Petar Zoranić

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Petar Zoranić
Example alt text
Kip Petra Zoranića ispred crkve sv. Krševana u Zadru
Rođenje

1508.

Zadar, Hrvatska
Hrvatska

Petar Zoranić (Zadar, 1508. - između 1543. i 1569), hrvatski renesansni pisac

Porijeklom iz Nina, a rođen u Zadru, Zoranić je pripadao krugu književnika koji su doprinijeli da Zadar, uz Hvar, Korčulu, Split i Dubrovnik, postane jednim od glavnih središta hrvatske renesansne umjetnosti riječi (kao i Brne Karnautić ili Juraj Baraković).

Zoranić je ostao zapisan u hrvatskoj književnosti kao pisac prvog hrvatskog romana. Tu čast pribavile su mu "Planine" (Mletci, 1569), jedino njegovo sačuvano djelo (pored barem dva izgubljena za koje se zna: "Ljubveni lov" i "Vilenica"), a posvetio ga je ninskom kanoniku Mateju Matijeviću, koji "dobar bašćinac i Hrvatin poštovan jest". Pastoralni roman, jedinstveno djelo te vrste u hrvatskoj književnosti, s reminiscencijama na latinsku i italijansku književnost, kao i na teološka djela (Vergilija, Ovidija, Dantea, Boccaccia, Petrarca, Sannazzaro... pa i Svetog pisma...) svjedoči o temeljitoj humanističkom i teološkom obrazovanju, koje je mogao steći ponajprije upravo u zadarskom općem učilištu otaca dominikanaca.

Svijest o turskoj opasnosti nadahnula je i Zoranićevo djelo; ona ga je i prožela patriotskim zanosom, pred kojim blijede i povlače se sve pjesnikove privatne brige, nevolje i želje. Da bi se oslobodio i očistio od ljubavnog jada, Zoran (a to je sam pjesnik) zaputio se među pastire u planini, gdje doživljava spas: vilenica Dinara izbavlja ga najzad iz mreža nesretne ljubavi.

Ustvari, "Planine" su alegorija: one su san, prenesen u tobožnji Zoranov put od Nina morem do Starigrada pod Velebitom, a odatle uzbrdo, Paklenicom, preko Velebita, pa od Like prema Dinari, da bi se rijekom Krkom spustio do Šibenika i otuda morem natrag do Nina. Praćeno stihovima petrarkističkog i pastirskog glasa, Zoranićevo prozno djelo, oživljujući arkadijsku idilu prirode, odjekuje "tužbenim pojem pastirov od rasute bašćine", ali se i odziva na prigovor vile Hrvatice u perivoju od slave (poglavlje XX.): ona prekorava Hrvate, koji "mnozi mudri i naučeni jesu, ki sebe i jazik svoj zadovoljno pohvaliti i naresiti umili bi", ali se oni stide svoga "jezika hrvackoga" i radije pišu tuđim jezicima. Tako je Zoranić tri vijeka prije Ilirskog pokreta stao u odbranu hrvatskog jezika, što je također jedna od bitnih karakteristika njegovog djela.

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: