Olovo (IV) oksid
| Olovo (IV) oksid | |
| Općenito | |
|---|---|
| Hemijski spoj | Olovo (IV) oksid |
| Druga imena | Olovo dioksid |
| Molekularna formula | PbO2 |
| CAS registarski broj | 1309-60-0 |
| Kratki opis | smeđa ili tamnosmeđa supstanca |
| Svojstva | |
| Molarna masa | 239,2 g/mol |
| Agregatno stanje | čvrsto |
| Gustoća | 9,4 g/cm3 |
| Tačka topljenja | 290 °C (raspada se) |
| Rastvorljivost | gotovo nerastvorljiv u vodi |
Olovo (IV) oksid je spoj hemijskih elemenata olova i kiseonika, sa hemijskom formulom PbO2. To je tamnosmeđi prah, koji ima jake oksidirajuće osobine.
Sadržaj |
Nalazišta [uredi]
U prirodi se olovo dioksid javlja kao mineral platnerit.[1]
Dobijanje [uredi]
Olovo (IV) oksid se u industrijskim količinama proizvodi putem elektrolitičke oksidacije ili preko hemijske oksidacije sa snažnim oksidacionim sredstvima poput hlora:
Osobine [uredi]
Fizičke osobine [uredi]
Postoji pet poznatih modifikacija olovo (IV) oksida. One mogu prelaziti iz jedne u drugu modifikaciju djelovanjem različitih pritisaka i temperature. Do pritiska od 4 GPa (pri 200 °C - 1,3 GPa), olovo (IV) oksid se kristalizira u tetragonalnu ß-modifikaciju sa strukturom rutila. Pri višim pritiscima do 7 GPa (pri 300 °C - 6 GPa) nastaje α-ortorompska kristalna struktura. Napokon, struktura se mijenja u kubičnu i sliči pri tome defektnoj strukturi fluorita. Pri pritisku od 11,4 Gpa struktura kristala je ortorompska i slična je cirkonijum dioksidu. Pri pritisku od 29 Gpa, struktura je ortorompska, slična kotunitu[2].
Hemijske osobine [uredi]
α-PbO2 je snažno oksidacijsko sredstvo.
Pri zagrijavanju, prvo se otpušta kiseonik i prelazi u miješani oblik oksida olovo (II, IV) oksid, dok na temperaturi iznad 550 °C prelazi u olovo (II) oksid. (PbO)
Upotreba [uredi]
Zbog svojih snažnih oksidacionih osobina, olovo dioksid se koristi u industriji kao i u laboratoriji. Koristi se u proizvodnji boja, hemikalija te kao masa za trenje kod šibica. Pored toga, našao je primjenu i pri proizvodnji raketa za vatromet, kao elektroda u akumulatorima te za učvršćivanje sulfidnih polimera.
Olovo (IV) oksid se koristi kao snažno oksidacijsko sredstvo i u organskoj hemiji.
Sigurnost [uredi]
Olovo (IV) oksid je teratogen, opasan za zdravlje i zagađivač okoline. Osim toga, smatra se da je kancerogen za ljude i spada u drugu kategoriju kancerogenih supstanci[3]. Najviša dozvoljena koncentracija PbO2 na radnom mjestu iznosi 0,1 mg/m3. Spada u klasu otrova CH-1 (veoma snažni otrovi)[4].
Reference [uredi]
- ↑ Atlas minerala: Platnerit
- ↑ J. Haines, J. M. Léger and O. Schulte (1996): "The high-pressure phase transition sequence from the rutile-type through to the cotunnite-type structure in PbO2", J. Phys.: Condens. Matter 1996, 8, str. 1631-1646
- ↑ GESTIS baza podataka
- ↑ IGS-Giftliste

