Pančićeva omorika

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Pančićeva omorika
Picea omorika
Pančićeva omorika
Pančićeva omorika
Sistematika
CarstvoPlantae
DivizijaPinophyta
RazredPinopsida
RedPinales
PorodicaPinaceae
RodPicea
VrstaP. omorika
Dvojno ime
Picea omorika
(Pančić) Purk.

Pančićeva omorika, omorika, omora, frenja, latinski: Picea omorika (Pančić) Purk., je tanko, vitko, do 50 metara visoko četinarsko drvo iz porodice Pinaceae.

Ona je endem područja Podrinja, zapadne Srbije i istočne Bosne (okolina Višegrada). Ime je dobila po srpskom botaničaru Josifu Pančiću koji ju je otkrio na planini Tari 1875. godine, kod sela Zaovine i Rastišta.[1]

Opis[uredi | uredi izvor]

Stablo omorike je visoko 30–40 m visoko i oko 50–60 cm u promjeru, sa pràvim i vitkim deblom, usko­ piramidne krošnje. Kora joj je tanka, crveno­-smeđa, a ljušti se u većim nepravilnim komadima. Grane tanke, a vršne su lučno, prema gore usmjerene, dok su srednje vodoravne, a donje opuštene, sa uzdignutim vrhovima.

Kestenjasti pupoljci su sitni, jajoliki i bez smole, dugi oko 3–4 mm. Gornja strana iglica je tamnozelena i sjajna, a donja ima dvije plavičastobijele pruge stoma (kao kod jele). Cvjeta u aprilu i maju. Muški cvjetovi su svijetlo do ljubičasto-smeđi i vise prema dolje. Dugi su 5–6 cm, a široki oko 1–2 cm. Sjeme sazrijeva u godini cvjetanja, u oktobru i novembru. Jajoliko je i tamno, dugo oko 2,5–3 mm, sa krilcima oko 8 mm.

Omorika je jednodomna, anemofilna vrsta. Dobro podnosi hladnoću i veliku sušu. Zbog izvanrednih estetskih svojstava često se javlja u gradskoj hortikulturi, jer je otporna i na dim, prašinu i izduvne plinove.

Ekologija i rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]

Omorika raste na strmim, krečnjačkim obroncima, nagiba i 55° do 65°, gdje obrazuje endemične zajednice sa smrčom i jelom. Rijetko je ima na geološkim podlogama od serpentina i dijabaza.

Ovaj četinar je endem srednjeg Podrinja. Recentni are­al je vrlo mali:

Locus classicus je na Tari: Zaovine (Pančić, 1876).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Šilić Č. (1990): Endemične biljke, 3. izdanje. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-02557-9.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]