, 7–5, 6–3. Taj meč su pratile uvjerljive pobjede (3-0) protiv Nijemca Petzschnera, domaćih tenisera Blakea i Fisha, i 17. nosioca turnira, Monfilsa. U polufinalu spašava 2 meč-lopte protiv Federera i dolazi do velike pobjede od 5–7, 6–1, 5–7, 6–2, 7–5 i uspijeva se plasirati u svoje 3. Grand Slam finale. Ovom pobjedom postao je drugi teniser, pored Nadala, koji je ostvario 2 pobjede protiv Federera na Grand Slamovima. U svom drugom finalu na ovom turniru ponovo biva poražen, ovoga puta od Nadala rezultatom 4–6, 7–5, 4–6, 2–6.

Nakon toga, u Beogradu je Srbija porazila Češku rezultatom 3-2, a Đoković je igrao 2 meča – u paru sa Zimonjićem izgubio od para Berdych/Štěpánek, a u 3. meču singla savladao je Berdycha 3-1.

Na prvom turniru u mini azijskoj turneji, u Pekingu, uspijeva odbraniti titulu iz prethodne godine pobjedom u finalu nad Davidom Ferrerom. Na Mastersu u Šangaju u polufinalu gubi od Federera, kao i na narednom turniru u Baselu, ovog puta u finalu. U Parizu je u poziciji da brani još jednu titulu, ali u 3. kolu gubi od domaćeg tenisera, Michaëla Llodre.

Četvrtu sezonu zaredom uspijeva se plasirati na završni Masters Cup, i to kao 3. teniser svijeta. U 1. meču u grupi lahko pobjeđuje Berdycha (6–3, 6–3). U narednom meču, protiv prvog nosioca Nadala, ima dosta problema s kontaktnim sočivima i ne uspijeva doći do pobjede. Trijumfom nad Roddickom (6–2, 6–3) ostvaruje plasman u polufinale. Treći put zaredom gubi od kasnijeg šampiona, Federera, ovog puta rezultatom 1–6, 4–6.

Prvi put se s reprezentacijom Srbije našao u finalu Davis Cupa protiv reprezentacije Francuske u Beogradskoj areni. U svom prvom meču protiv Simona bez većih problema donosi bod reprezentaciji pobjedom 6–3, 6–1, 7–5. Nakon zaostatka Srbije 1-2, izjednačuje rezultat pobjedom nad Monfilsom 6–2, 6–2, 6–4. Na kraju je Troicki ostvario odlučujuću pobjedu i tako donio Srbiji prvu titulu. Đoković je u toku 2010. u mečevima za reprezentaciju ostvario 7 pobjeda u isto toliko mečeva.

Godinu je četvrti put zaredom završio na 3. mjestu ATP-liste, iako je u toku sezone 26 sedmica boravio na 2. mjestu. Ostvario je omjer 61–18 (77%).

Olimpijski komitet Srbije drugi ga put proglašava najuspješnijim muškim sportistom, a dobija i Zlatnu značku lista Sport kao srbijanski sportist godine.

2011.

Sezonu je počeo igrajući na Hopman Cupu s Anom Ivanović. Iako je pobijedio u svim svojim mečevima, zbog povrede Ane Ivanović morali su odustati od nastupa u finalu.

Poslije Hopman Cupa igrao je na Australian Openu. Kao 3. nosilac, u 1. kolu savladao je Granollersa (6–1, 6–3, 6–1), zatim Dodiga (7–6, 6–78, 6–0, 6–2). Drugi set ovog meča bio je ujedno i jedini Đokovićev izgubljen set na cijelom turniru. U 3. kolu Troicki mu je predao meč nakon što je Đoković dobio prvi set rezultatom 6–2. U 4. kolu pobijedio je Almagra (6–3, 6–4, 6–0). Vezavši 3 pobjede bez izgubljenog seta protiv tenisera koji se na ATP-listi nalaze na nekom od prvih 10 mjesta, Berdycha (6–1, 7–65, 6–1), Federera (7–63, 7–5, 6–4) i, u finalu, Murraya (6–4, 6–2, 6–3), osvojio je drugu Grand Slam titulu u karijeri.

Sljedeći turnir na kojem je nastupio bio je onaj u Dubaiju. Kao 2. nosilac, u 1. kolu pobijedio je Llodru 6–3, 6–3. U očekivanom nastupu u finalu, pobjedom nad Federerom (6–3, 6–3) odbranio je titulu i postao trostruki uzastopni pobjednik ovog turnira.

Zbog nastupa na turniru u Indian Wellsu Đoković nije učestvovao u mečevima Davis Cupa. U 1. kolu Indian Wellsa bio je slobodan. U 2. kolu pobijedio je Golubjeva, pa mu je sljedeći protivnik bio Ernests Gulbis, koji je izgubio meč sa samo jednim osvojenim gemom, kao i Troicki u idućem kolu. Četvrtfinalni meč Đoković je igrao protiv Gasqueta. Gasquet je u oba seta vodio, ali je Đoković dvaput preokrenuo rezultat. U polufinalu je igrao protiv Federera, i to treći put u sezoni i drugi put u polufinalu, i opet ga savladao. Ta pobjeda donijela je Đokoviću 2. mjesto na ATP-listi. U finalu je savladao Nadala, osvojivši 3. titulu u sezoni i drugu titulu u Indian Wellsu.

Nakon razornog zemljotresa i cunamija koji su 11. marta pogodili Sendai u Japanu, Đoković odlučuje odigrati egzibicijski meč s Nadalom. Meč je odigran u Bogoti, gdje je španski teniser uspio nanijeti prvi poraz Đokoviću (6–7, 3–6) u njihovim međusobnim susretima ove godine. Nakon toga je učestvovao u humanitarnoj nogometnoj utakmici protiv Fort Lauderdale Strikersa. Teniseri su izgubili 4-2, a strijelci za njih bili su Murray i Baghdatis. Prikupljena je pomoć od preko 100.000 dolara.

U 2. kolu Miamija pobijedio je Uzbekistanca Denisa Istomina (6–0, 6–1). U 3. kolu pobijedio je Blakea (6–2, 6–0). U osmini finala pobijedio je Troickog (6–3, 6–2). U sljedećoj rundi igrao je protiv Andersona (6–4, 6–2). U polufinalu pobjeđuje Fisha (6–3, 6–1). U finalu drugi put ove godine dočekuje Nadala, ali i ovog puta Đoković pobjeđuje 4–6, 6–3, 7–64.

Zbog bolova u koljenu preskočio je prvi turnir na zemlji, onaj u Monte Carlu, gdje je pobijedio Nadal. U rodnom Beogradu igra na Otvorenom prvenstvu Srbije, gdje pobjeđuje, a u finalu je savladao Feliciana Lópeza 7–6, 6–2.

Sljedeći turnir bio je u Madridu. Đoković je bio slobodan u 1. kolu. U drugom je igrao protiv Kevina Andersona, koga je savladao u Miamiju. U 3. kolu pobjeđuje Guillerma Garcíju-Lópeza. U četvrtfinalu je igrao protiv D. Ferrera i pobijedio ga 6–4, 4–6, 6–3. U polufinalu pobjeđuje Brazilca Belluccija 4–6, 6–4, 6–1. U finalu ga je čekao branilac titule, Nadal. Iako je Nadal bio favorit, Đoković je slavio 7–5, 6–4.

Sljedeći turnir bio je u Rimu. U 2. kolu pobjeđuje Kubota, u trećem Wawrinku, u četvrtfinalu Söderlinga, a u polufinalu su mu bila potrebna teška 3 sata borbe da bi pobijedio Murraya. U finalu pobjeđuje Nadala 6–4, 6–4.

Sljedeći pohod bio je na Roland Garrosu. U 1. kolu pobjeđuje De Bakkera (6–2, 6–1, 6–3). U 2. kolu igrao je protiv Hănescua. U 3. kolu pobjeđuje Del Potra. Meč je bio prekinut zbog mraka. U osmini finala pobjeđuje Gasqueta. U četvrtfinalu se trebao susresti s Fabiom Fogninijem, ali je on zbog povrede predao meč bez borbe. Đoković u polufinalu gubi od Federera u antologijskom meču (koji je vjerovatno bio najbolji Federerov meč na zemlji u karijeri), a turnir na kraju osvaja Nadal.

Propušta Queen's Club i ide na Wimbledon. U 1. kolu pobjeđuje Chardyja, u drugom Andersona, u trećem Baghdatisa, u osmini finala Llodru. Zatim je na putu do trona savladan i mladi teniser iz Australije, Bernard Tomić (3-1). U borbi za svoje prvo finale na Wimbledonu pao je i Tsonga (3-1). Ovom pobjedom Đoković se popeo na 1. mjesto ATP-liste, prvi put u karijeri. U finalu je pobijedio Nadala rezultatom 6-4, 6-1, 1-6, 6-3 i tako osvojio svoj prvi Wimbledon i treću Grand Slam titulu u karijeri. Nakon ove pobjede vratio se u Beograd, gdje je imao veliki doček ispred Skupštine grada Beograda.

Samo mjesec kasnije, na Mastersu u Montrealu, uspijeva pobijediti Davidenka, Čilića, Monfilsa, Tsongu, da bi u finalu, poslije jako neizvjesne borbe protiv Fisha, uspio pobijediti u 3 duga seta i tako postati prvi igrač koji je osvojio 5 Mastersa u jednoj sezoni, prvi koji je pobijedio na 5 uzastopnih Mastersa na kojima je učestvovao, te drugi igrač (uz Samprasa) koji je osvojio turnir na kojem je učestvovao odmah nakon što je postao broj 1 na ATP-listi.[19] Sljedeće sedmice, na turniru u Cincinnatiju, u 2. kolu pobijedio je 19-ogodišnjeg Ryana Harrisona, u trećem Štěpáneka, a zatim je u malo težem meču savladao Monfilsa (3–6, 6–4, 6–3). U polufinalu ga je čekao Berdych. Đoković je dobio 1. set 7-5 nakon što je vratio izgubljeni servis, a odmah nakon 1. seta Berdych je predao meč zbog povrede ramena. U svom 6. finalu na turnirima Masters serije u 2011. godini Đoković je pretrpio tek drugi poraz u sezoni nakon što je, također zbog povrede ramena, ali i umora, predao meč Murrayu kod rezultata 4–6, 0–3.

Ipak, povreda je blagovremeno sanirana i Đoković je došao na US Open kao 1. nosilac prvi put u karijeri na nekom Grand Slam turniru. U 1. kolu Conor Niland iz Irske predao mu je meč pri rezultatu 6-0, 5-1 zbog trovanja hranom. U 2. kolu dominirao je protiv Argentinca Carlosa Berlocqa. Nakon toga je poklekao i Davidenko (6–3, 6–4, 6–2), a zatim i nova ukrajinska nada, Aleksandar Dolgopolov, također u 3 seta (7–614, 6–4, 6–2). Tako se Đoković plasirao u četvrtfinale, u kojem ga je čekao zemljak Tipsarević. Meč je završen predajom Tipsarevića zbog povrede tetive pri vodstvu Đokovića od 2-1 u setovima i 3-0 u 4. setu. Polufinale je bilo protiv Federera i opet je bilo antologijsko. Naime, Đoković je uspio preokrenuti zaostatak od 2-0 u setovima i pobijediti Federera 4. put ove sezone rezultatom 6-7, 4-6, 6-3, 6-2, 7-5, spasivši pritom 2 meč-lopte na Federerov servis kod 5-3 i 40-15 u 5. setu. Đokovićev hrabri forhend-kros ritern na prvu Federerovu meč-loptu imao je dosta odjeka u medijima. Teniska legenda John McEnroe nazvao je taj udarac "jednim od najboljih udaraca svih vremena".[20] Nakon ovog spektakularnog preokreta na red je došla repriza finala od prošle godine protiv Nadala. Ovog puta slavio je Đoković 6–2, 6–4, 6–7, 6–1 i tako osvojio svoj prvi US Open nakon 2 ranije izgubljena finala. Uprkos rezultatu, meč je bio jedan od fizički najiscrpljujućih mečeva ove sezone i trajao je 4 sata i 10 minuta. Nakon što je osvojio 1. gem u 4. setu, Đoković je zatražio medicinsku pomoć.[21] Ovom pobjedom Đoković je osvojio svoj 10. turnir ove sezone i tako postao tek šesti teniser koji je osvojio 3 Grand Slama u jednoj kalendarskoj godini. Također je postao drugi teniser koji je na putu do Grand Slam titule pobijedio i Federera i Nadala u uzastopnim mečevima (prvi je to uradio Del Potro 2009, također na US Openu). Osim toga, za pobjedu je dobio 2,3 miliona dolara, čime je došao do cifre od 10.609.318 dolara (do 13. septembra) i tako postavio novi rekord po zaradi u jednoj sezoni (s još 2 preostala njena mjeseca).[22] Konačno, Đoković je postao prvi teniser koji je osvojio titulu na Grand Slam turniru kao debitant na broju 1 ATP-liste nakon Courierove pobjede na Roland Garrosu 1992.[22] Nakon ove pobjede Đoković je skoro osigurao da će godinu završiti na 1. mjestu ATP-liste.[23] Sampras je Đokovićevu sezonu proglasio najboljom koju je vidio u svom životu, nazvavši je "jednim od najvećih postignuća u svim sportovima".[24] 13. oktobra Đoković je i službeno osigurao br. 1 na kraju godine.[25]

Nakon US Opena na red je došlo polufinale Davis Cupa protiv Argentine u Beogradu. Zbog umora od US Opena i problema s leđima Đoković nije igrao prvog dana, kao ni u parovima. Ipak, pri vodstvu Argentine od 1-2 Đoković je odlučio igrati 4. meč, a protivnik mu je bio Del Potro. Povreda je bila jača i Đoković je predao meč pri rezultatu 6-75, 0-3, čime se Argentina plasirala u finale (u kojem je igrala protiv Španije).[26] Đoković je nakon ovoga odlučio pauzirati 1 mjesec kako bi se povreda, za koju se ispostavilo da je naprsnuće međurebarnog mišića, u potpunosti sanirala.[27]

2012.

Sezonu je počeo na najbolji mogući način, odbranivši naslov na Australian Openu. Do polufinala nije imao većih problema; pobijedio je Lorenzija[28], Giralda, Mahuta, Hewitta i D. Ferrera. U polufinalu je savladao Murraya u 5 setova (7-5 u petom) nakon 4 sata i 50 minuta igre, vrativši se iz zaostatka 1-2 u setovima i spasivši brejk-lopte kod 5-5 u 5. setu.[29] Finalni meč, u kojem je s druge strane mreže bio Nadal, bio je još duži. Opet se igralo 5 setova. Iako je Nadal imao dan odmora više, nakon čak 5 sati i 53 minute teniskog "rata", pobijedio je Đoković (također 7-5 u 5. setu), nadoknadivši brejk zaostatka u odlučujućem setu. Ovo je najduže finale nekog Grand Slama u Open Eri i najduži meč Australian Opena u historiji (prethodni rekord držali su Nadal i Verdasco iz polufinala 2009 - 5 sati i 14 minuta).[30]

Nakon toga je uslijedio turnir u Dubaiju, gdje je pokušao osvojiti 4. titulu zaredom. Došao je do polufinala, ali mu se Murray ovaj put revanširao 2–6, 5–7.

Uslijedio je 1. Masters sezone, onaj u Indian Wellsu. U 1. kolu bio je slobodan, a zatim je pobijedio Golubjeva, Andersona, Andújara (koji mu je uzeo set) i Almagra, došavši tako do polufinala, gdje ga je čekao domaći predstavnik John Isner. U veoma tijesnom meču na krilima publike slavio je Isner (6–77, 6–3, 6–75).

Teniseri su se odmah zatim preselili u Miami, na 2. Masters u sezoni. Đoković je redom pobijedio Baghdatisa, Troickog, Gasqueta, D. Ferrera i Mónaca, a u finalu je vratio Murrayu za poraz u Dubaiju, pobijedivši ga 6-1, 7-64, osvojivši tako turnir bez izgubljenog seta, svoj 11. Masters u karijeri.

Naredni turnir na rasporedu bio je Masters u Monte Carlu. Plasirao se u finale, ali nije mogao spriječiti Nadala da rekordni, 8. put uzastopno, osvoji ovaj turnir (3-6, 1-6).

Ponovo su se sreli u finalu rimskog Mastersa i Nadal je opet pobijedio, ovog puta 5-7, 3-6.[31]

Uslijedio je Roland Garros, na kojem se Đoković prvi put u karijeri plasirao u finale, pobijedivši u polufinalu Federera 6-4, 7-5, 6-3[32], što je bio i revanš za prošlogodišnje polufinale. U finalu ga je opet čekao Nadal. Finale je zbog kiše igrano u 2 dana, a na kraju je slavio Nadal 4-6, 3-6, 6-2, 5-7 i tako osvojio svoj 7. Roland Garros u 8 godina, čime je nadmašio Borgov rekord od 6 titula.[33]

Nakon toga je na red došao Wimbledon, na kojem je došao do polufinala, u kojem ga je zaustavio Federer (koji je i osvojio turnir) 3-6, 6-3, 4-6, 3-6.[34]

Na Olimpijskim igrama u Londonu nosio je zastavu Srbije na ceremoniji otvaranja. Na olimpijskom turniru, koji se također igrao u Wimbledonu, poražen je u polufinalu od Murraya[35], a u meču u kojem je branio bronzanu medalju s OI u Pekingu izgubio je od Del Potra.

Nakon OI uslijedio je Canada Masters, na kojem je branio i odbranio lanjsku titulu, pobijedivši Tomića, Querreya, Haasa, Tipsarevića i, na kraju, Gasqueta, izgubivši pritom samo 1 set (od Haasa). Na idućem Mastersu u Cincinnatiju Đoković je još jednom došao do finala, ali je opet poražen; bolji je bio Federer (0-2).

Na US Openu plasirao se u finale treću godinu uzastopno. U polufinalu je bio bolji od Davida Ferrera 3-1 (meč je bio prekinut zbog kiše pri vodstvu Ferrera 2-5 u 1. setu i nastavljen idućeg dana)[36][37], ali ga je u finalu, nakon 4 sata i 54 minute, savladao Murray 2-3 (6–710, 5–7, 6–2, 6–3, 2–6), koji je nakon 4 izgubljena finala na Grand Slam turnirima došao do prve velike titule.[38]

Nakon US Opena odbranio je titulu u Pekingu, pobijedivši Tsongu 7–64, 6–2.[39] Iduće sedmice osvojio je i Masters u Šangaju pobjedom u finalu nad Murrayem 5–7, 7–611, 6–3, spasivši 5 meč-lopti u 2. setu.[40] Nakon što je Federer odustao od učešća na Mastersu u Parizu Đoković se vratio na 1. mjesto ATP-liste, koje mu je Federer preuzeo nakon Wimbledona.[41][42] 12. novembra osvojio je svoj drugi Masters Cup u karijeri, pobijedivši u finalu Federera 7-66, 7-5.[43][44][45]

2013.

Sezonu je počeo nastupom za Srbiju na Hopman Cupu, a partnerica mu je bila Ana Ivanović. Srbija je dobila sva 3 meča u grupi i plasirala se u finale, no tu je poražena od Španije u odlučujućem meču parova. Đoković je imao 3 pobjede i 1 poraz (od Tomića u grupnoj fazi).

Uslijedio je Australian Open, na kojem je nastavio seriju iz prethodnih godina. U prva 3 kola pobijedio je Mathieua, Harrisona i Štěpáneka bez izgubljenog seta, ali je u 4. kolu odigrao težak meč protiv Wawrinke, dobivši ga 12-10 u 5. setu. U četvrtfinalu je nešto lakše, u 4 seta, savladao Berdycha, a zatim je "pomeo" 4. igrača svijeta, Davida Ferrera, za samo sat i po. U finalu ga je čekao Murray, koji je u 5 setova pobijedio Federera. Bilo je to njihovo drugo uzastopno međusobno finale na Grand Slam turniru. Murray je bolje počeo meč, dobivši 1. set 7-2 u tie-breaku. I 2. set otišao je do 13. gema, no sad je Đoković izašao kao pobjednik. Nakon toga je došlo do pada u Murrayevoj igri (zatražio je i ljekarsku pomoć zbog žuljeva na stopalu), pa je Đoković dobio 2 naredna seta i tako treći put zaredom osvojio ovaj turnir, po čemu je jedini u Open Eri.[46] Sa 4 titule na ovom turniru izjednačio se s Agassijem i Federerom.

Već idućeg vikenda učestvovao je u meču Davis Cupa protiv Belgije, u kojem je pobijedio Oliviera Rochusa 3-0 i doveo Srbiju u vodstvo od 2-0.[47]

Nakon 3 sedmice pauze nastupio je u Dubaiju i odlično odigrao turnir. U 1. kolu pobijedio je svog prijatelja, Viktora Troickog, zatim Španca Bautistu-Aguta, pa Italijana Seppija. U polufinalu ga je čekao obračun protiv Del Potra, u kojem je slavio 6-3, 7-6. Protivnik u finalu bio mu je Tomaš Berdych, koji je u drugom polufinalu savladao Federera 2-1. Ipak, nije mogao učiniti puno protiv Đokovića, koji je dobio meč rezultatom 7-5, 6-3, osvojivši tako ovaj turnir 4. put u 5 godina.[48] Na Mastersu u Indian Wellsu stigao je do polufinala, gdje ga je zaustavio Del Potro i tako prekinuo Đokovićev niz od 22 uzastopne pobjede.[49] Naredne sedmice učestvovao je na Mastersu u Miamiju, na kojem je bio branilac titule, ali ga je u 4. kolu savladao Haas u 2 seta.[50]

Početkom aprila nastupio je u četvrtfinalnom meču Davis Cupa protiv SAD-a i odigrao ključnu ulogu u konačnoj pobjedi Srbije savladavši Isnera i Querreya.[51][52] Nešto kasnije u istom mjesecu porazio je Nadala u finalu Monte Carla u 2 seta i tako došao do svoje prve titule na ovom turniru nakon Nadalovih 8 uzastopnih.[53] U maju je iznenađujuće izgubio u 2. kolu Mastersa u Madridu u 3 seta od Bugarina Grigora Dimitrova.[54]

Nastup na Roland Garrosu počeo je glatkom pobjedom protiv Goffina, a isto je ponovio i u 2. kolu protiv Argentinca Pelle. U 3. kolu osvetio se Dimitrovu za poraz u Madridu potpuno ga nadigravši u 3 seta.[55] U 4. kolu vratio se nakon izgubljenog 1. seta i savladao Kohlschreibera (4-6, 6-3, 6-4, 6-4)[56], plasiravši se tako u 16. uzastopno četvrtfinale na Grand Slam turnirima. U polufinalu ga je čekao Nadal. Meč je opet bio neizvjestan i otišao je u 5 setova. Na kraju je bolji bio Nadal 6-4 3-6 6-1 6-73, 9-7.[57]

Uslijedio je Wimbledon, na kojem je Đoković igrao sigurno i nije imao većih problema sve do polufinala, kad ga je dobro namučio Del Potro, ali je ipak prošao u finale; bilo je 7-5, 4-6, 7-62, 6-76, 6-3. No, u finalu ga je nadigrao Murray 6-4, 7-5, 6-4, postavši tako prvi Britanac nakon 77 godina koji je osvojio najprestižniji turnir na svijetu.[58]

Nakon toga je na red došla sjevernoamerička turneja turnira na tvrdoj podlozi. U Montrealu je došao do polufinala, gdje ga je u 3 seta savladao Nadal, a u Cincinnatiju je poražen u četvrtfinalu od Isnera. Na US Openu nije imao većih problema do polufinala, u kojem ga je dobro namučio Wawrinka, ali je uspio dobiti 5. set 6-4 i proći u finale, u kojem ga je čekao Nadal. To je bilo njihovo treće međusobno finale na ovom turniru. Ključni trenutak meča bio je pri 1-1 u setovima i 0-40 kod 4-4 u 3. setu na Nadalov servis. Nadal je uspio spasiti sve 3 brejk-lopte, a odmah zatim oduzeo je servis Đokoviću, čime je ujedno došao i do tog seta. U četvrtom Đoković više nije imao (mentalne) snage i Nadal je lahko priveo meč kraju dobivši 4. set 6-1.

Đoković i Nadal ponovo su se sreli nakon mjesec dana u finalu Pekinga, gdje je Đoković bio branilac titule. Za razliku od nekoliko prethodnih mečeva, ovaj nije ponudio previše uzbuđenja budući da je Đoković dosta lahko došao do 4. titule na ovom turniru pobijedivši 6-3, 6-4 nakon sat i 27 minuta igre.[59] Ipak, ulazak u finale bio je dovoljan Nadalu da nakon duže pauze ponovo dođe na 1. mjesto ATP-liste s minimalnom prednošću.[60]

Samo 7 dana kasnije Đoković je odbranio titulu i na Shanghai Mastersu. U vrlo zanimljivom meču, koji je trajao 2 i po sata, savladao je Del Potra (koji je u polufinalu izbacio Nadala) u 3 seta (6-1, 3-6, 7-63).[61] No, uprkos ovom trijumfu Đokovića i njegovoj 15. tituli na Mastersima, Nadal je zadržao 1. mjesto na ATP-listi.

2014.

Sezonu je počeo odbranivši titulu na egizibicijskom turniru u Abu Dhabiju, gdje je u finalu pobijedio Davida Ferrera (7-5, 6-2). Zatim je uslijedio Australian Open, gdje je išao na 4. uzastopnu titulu. Prva 4 meča dobio je bez izgubljenog seta (redom su pali Lukáš Lacko, Leonardo Mayer, Denis Istomin i 15. nosilac Fabio Fognini). U četvrtfinalu ga je, kao i prošle godine, čekao Wawrinka. Iako se uspio vratiti iz zaostatka 0-2 u setovima, izgubio je 5. set 7-9, čime je okončan njegov niz od 25 uzastopnih pobjeda u Melbourneu, kao i niz od 14 uzastopnih polufinala na GS turnirima.[62]

Zatim je nastupio je u Dubaiju, gdje je u polufinalu izgubio od Federera, koji je i osvojio turnir. Revanširao mu se u finalu Indian Wellsa, osvojivši tako ovaj turnir 3. put u karijeri. Nastavio je dobar niz pobijedivši i Nadala u finalu Miami Mastersa u 2 seta.[63] Pateći od povrede zapešća, koja ga je mučila tokom Monte Carlo Mastersa, Đoković je u polufinalu ovog turnira izgubio od Federera u 2 seta. Nakon saniranja povrede osvojio je svoju treću titulu u Rimu pobijedivši Nadala u finalu.[64] 500.000 dolara, koje je dobio za ovu pobjedu, odmah nakon turnira donirao je žrtvama poplava koje su nekoliko dana ranije pogodile Jugoistočnu Evropu.[65] Na Roland Garrosu došao je do svog drugog finala na ovom turniru, izgubivši pritom samo 2 seta, ali je u finalu opet bio bolji Nadal u 4 seta. To je bio Đokovićev prvi poraz u njihovih posljednjih 5 mečeva.

Na Wimbledonu je, u antologijskom finalu protiv Federera, u kojem su obojica pokazala najbolje što tenis može ponuditi, došao do svoje druge vimbldonske titule, čime je prestigao Nadala i vratio se na broj 1 ATP-liste.[66] Prije toga je u četvrtfinalu uspio nadoknaditi zaostatak od 0-2 u setovima protiv Čilića, a u dosta tijesnom polufinalu savladao je Dimitrova 3-1. Naredni nastup imao je na Mastersu u Torontu, gdje je u 3. kolu izgubio od Tsonge, koji je i osvojio turnir.[67] I na Cincinnati Mastersu ispao je u 3. kolu, ovog puta od Robreda. Američku turneju zaključio je na US Openu, na kojem ga je u polufinalu porazio Kei Nishikori 1-3.[68]

Davis Cup

9. aprila 2006. Đoković je izborio odlučujuću pobjedu za Srbiju i Crnu Goru protiv Velike Britanije pobijedivši u 4. meču Grega Rusedskog u 4 seta za nedostižno vodstvo SCG od 3-1, čime je SCG ostala u Prvoj grupi Evroafričke zone. Nakon ovog meča u medijima se dosta počelo šuškati o Đokovićevim pregovorima s Britanskom teniskom asocijacijom (LTA) o mogućem nastupanju Đokovića za britansku reprezentaciju.[69] 19-ogodišnji Đoković, koji je tada bio 63. na ATP-listi, uglavnom je demantirao priču, rekavši prvo da razgovori nisu bili ozbiljni, opisavši ih riječima: "Britanci su bili veoma ljubazni prema nama nakon Davis Cupa".[70]Međutim, nakon više od 3 godine, u oktobru 2009, Đoković je potvrdio da su pregovori između njegove porodice i LTA u aprilu i maju 2006. zaista bili ozbiljni.

Britanija mi je nudila mnogo prilika i trebali su nekog jer je Andy [Murray] bio jedini, i još je. To je moralo biti razočaravajuće zbog sveg novca koji ulažu. Ali nije mi bio potreban novac više od onog što sam uradio. Bio sam počeo zarađivati nešto novca za sebe, dovoljno da priuštim putovanje s trenerom i rekao sam: "Zašto, pobogu?" Ja sam Srbijanac, ponosim se što sam Srbijanac, nisam želio to pokvariti samo zato što neka druga država ima bolje uvjete. Da sam igrao za Veliku Britaniju, igrao bih tačno isto kao što igram za svoju zemlju, ali duboko u sebi nikad ne bih osjećao da pripadam tu. Ja sam bio taj koji je donio odluku.[71]

Pobijedivši u sva 3 svoja meča, Đoković je igrao ključnu ulogu u pobjedi Srbije nad Australijom 2007. u doigravanju za ulazak u Svjetsku grupu Davis Cupa za narednu godinu. U meču protiv Rusije u Moskvi u februaru 2008. Đoković je bio pod gripom i bio je prisiljen propustiti prvi pojedinačni meč. Vratio se u parovima, u kojima su on i Zimonjić pobijedili, ali je bio prisiljen predati sljedeći meč Davidenku. Đoković je imao veliku ulogu i u ulasku Srbije u Svjetsku grupu za 2009. godinu. Od 6. do 8. marta 2010. imao je ključnu ulogu u dovođenju Srbije do njenog prvog četvrtfinala Davis Cupa u historiji, dobivši oba svoja meča u sudaru sa SAD-om u Beogradu (protiv Querreya i Isnera). Kasnije se Srbija plasirala i u finale nakon pobjeda protiv Hrvatske (4-1) i Češke (3-2). U finalnom ogledu protiv Francuske, također u Beogradu, srbijanski su teniseri posljednjeg dana preokrenuli zaostatak od 1-2 i tako prvi put u historiji nezavisne Srbije osvojili najcjenjenije ekipno tenisko takmičenje, izazvavši općenacionalnu radost. Đoković je pobijedio Simona i Monfilsa, a ključni bod donio je Troicki protiv Llodre.[72] Đoković je bio kičma svoje reprezentacije, ostvarivši omjer 7-0 u Davis Cupu te godine, iako je čast donošenja pobjedničkog boda pripala Troickom.

U polufinalu 2011. protiv Argentine igrao je ključni meč protiv Del Potra. Tokom tog meča pogoršao je povredu leđa zarađenu na US Openu te je predao pri rezultatu 6-75, 0-3, što je Argentini donijelo prolazak u finale. To je bio 3. poraz Đokovića u 2011. i druga predaja meča.[73]

U izdanju za 2013. godinu ponovo je značajno doprinio plasmanu Srbije u njeno drugo finale. Prvo je donio bod protiv Belgije (pobijedio O. Rochusa), a zatim po 2 boda u ogledima protiv SAD-a (ponovo pobijedio Isnera i Querreya) i Kanade (savladao Pospisila i Raonića).[74] I u finalu u Beogradu protiv Češke dobio je oba pojedinačna meča, ali su Česi ipak slavili 2-3.

Rivalstva

Glavna stranica: Velika četvorka (tenis)

Đoković-Nadal

Glavna stranica: Rivalstvo Đoković-Nadal

Dosad su ukrstili rekete 42 puta (što je najveći broj međusobnih susreta dvojice tenisera u Open Eri)[75], a Nadal vodi 23-19[76], s tim da je Đoković dobio 7 uzastopnih susreta (svaki u finalima, od čega 6 u 2011. godini). Nadal vodi na travi (2-1) i zemlji (14-4), ali Đoković vodi na tvrdoj podlozi (14-7). ATPworldtour.com ocjenjuje ovo rivalstvo kao treće najveće rivalstvo u posljednjoj deceniji.[77] Đoković je jedini koji ima najmanje 10 pobjeda protiv Nadala, jedini koji je porazio Nadala 7 puta uzastopno te uzastopno na zemljanoj podlozi (Nadala zovu "kraljem zemlje"). Njih dvojica dijele rekord za najduži meč u 3 seta (4 sata i 2 minute u polufinalu Mastersa u Madridu 2009). U finalu Wimbledona 2011. Đoković je dobio u 4 seta (6–4, 6–1, 1–6, 6–3), što je bila njegova prva pobjeda protiv Nadala na Grand Slamu u 6. pokušaju. Time je postao tek drugi igrač koji je porazio Nadala u finalu Grand Slama (prvi je Federer). Ovo rivalstvo dio je tzv. "trivalstva". Ovaj termin skovala je američka sportska novinarka i nekadašnja teniserka Mary Carillo, a odnosi se na rivalstvo između trojice najboljih svjetskih tenisera (Đokovića, Nadala i Federera).[78] U njihovom pretposljednjem susretu, u finalu US Opena 2011, slavio je Đoković, osvojivši tako 3 od 4 Grand Slama ove sezone i svoj 4. Grand Slam ukupno. Njihov pretposljednji susret donio je još jedan antologijski meč. Opet su se sreli u finalu, ovaj put na Australian Openu 2012. Nakon pravog teniskog "rata", koji je trajao čak 5 sati i 53 minute, pobjedu je odnio Đoković (5-7, 6-4, 6-2, 6-75, 7-5). Ovo je bio i najduži meč u historiji Australian Opena, te najduže Grand Slam finale ikad.[79] Također, ovim porazom Nadal je postao prvi teniser koji je izgubio 3 uzastopna Grand Slam finala. Nadal se ipak revanširao Đokoviću u finalu svog "domaćeg" Mastersa u Monte Carlu 2012, osvojivši ga rekordni 8. put uzastopno (6-3, 6-1), nakon čega je ponovo pobijedio Đokovića u finalu Mastersa u Rimu (7-5, 6-3).

Njihov sljedeći okršaj desio se u finalu Roland Garrosa 2012. To je bio prvi put u historiji tenisa da su dvojica tenisera igrala 4 uzastopna finala na Grand Slam turnirima jedan protiv drugog. Također su postali jedini teniseri u historiji koji su igrali protiv istog protivnika u finalu na svakom od 4 Grand Slam turnira. Nakon nekoliko prekida zbog kiše, zbog čega se finale prenijelo i na ponedjeljak, Nadal je pobijedio 6-4, 6-3, 2-6, 7-5.

U 2013. Đoković je slavio u finalu Monte Carla, što mu je bila 3. pobjeda protiv Nadala na zemlji, ali mu se Nadal revanširao u polufinalu Roland Garrosa. Nakon toga su se sastali 9. septembra u njihovom trećem međusobnom finalu na US Openu, gdje je ponovo slavio Nadal u 4 seta. Đoković se uspio revanširati mjesec kasnije u Pekingu, pobijedivši glatko u 2 seta, što mu je bila 4. titula na ovom turniru.[59]

Đoković-Federer

Sreli su se 35 puta dosad, a Federer vodi 18-17. Federer vodi na zemljanoj podlozi (4-3) dok su na tvrdoj podlozi (13-13) i na travi (1-0) izjednačeni. Đoković je, osim Nadala, jedini koji je porazio Federera u uzastopnim mečevima na Grand Slam turnirima. Federer je okončao Đokovićev niz od 41 uzastopne pobjede od početka 2011. godine pobijedivši ga u polufinalu Roland Garrosa u meču koji mnogi već sada smatraju antologijskim.[80] Đoković je igrao protiv Federera u svom prvom Grand Slam finalu na US Openu 2007. i izgubio u 3 tijesna seta (6-7, 6-7, 4-6) nakon što je protraćio 5 set-lopti u 1. setu i još 2 u drugom.[81] Na listi pobjeda protiv Federera Đoković je drugi (iza Nadala). Njih dvojica susrela su se 5 godina uzastopno na US Openu; njihova 2 posljednja meča tu (2010. i 2011) ne samo da su bili u polufinalu nego i epski mečevi u 5 setova: Đoković je u oba spasio 2 meč-lopte i oba na kraju dobio. Federer se revanširao u polufinalu Wimbledona 2012, došavši na kraju i do titule, te u finalu Cincinnatija. Đoković je u njihovom posljednjem susretu, u finalu Masters Cupa 2012, uzvratio dobivši 7-66, 7-5.

Đoković-Murray

Susreli su se 22 puta dosad, a Đoković vodi 14-8. Đoković vodi na zemlji (2-0) i tvrdoj podlozi (12-6), dok je Murray dobio oba njihova meča na travi. U ranim godinama bili su u istom teniskom kampu (Murray je stariji od Đokovića samo 1 sedmicu), a Murray je dobio njihov prvi meč ikad, koji su odigrali kao tinejdžeri. 8 puta igrali su u finalima i svaki je dobio po 4. 5 od tih 8 finala bili su na Mastersima. Murray je dobio prva 3 (svako u 2 seta), ali Đoković je dobio njihova 2 posljednja meča na Mastersima, uključujući i triler u finalu Šangaja, u kojem je Murray imao 5 meč-lopti u 2. setu, ali ih je Đoković spasio i izborio 3. set, te na kraju slavio, prekinuvši Murrayev niz od 12 uzastopnih pobjeda na ovom turniru. Njihovi najvažniji mečevi dosad bila su 2 finala Australian Opena: 2011, koje je Đoković bez većih problema dobio u 3 seta[82] te 2013, koje je opet dobio Đoković (ovog puta u 4 seta)[46] i finale US Opena 2012, koje je nakon velike borbe dobio Murray 2-3, kao i finale Wimbledona 2013, u kojem je bolji bio Murray u 3 seta. Murray je osvojio svoj prvi naslov iz Masters 1000 serije u 2011. godini na turniru u Cincinnatiju nakon što mu je Đoković zbog povrede ramena, ali i umora, predao meč (Murrayeva druga Masters titula također je iz Cincinnatija 2008, kad je u finalu pobijedio upravo Đokovića). Njihov polufinalni meč na Australian Openu 2012. trajao je skoro 5 sati. Đoković je dobio 3-2 (7-5 u 5. setu), nakon što je Murray vodio 2-1 u setovima. Ponovo su se sreli u polufinalu OI u Londonu, gdje je Murray dobio 2-0.

Đoković-Tsonga

Dosad su igrali 19 puta, a Đoković vodi 13-6.[83] Njihov prvi susret bio je u finalu Australian Opena 2008; u polufinalu su pobijedili Federera[84] i Nadala[85] u 3 seta. Đoković je dobio ovo finale u 4 seta i tako osvojio svoj prvi Grand Slam turnir.[86] Tsonga je zatim dobio njihova iduća 4 meča prije no što je Đoković prekinuo taj niz u Miamiju 2009.

Naredni okršaj na Grand Slam turniru imali su opet u Australiji, u četvrtfinalu 2010, tačno 2 godine nakon spomenutog finala. Ovog puta slavio je Tsonga u 5 setova, nakon što je Đoković imao stomačnih problema tokom meča.[87] Do idućeg susreta prošla je godina i po, a ulog je bio još veći jer se radilo o polufinalu Wimbledona 2011. To je bio njihov prvi meč na travi; Đoković je dobio 3-1 i prošao u svoje prvo finale na Wimbledonu[88], okončavši usput period od 7 i po godina u kojem su se na 1. mjestu ATP-liste smjenjivali samo Federer i Nadal. Na Roland Garrosu 2012. Đoković i Tsonga ponovo su se susreli u važnom meču, ovog puta u četvrtfinalu. Nakon što je 1. set dobio 6-1, Đoković je iduća 2 izgubio (oba 5-7) i pri rezultatu 4-5 u 4. setu suočio se sa 2 Tsongine meč-lopte (na svoj servis). Uspio ih je spasiti i izboriti tie-break, u kojem je Tsonga imao još nekoliko meč-lopti, ali je Đoković izvukao i to i odveo meč u 5. set. Tsonga se nakon ovoga psihički slomio i Đoković je lahko dobio odlučujući set (6-1), a meč je trajao 4 sata i 9 minuta.[89]

Nakon 2 mjeseca ponovo su se susreli na OI u Londonu i ponovo u četvrtfinalu i opet je bolji bio Đoković (6–1, 7–5).[90] Nakon toga su igrali u finalu China Opena, gdje je Đoković još jednom slavio (7–64, 6–2).[91] Na Masters Cupu 2012. žrijeb ih je smjestio u istu grupu. Đoković je dobio i taj meč 7–64, 6–3.[92] To je bila Đokovićeva peta pobjeda protiv Tsonge u 2012. godini.

Susreli su se i u polufinalu Shanghai Mastersa 2013. Đoković je dobio meč u 2 seta.[93] Posljednji meč na GS turnirima odigrali su u Wimbledonu 2014, gdje je Đoković dobio 3-0.[94] Tsonga mu se revanširao na Mastersu u Torontu, pobijedivši ga u 3. kolu, u njihovom dosad najneravnopravnijem meču, u kojem je Đoković osvojio samo 4 gema, po 2 u oba seta.[95]

Đoković-Ferrer

Susreli su se 17 puta, a Đoković vodi 12-5. Đoković ima prednost na tvrdoj podlozi 10-2, ali Ferrer vodi na zemlji 3-2. Posljednjih 6 mečeva dobio je Đoković, uključujući polufinala na US Openu 2012. i Australian Openu 2013. Prvi njihov meč dobio je Ferrer u Bukureštu 2004 (4-6, 6-4, 6-4).[96]

Đoković-Wawrinka

U ovom zanimljivom rivalstvu Đoković vodi 15-3, ali mnogi od njihovih mečeva bili su uzbudljivi i zabavni. 4 puta igrali su u 5 setova. Na GS turnirima odigrali su 3 epska meča; u 4. kolu Australian Opena 2013, gdje je Đoković dobio 12-10 u 5. setu, polufinalu US Opena iste godine (6-4 za Đokovića u 5. setu) i četvrtfinalu Australian Opena 2014, koje je dobio Wawrinka (9-7 u tijesnom 5. setu). Ova Wawrinkina pobjeda prekinula je Đokovićev impresivni niz od 14 uzastopnih polufinala na GS turnirima i niz od 28 uzastopnih pobjeda te ga spriječila da osvoji rekordnu 5. titulu na Australian Openu.

Đoković-Del Potro

Igrali su 14 puta, a Đoković ima prednost 11-3.[97] Na tvrdoj podlozi je 8-2 za Đokovića, na zemlji je također bolji Đoković (2-0), dok su na travi izjednačeni (1-1). Posljednji meč dobio je Đoković u finalu Shanghai Mastersa 2013. u 3 seta. Međutim, iako Del Potro ima samo 3 pobjede, sve 3 su bile u važnim mečevima: odlučujući meč u polufinalu Davis Cupa 2011 (Đoković predao u 2. setu zbog povrede), meč za bronzanu medalju na Olimpijskim igrama u Londonu i polufinale Indian Wells Mastersa 2013.

Mjesto među teniskim velikanima

Andre Agassi smatra da su Federer, Nadal i Đoković "možda trojica najvećih koji su ikad igrali tenis".[98] Prema riječima Tima Henmana, Đoković je "vjerovatno među 8 najboljih u historiji tenisa".[99] Matt Cronin svrstava Đokovića među 40 najboljih tenisera u historiji (kombinirano muškarci i žene).[100] Tennis Channel rangirao je Đokovića na 25. mjesto među muškarcima i 40. mjesto ukupno (muškarci i žene) u svojoj seriji 100 najvećih svih vremena.[101] Rod Laver svrstao ga je na 6. mjesto u njegovom izboru 10 najboljih tenisera Open Ere.[102]

Stil igre, oprema i ishrana

Đoković je svestran igrač (all rounder) s naglaskom na agresivnoj igri s osnovne linije. Njegovi udarci s osnovne linije konzistentni su, duboki i prodirući. Njegov bekhend smatra se jednim od najboljih u današnjem tenisu. Najjače mu je oružje bekhend-paralela velike snage i preciznosti. Također je poznat kao jedan od igrača koji se najbolje kreću po terenu, s nadmoćnom agilnošću, pokrivanjem terena i odbrambenim sposobnostima. Nakon velikih tehničkih problema u 2009. godini, njegov servis ponovo je jedno od jačih oružja; prvi servis obično udara ravno, dok kod drugog servisa više voli koristiti visoki (tzv. kik; eng. kick) i rezani (tzv. slajs; engl. slice), s loptom koja protivnika izbacuje daleko ustranu. Darren Cahill je izjavio da je Đoković, uz Davida Ferrera, igrač koji najbolje vraća servis u muškom tenisu. Đoković ponekad koristi i dobro skrivenu bekhend skraćenu loptu, kao i bekhend slajs. Ipak, njegove skraćene lopte znaju biti i nedostatak kad ih koristi pod pritiskom i bez adekvatne pripreme.

Do 2008. godine koristio je Wilson rekete, da bi zatim prešao na rekete kompanije Head. Na Australian Openu 2011. počeo je koristiti rekete s Innegra fibre tehnologijom.

U julu 2010, prije meča u Davis Cupu protiv Hrvatske, Đoković je u svoj tim doveo i nutricionista, Igora Ćetojevića, koji se, osim toga, fokusira i na kinesku medicinu i akupunkturu.[103] Ćetojević je otkrio da Đoković pati od celijakije i da u organizam ne smije unositi gluten, pa mu ga je izbacio iz ishrane. Izgleda da je to dalo rezultat jer se Đoković počeo osjećati jači, brži i daleko spremniji. Nakon Đokovićevog osvajanja Wimbledona Ćetojević je napustio njegov tim.[104]

Nakon Đokovićevog osvajanja turnira u Montrealu, čuveni teniski trener Nick Bollettieri izjavio je da je Đoković "najkompletniji" teniser svih vremena.[105] Ima bekhend, forhend, servis, drugi servis, kretanje, mentalnu snagu i može podjednako dobro igrati na svim podlogama. Ocjenjujući Đokovićevu sezonu 2011, Jimmy Connors je rekao da Đoković protivnicima stvara probleme igrajući "pomalo po staroj školi, udarajući lopticu ranije, hvatajući je dok je ona u usponu i udarajući je ravno". Dodao je i da mnogi top-spin udarci njegovih protivnika padaju tačno u njegovu zonu; odatle njegova sposobnost da odbranu pretvori u napad.[106] Pat Cash je izjavio da rezultati koje je ostvario u sezoni 2011. Đokovića svrstavaju među najveće igrače u historiji. "Osjećam da je Đoković bolji nego što je to bio Federer na svom vrhuncu jer ima jaču konkurenciju", rekao je Cash.[107]

Treneri

Prvi Đokovićev trener bila je Jelena Genčić, bivša jugoslavenska teniserka i trener Gorana Ivaniševića i Monike Seleš. Na njen savjet roditelji su Novaka 1999. odveli u München kod Nikole Pilića. U Pilićevoj akademiji Đoković je proveo 4 godine. Od 2005. Đokovića je trenirao Italijan Riccardo Piatti, koji je u to vrijeme bio trener i Ljubičiću. S Piattijem se razišao prije Roland Garrosa 2006. zbog Piattijeve nemogućnosti da se posveti dvojici tenisera.[108]

Piattija je juna 2006. zamijenio Slovak Marián Vajda. Đoković je povremeno angažirao i druge trenere na privremenoj osnovi: tokom proljetne sezone turnira na tvrdoj podlozi 2007. radio je s jednim od najboljih igrača u parovima u historiji, Markom Woodfordeom, s naglaskom na voleje i igru na mreži, a od augusta 2009. do aprila 2010. sarađivao je sa bivšim 4. teniserom svijeta, Amerikancem Toddom Martinom, koji je u tom periodu imao neuspješan pokušaj da promijeni Đokovićevu motoriku pri servisu.[109]

Od Australian Opena 2014. trenira ga i nekadašnji broj 1 i osvajač 6 GS-turnira Boris Becker.

Sponzorstva i poslovni pothvati

Đoković je zaštitno lice Telekoma Srbije, kao i njemačkog brenda FitLine (nadopuna u ishrani).[110]

Krajem 2009. Đoković je potpisao ugovor s italijanskom kompanijom Sergio Tacchini, čiju će opremu nositi narednih 10 godina. Uradio je to nakon što je Adidas odbio produžiti ugovor s njim (umjesto Đokovića odabrali su Murraya). Od 2011. počeo je nositi po narudžbi izrađene tenisice s bojama srbijanske zastave.

Snimio je i TV-reklame za lanac supermarketa Idea (srbijanski ogranak Konzuma). U augustu 2011. postao je ambasador švicarskog proizvođača satova Audemars Piguet.[111] Manje od mjesec dana prije toga potpisao je sponzorski ugovor s Mercedes-Benzom.[112]

Poslovnim dijelom Đokovićeve karijere u početku su rukovodili izraelski menadžeri Amit Naor i Allon Khakshouri. U junu 2008. potpisao je ugovor s firmom CAA Sports.[113]

Investicije

2005. godine, nakon što se Đoković popeo na ATP-listi, njegova porodica osnovala je pravni entitet u Srbiji pod imenom Family Sport. Firma je registrirana kao društvo s ograničenom odgovornošću, a u početku joj je fokus bio na restoranskom biznisu. Kako se Novakova zarada od tenisa povećavala, firma, čijim svakodnevnim operacijama rukovode većinom Novakov otac Srđan i stric Goran, proširila je svoj djelokrug na nekretnine, organiziranje sportskih i zabavnih događaja i distribuciju sportske opreme.

U okviru ove firme u početku su bili picerija na Kopaoniku i palačinkarnica Red Bull. Nakon što je Đoković izgradio svoje ime na profesionalnom polju, firma je otvorila još 2 tematska kafića pod imenom Novak café, jedan u Kraljevu (koji je u međuvremenu zatvoren) i jedan u Kragujevcu, kao i Novak Café & Restaurant u Novom Beogradu.

7. decembra 2007, po završetku muške i ženske teniske sezone, Family Sport organizirao je egzibicijski događaj u Beogradskoj areni pod nazivom Teniski NAJJ Srbije, koji je zamišljen kao proslava nedavnih uspjeha srbijanskih tenisera. Uz Đokovića, tu su bili i Ana Ivanović, Jelena Janković i Janko Tipsarević, a od poznatih gostiju prisustvovali su glumac Nikola Đuričko i grupa Van Gogh.[114] Arena, koja ima 20.000 mjesta, bila je prepuna publike, u kojoj je bio i predsjednik Srbije Boris Tadić.

U februaru 2008. kompanija se dogovorila s gradskim vlastima Kragujevca o zajedničkom ulasku u posao s nekretninama u koji su bila uključena 4 hektara zemlje u vlasništvu grada, a Veliki park trebao je biti preuređen u teniski centar sa 14 terena. Skoro istovremeno, u martu iste godine kompanija je pobijedila na konkursu koji je organizirala lokalna vlast u Novom Beogradu ponudivši 11 miliona za 3,8 hektara zemlje u blizini naselja "Dr Ivan Ribar"[115], s ambicioznim planom da se i tu izgradi još jedan teniski centar, uz već planirani u Kragujevcu.[116]

Tokom augusta 2008. kompanija je u Novom Beogradu otvorila Novak Shop, prodavnicu sportske opreme posvećenu Novaku.[117] Nakon što je Đoković na početku sezone 2009. prešao s Wilsonove na Headovu opremu, Family Sport postao je službeni uvoznik i distributer Headove opreme za Srbiju.

Do 2009, unatoč uvjeravanjima i Family Sporta i Veroljuba Stevanovića (gradonačelnika Kragujevca) da će stvari ići prema planu[118], posao u Kragujevcu je obustavljen i kompanija je prebacila fokus na Beograd jer je uspjela otkupiti ATP-turnir dotad poznat kao Dutch Open i dovesti ga u Srbiju pod imenom Serbia Open. Međutim, pošto radovi nisu počeli ni u Novom Beogradu ni u Velikom parku u Kragujevcu, morala se pronaći nova lokacija za turnir. Uz pomoć beogradskih gradskih vlasti, inauguralno izdanje turnira održano je u maju 2009. na terenima "Milan Gale Muškatirović", koji su u vlasništvu grada, a nalaze se na atraktivnoj lokaciji u Dorćolu, okruženi Kalemegdanskim parkom, Beogradskom tvrđavom i ušćem Save u Dunav. Za potrebe turnira obnovljeni su postojeći tereni, a napravljene su i privremene tribine kao dodatak na izgradnju niske zgrade uz glavni teren.[119] Kasnije u 2009. godini u toj zgradi otvoreni su "Novak Café & Restaurant" (drugi u Beogradu), teretana i spa-centar. Za buduća izdanja turnira obnovljeni teniski kompleks preimenovan je u Teniski centar "Novak". 2010. godine Novak Shop je s originalne lokacije premješten u ovaj centar.

Pred početak sezone 2010, kad je Đoković potpisao ugovor sa Sergiom Tacchinijem nakon što ga je Adidas "otpustio", u uvjete ugovora s italijanskom kompanijom u kineskom vlasništvu uključena je i stavka po kojoj je Family Sport postao službeni distributer Sergia Tacchinija za Jugoistočnu Evropu.

U februaru 2010, skoro 2 godine nakon kupovine zemljišta u Novom Beogradu, kompanija je objavila detaljne planove za teniski centar, u koji će biti uključeni hotel, restorani i prodajni prostor.[120] Nakon ove objave pojavile su se špekulacije da se Family Sport želi povući iz posla u Kragujevcu. Mjesec kasnije glasine su se pokazale tačnima kad je kompanija objavila povlačenje zbog "neargumentovanih i perfidnih napada od strane političkih stranaka".[121] U jesen 2010. kompanija je još jednom potvrdila namjeru da u Novom Beogradu izgradi teniski centar svjetske klase.[122] Zaključno s jeseni 2011, početak izgradnje još se očekuje.

4. jula 2011, dan nakon Đokovićevog osvajanja Wimbledona, Family Sport organizirao je doček ispred zgrade Narodne skupštine, na kojem se okupilo više od 80.000 ljudi.[123] Ovaj događaj ponuđen je kao TV-paket srbijanskim televizijama i prenošen je u udarnom terminu u cijeloj Srbiji na Prvoj srpskoj televiziji, koja je otkupila prava na prijenos.[124] Na ovom događaju nastupili su, između ostalih, i Električni orgazam, Tap 011, Miroslav Ilić i Vlado Georgiev.

Uspjesi na Grand Slam turnirima

Po sezonama

Turnir 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. O/I Pob–Por Pob %
Grand Slam turniri
Australian Open N N 1R 1R 4R P ČF ČF P P P ČF 4/10 43–6 88,63
Roland Garros N N 2R ČF PF PF 3R ČF PF[a] F PF F 0/10 42–10 80,76
Wimbledon N N 3R 4R PF 2R ČF PF P PF F P 2/10 45–8 84,91
US Open N N 3R 3R F PF PF F P F F PF 1/10 50–9 84,75
Pob–Por 0–0 0–0 5–4 9–4 19–4 18–3 15–4 19–4 25–1 24-3 24-3 22-3 7/40 181-33 84,58
  1. ^ Đokovićev rezultat na Roland Garrosu 2011. vodi se kao 4 pobjede i 1 poraz. Fogninijeva predaja bez borbe u četvrtfinalu zbog povrede mišića[125] ne računa se kao Đokovićeva pobjeda[126][127] niti kao Fogninijev poraz.


Finala: 14 (7-7)

Ishod Turnir Godina Podloga Protivnik Rezultat
Poraz US Open 2007. Tvrda Flag of Switzerland.svg Roger Federer 6–74, 6–72, 4–6
Pobjeda Australian Open 2008. Tvrda Flag of France.svg Jo-Wilfried Tsonga 4–6, 6–4, 6–3, 7–62
Poraz US Open 2010. Tvrda Flag of Spain.svg Rafael Nadal 4–6, 7–5, 4–6, 2–6
Pobjeda Australian Open (2) 2011. Tvrda Flag of the United Kingdom.svg Andy Murray 6–4, 6–2, 6–3
Pobjeda Wimbledon 2011. Trava Flag of Spain.svg Rafael Nadal 6–4, 6–1, 1–6, 6–3
Pobjeda US Open 2011. Tvrda Flag of Spain.svg Rafael Nadal 6–2, 6–4, 6–73, 6–1
Pobjeda Australian Open (3) 2012. Tvrda Flag of Spain.svg Rafael Nadal 5–7, 6–4, 6–2, 6–75, 7–5
Poraz Roland Garros (1) 2012. Zemlja Flag of Spain.svg Rafael Nadal 4–6, 3–6, 6–2, 5–7
Poraz US Open (3) 2012. Tvrda Flag of the United Kingdom.svg Andy Murray 6–710, 5–7, 6–2, 6–3, 2–6
Pobjeda Australian Open (4) 2013. Tvrda Flag of the United Kingdom.svg Andy Murray 6-72, 7-63, 6-3, 6-2
Poraz Wimbledon 2013. Trava Flag of the United Kingdom.svg Andy Murray 4-6, 5-7, 4-6
Poraz US Open 2013. Tvrda Flag of Spain.svg Rafael Nadal 2–6, 6–3, 4–6, 1–6
Poraz Roland Garros (2) 2014. Zemlja Flag of Spain.svg Rafael Nadal 6-3, 5-7, 2-6, 4-6
Pobjeda Wimbledon 2014. Trava Flag of Switzerland.svg Roger Federer 6-7, 6-4, 7-6, 5-7, 6-4

Statistika karijere

Đoković je jedan od samo četvorice tenisera koji su triput pobijedili Federera u jednoj kalendarskoj godini (ostala trojica su Nalbandian, Murray i Nadal) i jedan od samo dvojice koji su pobijedili i Federera i Nadala u uzastopnim mečevima na Grand Slamu (drugi je Del Potro). On je i najmlađi teniser u Open Eri koji je zaredom pobijedio 3 prvoplasirana igrača s ATP-liste; to je ostvario kad je 2007. na Rogers Cupu pobijedio Roddicka (br. 3), Nadala (br. 2) i Federera (br. 1). Đoković je jedan od samo dvojice tenisera koji je više od jednog puta porazio Federera u polufinalu ili finalu nekog Grand Slama, kao i u polufinalu ili finalu na uzastopnim turnirima (drugi je Nadal). Jedini je igrač koji je pobijedio Federera i Nadala na istom turniru u 3 navrata (Montreal 2007, Indian Wells 2011, US Open 2011).

Bio je finalist US Opena 2007, 2010, 2012. i 2013. (poražen od Federera, od Nadala dva puta i Murraya), a osvajač je bronzane medalje za Srbiju na OI u Pekingu 2008. Osvojio je Masters Cup 2008, 2012 i 2013, a ima i 19 titula iz Masters 1000 serije (od toga 5 u 2011. godini, što je rekord[128]). 2010. vodio je Srbiju do osvajanja Davis Cupa. Od 2007. do 2010. godinu je završavao na 3. mjestu ATP-liste.

Od finala Davis Cupa 2010. do polufinala Roland Garrosa 2011. imao je niz od 43 uzastopne pobjede; veći niz imaju samo Guillermo Vilas (46 pobjeda 1977) i Ivan Lendl (44 pobjede 1981/1982).[129][130] To uključuje titule na Australian Openu, u Dubaiju, Indian Wellsu, Miamiju, Beogradu, Madridu i Rimu. Dobio je 41 uzastopni meč od početka 2011. do polufinala Roland Garrosa. Bolji start godine imao je samo McEnroe 1984 (42 pobjede).[131]

Nagrade i odlikovanja

Orden svetog Save

Orden svetog Save

U Beogradu je 28. aprila 2011. patrijarh srpski Irinej uručio Đokoviću Orden svetog Save prvog reda, najviše odlikovanje Srpske pravoslavne crkve. SPC je obrazložila da je nagrada uručena zbog pokazane ljubavi prema crkvi, pružanju pomoći srpskom narodu, crkvama i manastirima Srpske pravoslavne crkve[132]

Spisak nagrada

2005.
2006.
  • Teniser koji je najviše napredovao (ATP)
  • Najbolji teniser Srbije
2007.
  • ATP teniser koji je najviše napredovao
  • Najbolji teniser Srbije
  • Najbolji sportista po izboru Olimpijskog komiteta Srbije
  • Zlatna značka lista Sport
2008.
  • Najbolji teniser Srbije
2009.
  • Najbolji teniser Srbije
  • Oskar popularnosti za najpopularnijeg srbijanskog sportistu
2010.
  • Najbolji teniser Srbije
  • Najbolji sportista po izboru Olimpijskog komiteta Srbije
  • Zlatna značka lista Sport
  • Oskar popularnosti za najpopularnijeg srbijanskog sportistu
2011.
  • Orden svetog Save prvog reda
  • Nacionalni ambasador UNICEF-a
  • ATP-ov igrač godine
  • Najbolji teniser Srbije
  • AS godine od strane časopisa GQ
  • Ličnost godine od strane Nezavisnih novina
  • Zlatni krompir (najveći broj dobijenih setova rezultatom 6-0)
  • ITF Šampion godine
  • Najbolji sportist Balkana od strane BTA
  • Specijalna nagrada Sportskog saveza Srbije za doprinos sportu
  • Sportist godine po izboru Sportske akademije SAD
  • Najbolji sportist po izboru Olimpijskog komiteta Srbije
  • Sportska ličnost godine po izboru BBC-ja
  • Orden Srpske narodne obrane u Americi Prvog stepena
  • Sportist godine od strane USNS
  • Najbolji sportist Evrope po izboru Evropskih novinskih agencija
  • Zlatna značka Sporta
  • Najbolji sportist svijeta po izboru Međunarodnog udruženja sportskih novinara
  • Najbolji sportist Evrope po izboru Međunarodnog udruženja sportskih novinara
  • Sportist godine od strane Marke
  • Najbolji Grand Slam/Davis Cup meč sezone
  • Najbolji ATP-jev meč sezone
  • Nagrada Grada Beograda
  • Nagrada Laureus akademije za najboljeg sportista svijeta
2012.
  • Nagrada Međunarodnog fonda pravoslavnih naroda
  • Orden Karađorđeve zvezde prvog reda
  • Medalja Vermilion u oblasti fizičkog odgoja i sporta od Alberta II, kneza Monaka
  • ESPY nagrada za najboljeg tenisera
  • Odabran među 100 najboljih tenisera i teniserki svih vremena (40. mjesto) po izboru Tennis Channela
  • Šampion sjevernoameričke turneje
  • ATP-jev igrač godine
  • Najbolji teniser Srbije
  • Nagrada "Arthur Ashe" za humanitarca godine
  • Zlatni krompir
  • Najbolji Grand Slam/olimpijski meč sezone
  • Najbolji ATP-jev meč sezone
  • Nagrada Centrepoint organizacije za inspiraciju mladih od Williama, vojvode od Cambridgea
  • ITF šampion godine
  • Najbolji sportist Balkana (od strane BTA)
  • Nagrada Ponos nacije od TSS-a
  • Najbolji sportist Evrope po izboru Međunarodnog udruženja sportskih novinara
2013.
  • Orden Republike Srpske
  • Ključevi Andrićgrada
  • Nagrada ATP Acesfor for Charity programa za humanitarni rad
  • ESPY nagrada za najboljeg tenisera
  • Davis Cup nagrada za privrženost
  • Zlatni krompir
  • Najbolji ATP-jev meč sezone
  • Najbolji Grand Slam meč sezone
  • Najbolji sportist po izboru Olimpijskog komiteta Srbije
  • ITF šampion godine
2014.
  • Najbolji sportist svih vremena s prostora bivše Jugoslavije

Rekordi

Rekordi se podrazumijevaju samo za Open Eru.

Turnir Godina Rekord Igrač(i) s kojim(a) dijeli rekord
Australian OpenRoland GarrosWimbledonUS Open 2007–2008. Najmlađi teniser koji je došao do polufinala sva 4 Grand Slama (20 godina i 250 dana) Jedini
Australian Open 2011–2013. 3 uzastopne titule Jedini
Australian Open 2012. Najduže Grand Slam finale Rafael Nadal
Australian OpenIndian Wells MastersMiami Masters 2011. Osvajač prva 3 velika turnira u godini na tvrdoj podlozi (Australian Open, Indian Wells, Miami) Roger Federer
Pete Sampras
ATP World Tour 2011. Igrač koji se najbrže kvalificirao na završno prvenstvo (za 18 sedmica i 6 dana) Jedini
ATP Masters 1000 2011. Najviše titula u jednoj sezoni – 5 Jedini
ATP Masters 1000 2011. Najviše uzastopnih titula – 3 Rafael Nadal
ATP Masters 1000 2011. Najduži niz pobjeda – 31 Jedini
ATP Masters 1000 2011. Najviše finala u jednoj sezoni – 6 Roger Federer
Madrid Masters 2009. Najduži odigran meč na 2 dobijena seta
(4 sata, 3 minute)
Rafael Nadal[133]
Canada Masters (Rogers Cup) 2007. Najmlađi teniser koji je pobijedio trojicu prvoplasiranih na ATP-listi Jedini
Miami Masters 2007. Najmlađi teniser koji je osvojio titulu u Miamiju (19 godina, 316 dana) Jedini
Miami Masters 2007, 2012. Osvojio 2 Miami Mastersa bez izgubljenog seta Jedini
ATP World Tour 2007–2009. Najviše uzastopnih sedmica na 3. mjestu ATP-liste (91) Jedini
ATP World Tour 2011. Najduži niz pobjeda u finalima protiv trenutnog br. 1 u bilo kojoj sezoni (Rafael Nadal – 5) (također je porazio Nadala na US Openu 2011. i Australian Openu 2012, samo što je tada Đoković bio br. 1, a Nadal br. 2) Jedini
ATP World Tour 2012. Najveća zarada u jednoj sezoni (12.803.737 $) Jedini
ATP World Tour 2006–2010. Najviše godina na br. 3 na kraju sezone (4) Jimmy Connors
ATP Masters 1000 2007-2013. Najveći broj različitih osvojenih turnira iz Masters 1000 serije (8/9) Jedini

Van terena

Đoković je bio specijalni gost na Eurosongu 2008. koji je održan u Beogradu. U prvoj polufinalnoj večeri, zajedno s voditeljem programa, Željkom Joksimovićem, otpjevao je pjesmu o Beogradu. Bacio je veliku tenisku lopticu u publiku, što je označilo početak glasanja.[134] Gostovao je i na ceremoniji zatvaranja Univerzijade 2009. u Beogradu.

Otkad je 2009. ponovo uvedena dodjela Oskara popularnosti, Đoković je oba puta osvajao nagradu za najpopularnijeg muškog sportistu Srbije.[135]

Pojavljuje se u spotu za pjesmu Hello DJ-eva Martina Solveiga i Dragonettea, u kojem Solveig i Bob Sinclar na stadionu Roland Garrosa igraju teniski meč. Nakon što sudija dosudi jedan aut, Đoković demonstrativno ulazi u meč i uvjerava ga u suprotno.[136]

Od augusta 2011. nacionalni je ambasador UNICEF-a za Srbiju.

Reference

  1. ^ Bill Saporito, "The 100 Most Influential People in the World", Time, 18. 4. 2012.
  2. ^ a b Biografija na službenoj stranici
  3. ^ a b Međunarodna teniska federacija
  4. ^ Finale rimskog Mastersa gdje se vidi da Novak govori italijanski.
  5. ^ Novak Djokovic's Girlfriend Jelena Ristic Watches Him Win 1st US Open Title – Jelena Ristic.
  6. ^ "Novak Djokovic engaged to long time girlfriend"
  7. ^ Novak Djokovic wedding Jelena Ristic.
  8. ^ "Završeno crkveno vjenčanje Novaka i Jelene Đoković", Nezavisne novine. Postavljeno dana 12. 7. 2014. 
  9. ^ Nole će postati otac, Jelena je trudna!.
  10. ^ Videosnimci u kojima imitira Federera, Nadala, Roddicka i Šarapovu mogu se naći ovdje, ovdje i ovdje
  11. ^ "Omiljeni nogometni klubovi teniskih zvijezda", uk.eurosport.yahoo.com, 28. 2. 2011.
  12. ^ "Đoković: 'Veliki sam navijač AC Milana'", ACMilan.com, 11. 4. 2011.
  13. ^ Međunarodna teniska federacija - juniorska takmičenja
  14. ^ Trofej OKS – Najuspešniji sportisti.
  15. ^ BBC SPORT | Tennis | Đoković beats Federer in final.
  16. ^ Tennis - ATP World Tour - Paris Saturday - Đoković Cruises Past Nadal, Reaches 10th Final of Year.
  17. ^ BBC SPORT | Tennis | Đoković wins superb Paris final.
  18. ^ BBC Sport - Tennis - Đoković edges past Davydenko.
  19. ^ "Đoković pobijedio Fisha i osvojio Rogers Cup", BBC Sport, 14. 8. 2011.
  20. ^ Jason Gay, "Udarac koji se čuo na cijelom stadionu", online.wsj.com, 12. 9. 2011.
  21. ^ Ellen J. Horrow, "Đoković osvojio US Open za svoj treći Grand Slam ove sezone", content.usatoday.com, 12. 9. 2011.
  22. ^ a b Greg Sharko, "Đokovićeva sezona od 10 miliona dolara", ATPTennis.com, 13. 9. 2011.
  23. ^ Paul Macpherson, "Rafa Walks A Mile In Roger's Shoes", ATPTennis.com, 12. 9. 2011.
  24. ^ Hal Habib, "After putting on 'couch potato' weight in retirement, Pete Sampras is fit again and playing competitively", palmbeachpost.com, 21. 9. 2011.
  25. ^ Djokovic Clinches Year-End No. 1 For First Time", ATPTennis.com, 13. 10. 2011.
  26. ^ "Đoković u suzama: 'Nisam želio da ovako završi'", Sarajevo-x.com, 18. 9. 2011.
  27. ^ "Novak Đoković pauzira mjesec dana", Sarajevo-x.com, 19. 9. 2011.
  28. ^ Sandra Harwitt, "Djokovic eases to first round win", AustralianOpen.com, 17. 1. 2012.
  29. ^ Jon Fisher, "Andy Murray defeated by Novak Djokovic in epic semi-final", The Independent, 27. 1. 2012.
  30. ^ Caroline Cheese, "Djokovic has that unbeatable feeling", Yahoo! Sports, 30. 1. 2012.
  31. ^ "Rafael Nadal beats Novak Djokovic to win Italian Open", BBC Sport, 21. 5. 2012.
  32. ^ "French Open men's semi-finals", BBC Sport, 8. 6. 2012.
  33. ^ "Rafael Nadal beats Novak Djokovic to win seventh French Open", BBC Sport, 11. 6. 2012.
  34. ^ Aimee Lewis, "Wimbledon 2012: Federer beats Djokovic to reach final", BBC Sport, 5. 7. 2012.
  35. ^ "Olympic tennis: Andy Murray beats Novak Djokovic to reach final", BBC Sport, 3. 8. 2012.
  36. ^ "Novak Djokovic sets up Andy Murray US Open final", Times of India, 9. 9. 2012.
  37. ^ Howard Fendrich, "Djokovic beats Ferrer to reach 3rd US Open final in a row", Associated Press, 9. 9. 2012.
  38. ^ "Andy Murray: US Open success 'means the world to me'", BBC Sport, 11. 9. 2012.
  39. ^ "Novak Djokovic and Victoria Azarenka win the China Open", BBC Sport, 7. 10. 2012.
  40. ^ "Novak Djokovic beats Andy Murray to win Shanghai Masters", BBC Sport, 14. 10. 2012.
  41. ^ "Novak Djokovic to finish year as No. 1", USA Today, 29. 10. 2012.
  42. ^ "Novak Djokovic ousts Roger Federer to regain world number one gong", metro.co.uk, 29. 10.2012.
  43. ^ "Đoković u finalu Masters Cupa bolji od Federera", sportin.ba, 12. 11. 2012.
  44. ^ "Kralj Novak osvojio London!", B92, 12. 11. 2012.
  45. ^ "Djokovic beats Federer to win World Tour Finals title", Times of India, 13. 11. 2012.
  46. ^ a b "Novak piše istoriju Melburna!", B92, 27. 1. 2013.
  47. ^ "Đoković lako do trijumfa protiv Rohusa", Nezavisne novine, 1. 2. 2013.
  48. ^ "PRINC DUBAIJA: Novak osvojio titulu pobedivši Berdiha", telegraf.rs, 2. 3. 2013.
  49. ^ Juan Martin del Potro beats Novak Djokovic in Indian Wells semis.
  50. ^ Novak Djokovic loses to Tommy Haas at Sony Open in Miami.
  51. ^ Djokovic Stars for Serbia; Raonic Levels Canadians.
  52. ^ Djokovic ends American hopes.
  53. ^ Novak Djokovic beats Rafael Nadal to win Monte Carlo Masters title.
  54. ^ Novak Djokovic beaten by Grigor Dimitrov at Madrid Open.
  55. ^ Novak Djokovic thrashes Grigor Dimitrov in French Open.
  56. ^ Novak Djokovic fights back to reach French Open quarters.
  57. ^ French Open 2013: Rafael Nadal ousts Novak Djokovic to reach final.
  58. ^ Piers Newbery, "Andy Murray beats Novak Djokovic to win Wimbledon", BBC Sport, 7. 7. 2013.
  59. ^ a b "Đoković preko Nadala do četvrtog naslova u Pekingu", Klix.ba, 6. 10. 2013.
  60. ^ ATP-lista 7. 10. 2013, ATPTennis.com
  61. ^ "Novaku triler i trofej u Šangaju", B92, 13. 10. 2013.
  62. ^ Stanislas Wawrinka Ousts Djokovic.
  63. ^ Novak Djokovic rolls Rafael Nadal win fourth Sony Open title.
  64. ^ "Novak Djokovic beats Rafael Nadal to win Italian Open in Rome", BBC, 18. 5. 2014. Postavljeno dana 18. 5. 2014. 
  65. ^ "Đoković donirao 500.000 dolara!", B92, 19 May 2014. Postavljeno dana 19. 5. 2014. 
  66. ^ DJOKOVIC RETURNS TO NO. 1 WITH WIMBLEDON VICTORY.
  67. ^ ATP Toronto Masters: Top seed Novak Djokovic beaten by Jo-Wilfried Tsonga.
  68. ^ Nishikori register historic victory over Djokovic.
  69. ^ Mark Hodgkinson, "Srbijanac bi se mogao priključiti britanskoj reprezentaciji", The Daily Telegraph (UK), 17. 5. 2006.
  70. ^ "Đoković demantira povezivanje s Britancima", BBC Sport, 4. 6. 2006.
  71. ^ Neil Harman, "Zašto je Đoković rekao "ne" Velikoj Britaniji", The Times, 16. 10. 2009.
  72. ^ "Srbija porazila Francusku za prvu titulu u Davis Cupu", ESPN, 5. 12. 2010.
  73. ^ "Novak Djokovic retires as Argentina beat Serbia to reach final", BBC, 18. 9. 2011. Postavljeno dana 25. 9. 2011. 
  74. ^ "Srbija u finalu Dejvis kupa, drugi put", rts.com, 15. 9. 2013.
  75. ^ Shark Bites – Djokovic's $10m Season.
  76. ^ ATP-jeva statistika međusobnih susreta Đokovića i Nadala
  77. ^ "Rivalstva decenije", ATP.com
  78. ^ "Novak u nebesima na dvokrilcu", insidetennis.com, 25. 4. 2011.
  79. ^ Australian Open 2012 Sunday – Djokovic Wins Epic Contest to Retain Melbourne Title.
  80. ^ Ian Chadband, "Roland Garros 2011: Federer prekinuo Đokovićev niz i plasirao se u finale", The Telegraph, 3. 6. 2011.
  81. ^ "Federer osvojio 4. uzastopni US Open i 12. Grand Slam titulu ukupno", sports.espn.go.com, 10. 9. 2007.
  82. ^ Leo Schlink, "Novak Djokovic wins in straight sets", Herald Sun, 30. 1. 2011.
  83. ^ "Head to Head Statistics: N. Djokovic und J. Tsonga", tennis.wettpoint.com.
  84. ^ "Djokovic upsets Federer in straight sets", abc.net.au, 25. 1. 2008.
  85. ^ "Tsonga stuns Nadal to reach final", BBC Sport, 24. 1. 2008.
  86. ^ "Battling Djokovic outlasts Tsonga", abc.au.net, 28. 1. 2008.
  87. ^ "Ill Djokovic hands Tsonga victory", abc.net.au, 28. 1. 2010.
  88. ^ "Nadal, Djokovic to face off in final", abc.net.au, 2. 7. 2011.
  89. ^ "French Open 2012: Novak Djokovic reaches semi-finals with thrilling victory over Jo-Wilfried Tsonga", The Telegraph, 5. 6. 2012.
  90. ^ "Djokovic topples Tsonga to set up Murray clash", ESPN, 2. 8. 2012.
  91. ^ "Djokovic wins third China Open title", bdlive.co.za, 8. 10. 2012.
  92. ^ "Djokovic downs Tsonga at Tour Finals", abc.net.au, 6. 11. 2012.
  93. ^ Đoković u finalu ATP turnira u Šangaju, sportportal.ba, 12. 10. 2013.
  94. ^ Wimbledon: Andy Murray weathers storm to beat Kevin Anderson; Djokovic moves past Tsonga, ABC Grandstand Sport, 1. 7. 2014
  95. ^ Toronto: Tsonga d Djokovic, tennis.com, 7. 8. 2014
  96. ^ Rivalstvo Đoković-Ferrer, ATPTennis.com
  97. ^ Đoković-Del Potro, ATPTennis.com
  98. ^ "2-Time Winner Andre Agassi Joins U.S. Open Court Of Champions", The Post Game, 7. 9. 2012.
  99. ^ "Tim Henman knows Andy Murray won’t worry over critics", London Evening Standard, 22. 6. 2012.
  100. ^ "Matt Cronin’s Top 100 Greatest Players Ever", Tennis Reporters, 28. 3. 2012.
  101. ^ "100 Greatest Players of All Time", Tennis Channel.
  102. ^ "Rod Laver's 10 best past and present players", Herald Sun.
  103. ^ "Ko je sedi čovek u Novakovoj loži?", B92, 31. 1. 2011.
  104. ^ "Razišli se Đoković i dr. Ćetojević", B92, 30. 8. 2011.
  105. ^ Članak na službenoj stranici N. Đokovića
  106. ^ Sandra Harvitt, "Past greats awed by Novak Djokovic", ESPN, 27. 9. 2011.
  107. ^ Danny Griffiths, "'Novak Djokovic is one of the greatest tennis players ever', says Pat Cash", Metro, 25. 10. 2011
  108. ^ Christopher Clarey, "Đoković je u usponu, kako on i očekuje", New York Times, 26. 5. 2007.
  109. ^ "Saradnja Martin-Đoković od početka je bila osuđena na neuspjeh", espn.go.com, 13. 4. 2010.
  110. ^ Rob Gloster i Mason Levinson, "Djokovic Charms U.S. Open Crowds to Win More Than Third Grand Slam of 2011", Bloomberg, 13. 9. 2011.
  111. ^ "Novak Djokovic Newly appointed Ambassador", Audemars Piguet, 29. 8. 2011.
  112. ^ "Nole signs up with Mercedes" (na Đokovićevoj službenoj stranici), 20. 9. 2011.
  113. ^ "Đoković potpisao sa CAA Sports", ontennis.com, 24. 6. 2008.
  114. ^ "Teniski NAJJ Srbije", mondo.rs, 7. 12. 2007.
  115. ^ "Đokovićima plac za 11 miliona evra", B92, 11. 3. 2008.
  116. ^ "Srbija će imati dva Vimbldona", Blic, 12. 3. 2008.
  117. ^ Novak Shop (na Đokovićevoj službenoj stranici).
  118. ^ "Teniski centar Đokovića od jeseni", B92, 3. 7. 2008.
  119. ^ Teniski centar "Novak"
  120. ^ "Predstavljeni nacrti 'TC Đoković'", B92, 6. 2. 2010.
  121. ^ "Đokovići odustali od gradnje teniskog centra u Kragujevcu", Blic, 20. 3. 2010.
  122. ^ "Đokovići grade spa centar i restorane uz teniske terene", Blic, 10. 11. 2010.
  123. ^ Dragan Trifunović - snimak dočeka iz ptičije perspektive
  124. ^ "Doček Novaka Đokovića", www.prva.rs, 5. 7. 2011.
  125. ^ Piers Newbery, "French Open: Djokovic into semis after Fognini withdraws", BBC Sport, 30. 5. 2011.
  126. ^ "Roland Garros 2011: Novak Djokovic walkover win won't count, needs to win title to break record", Tennis Guru, 30. 5. 2011.
  127. ^ "Nadal advances to French Open quarters; Djokovic into semis", TSN Radio, 31. 5. 2011.
  128. ^ "Djokovic Makes Masters 1000 History In Montreal", ATPTennis.com, 14. 8. 2011.
  129. ^ "Đoković prošao test na Gasquetu", ATPTennis.com, 29. 5. 2011.
  130. ^ "Novak Đoković – stvarno najbolji!", B92, 15. 5. 2011.
  131. ^ Joe Fleming, "Đoković u nevjerovatnom nizu pobjeda", USA Today, 5. 5. 2011.
  132. ^ Službena stranica SPC
  133. ^ "BBC SPORT | Tennis | Nadal defeats Djokovic in classic", BBC News, 16. 5. 2009. Postavljeno dana 29. 10. 2011. 
  134. ^ Snimak Novakovog pojavljivanja na Eurosongu
  135. ^ Đoković o Oskaru popularnosti", Blic.
  136. ^ Snimak pjesme Hello u kojem se pojavljuje Đoković

Vanjski linkovi

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: