One-time pad

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži

One Time Pad ili OTP je metoda šifriranja u kriptografiji koju je izmislio američki kriptolog Gilbert Vernam.[1] Američki major Joseph Mauborgne je prvi put upotrijebio ovu metodu za vrijeme Prvog Svjetskog Rata. [2]

Karakteristike [2][uredi | uredi izvor]

OTP ima sljedeće karakteristike:

Primjer[uredi | uredi izvor]

Ako se poruka sastoji iz 21 slova onda i ključ ima istu veličinu. Broj mogućih ključeva koji potencijalni neprijatelj mora da isproba je : 5*10^{29} .

U to vrijeme nisu postojale, kao ni danas, adekvatne matematičke metode za dešifriranje ovakvih poruka. Kompromitovanje ključa, ukoliko se zadrže sve karakteristike OTP, otkriva samo jednu poruku jer se ključ kod sljedeće poruke mijenja.

Veličina ključa je istovremeno i veliki nedostatak. Ako se velike poruke npr. veličine nekoliko GB moraju prenijeti onda je teže sigurnim putem razmijeniti ključ.[2]

Upotreba u praksi[uredi | uredi izvor]

Za vrijeme Hladnog rata je veza između američkog predsjednika i sovjetskog sekretara uspostavljana crvenim telefonom koji je koristio OTP šifru. [1]



Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b OTP Skript za praktične vježbe iz kriptografije na tehničkom univerzitetu Freiburg Njemačka učitano 18.01.2014 njem
  2. ^ a b c Simon Singh, GEHEIME BOTSCHAFTEN - Die Kunst der Verschlüsselung von der Antike bis in die Zeiten des Internet,Carl Hanser Verlag, München 1999 ISBN 3-446-19873-3 njem.