Parcijalna izbijanja

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Parcijalna izbijanja (engleski: partial discharges) su lokalna električna izbijanja (pražnjenja) koja samo djelomično premošćuju izolaciju između vodiča i koja se mogu, ali ne moraju javljati pored vodiča. U parcijalna izbijanja ne spada npr. električni luk koji u potpunosti premošćuje izolaciju između vodiča. Parcijalna izbijanja se javljaju u: izolatorima od čvrstog materijala, tekućinama (npr. trafo ulje) i gasovima (plinovima) (npr. plin SF6). U izolatorima od čvrstog materijala parcijalna izbijanja nastaju u šupljinama, pukotinama te u područjima sa defektom molekularne strukture. Vrlo često do parcijalnih izbijanja dolazi na mjestu spoja različitih izolacionih materijala. U tekućinama parcijalna izbijanja nastaju u mjehurićima i u isparenjima vode, a u gasovima dolazi do parcijalnih izbijanja usljed nečistoća i nehomogenosti. Parcijalna izbijanja nastaju u pukotinama, šupljinama i mjehurićima zato što je njihova dielektrična konstanta značajano manja nego u okolnom izolacionom materijalu te je električno polje u njima značajno jače. Parcijalna izbijanja je potrebno razlikovati od korone, jer korona ima drugačije karakteristike. Korona predstavlja relativno stabilno izbijanje u vazduhu, za razliku od parcijalnih izbijanja koja se javljaju povremeno i u nepravilnim vremenskim razmacima. Usljed parcijalnih izbijanja dolazi do postepenog oštećenja izolatora od čvrstog materijala i u konačnici do proboja izolacije. U tekućinama i gasovima, dolazi do nastanka veoma štetnih hemijskih spojeva uzrokovano pracijanim izbijanjima. U vazduhu, usljed parcijalnih izbijanja i također usljed korone dolazi do formiranja dušične (azotne) kiseline koja veoma štetno djeluje na izolatore i vodiče, a u plinu SF6 dolazi do formiranja fluorovodične kiseline. U trafo ulju dolazi da razvijanja vodika uzrokovano parcijalnim izbijanjima.