Plazmid

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Illustracija bakterije sa plazmidom pokazuje hromosomsku DNK i plazmid
Postoje dvije vrste integracije plazmida u bakterijskog domaćina.
Neintegrirajući plazmidi repliciraju samostalno, dok se episom (donji primjer) može integrirati u hromosom domaćina

Plazmidi su male prstenaste molekule bakterijske DNK, koji se nalaze van hromosoma i repliciraju se nezavisno od njega.[1]

Za čovjeka su najznačajniji tzv. R-plazmidi sa genima kojima bakterije stiču rezisrenciju na antibiotike. Zaštitu od antibiotika plazmidi obavljaju tako da:

  • sprečavaju da prodru u bakteriju ili
  • u samoj bakteriji sintetiziraju enzimi koji ih razlaže.

Plazmidi su prenosivi iz jedne bakterije u drugu, kako istovrsnih, tako i različitih vrsta. Transfer plazmida se odvija:

Plazmidi se svrstavaju među najučinkovitije vektore (prenosnike genetičkog materijala) u oblasti genetičkog inženjerstva i genske terapije

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]