Piezoelektricitet

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Piezoelektricitet je pojava kratkotrajne električne struje kada se kristal naglo pritisne u određenom kristalografskom smjeru. Naprezanje pri pritiskanju je malo i potpuno elastično. Neki često zastupljeni minerali pokazuju piezoelektricitet, npr. kvarc, turmalin, sfalerit, itd.

Piezoelektrični efekt[uredi | uredi izvor]

Piezoelektrični efekt jest stvaranje električnog naboja na površini posebno odrezanog kristala koji je elastično deformisan vanjskom silom. Jedna strana (površina) tog kristala naelektrisat će se negativno, a druga pozitivno. Dakle, kristal postaje električno polariziran. Polarizacija kristala je najveća kada je naprezanje usmjereno u pravcu piezoelektrične ose kristala. Promjenom smjera deformacije događa se polarizacija obratnog smjera. Piezoelektrični efekt otkrili su 1890. Jacques i Pierre Curie. Koristi se u senzorima pritiska.

Najvažniji piezoelektrični materijali su kvarc (SiO2), Seignettova sol i turmalin, a u novije vrijeme piezoelektrične keramike.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]


Nedovršeni članak Piezoelektricitet koji govori o fizici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.