Osmanlijski turski jezik

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Osmanlijski turski je varijanta turskog jezika, koja se upotrebljavala kao upravni književni jezik Osmanlijskog carstva, sadržavajući velike pozajmice iz farsi jezika, koji je zauzvrat sam bio prepun pozajmica iz arapskog jezika. Poput ostalih jezika islamskih naroda, osmanlijski turski se piše na arapskom pismu. Uprkos činjenici da je osmanlijski turski, koji se govorio u prijestolnici, u suštini bio isti kao i obični turski, kojim su govorili zemljoradnici i seljaci u unutrašnjosti zemlje, veliki dio arapsko-persijskih pozajmica postao je nerazumljiv za one koji su bili manje obrazovani.

Godine 1928, nakon reformi koje je sproveo Mustafa Kemal Atatürk, pojavio se homogeniziraniji turski, s manje uticaja iz arapskog i persijskog i koristeći latinično pismo. Razlog ovim promjenama bio je navodno u tome da narod koji nije bio obrazovan u tom jeziku nije bio u stanju da ga razumije, budući da je maternji jezik naroda bio homogeniziraniji turski. Mnogi danas smatraju da se osmanlijski turski sasvim razlikuje od današnjeg turskog. No, taj stav izgleda da je politički motivisan i da nije u stanju da odgovori ispitu lingvistike.

Primjeri[uredi | uredi izvor]

bosanski osmanlijski moderni turski
da evet evet
ne hayır
zdravo / mir s tobom selâmün aleiküm merhaba(selamun aleykum)
poštovan muhterem saygı değer

Pismo[uredi | uredi izvor]

Slično arapskom, slova osmanlijskog pisma se razlikuju zavisno od njihovog položaja u riječi: samostalno slovo (tj. samo slovo izvan riječi), krajnje (slovo na kraju riječi), srednje (u sredini riječi), početno (na početku riječi):

Samostalno Krajnje Srednje Početno Ime slova Moderni turski
elif a, e
hemze ', a, e, i, u, ü
be b
pe p
te t
se s
cim [džim] c
çim [ćim] ç
ha h
h
dal d
zel z
re r
ze z
je [že] j
sin s
şın [šin] ş
sat, sad s
ﺿ dat, dad d, z
t
z
ayın ', h
gayın g, ğ
fe f
kaf k
kef k, g, ğ, n
gef1 g, ğ
nef, sağır kef n
lam l
mim m
nun n
vav v, o, ö, u, ü
he h, e, a
lamelif la
ye [je] y, ı, i

1Ispravna osmanlijska varijanta slova gef imala bi "mali-kaf" ﻙ dok bi dvostruka kosa crtica bila iznad گ. No, ovo je prava rijetkost u trenutno korišćenim fontovima.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]