Piezoelektricitet

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Piezoelektricitet je pojava kratkotrajne električne struje kada se kristal naglo pritisne u određenom kristalografskom smjeru. Naprezanje pri pritiskanju je malo i u potpunosti elastično. Neki često zastupljeni minerali pokazuju piezoelektricitet, npr. kvarc, turmalin, sfalerit, itd.

Piezoelektrični efekat[uredi | uredi izvor]

Piezoelektrični efekat je pojava stvaranja električnog naboja na površini posebno odrezanog kristala koji je elastično deformisan vanjskom silom. Jedna strana (površina) tog kristala naelektrisaće se negativno, a druga pozitivno. Dakle, kristal postaje električno polariziran. Polarizacija kristala je najveća kada je naprezanje usmjereno u pravcu piezoelektrične ose kristala. Promjenom smjera deformacije dolazi do polarizacije obrnutog smjera. Piezoelektrični efekat otkrili su 1890. godine Jacques i Pierre Curie. Koristi se u senzorima pritiska.

Najznačajniji piezoelektrični materijali su kvarc (SiO2), Seignettova sol i turmalin, a u novije vrijeme piezoelektrične keramike.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]


Nuvola apps kalzium.svg Nedovršeni članak Piezoelektricitet koji govori o fizici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: