Olimpijski plamen

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Olimpijski plamen u Torinu 2006.

Olimpijski plamen je jedno od najpoznatijih Olimpijskih znamenja. Simbol vječne vatre odnosno plamena potječe iz grčke mitologije u kojoj je poznata priča o Prometeju koji je ukrao vatru iz doma boga Zeusa te je poklonio ljudima. Taj su motiv iskoristili Grci te za vrijeme održavanja drevnih Olimpijskih Igara uvijek održavali vječnu vatru.

Prvi je put plamen na otvaranju modernih Olimpijskih igara upaljen na Olimpijskim igrama u Amsterdamu, 1928, a način štafetnog (pre)nošenja plamena bakljom inauguriran je u sklopu priprema i otvaranja Olimpijskih igara u Berlinu, 1936 godine.

Paljenje i održavanje Olimpijskog plamena[uredi | uredi izvor]

Danas je uobičajen postupak takav da se plamen upali u grčkoj Olimpiji, i to sunčevom svjetlošću uz pomoć konkavnog zrcala, prema drevnim običajima. Paljenje obavljaju žene odjevene u odjeću po ugledu na drevne sveštenice boga Zeusa. Zatim tako nastali plamen, na Olimpijskoj baklji nosi hiljade trkača, štafetno, preko svih kontinenata, do grada u kojem će se održavati Olimpijske igre i, na kraju, do istaknutog mjesta na Olimpijskom stadionu na kojem će plamen, upaljen u drevnoj Olimpiji, plamtjeti čitavo vrijeme održavanja Igara.

Sam postupak prenošenja baklje iz Grčke do mjesta održavanja Igara, ovisno o udaljenosti, ne prelazi se uvijek trčeći, jer je naravno to nemoguće, primjerice ako se radi o drugom kontinentu. Ipak, pokušava se da baklja veći dio puta prenese na taj način. Biti nosioc Olimpijske baklje posebna je čast, koju dobiju zaslužni sportaši iz zemlje domaćina odnosno zemalja kroz koju baklja prolazi na svom putu. Završni dio je donošenje baklje na stadion prilikom svečanosti otvaranja Igara, gdje se plamenom iz baklje upali plamen na posebno istaknutom gorioniku na stadionu, koji je često velikih dimenzija na način da plamen bude vidljiv iz svakog kuta stadiona.

Palitelji Olimpijskog plamena[uredi | uredi izvor]

Posebna se čast ukazuje osobi koja prilikom otvaranja Igara donešenu baklju preuzima poslijednja, te plamenom iz baklje upali vatru na samom stadionu, simbolizirajući tako početak Igara. Iako je plamen naravno upaljen već ranije i donešen bakljom, ta se osoba naziva palitelj Olimpijskog plamena. Tu osobu bira zemlja domaćin, a uobičajeno je da to budu zaslužni sportaši i to najčešće oni koji se više aktivno ne natječu. Ponekad domaćin odabere da to bude i neka osoba koja nije direktno vezana uz sport, te je na primjer na Igrama u Montrealu 1976. odabrano da vatru zajednički upale dvoje mladih, i to mladić iz francuskog govornog područja Kanade te djevojka iz engleskog govornog područja, čime je simbolizirano zajedništvo ta dva dijela zemlje domaćina.

Biti palitelj Olimpijskog plamena čast je koja se događa jednom u životu, i jedna je od najvećih počasti u sportu uopšte.

Slijedi spisak dosadašnjih palitelja Olimpijskog plamena na ljetnim i zimskim OI:

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: