Parmenid

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Parmenid

Parmenid (5.st. p. n. e.) je bio antički grčki filozof rođen u Eleji, grčkom gradu na jugu Italije. On je jedan od najznačajnijih predsokratovskih filozofa. On je govorio da je svakodnevno shvatanje realnosti fizičkog svijeta greška; i da je relanost svijeta Jedno Biće: nemjenjajuća i neuništiva cjelina. Biće je jedinstvena, puna materijalna lopta koje se ne kreće. Biće nije nastalo, niti će nestati. Ono oduvjek postoji i vječno je (metafizički materijalizam).

On je osnivač Elejske škole, u kojoj su, pored njega, bili i Zenon i Melisus.

Njegovo djelo "O prirodi" je preostalo samo u fragmentima i sastavljeno je od dva djela i predgovora. U dijelu knjige Put istine on govori o tome šta je realnost, a u Varljivom putu šta je iluzija. Govorio je da je kretanje nemoguće jer ono zahtjeva pomjeranje u prazninu, a prazninu je definisao kao ništavilo, što prema definiciji ne može postojati. Za njega sve što je mnoštveno, što je isprekidano ne postoji, to je privid- ne biće.

U gnoseologiji Parmenid je racionalista. Biće se jedino može shvatiti razumom. Čulima spoznajemo nebiće a to nije istina- to je privid.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]