Omer Muhtar

Omer Muhtar
Omer Muhtar
Rođenje	20. august 1861.; Tobruk, Osmanlijsko Carstvo
Smrt	16. septembar 1931 (70 godina); Italijanska Libija

Omer Muhtar (arap.: عمر المختار ) (20. august 1861. – 16. septembar 1931.), je rođen u selu Janzur, blizu grada Tobruka u Libiji. Godine 1912. organizovao je i blizu dvadeset godina vodio pokret otpora italijanskoj okupaciji Libije. Italijani su ga uhvatili i objesili 1931. godine.

Rani život[uredi | uredi izvor]

Omer Muhtar je rođen u istočnoj Kirenaiki, u selu Janzur, istočno od grada Tobruka. Rano je ostao siroče i bio usvojen od strane šejha Šerifa el Garijanija, političkog i vjerskog lidera u Kirenaiki. Prvo obrazovanje je stekao u mektebu, nakon čega je devet godina studirao na senusijskom univerzitetu u gradu El Jaghbub, oazi blizu granice sa Egiptom, koja je bila centar pokreta Senusija. Godine 1899. zajedno sa ostalim pripadnicima senusijskog pokreta je bio poslan u Čad kako bi se sa tamošnjim stanovništvom borio brotiv francuske okupatorske kolonijalne vlasti.

Italijanska okupacija Libije[uredi | uredi izvor]

Tokom italijansko-turskog rata, oktobra 1911. godine, italijanski pomorski kontingent se iskrcao na obalama Libije, koja je u to vrijeme bila pod kontrolom Osmanskog carstva. Komandant italijanskih snaga je postavio ultimatum snagama koje su branile Tripoli, predaju ili uništenje grada. Umjesto predaje, preostale osmanske snage zajedno sa domaćim vojnicima su se povukle u unutrašnjost, nakon čega su italijani zauzeli grad. Uslijedila je dvodecenijska borba italijanskih okupatora sa pokretom otpora libijskog naroda koga je predvodio Omer Muhtar.

Gerilsko ratovanje[uredi | uredi izvor]

Učitelj Kur’ana po profesiji, Omer Muhtar je bio dobro upućen u strategiju i taktiku pustinjskog gerilskog ratovanja. Shvatio je prednosti libijskih boraca na domaćem pustinjskom terenu koji nije odgovarao italijanskim snagama. Snage pod vođstvom Omera Muhtara, taktički mobilne i pokretljive, vršile su uspješne napade na italijanske trupe iz zasjeda prekidajući im lance snadbijevanja i komunikacije. U planinskom region Ghebel Akhdara italijanski guverner Ernesto Bombelli formirao je snage koje su nanijele nekoliko poraza pokretu otpora u aprilu 1925., nakon čega je Omer Muhtar promijenio svoju taktiku uz pomoć podrške iz Egipta. Između 1927. i 1928. Omer Muhtar je potpuno reorganizirao snage senusija, što je mu je donijelo riječi poštovanja od italijanskog generala Teruzzija. Novi guverner Libije od januara 1929. Pietro Badoglio, nakon dugotrajnih pregovora je sklopio sporazum sa Omerom Muhtarom. Sporazum je odbačen krajem oktobra 1929., od kada Omer Muhtar počinje ponovnu reorganizaciju i pripremanje libijskih snaga za sukob sa generalom Rodolfom Gracijanijem, italijanskim vojnim komandirom od marta 1930. Masovna ofanziva protiv pokreta otpora izvedena u junu je propala, nakon čega general Gracijani uz punu podršku fašističkog rukovodstva pravi plan o preseljenju oko 100.000 stanovnika Kirenaike u koncentracione logore na obali, u blizini libijsko-egipaske granice, kako bi vojnicima pokreta otpora uskratio svaku pomoć koju su mogli dobijati od domorodačkog stanovništva. U namjeri da presječe svaku moguću pomoć iz vana, general Gracijani je naredio da se podigne pojas od nekoliko stotina kilometara bodljikave žice prema granici sa Egiptom. Stanovništvo je usljed mjera prisilnog preseljavanja u koncentracione logore bilo desetkovano, tako da je populacija u Kirenaiki sa 255.000, kolika je bila 1928., spala na 142.000 u 1931. godini. Gracijanijeva akcija je obuhvatala i desetkovanje stočnoga fonda, tako da je između 1930. i 1931. godine broj ovaca i koza u Kirenaiki sa 270.000 spao na svega 67.000. Akcija je za posljedicu imala veliko slabljenje snaga pokreta otpora usljed nedostatka pojačanja i ofanzivom italijanskih snaga sa kopna i iz zraka. Muhtar se uz velike napore nastavio boriti ali je naposljetku uhvaćen od italijanskih snaga 11. septembra 1931. u zasjedi.

Zarobljavanje i pogubljenje[uredi | uredi izvor]

Nakon zarobljavanja Omeru Muhtaru je izveden pred vojni sud koji mu je nakon trodnevnog suđenja 14. septembra 1931. izrekao kaznu pogubljenja vješanje. Na pitanje da li bi na kraju imao šta reći Omer Muhtar je citirao Kur’anski ajet: “Svi smo mi Allahovi i svi ćemo se Allahu vratiti”. U nadi da će pokret otpora libijskog naroda protiv kolonijalne okupacije njihove zemlje prestati sa njegovom smrću, italijani su Omera Muhtara javno smakli 16. septembra 1931. pred njegovom sljedbenicima u koncentracionom logoru u Suluku.

Naslijeđe[uredi | uredi izvor]

Jedno od najznačajnijih literarnih djela koje opisuje stanje u okupiranoj Libiji i borbu domaćeg stanovništva pod vođstvom Omera Muhtara protiv italijanske okupacije izašlo je iz pera danskog novinara i publicist Knuda Holmboa. Djelo pod nazivom “Desert encounter”, (u bosanskom izdanju “U susret Omeru Muhtaru”, sa prevodom dr. Enesa Karića).

Otpor Omera Muhtara i njegovih snaga kao i jegove zadnje godine života predstavljeni su u filmu “Lion of the desert” (Pustinjski lav) iz 1981. godine u kojem glavnu ulogu igra Anthony Queen.

Prilikom službene posjete Rimu 2009., Muamer Gadafi je na svojim grudima nosio sliku Omera Muhtara.

Lik Omera Muhtara nalazi se na libijskoj novčanici od deset dinara.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]