Paradoks nezaustavljive sile

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Paradoks nezaustavljive sile je klasični paradoks koji se može formulisati na sljedeći način:

Šta se dogodi kada se nezaustavljiva sila susretne sa nepokretnim predmetom?

Uobičajeni odgovori na ovaj paradoks pribjegavaju logici i semantici.

  • Logika: ako postoji takva stvar kao nezaustavljiva sila, onda ni jedan predmet ne može biti nepokretan, i obratno. Logički je nemoguće da u isto vrijeme postoje obje pretpostavke (sila koja ne poznaje otpor i objekat kojeg ni jedna sila ne može pomaći).
  • Semantika: ako postoji takva stvar kao nezaustavljiva sila, onda je fraza nepokretni predmet beznačajna u tom kontekstu, i obratno, slično bi bilo i kada bi raspravljali o trouglu koji ima četiri strane.

Ovaj paradoks je jedna od formi paradoksa svemoći, ali taj se paradoks obično raspravlja u kontekstu Božije svemoći (Može li Bog stvoriti tako težak kamen da ga ni On ne može podići?).

Paradoks se treba posmatrati kao vježba logike, a ne kao postulacija moguće stvarnosti. Prema modernoj naučnoj misli, ne postoje niti mogu postojati nezaustavljive sile i nepokretni predmeti. Nepokretni predmeti bi morali imati beskonačnu inerciju a prema tome i beskonačnu masu. Takav predmet bi propao pod svojom sopstvenom gravitacijom i stvorio crnu rupu. Nezaustavljiva sila bi implicirala beskonačnu energiju koja bi po jednačini Alberta Ajnštajna (E = mc2) bila jednaka beskonačnoj masi. Međutim, po modernom mišljenju, topovska kugla koja ne može biti odbijena i zid koji ne može biti srušen su oboje vrsta iste (nemoguće) stvari: stvari sa beskonačnom inercijom.

Primjer ovog paradoksa u nezapadnjačkoj misli može svoje korijene naći u kineskoj riječi za paradoks (矛盾), koja bukvalno znači "koplje štit". Ova riječ je nastala iz priče o prodavaču koji je pokušavao da proda koplje i štit. Kada je bio upitan koliko mu je dobro koplje, on je odgovorio da može probiti bilo koji štit. Onda, kada su ga pitali koliko mu je dobar štit, odgovorio je da može odbraniti bilo koji napad kopljem. Nakon toga je jedna osoba pitala a šta će se dogoditi ako bi uzeli to njegovo koplje i udarili ga u štit. Prodavač to nije mogao odgovoriti, i ovo je dovelo do idioma 自相矛盾, ili "samo-kontrirajuće".

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]