Nuh

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Umjetnički prikaz potopa (Potop, Gustave Doré, 1865).

Noe (ili Noah (Hebrejski נוֹחַ) ; (Nuh ;Arapski: نوح) ; " je bio odabrani Prorok ili Poslanik, biblijska priča o Nuhu je sadržana u "Knjizi postanka", dok Kur’an sadrži cijelu Suru sa imenom Nuh. U “Knjizi Postanka”, Nuh je spasio samo svoju porodicu , sebe i po jednog predstavnika od svake životinjske vrste, dok je u Kur’anu to bilo još 72 člana Nuhove vjerske zajednice.

Islamski prikaz[uredi | uredi izvor]

"Nuhova lađa" Mogulska minijatura -16.vijek

Dio kapitalnog historijskog djela "Početak i Kraj" od klasičnog islamskog pisca i učenjaka Ibn Kesira se zove "Kazivanje o vjerovjesnicima" u kojemu je na nekoliko desetina stranica navedeno dosta islamskih tradicionalnih predaja vezano za poslanika Nuha. Neke od tih predaja su i Hadisi. Po islamskom učenju Noje ili Nuh (نوح) je sin Lameha, a on Lameh sin Metuzalema koji je sin Henoha (Idris) sin Jareda, koji je sin Malalela a on sin Kainana sin Enosa a on je sin Šita koji je sin Adema, oca čovječanstva.

Ibn džerir, islamski historičar navodi da se njegov narod (Nuhov) zvao Benu Rasib. Kur'an na dosta mjesta govori o ovom poslaniku koji spada u takozvane "Ulul-Azm" (odabrane poslanike). Među takozvane Ulul-Azm poslanike spadaju također: Ibrahim, Musa, Isa, Muhammed s.a.v.s. U Kur'anskoj predaji se kaže da je narod Benu Rasib imao nekoliko božanstava koje su obožavali. Tako se navodi da su imali idole: "Veda", "Suva'a", "Jegus", "Jeu'ka" i "Nesra". Također se navodi da je Noje dobio poslanstvo u 50 godini života a po drugim mišljenjima u 350-toj.

"I mi smo poslali Nuha njegovom narodu, pa je među njima ostao hiljadu, manje pedeset godina, pa ih je zadesio potop dok su činili nasilje" (Kur'an, El-Ankebut,14-15).

Nakon što je Bog poslao Nuha, da opominje svoj narod da se klone loših djela i nasilja jednih prema drugima, i da se klone Politeizma i da se vrate obožavanju jednog Boga, kaže se da je bezuspješno to radio 950 godina (po islamskom vjerovanju prijašnji narodi su bili viši i duže su živjeli nego moderni čovjek).

Nakon toga dolazi naredba Nuhu da gradi lađu u koju će dovesti po par od svake životinje. On i malobrojna zajednica vjernika (72 muškarca i žene) počinje taj veliki projekat.

"I on je pravio lađu, kad god bi kraj njega prolazile glavešine naroda njegovog, izrugivali bi mu se'" (Kur'an, Hud, 36).

Ibn Abbas kaže da je lađa bila duga hiljadu i dvije stotine aršina (1 aršin je 68 cm), široka šest stotina aršina. Imala je tri sprata a sa gornje strane je bila zaštićena pokrivačem.

"Pa smo nebeska vrata otvorili vodi koja je neprekidno lila, i učinili da iz zemlje provru izvori, pa su se vode sastale, kako je bilo i određeno. A njega smo na lađi nosili, od dasaka i klinaca". (Kur'an, El-Kamer, 10-13).

Imam Malik navodi predaju da je u to doba" sva zemlja bila naseljena i da je svaki komadić zemlje imao svoga vlasnika", da se voda podigla 15 aršina iznad najvišlje planine na Zemlji.

Navodi se u predajama također da Nuhov sin Jam (Kenan) je također potopljen, i da nije vjerovao ocu. Nakon putovanja od 150 dana (Katade) lađa je pristala na brdu El-Džudijj.

Vjeruje se da je to planina Ararat u Turskoj.

Stari Zavjet i kršćanski pogled[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: