Ovisnost

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ovisnost
Drugi naziviOvisnost o drogama, seksualna ovisnost, poremećaj ovisnosti, teški poremećaj upotrebe supstanci, poremećaj kockanja
Pozitronska emisiona tomografija mozga koja upoređuje metabolizam mozga kod zdrave osobe i osobe koja je zavisna od kokaina
SpecijalnostPsihijatrija, Klinička psihologija, Toksikologija, Medicina ovisnosti

Ovisnost je neuropsihološki poremećaj koji karakteriše uporna i intenzivna želja za upotrebom droge ili ponašanjem koje proizvodi prirodnu nagradu, usprkos značajnoj šteti i drugim negativnim posljedicama. Ponavljajuća upotreba droga često mijenja funkciju mozga na načine koji održavaju žudnju i slabe (ali ne u potpunosti negiraju) samokontrolu.[1] Ovaj fenomen – droga koja preoblikuje funkciju mozga – dovela je do razumijevanja ovisnosti kao poremećaja mozga sa složenim nizom psihosocijalnih, kao i neurobioloških (a time i nevoljnih) faktora koji su uključeni u razvoj ovisnosti.[2][3] Klasični znakovi ovisnosti uključuju kompulzivno angažovanje u nagrađivanju stimulansa, zaokupljenost supstancama ili ponašanjem i kontinuiranu upotrebu uprkos negativnim posljedicama. Navike i obrasci povezani sa ovisnošću se obično karakterišu trenutnim zadovoljenjem (kratkoročna nagrada),[4][5] zajedno sa odloženim štetnim efektima (dugoročne posljedice).[2][6]

Primjeri ovisnosti o drogama (ili općenito o supstancama) uključuju alkoholizam, ovisnost o marihuani, ovisnost o amfetaminima, ovisnost o kokainu, ovisnost o nikotinu, ovisnost o opioidima i ovisnost o jelu ili hrani. Ovisnosti o ponašanju mogu uključivati ovisnost o kockanju, ovisnost o kupovini, uhođenje, ovisnost o internetu, ovisnost o društvenim mrežama, opsesivno-kompulzivni poremećaj, ovisnost o videoigricama i seksualnu ovisnost. DSM-5 i ICD-10 prepoznaju samo ovisnosti o kockanju kao ovisnosti o ponašanju, ali ICD-11 također prepoznaje ovisnosti o igrama.[7]

Definicije[uredi | uredi izvor]

"Ovisnost" i "ponašanje ovisnosti" su polisemi koji označavaju kategoriju mentalnih poremećaja, neuropsiholoških simptoma ili samo neprilagođenih/štetnih navika i načina života.[8] Uobičajena upotreba "ovisnosti" u medicini je za neuropsihološke simptome koji označavaju prodorne/pretjerane i intenzivne nagone da se uključi u kategoriju bihevioralnih kompulzija ili impulsa prema senzornim nagradama (npr. alkohol, droge, seks, kockanje, videoigre).[9][10][11][12][13] Poremećaji ovisnosti su mentalni poremećaji koji uključuju visoke intenzitete ovisnosti (kao neuropsihološki simptomi) koji induciraju funkcionalne smetnje (tj. ograničavaju društvene/porodične i profesionalne aktivnosti ispitanika); dvije kategorije takvih poremećaja su ovisnosti o upotrebi supstanci i ovisnosti ponašanja.[8][12][13][14]

Međutim, ne postoji saglasnost o tačnoj definiciji ovisnosti u medicini. Zaista, Volkow i drugi (2016) izvještavaju da DSM-5 definiše ovisnosti kao najteži stepen poremećaja ovisnosti, zbog sveprisutne/pretjerane upotrebe supstanci ili bihevioralnih kompulzija/impulsa.[15] To je definicija koju koriste mnogi naučni radovi i izvještaji.[16][17][18]

Ovisnost o supstancama[uredi | uredi izvor]

Ovisnost o supstancama ili fizička ovisnost je stanje organizma koje nastaje uslijed uzimanja tvari koje uzrokuju ovisnost, kada za održavanje homeostaze organizmu više nije dovoljno unošenje hrane i redovna fizička aktivnost i san (tj. osnovne ljudske potrebe), nego postoji fizička potreba organizma za određenim stimulansom na koji se organizam privikao.

Takvo stanje se očituje raznolikim simptomima, ovisno o tvari o kojoj je čovjek ovisan. Organizam fizički ovisnog čovjeka može postići homeostazu samo ako je stimulativna tvar prisutna u organizmu.

Fizička ovisnost također se očituje različitim simptomima: proširene zjenice, znojenje, bol u mišićima, curenje nosa i zijevanje, proljev. Nakon 5 do 7 dana apstinencije fizička ovisnost nestaje ali se javlja ona psihička, koja je zapravo i najveći problem u lječenju ovisnika.

Ovisnost o drogi[uredi | uredi izvor]

Ovisnost o drogama, koja spada u klasu poremećaja povezanih s supstancama, je hronični i relapsirajući poremećaj mozga koji karakteriše traženje i zloupotrebu droga, uprkos njihovim štetnim efektima.[19] Ovaj oblik ovisnosti mijenja moždane sklopove tako da je sistem nagrađivanja mozga kompromitovan,[20] što uzrokuje funkcionalne posljedice za upravljanje stresom i samokontrolu.[19] Oštećenje funkcija zahvaćenih organa može trajati do kraja života i uzrokovati smrt ako se ne liječi.[19] Supstance povezane s ovisnošću o drogama uključuju alkohol, nikotin, marihuanu, opioide, kokain, amfetamine, pa čak i hranu s visokim sadržajem masti i Šećera.[21] Ovisnosti mogu početi eksperimentalno u društvenim kontekstima[22] i mogu nastati upotrebom propisanih lijekova ili niza drugih mjera.[23]

Pokazalo se da ovisnost o drogama djeluje u fenomenološkim, kondicionirajućim (operantnim i klasičnim), kognitivnim modelima i modelu reaktivnosti signala. Međutim, nijedan model u potpunosti ne ilustruje zloupotrebu supstanci.[24]

Faktori rizika za nastanak ovisnosti uključuju:

  • Agresivno ponašanje (posebno u djetinjstvu)
  • Dostupnost supstance[28]
  • Ekonomski status zajednice
  • Eksperimentisanje[22]
  • Epigenetika
  • Impulsivnost (pažnja, motorika ili neplaniranje)[25]
  • Nedostatak roditeljskog nadzora[22]
  • Nedostatak vještina vršnjačkog odbijanja[22]
  • Mentalni poremećaji[22]
  • Uzima se supstanca metode[19]
  • Upotreba supstance u mladosti[22]

Ovisnost o hrani[uredi | uredi izvor]

Dijagnostički kriteriji za ovisnost o hrani ili jelu nisu kategorizirani niti definirani u referencama kao što je Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje (DSM ili DSM-5) i zasnovani su na subjektivnim iskustvima sličnim poremećajima upotrebe supstanci.[25][26] Ovisnost o hrani može se naći kod onih s poremećajima u ishrani, iako nemaju svi ljudi s poremećajima u ishrani ovisnost o hrani, a nemaju svi oni s ovisnošću o hrani dijagnosticiran poremećaj u ishrani.[26] Dugotrajna česta i pretjerana konzumacija hrane s visokim udjelom masti, soli ili šećera, kao što je čokolada, može izazvati ovisnost[27][28] sličnu drogama jer pokreću sistem nagrađivanja mozga, tako da je pojedinac može poželjeti u sve većem stepenu tokom vremena.[25][26][29] Signali koji se šalju prilikom konzumiranja vrlo ukusne hrane imaju sposobnost da se suprotstave signalima tijela za sitošću i rezultirat će upornom žudnjom.[29] Oni koji pokazuju znakove ovisnosti o hrani mogu razviti toleranciju na hranu, u kojoj jedu više, uprkos tome što hrana postaje manje zadovoljavajuća.[29]

Poznato je da slatki okus čokolade i farmakološki sastojci izazivaju jaku žudnju ili osjećaj ovisnosti kod potrošača.[30] Osoba koja jako voli čokoladu može sebe nazivati čokoholičarem.

Faktori rizika za razvoj ovisnosti o hrani uključuju pretjerano prejedanje i impulsivnost.[25]

Yale skala ovisnosti o hrani (YFAS), verzija 2.0, je trenutna standardna mjera za procjenu da li pojedinac pokazuje znakove i simptome ovisnosti o hrani.[25][26][31] Razvijen je 2009. na Univerzitetu Yale na hipotezi da hrana bogata mastima, šećerom i soli ima efekte ovisnosti koji doprinose problematičnim navikama u ishrani.[29][32] YFAS je dizajniran za rješavanje 11 poremećaja povezanih sa supstancama i ovisnosti (SRAD) koristeći upitnik za samoprocjenu od 25 stavki, zasnovan na dijagnostičkim kriterijima za SRAD-ove prema DSM-5.[26][33] Potencijalna dijagnoza zavisnosti od hrane predviđa se prisustvom najmanje dva od 11 SRAD-a i značajnim oštećenjem svakodnevnih aktivnosti.[34]

Pokazalo se da Barrattova skala impulsivnosti, konkretno BIS-11, i UPPS-P podskale impulsivnog ponašanja negativne hitnosti i nedostatka istrajnosti imaju veze sa zavisnošću od hrane.[25]

Psihička ovisnost[uredi | uredi izvor]

Psihička ovisnost je bliska fizičkoj po manifestacijama (nešto čovjeku nedostaje), no uzrok nije (ili ne mora biti) stvar, dakle ne mora se raditi o opojnim tvarima. Čovjek može biti ovisan o televiziji, internetu, poslu, nekom drugom čovjeku, o bilo čemu. Uskraćivanje stimulansa dovodi do kriza sličnih kao i kod fizičke ovisnosti. Čest je slučaj osoba koje su ovisne fizički da postanu ovisne i psihički i obratno.

Termin ovisnost o ponašanju odnosi se na kompulsivnost da se upusti u prirodnu nagradu – što je ponašanje koje je inherentno nagrađujuće (tj. poželjno ili privlačno) – uprkos štetnim posljedicama.[5][27][28] Pretklinički dokazi su pokazali da značajno povećanje ekspresije ΔFosB kroz ponavljajuće i prekomjerno izlaganje prirodnoj nagradi izaziva iste efekte ponašanja i neuroplastičnost kao što se javlja kod ovisnosti o drogama.[27][35][36][37]

Ovisnost može postojati u nedostatku psihotropnih lijekova, što je popularizirao Peele.[38] To se nazivaju ovisnosti o ponašanju. Takve ovisnosti mogu biti pasivne ili aktivne, ali obično sadrže osobine pojačavanja, koje se nalaze u većini ovisnosti.[38] Seksualno ponašanje, ishrana, kockanje, igranje videoigrica i kupovina povezani su s kompulzivnim ponašanjem kod ljudi i pokazalo se da aktiviraju mezolimbički put i druge dijelove sistema nagrađivanja.[27] Na osnovu ovih dokaza, seksualna ovisnost, ovisnost o kockanju, ovisnost o video igricama i ovisnost o kupovini se klasificiraju u skladu s tim.[27]

Seksualna ovisnost[uredi | uredi izvor]

Seksualna ovisnost uključuje pretjerano, kompulzivno ili na neki drugi način problematično seksualno ponašanje koje traje uprkos negativnim fiziološkim, psihološkim, socijalnim i profesionalnim posljedicama.[39] Seksualna ovisnost se može nazvati hiperseksualnošću ili kompulzivnim poremećajem seksualnog ponašanja.[39] DSM-5 prepoznaje seksualnu ovisnost kao kliničku dijagnozu.[40] Hiperseksualni poremećaj i poremećaj ovisnosti o internetu bili su među predloženim ovisnostima o DSM-5, ali su kasnije odbačeni zbog nedovoljnih dokaza koji potvrđuju postojanje ovih poremećaja kao diskretnih stanja mentalnog zdravlja.[41] Pregledi i kliničkih istraživanja na ljudima i pretkliničkih studija koje uključuju ΔFosB identifikovale su kompulzivnu seksualnu aktivnost – konkretno, bilo koji oblik seksualnog odnosa – kao ovisnost (tj. seksualnu ovisnost).[27][35] Pokazalo se da se unakrsna senzibilizacija između amfetamina i seksualne aktivnosti nagrađuje, što znači da izlaganje jednom povećava želju za oboje, pokazalo se da se javlja kao sindrom disregulacije dopamina.[27][35][36][37] ΔFosB ekspresija je potrebna za ovaj efekat unakrsne senzibilizacije, koji se intenzivira sa nivoom ekspresije ΔFosB.[27][36][37]

Kockanje[uredi | uredi izvor]

Kockanje pruža prirodnu nagradu koja je povezana s kompulzivnim ponašanjem.[27] Funkcionalni dokazi (snimci mozga) pokazuju da kockanje aktivira sistem nagrađivanja i posebno mezolimbički put.[27] Poznato je da je dopamin uključen u učenje, motivaciju, kao i sistem nagrađivanja.[20][42] O tačnoj ulozi dopamina u ovisnosti o kockanju se raspravljalo.[42] Sugestirane uloge za D2, D3 i D4 dopaminske receptore, kao i D3 receptore u supstanci nigra pronađene su na modelima pacova i ljudi, pokazujući korelaciju sa ozbiljnošću kockarskog ponašanja.[42] Ovo je zauzvrat povezano sa većim oslobađanjem dopamina u strijatumu.[42]

Ovisnosti o kockanju su povezane sa komorbiditetima kao što su poremećaji mentalnog zdravlja, zloupotreba supstanci, poremećaj upotrebe alkohola i poremećaji ličnosti.[43]

Faktori rizika za ovisnost o kockanju uključuju:

  • Antisocijalno ponašanje,
  • Impulzivna ličnost,[25]
  • Muški spol,
  • Traženje uzbuđenja,[44]
  • Upotreba supstanci i
  • Mladost.

Ovisnost o kockanju povezana je s nekim osobinama ličnosti, uključujući: izbjegavanje štete, nisko usmjerenje prema sebi, nedostatke u donošenju odluka i planiranju, impulsivnost, kao i pojedince koji traže senzacije.[44] Iako se neke osobine ličnosti mogu povezati sa zavisnošću od kockanja, ne postoji opšti opis pojedinaca zavisnih od kockanja.[44]

Ovisnost o Internetu[uredi | uredi izvor]

Ovisnost o internetu nema standardiziranu definiciju, ali postoji široko rasprostranjeno slaganje da ovaj problem postoji.[45] Debata o klasifikaciji problematične upotrebe interneta razmatra da li to treba smatrati ovisnošću o ponašanju, poremećajem kontrole impulsa ili opsesivno-kompulzivnim poremećajem.[46][47] Drugi tvrde da bi ovisnost o internetu trebalo smatrati simptomom osnovnog stanja mentalnog zdravlja, a ne poremećajem sam po sebi.[48] Ovisnost o internetu je opisana kao "psihološka ovisnost o internetu, bez obzira na vrstu aktivnosti nakon što ste prijavljeni."[45] Problematična upotreba interneta može uključivati preokupaciju internetom i/ili digitalnim medijima, prekomjerno vrijeme provedeno na internetu usprkos posljedičnoj nevolji kod pojedinca, povećanje količine korištenja interneta potrebno za postizanje istog željenog emocionalnog odgovora, gubitak kontrole nad navikama korištenja interneta, simptomi odvikavanja i nastavak problematične upotrebe interneta unatoč negativnim posljedicama na rad, društveni, akademski, ili privatni život.[49]

Studije sprovedene u Indiji, Sjedinjenim Državama, Aziji i Evropi identifikovale su stope prevalencije zavisnosti od interneta u rasponu vrednosti od 1% do 19%, pri čemu adolescentska populacija ima visoke stope u poređenju sa drugim starosnim grupama.[50][51] Stope prevalencije bilo je teško utvrditi zbog nedostatka univerzalno prihvaćenih dijagnostičkih kriterija, nedostatka dijagnostičkih instrumenata koji pokazuju međukulturalnu validnost i pouzdanost, i postojećih kontroverzi oko validnosti označavanja problematične upotrebe interneta kao poremećaja zavisnosti.[51][52] Najčešća skala koja se koristi za mjerenje ovisnosti je Test ovisnosti o internetu koji je razvila Kimberly Young.[51]

Ljudi s ovisnošću o internetu vjerovatno će imati komorbidni psihijatrijski poremećaj. Komorbidne dijagnoze identifikovane uz ovisnost o internetu uključuju afektivne poremećaje raspoloženja, anksiozne poremećaje, poremećaje upotrebe supstanci i poremećaj pažnje i hiperaktivnost.[52]

Ovisnost o video igricama[uredi | uredi izvor]

Ovisnost o video igricama Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) okarakterizirala je kao pretjerano ponašanje u igricama, potencijalno prioritetno u odnosu na druge interese, uprkos negativnim posljedicama koje mogu nastati, u periodu od najmanje 12 mjeseci.[53] U maju 2019. SZO je uvela poremećaj igranja igara u 11. izdanje Međunarodne klasifikacije bolesti.[54] Pokazalo se da je ovisnost o video igricama češća kod muškaraca nego kod žena, veća je za 2,9 puta.[55] Pretpostavlja se da su ljudi mlađe dobi skloniji da postanu zavisni od video igrica.[55] Ljudi sa određenim karakterom mogu biti podložniji ovisnosti o igrama.[55][56]

Faktori rizika za ovisnost o video igricama uključuju:

  • Muški spol,
  • Psihopatologije (npr. ADHD ili MDD), i
  • Socijalna anksioznost.[57]

Ovisnost o kupovini[uredi | uredi izvor]

Ovisnost o kupovini, ili poremećaj kompulzivne kupovine (CBD), je pretjerana želja za kupovinom ili potrošnjom, što potencijalno može rezultirati neželjenim posljedicama.[58] Ove posljedice mogu imati ozbiljne posljedice, kao što su povećani potrošački dug, negativni uticaj na međuljudske odnose, povećan rizik od nezakonitog ponašanja i pokušaji samoubistva.[58] Ovisnost o kupovini javlja se u cijelom svijetu i pokazala je prevalenciju od 5,8% u Sjedinjenim Državama.[59] Slično drugim ovisnostima o ponašanju, CBD se može povezati s poremećajima raspoloženja, poremećajima upotrebe supstanci, poremećajima u ishrani i drugim poremećajima koji uključuju nedostatak kontrole.[59]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Heilig M, MacKillop J, Martinez D, Rehm J, Leggio L, Vanderschuren LJ (septembar 2021). "Addiction as a brain disease revised: why it still matters, and the need for consilience". Neuropsychopharmacology. 46 (10): 1715–1723. doi:10.1038/s41386-020-00950-y. PMC 8357831 Provjerite vrijednost parametra |pmc= (pomoć). PMID 33619327. pre-existing vulnerabilities and persistent drug use lead to a vicious circle of substantive disruptions in the brain that impair and undermine choice capacities for adaptive behavior, but do not annihilate them.
  2. ^ a b "Drugs, Brains, and Behavior: The Science of Addiction – Drug Misuse and Addiction". www.drugabuse.gov. North Bethesda, Maryland: National Institute on Drug Abuse. 13. 7. 2020. Pristupljeno 23. 12. 2021.
  3. ^ Henden E (2017). "Addiction, Compulsion, and Weakness of the Will: A Dual-Process Perspective.". u Heather N, Gabriel S (ured.). Addiction and Choice: Rethinking the Relationship. Oxford, UK: Oxford University Press. str. 116–132.
  4. ^ Angres DH, Bettinardi-Angres K (oktobar 2008). "The disease of addiction: origins, treatment, and recovery". Disease-a-Month. 54 (10): 696–721. doi:10.1016/j.disamonth.2008.07.002. PMID 18790142.
  5. ^ a b Malenka RC, Nestler EJ, Hyman SE (2009). "Chapter 15: Reinforcement and Addictive Disorders". u Sydor A, Brown RY (ured.). Molecular Neuropharmacology: A Foundation for Clinical Neuroscience (second izd.). New York: McGraw-Hill Medical. str. 364–65, 375. ISBN 978-0-07-148127-4. The defining feature of addiction is compulsive, out-of-control drug use, despite negative consequences. ...
    compulsive eating, shopping, gambling, and sex – so-called "natural addictions" – Indeed, addiction to both drugs and behavioral rewards may arise from similar dysregulation of the mesolimbic dopamine system.
  6. ^ Marlatt GA, Baer JS, Donovan DM, Kivlahan DR (1988). "Addictive behaviors: etiology and treatment". Annu Rev Psychol. 39: 223–52. doi:10.1146/annurev.ps.39.020188.001255. PMID 3278676.
  7. ^ ME (12. 9. 2019). "Gaming Addiction in ICD-11: Issues and Implications". Psychiatric Times. Psychiatric Times Vol 36, Issue 9 (jezik: engleski). 36 (9). Arhivirano s originala, 3. 3. 2020. Pristupljeno 3. 3. 2020.
  8. ^ a b Steverson (2020). Addiction reimagined: challenging views of an enduring social problem. Vernon Press. str. 206. ISBN 9781622739530.
  9. ^ Gowing L, Ali R, Allsop S, Marsden J, Turf E, West E, Witton J (2015). "Global statistics on addictive behaviours: 2014 status report" (PDF). Addiction. 110 (6): 904–919. doi:10.1111/add.12899. PMID 25963869.
  10. ^ Gilley (2018). "The new science of attention deficit hyperactivity disorder: news from the cutting edge of research science". Journal of Psychiatry and Psychiatric Disorders. 2 (3). doi:10.26502/jppd.2572-519X0043. S2CID 150196703.
  11. ^ Lee C, Ko A, Yang F (2018). "Association of DSM-5 betel-quid use disorder with oral potentially malignant disorder in 6 betel-quid endemic Asian populations". JAMA Psychiatry. 75 (3): 261–269. doi:10.1001/jamapsychiatry.2017.4307. PMC 5885949. PMID 29417149.
  12. ^ a b Sahithya B, Kashyap R (2020). "Sexual Addiction Disorder—a review with recent updates". Journal of Psychosexual Health. 4 (2): 95–101. doi:10.1177/26318318221081080. S2CID 248835855 Provjerite vrijednost parametra |s2cid= (pomoć).
  13. ^ a b "International Classification of Diseases 11th revision – ICD-11. Disorders due to substance use or addictive behaviours". World Health Organization. Geneva. 2023. Pristupljeno 10. 4. 2023.
  14. ^ Destoop M, Morrens M, Coppens V, Dom G (2019). "Addiction, anhedonia, and comorbid mood disorder. A narrative review". Frontiers in Psychiatry. 10: 311. doi:10.3389/fpsyt.2019.00311. PMC 6538808. PMID 31178763.
  15. ^ Volkow N, Koob G, McLellan T (2016). "Neurobiologic advances from the brain disease model of addiction". The New England Journal of Medicine. 374 (4): 363–371. doi:10.1056/NEJMra1511480. PMC 6135257. PMID 26816013.
  16. ^ Koob G, Buck G, Cohen A, Edwards S, Park P, Schlosburg J, Schmeichel B, Vendruscolo L, Wade C, Whitfield T, George O (2014). "Addiction as a stress surfeit disorder". Neuropharmacology. 76: 370–382. doi:10.1016/j.neuropharm.2013.05.024. PMC 3830720. PMID 23747571.
  17. ^ "Facing Addiction in America: The Surgeon General's Report on Alcohol, Drugs, and Health" (PDF). Office of the Surgeon General. US Department of Health and Human Services. novembar 2016. str. 35–37, 45, 63, 155, 317, 338. Pristupljeno 28. 1. 2017.
  18. ^ Ko C, Yen J, Yen C, Chen C, ChenC (2020). "The association between Internet addiction and psychiatric disorder: A review of the literature". European Psychiatry. 27 (1): 1–8. doi:10.1016/j.eurpsy.2010.04.011. PMID 22153731. S2CID 3558840.
  19. ^ a b c d NIDA (13. 7. 2020). "Drug Misuse and Addiction". National Institute of Drug Abuse. U.S. Department of Health and Human Services. Pristupljeno 15. 11. 2022.
  20. ^ a b Levy N (2019). "Chapter 5 Addiction: The belief oscillation hypothesis". u Pickard H, Ahmed SH (ured.). The Routledge handbook of philosophy and science of addiction. Wellcome Trust–Funded Monographs and Book Chapters. Oxon (UK): Routledge. doi:10.4324/9781315689197-6. ISBN 978-1-138-90928-1. OCLC 1042341025. PMID 31017751. S2CID 242067468 Provjerite vrijednost parametra |s2cid= (pomoć).
  21. ^ "Food addiction: Symptoms and management". www.medicalnewstoday.com (jezik: engleski). 17. 2. 2020. Pristupljeno 15. 11. 2022.
  22. ^ a b c d e f Skylstad V, Babirye JN, Kiguli J, Solheim Skar AM, et al. (mart 2022). "Are we overlooking alcohol use by younger children?". BMJ Paediatrics Open. 6 (1): e001242. doi:10.1136/bmjpo-2021-001242. PMC 8905875 Provjerite vrijednost parametra |pmc= (pomoć). PMID 36053657 Provjerite vrijednost parametra |pmid= (pomoć).
  23. ^ "Drug addiction (substance use disorder) – Symptoms and causes". Mayo Clinic (jezik: engleski). Pristupljeno 15. 11. 2022.
  24. ^ Drummond, D. Colin (3. 5. 2002). "Theories of drug craving, ancient and modern". Addiction (jezik: engleski). 96 (1): 33–46. doi:10.1046/j.1360-0443.2001.961333.x. PMID 11177518.
  25. ^ a b c d e f g Maxwell AL, Gardiner E, Loxton NJ (9. 2. 2020). "Investigating the relationship between reward sensitivity, impulsivity, and food addiction: A systematic review". European Eating Disorders Review. 28 (4): 368–384. doi:10.1002/erv.2732. ISSN 1099-0968. PMID 32142199. S2CID 212565361. Pristupljeno 9. 3. 2023.
  26. ^ a b c d e di Giacomo E, Aliberti F, Pescatore F, Santorelli M, Pessina R, Placenti V, et al. (august 2022). "Disentangling binge eating disorder and food addiction: a systematic review and meta-analysis". Eating and Weight Disorders. 27 (6): 1963–1970. doi:10.1007/s40519-021-01354-7. PMC 9287203 Provjerite vrijednost parametra |pmc= (pomoć). PMID 35041154 Provjerite vrijednost parametra |pmid= (pomoć).
  27. ^ a b c d e f g h i j Olsen CM (decembar 2011). "Natural rewards, neuroplasticity, and non-drug addictions". Neuropharmacology. 61 (7): 1109–22. doi:10.1016/j.neuropharm.2011.03.010. PMC 3139704. PMID 21459101. Functional neuroimaging studies in humans have shown that gambling (Breiter et al, 2001), shopping (Knutson et al, 2007), orgasm (Komisaruk et al, 2004), playing video games (Koepp et al, 1998; Hoeft et al, 2008) and the sight of appetizing food (Wang et al, 2004a) activate many of the same brain regions (i.e., the mesocorticolimbic system and extended amygdala) as drugs of abuse (Volkow et al, 2004). ... Cross-sensitization is also bidirectional, as a history of amphetamine administration facilitates sexual behavior and enhances the associated increase in NAc DA ... As described for food reward, sexual experience can also lead to activation of plasticity-related signaling cascades. The transcription factor delta FosB is increased in the NAc, PFC, dorsal striatum, and VTA following repeated sexual behavior (Wallace et al., 2008; Pitchers et al., 2010b). This natural increase in delta FosB or viral overexpression of delta FosB within the NAc modulates sexual performance, and NAc blockade of delta FosB attenuates this behavior (Hedges et al, 2009; Pitchers et al., 2010b). Further, viral overexpression of delta FosB enhances the conditioned place preference for an environment paired with sexual experience (Hedges et al., 2009). ... In some people, there is a transition from "normal" to compulsive engagement in natural rewards (such as food or sex), a condition that some have termed behavioral or non-drug addictions (Holden, 2001; Grant et al., 2006a). ... In humans, the role of dopamine signaling in incentive-sensitization processes has recently been highlighted by the observation of a dopamine dysregulation syndrome in some people taking dopaminergic drugs. This syndrome is characterized by a medication-induced increase in (or compulsive) engagement in non-drug rewards such as gambling, shopping, or sex (Evans et al, 2006; Aiken, 2007; Lader, 2008)."
    Table 1: Summary of plasticity observed following exposure to drug or natural reinforcers"
  28. ^ a b Robison AJ, Nestler EJ (novembar 2011). "Transcriptional and epigenetic mechanisms of addiction". Nat. Rev. Neurosci. 12 (11): 623–37. doi:10.1038/nrn3111. PMC 3272277. PMID 21989194. ΔFosB has been linked directly to several addiction-related behaviors ... Importantly, genetic or viral overexpression of ΔJunD, a dominant negative mutant of JunD which antagonizes ΔFosB- and other AP-1-mediated transcriptional activity, in the NAc or OFC blocks these key effects of drug exposure14,22–24. This indicates that ΔFosB is both necessary and sufficient for many of the changes wrought in the brain by chronic drug exposure. ΔFosB is induced in D1-type NAc MSNs by chronic consumption of several natural rewards, including sucrose, high fat food, sex, wheel running, where it promotes that consumption14,26–30. This implicates ΔFosB in the regulation of natural rewards under normal conditions and perhaps during pathological addictive-like states.
  29. ^ a b c d Goodman B (3. 9. 2022). Casarella J (ured.). "Food Addiction Signs and Treatments". WebMD (jezik: engleski). Pristupljeno 9. 3. 2023.
  30. ^ Nehlig A (2004). Coffee, tea, chocolate, and the brain. Boca Raton: CRC Press. str. 203–218. ISBN 9780429211928.
  31. ^ "Yale Food Addiction Scale". Food and Addiction Science & Treatment Lab. Department of Psychology, University of Michigan. Pristupljeno 1. 11. 2022.
  32. ^ Gearhardt AN, Corbin WR, Brownell KD (februar 2016). "Development of the Yale Food Addiction Scale Version 2.0". Psychology of Addictive Behaviors. 30 (1): 113–121. doi:10.1037/adb0000136. PMID 26866783.
  33. ^ Brunault P, Berthoz S, Gearhardt AN, Gierski F, Kaladjian A, Bertin E, et al. (8. 9. 2020). "The Modified Yale Food Addiction Scale 2.0: Validation Among Non-Clinical and Clinical French-Speaking Samples and Comparison With the Full Yale Food Addiction Scale 2.0". Frontiers in Psychiatry. 11: 480671. doi:10.3389/fpsyt.2020.480671. PMC 7509420. PMID 33033480.
  34. ^ Hauck C, Cook B, Ellrott T (februar 2020). "Food addiction, eating addiction and eating disorders". The Proceedings of the Nutrition Society. 79 (1): 103–112. doi:10.1017/S0029665119001162. PMID 31744566. S2CID 208186539.
  35. ^ a b c Karila L, Wéry A, Weinstein A, Cottencin O, Petit A, Reynaud M, Billieux J (2014). "Sexual addiction or hypersexual disorder: different terms for the same problem? A review of the literature". Curr. Pharm. Des. 20 (25): 4012–20. doi:10.2174/13816128113199990619. PMID 24001295. S2CID 19042860. Sexual addiction, which is also known as hypersexual disorder, has largely been ignored by psychiatrists, even though the condition causes serious psychosocial problems for many people. A lack of empirical evidence on sexual addiction is the result of the disease's complete absence from versions of the Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders. ... Existing prevalence rates of sexual addiction-related disorders range from 3% to 6%. Sexual addiction/hypersexual disorder is used as an umbrella construct to encompass various types of problematic behaviors, including excessive masturbation, cybersex, pornography use, sexual behavior with consenting adults, telephone sex, strip club visitation, and other behaviors. The adverse consequences of sexual addiction are similar to the consequences of other addictive disorders. Addictive, somatic and psychiatric disorders coexist with sexual addiction. In recent years, research on sexual addiction has proliferated, and screening instruments have increasingly been developed to diagnose or quantify sexual addiction disorders. In our systematic review of the existing measures, 22 questionnaires were identified. As with other behavioral addictions, the appropriate treatment of sexual addiction should combine pharmacological and psychological approaches.
  36. ^ a b c Pitchers KK, Vialou V, Nestler EJ, Laviolette SR, Lehman MN, Coolen LM (februar 2013). "Natural and drug rewards act on common neural plasticity mechanisms with ΔFosB as a key mediator". The Journal of Neuroscience. 33 (8): 3434–42. doi:10.1523/JNEUROSCI.4881-12.2013. PMC 3865508. PMID 23426671. Drugs of abuse induce neuroplasticity in the natural reward pathway, specifically the nucleus accumbens (NAc), thereby causing development and expression of addictive behavior. ... Together, these findings demonstrate that drugs of abuse and natural reward behaviors act on common molecular and cellular mechanisms of plasticity that control vulnerability to drug addiction, and that this increased vulnerability is mediated by ΔFosB and its downstream transcriptional targets. ... Sexual behavior is highly rewarding (Tenk et al., 2009), and sexual experience causes sensitized drug-related behaviors, including cross-sensitization to amphetamine (Amph)-induced locomotor activity (Bradley and Meisel, 2001; Pitchers et al., 2010a) and enhanced Amph reward (Pitchers et al., 2010a). Moreover, sexual experience induces neural plasticity in the NAc similar to that induced by psychostimulant exposure, including increased dendritic spine density (Meisel and Mullins, 2006; Pitchers et al., 2010a), altered glutamate receptor trafficking, and decreased synaptic strength in prefrontal cortex-responding NAc shell neurons (Pitchers et al., 2012). Finally, periods of abstinence from sexual experience were found to be critical for enhanced Amph reward, NAc spinogenesis (Pitchers et al., 2010a), and glutamate receptor trafficking (Pitchers et al., 2012). These findings suggest that natural and drug reward experiences share common mechanisms of neural plasticity
  37. ^ a b c Beloate LN, Weems PW, Casey GR, Webb IC, Coolen LM (februar 2016). "Nucleus accumbens NMDA receptor activation regulates amphetamine cross-sensitization and deltaFosB expression following sexual experience in male rats". Neuropharmacology. 101: 154–64. doi:10.1016/j.neuropharm.2015.09.023. PMID 26391065. S2CID 25317397.
  38. ^ a b Alavi SS, Ferdosi M, Jannatifard F, Eslami M, Alaghemandan H, Setare M (april 2012). "Behavioral Addiction versus Substance Addiction: Correspondence of Psychiatric and Psychological Views". International Journal of Preventive Medicine. 3 (4): 290–294. PMC 3354400. PMID 22624087.
  39. ^ a b Derbyshire KL, Grant JE (juni 2015). "Compulsive sexual behavior: a review of the literature". Journal of Behavioral Addictions. 4 (2): 37–43. doi:10.1556/2006.4.2015.003. PMC 4500883. PMID 26014671.
  40. ^ Wakefield JC (2012). "The DSM-5's Proposed New Categories of Sexual Disorder: The Problem of False Positives in Sexual Diagnosis". Clinical Social Work Journal (jezik: engleski). 40 (2): 213–223. doi:10.1007/s10615-011-0353-2. ISSN 0091-1674. S2CID 254414568 Provjerite vrijednost parametra |s2cid= (pomoć).
  41. ^ American Psychiatric Association; American Psychiatric Association; DSM-5 Task Force (2013). Diagnostic and statistical manual of mental disorders : DSM-5 (5th izd.). Arlington, VA: American Psychiatric Association. str. 481. ISBN 978-0-89042-554-1. OCLC 830807378.
  42. ^ a b c d Yau YH, Potenza MN (2015). "Gambling disorder and other behavioral addictions: recognition and treatment". Harvard Review of Psychiatry. 23 (2): 134–146. doi:10.1097/HRP.0000000000000051. PMC 4458066. PMID 25747926.
  43. ^ Ford M, Håkansson A (10. 1. 2020). "Problem gambling, associations with comorbid health conditions, substance use, and behavioural addictions: Opportunities for pathways to treatment". PLOS ONE. 15 (1): e0227644. Bibcode:2020PLoSO..1527644F. doi:10.1371/journal.pone.0227644. PMC 6953879. PMID 31923269.
  44. ^ a b c Menchon JM, Mestre-Bach G, Steward T, Fernández-Aranda F, Jiménez-Murcia S (9. 4. 2018). "An overview of gambling disorder: from treatment approaches to risk factors". F1000Research. 7: 434. doi:10.12688/f1000research.12784.1. PMC 5893944. PMID 30090625.
  45. ^ a b Chou C, Condron L, Belland JC (2005). "A Review of the Research on Internet Addiction". Educational Psychology Review (jezik: engleski). 17 (4): 363–388. doi:10.1007/s10648-005-8138-1. ISSN 1040-726X. S2CID 7014879.
  46. ^ Musetti A, Cattivelli R, Giacobbi M, Zuglian P, Ceccarini M, Capelli F, et al. (2016). "Challenges in Internet Addiction Disorder: Is a Diagnosis Feasible or Not?". Frontiers in Psychology. 7: 842. doi:10.3389/fpsyg.2016.00842. PMC 4894006. PMID 27375523.
  47. ^ Bipeta R, Yerramilli SS, Karredla AR, Gopinath S (2015). "Diagnostic Stability of Internet Addiction in Obsessive-compulsive Disorder: Data from a Naturalistic One-year Treatment Study". Innovations in Clinical Neuroscience. 12 (3–4): 14–23. PMC 4420165. PMID 26000201.
  48. ^ Cash H, Rae CD, Steel AH, Winkler A (novembar 2012). "Internet Addiction: A Brief Summary of Research and Practice". Current Psychiatry Reviews. 8 (4): 292–298. doi:10.2174/157340012803520513. PMC 3480687. PMID 23125561.
  49. ^ Block JJ (mart 2008). "Issues for DSM-V: internet addiction". The American Journal of Psychiatry. 165 (3): 306–307. doi:10.1176/appi.ajp.2007.07101556. PMID 18316427.
  50. ^ Tang J, Yu Y, Du Y, Ma Y, Zhang D, Wang J (mart 2014). "Prevalence of internet addiction and its association with stressful life events and psychological symptoms among adolescent internet users". Addictive Behaviors. 39 (3): 744–747. doi:10.1016/j.addbeh.2013.12.010. hdl:2436/622804. PMID 24388433.
  51. ^ a b c Joseph J, Varghese A, Vr V, Dhandapani M, Grover S, Sharma S, et al. (august 2021). "Prevalence of internet addiction among college students in the Indian setting: a systematic review and meta-analysis". General Psychiatry. 34 (4): e100496. doi:10.1136/gpsych-2021-100496. PMC 8381302 Provjerite vrijednost parametra |pmc= (pomoć). PMID 34504996 Provjerite vrijednost parametra |pmid= (pomoć).
  52. ^ a b Weinstein A, Lejoyeux M (septembar 2010). "Internet addiction or excessive internet use". The American Journal of Drug and Alcohol Abuse. 36 (5): 277–283. doi:10.3109/00952990.2010.491880. PMID 20545603. S2CID 17713327.
  53. ^ "Addictive behaviours: Gaming disorder". www.who.int (jezik: engleski). Pristupljeno 25. 10. 2022.
  54. ^ "International Classification of Diseases 11th revision – ICD-11". icd.who.int. Geneva. Pristupljeno 25. 10. 2022.
  55. ^ a b c Wittek CT, Finserås TR, Pallesen S, Mentzoni RA, Hanss D, Griffiths MD, Molde H (2016). "Prevalence and Predictors of Video Game Addiction: A Study Based on a National Representative Sample of Gamers". International Journal of Mental Health and Addiction. 14 (5): 672–686. doi:10.1007/s11469-015-9592-8. PMC 5023737. PMID 27688739.
  56. ^ Peters CS, Malesky LA (august 2008). "Problematic usage among highly-engaged players of massively multiplayer online role playing games". Cyberpsychology & Behavior. 11 (4): 481–484. doi:10.1089/cpb.2007.0140. PMID 18721098.
  57. ^ Hyun GJ, Han DH, Lee YS, Kang KD, Yoo SK, Chung US, Renshaw PF (1. 7. 2015). "Risk factors associated with online game addiction: A hierarchical model". Computers in Human Behavior (jezik: engleski). 48: 706–713. doi:10.1016/j.chb.2015.02.008. ISSN 0747-5632.
  58. ^ a b Hague B, Hall J, Kellett S (septembar 2016). "Treatments for compulsive buying: A systematic review of the quality, effectiveness and progression of the outcome evidence". Journal of Behavioral Addictions. 5 (3): 379–394. doi:10.1556/2006.5.2016.064. PMC 5264404. PMID 27640529.
  59. ^ a b Black DW (februar 2007). "A review of compulsive buying disorder". World Psychiatry. 6 (1): 14–18. PMC 1805733. PMID 17342214.

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Enciklopedija gena i genoma iz Kjota (KEGG) putevi transdukcije signala: