Origano

Origano
Origano
Sistematika
Carstvo	Plantae
Divizija	Magnoliophyta
Klasa	Magnoliopsida
Potklasa	Brassicales
Red	Lamiales
Porodica	Lamiaceae
Rod	Origanum
Vrsta	O. vulgare

Origano (lat. Origanum vulgare) ili divlji majoran je začinska i ljekovita biljka iz familije usnatica (lamiaceae). Ime je dobila iz grčkog (Oros=brdo, Ganos=nakit), preko italijanskog jezika, "origano" - brdski nakit.

Rasprostranjenost

Odomaćen u Sredozemlju, nezamjenjiv je u grčkoj, španskoj, turskoj i italijanskoj kuhinji. Danas se uzgaja posvuda u srednjem pojasu. Raste i divlji na suhim travnjacima i rubovima šuma, na krečnjakom bogatom i osunčanom tlu.

Karakteristike

Divlji majoran je višegodišnja biljka, koja naraste i do 70 cm, karakteristične opore arome i okusa. Iz korijena , rizoma, rastu uspravne, kvadratne stabljike. Tamnozeleni listovi su ovalni, dužine do 4,5 cm i širine do 3 cm. Cvjeta od jula do septembra roza-ljubičastim, rijetko bijelim cvijetom, koji oprašuju pčele i leptiri.

Hemijski sastav

Velik dio čine eterična ulja (thymol, carvacrol, cymol) i gorke tvari. U 100g svježeg origana je 267,2 mg vitamina C.

Upotreba

Poznat je kao neizostavan začin pri spravljanju pizze. Dobar je kao dodatak omletu, italijanskim sosovima, jelima s paradajzom, janjetinom ili povrćem. U teksaško-meksičkoj kuhinji koristi se uz kim, čili, bijeli luk i luk, naročito u jelu Chili con Carne.

List origana

Ljekovitost biljke bila je cijenjena još u antičkoj Grčkoj. Hipokratu je služila za ubrzavanje poroda i u liječenju hemoroida. Danas se koristi, pripremljen kao čaj, protiv grčeva u trbuhu, bolesti probavnog trakta i gornjih disajnih puteva.

Narodno vjerovanje

Za sujevjerne: biljka štiti od zla, čini radosnim i bezbrižnim. Često je zbog tog "svojstva" uvezivan u vjenčane buketiće. Origanom su nekada "liječena" djeca koja su sporo progovarala i oboljeli od epilepsije.