Oblici stećaka

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Oblici stećaka i dimenzije, koje su nekada relativno velike, a u rijeđim slučajevima male, su ono po čemu stećci izrazito privlače pažnju. Temeljna podjela stećaka jeste ona na ležeće i stojeće, koju je uveo Dimitrije Sergejevski 1952. godine. U prvu grupu spadaju stećci u obliku ploče, sanduka i sanduka sa postoljem, sljemenjak i sljemenjak sa postoljem, dok u drugu grupu spadaju stećci sa dva oblika – stubovi i krstače. Pored ovih temeljnih oblika, koji imaju nekoliko podvrsta i varijanti, postoje i amorfni stećci.

Nadgrobna ploča župana Grda Trebinjskog, pronađena u selu Policama kod Trebinja (danas je to gradsko područje. Prenešena je u Muzej Hercegovine u Trebinju. Smatra se za najstariji poznati stećak sa natpisom.

Ležeći stećci[uredi | uredi izvor]

Ploče[uredi | uredi izvor]

Najstariji primjerci koji se nalaze u okolina Trebinja potječu iz 12. i 13. stoljeća. Pretpostavlja se da su najstariji stećci u obliku ploča nastali ugledanjem na raniji običaj klesanja i postavljanja ploča u crkvama i oko njih u našim i drugim zemljama.

Ploče su najjednostavniji i najrasprostranjeniji oblik stećka jeste onaj. Predstavlja zajednički oblik koji je klesan i postavljan u mnogim zemljama kroz čitav srednji vijek. U obliku je četverostrane ležeće prizme, do 30 cm visine, od 150 do 200 cm dužine i od 70 do 100 cm širine. Postoje vrlo velike ploče, koje nekada dostižu dužinu veću od 300 cm i širinu veću 200 cm, kao i vrlo malene ploče, koje pripadaju pokopanoj djeci. Ploča sa jednom urezanom ili plastičnom linijom sredinom po dužini predstavljaju nadgrobnike za dva sahranjena lica. Ponekad su zajedno sa krstačom i sačinjavaju jedan nadgrobnik. Stanovništvo Bosne i Huma u 13. stoljeću živjelo je u teškim i nesređenim političkim i privrednim prilikama, pretežno u situaciji da se grčevito brani od ugarskih pretenzija, što se moralo odraziti i na kulturu, odnosno na klesanje nadgrobnih spomenika. Time se donekle može objasniti izvjesno siromaštvo oblika, ukrasa i natpisa stećaka u odnosu na stanje u 14. i 15. stoljeću. Iako za ovakav zaključak nemamo sigurnijih dokaza, može se reći da je i pojava većeg broja ploča, a ne sanduka i sljemenjaka, kao nadgrobnih spomenika 13. stoljeću, jedan od simptoma pomenutog nesređenog i slabog privrednog stanja . Na cjelokupnoj teritoriji rasprostiranja, oni zauzimaju oko 24% ukupnog broja stećaka uopće.[1]

Stećci u Lađevinama Rogatica – reprezentativni primjerci sanduka

Sanduk[uredi | uredi izvor]

Stećci u obliku sanduka su u izvjesnoj mjeri viši stadij razvoja i transformacije stećaka u obliku ploča. Istovremeno su znak i rezultat sređenih i stabilnijih društvenih odnosa. Zbog toga se u većem broju pojavljuju tek u 14. stoljeću. Postepeno, oni postaju sve veći, sa postoljima, ukrašeni epitafima. Stećci oblika sanduka su različite veličine. Najčešće su dugački od 150 do 200 cm, široki od 70 do 100 cm, a visoki od 40 do 80 cm, ali također ima vrlo velikih, kao i vrlo malih sanduka. Stećak iz Vlađevina kod Rogatice, teži 25 tona, dok stećak Pavla Radenovića iz Pavlovca kod Pala ima zapreminu od 11,40 m3, a težak je 31 tonu i 920 kg. Dva ogromna stećka nalaze se i u Lužinima kod Fojnice (odnedavno preneseni u park pored hotela "Reumal")[2] Neki sa velikom visinom (iznad 200 cm) nazivaju se visokim sanducima. Ponekad sanduk ima neku vrstu stepenika na nekoj od svojih stranica. Isto tako imamo dvojne sanduke, odnosno nadgrobnici za dva ukopana lica. Prepoznajemo ih po uzdužnoj vrpci sredinom spomenika, po srednjici pravougaone gornje osnovice, ili po tome što je jedna polovina stećaka viša, a druga niža. Računajući i primjerke sa postoljima, sanduci zauzimaju oko 64% ukupnog broja ove vrste spomenika.[3]

Sanduk sa postoljem[uredi | uredi izvor]

Ponekad je taj ispust (postolje) odnosno stopa, zaista napravljena od posebnog komada kamena, pa se može reći da se spomenik sastoji od dva dijela i za razliku od sanduka sa postoljem, ovoga zovemo sanduk na postolju. Postoje i sanduci sa dva, pa i sa tri postolja, koji djeluju vrlo impozantno. Kao i obični sanduk, i ovdje postoji varijanta dvojnog nadgrobnika, kada naprimjer, ima srednjicu na gornjoj pravougaonoj osnovici, ili kada je klesan tako da ima jednu polovinu višu, a drugu nižu. Nisu ustanovljene kombinacije sa krstačama, a isto tako nema amorfnih varijanti. Također ovaj oblik, kao i običan sanduk, ima svoje različite veličine. Zajedno sa običnim sanducima, ovaj oblik je daleko najbrojnije zastupljen, posebno u istočnim krajevima Bosne i Hercegovine, a kao što je već prethodno naglašeno oni sačinjavaju oko 64% ukupnog broja stećaka uopće.[3]

Zgočćanski stećak - u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine.

Sljemenjak[uredi | uredi izvor]

Radi se o sanduku kod koga gornja strana nije više vodoravna, nego je nalik na krov kuće na dvije vode. Pored ovog koristi se i naziv sarkofag, zbog toga što je na prvi pogled sličan rimskom sarkofagu. Ponekad su krovne plohe sljemenjaka nešto izbočene, a ponekada nešto izdubljene. Krov je nekada visok i strm, a nekada je nizak. Postoji nekoliko varijanti sljemenjaka sa četiri krovne plohe. Kod znatnog broja primjeraka krovne plohe nešto prelaze vertikalne plohe, spomenika, tako da doživljavamo krov sa strehama, okapnicama. Veličina sljemenjaka je vrlo različita, naročito varira njihova visina. Hercegovina je poznata po visokim, a srednja i sjeveroistočna Bosna po svojim niskim sljemenjacima. Kao i kod sanduka, mnogi sljemenjaci su prema dnu skošeni. Također i kod ovog oblika stećaka postoje dvojni spomenici. Nađeno je i nekoliko primjeraka dvojnih spomenika koji se sastoje od dva jednaka spojena – homogena – sljemenjaka. Za ovaj oblik se može reći da je pažljivije klesan, nego ostali. Zauzima oko 9% ukupnog broja stećaka uopće.[3]

Sljemenjak sa postoljem[uredi | uredi izvor]

Većina ovih spomenika imaju svoja postolja koja su nekada klesana od istoga komada kamena (homogena), a nekada su ona od drugog komada kamena i predstavljaju drugi dio spomenika. Zbog toga što su sljemenjaci često veliki i teški, ovi spomenici imaju stabilniji položaj na tlu. Nekada imaju po dva ili tri postolja.[2] I ovaj oblik ima više svojih podvrsta. Tako mu krov može biti na dvije, zatim na tri, kao i na četiri vode po dužini. Te krovne plohe su nekada nešto izbočene ili nešto izdubljene. Također i ovdje postoje takozvani dvojni sljemenjaci sa postoljima, kao i oni koji su kombinovani sa sanducima. Nije nađen nijedan primjerak kombinovanja sljemenjaka sa krstačnom, a nema ni amorfnih sljemenjaka sa postoljima. Bio je dosta cijenjen i zahtijevao je angažovanje vještih klesara. Ima ga u raznim veličinama. Jedan od najvećih se nalazi na Pavlovcu kod Sarajeva, koji teži više od 30 tona. Zajedno sa sljemenjacima bez postolja, ovaj oblik zauzima oko 9% ukupnog broja stećaka.[3]

Stojeći stećci - u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine

Stojeći stećci[uredi | uredi izvor]

Stubovi[uredi | uredi izvor]

Stojeći stećci su najviše klesani u obliku stubova. Ovaj oblik je veoma sličan vremenski najstarijim muslimanskim nišanima bez turbana, koji su i bili od izvjesnog utjecaja da se stećci pojavljuju u obliku stubova.[4] Stubovi nisu ništa drugo nego uspravno stojeće ploče ili sanduci. Da bi oni čvrsto stajali, moraju se dijelom ukopati ili usaditi u zemlju, pa otuda u Srbiji za njih najčešće susrećemo ime usađenik. Tako se neki stubovi završavaju ravnom površinom, neki kao krov na dvije ili na tri vode. Ima stubova koji se završavaju izbočeno, zaobljeno, bačvasto, kao i onih koji su u tome dijelu lučno udubljeni, ulegnuti. Popriličan broj uspravnih ploča isklesane su tako da se od dna prema gore postepeno šire. I takve ploče imaju vrlo različite završetke. Ustanovljeni su i dosta rijetki primjerci stubova koji izgledaju kao uspravno stojeći sljemenjaci. Evidentirano je amorfnih ili samo ovlaš klesanih uspravnih nadgrobnika koji su slični stubovima. Broj stubova se kreće oko 4% od ukupnog stećaka. Činjenica da su stubovi najviše zastubljeni u Srbiji, te istočnoj Bosni, a da ih malo ima u srednjoj Bosni, a da su u zapadnoj Bosni, Hercegovini, Crnoj Gori i Hrvatskoj vrlo rijetka ili gotovo sasvim iznimna pojava, jasno govori gdje se taj utjecaj, zbog tursko-osmanske prisutnosti, najprije odrazio. Smatra se da su stećci stubovi pojava druge polovine 15. i čitavog 16. stoljeća.

Krstača u nekropoli Boljuni (Stolac)

Krstače[uredi | uredi izvor]

Radi se o tipičnom kršćanskom nadgrobnom spomeniku. One su i različitih veličina. Ponekada su vrlo visoke, ponekada dostižu i visinu preko 3 m. Klesane su tako da su im gornja tri kraka jednakih dimenzija. Donji uspravni krak je uvijek duži od popriječnih krakova. Kod mnogih krstača se popriječni krakovi postepeno šire prema krajevima, a postoje i primjerci čiji su popriječni krakovi zašiljeni ili su zaobljeni. Velika pažnja je posvećena izradi gornjeg uspravnog kraka, tako da se on nekada završava ravnom površinom, nekada kao piramida, ili je bačvasto zasvođen, više puta je izrađen okruglasto, u vidu glave čovjeka, a postoje i drugačije varijante. U okolini Travnika i Zenice evidentiran je priličan broj krstača kod kojih su popriječni krakovi maleni i tek naznačeni, a gornji uspravni je relativno velik i okrugao. Postoje i krstače čiji su popriječni krakovi nešto oboreni, pa podsjećaju na ramena čovjeka. Također i ovdje imamo neke podvrste ovog spomenika, te je tako nađen izvjestan broj krstača koje sa pripadajućom pločom ili sandukom čine po jedan spomenik. Ovaj oblik stećaka je općenito malo zastupljen, a iznosi oko 0,5% ukupnog broja stećaka. Relativno mnogo krstača ima u Hercegovini, a najmanje u Crnoj Gori i Srbiji. Primijećeno je da su krstače najčešće situirane po periferiji nekropola. Smatra se da potječu s kraja vremenskog perioda stećaka, pretežno iz 16 stoljeća, kao pandan pojavi muslimanskih nišana.[3]

Amorfni stećci[uredi | uredi izvor]

Na nekim nekropolama, zajedno sa stećcima osnovnih ležećih i stojećih oblika, nalaze se i kameni nadgrobnici koji uopće nisu klesani, ili su samo ovlaš pritesani. Mnogi primjerci tih neobrađenih nadgrobnika liče stećcima u obliku ploča ili sanduka, a i svojim dimenzijama su bliski tim oblicima. Postoji znatan broj amorfnih spomenika koji najviše podsjećaju na stubove, kao osnovne oblike stojećih stećaka.

Sredinom XX vijeka napravljena je evidencija po teritorijalnoj rasprostranjenosti i oblicima.[5]

Teritorija Ploča Sanduk Sljemenak Stup Krst Amorfni Ukupno
Bosna i Hercegovina 12734 37312 5437 2466 305 293 58547
Hrvatska 1511 147 3 9 0 3253
Srbija 843 338 196 131 6 361 1875
Crna Gora 455 1975 93 26 4 250 2803
UKUPNO 15543 41208 5873 2626 324 904 66478

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Nada Miletić: STEĆCI – Umjetnost na tlu Jugoslavije". Izdavački zavod Jugoslavija, Beograd – Spektar Zagreb – Prva književna komuna Mostar, 1982. Pristupljeno 9. 2. 2017.
  2. ^ a b "Enver Imamović: Bosanski stećci (Iz knjige „Korijeni Bosne i bosanstva, Sarajevo 1995)". www.academia.edu. Pristupljeno 9. 2. 2020.
  3. ^ a b c d e "Šefik Bešlagić: Leksikon stećaka". Svjetlost, Sarajevo, 2004. Pristupljeno 9. 2. 2017.
  4. ^ "Šefik Bešlagić NIŠANI XV I XVI VIJEKA U BOSNI I HERCEGOVINI". ANUBIH – Sarajevo, 1978. Pristupljeno 9. 2. 2017.
  5. ^ "Šefik Bešlagić: STEĆCI, KATALOŠKO-TOPOGRAFSKI PREGLED". Sarajevo: Veselin Masleša, 1971. Pristupljeno 9. 2. 2017.