Patološki i paradoksni tipovi disanja

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Normalna frekvencija disanja odraslih zdravih osoba iznosi oko 16 respiracija u minuti sa rasponom od 12-20/min. Kod djece je brzina disanja veća i zavisi od starosti: što su djeca mlađa frekvencija je veća.

  • Ubrzano disanje (tachypnoea) je odraz mnogih poremećaja u organizmu:
    • Oboljenja organa za disanje (bronhijalna astma, akutni plućni edem i dr.), gdje organizmu nedostaje odgovarajuća količina zraka.
    • Visoka tjelesna temperatura koja podstiče centar za disanje i time se u jedinici vremena razmjeni veća količina toplog zraka uz izvjesno oslobađanje toplote iz organizma.
    • Kao kompenzacija smanjene koncentracije kisika u tkivima ili u udahnutom zraku.
    • Kao kompenzacija kod poremećaja metabolizma, gdje dolazi do smanjenja pH vrijednosti krvi (acidoza).
    • Kod prejakog uzbuđenja.
    • Kod nekih neuroloških oboljenja.


Ubrzano disanje koje traje dovoljno dugo (u zavisnosti od konstitucije organizma) zbog prevelike razmjene zraka (hiperventilacije) može dovesti do pojave grčeva pojedinih mišića ili grupa mišića, jer se razvija respiratorna alkaloza.

Kod hiperventilacije se prividno smanjuje ukupna količina slobodnog kalcija. Tada dolazi do mobilizacije slobodnog jonskog kalcija u tkiva sa tendencijom pojačanog vezivanja za proteine uzrokujući generalizovano pojačanu kontaraktibilnu osjetljivost mišića.

Bolesnik osjeća trnjenje šaka, stopala i perioralno koje prelazi u grčeve: tonički grč stopala, grč šake u vidu akušerske šake (tzv. karpopedalni spazam), a usta u vidu napućene gubice. Ovdje je neophodna intervencija ljekara.


Patološki tipovi disanja[uredi | uredi izvor]

Razlikuju se slijedeći patološki tipovi disanja:

    • Biotovo disanje: duboko disanje sa iznenadnim pauzama u disanju. Javlja se kod meningitisa, oboljenja i povreda mozga.
    • Cheyne-Stockesovo disanje: disanje sa periodičnim povećavanjem i smanjivanjem dubine disanja. Javlja se kod oštećenja moždanog stabla i kod moždanih udara.
    • Kusmaulovo disanje: duboko i pravilno disanje. Javlja se kod metabiličke acidoze i dijabetičke kome.
    • Agonalno disanje: nepravilno usporeno disanje sa manje-više dubokim disajnim ciklusima. Javlja se kod umirućih bolesnika i kod kardipulmonalne reanimacije.


Paradoksni tipovi disanja[uredi | uredi izvor]

Ovi tipovi disanja se razlikuju od normalnog disanja, kod kojeg se grudni koš i trbuh u inspirijumu simetrično i sinhrono podižu a u ekspirijumu isto tako spuštaju. Dakle, kod paradoksnih tipova disanja to nije slučaj i ispoljavaju se kao:

    • Torako-abdominalno paradoksno disanje (obostrano simetrično)
Prilikom udisanja grudni koš se spušta a trbuh podiže-nadima, a prilikom izdisanja grudni koš se podiže a trbuh spušta. Javlja se kod kompletnog poprečnog presjeka kičmene moždine u nivou donjeg dijela vratne kičme ili gornjeg dijela grudne kičme, gdje je uslijed prekida inervacije grudne disajne muskulature i njenog neučestvovanja u disanju funkciju disanja preuzela dijafragma (prečaga). Ovakav tip disanja je primjer čistog dijafragmalnog disanja, a može se javiti i kod obstrukcije gornjih disajnih puteva stranim sadržajem ili akutnom upalom epiglotisa.
    • Torakalno paradoksno disanje (jednostrano asimetrično)
Kod ovog tipa disanja zdrava strana grudnog koša se u inspirujumu podiže a druga bolesna strana spušta. Prilikom ekspiracije zdrava strana se spušta a bolesna podiže. Javlja se kod nestabilnog klatećeg grudnog koša zbog preloma više rebara - serijski prelom (fenomen kapka). Ovo je urgentno stanje u medicini.