Podvisoki

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Podvisoki je naselje u Visokom i nekadašnje srednjovjekovno podgrađe starog grada Visoki. Bilo je trgovačko središte i povremeno stolno mjesto bosanskih kraljeva. Prvi put se direktno spominje 1363. godine. Nalazi se uz rijeku Fojnicu, u samom podnožju brda Grad gdje je nekad stajao kraljevski grad Visoki. Najstarije jezgro Podvisokog jeste prostor na kojem se trgovalo, u početku slobodan otvoren prostor na kojem se pod zaštitom tvrđave održavali sajmovi. Intenziviranjem privrednog razvoja tu počinju da se grade stalni trgovački, zanatski i stambeni objekti. Podvisoki je bio jedno od najranijih primjera srednjovjekovne urbane sredine na užem području Bosne.[1] Podvisoki je imao trg (mercatum) i carinu (gabela), jednu od najvažnijih u Bosni. Brojni ostaci srednjovjekovnih nekropola potvrđuju brojnost naseljenosti toga kraja.[2]

Od 1404. do 1428. godine kada je Podvisoki kao karavansko odredište bilo mjesto gdje se intenzivno trgovalo, spominjalo se više sličnih naziva i sinonima za ovaj grad u dokumentima i ispravama: sub Vissoch, sub castro Vissochi, Sub Visoch in Bosna, Subvisochi, in Sotovisochi, Podvisochi, ad locum seu mercatum Vossochi teritorii regis Bossine, in Sovisochi in Bosna

Trgovina[uredi | uredi izvor]

Zbog trgovačkog značaja, u Podvisokom se razvila kolonija dubrovačkih trgovaca sa kojima su održavani dobri odnosi. Prati se značajnije od 1412. godine. Tu će ostati sve do tridesetih godina 15. vijeka,kada dolazi do njihovog premještanja u Fojnicu. Poznat je i niz dokumenata iz 14. i 15. vijeka koje svjedoče na privrednu djelatnost dubrovačkih i domaćih trgovaca.Među značajnijim domaćim trgovcima krajem 14. vijeka je Milaš Radomirić. Od 1404. do 1428. godine Podvisoki je česta karavanska destinacija. Iz 1428. godine je ostao ubilježen najveći karavanski prijevoz robe u srednjovjekovnoj Bosni koji je na relaciji Dubrovnik - Podvisoki brojao 600 tovara u karavanu. Te godine, 9. augusta Vlasi su se obavezali dubrovačkom vlastelinu Tomi Buniću da će karavanom prenijeti 1500 modija soli natoveranih na 600 konja u Podvisoki (in Souisochi in Bosna). Isporuka je bila namijenjena Dobrašinu Veseokoviću, a kao cijenu prevoza Vlasima dogovorena je polovina od čitave isporuke soli.[3]

Krajem 14. vijeka trgovci iz Podvisokog su učestvovali u trgovini robljem. Novembra 1389. godine Bogavac Vukojević Bosanac iz Podvisokog (Bogaueç Vochoeuich Bossinensis de Souisochi) prodao je Ivanu Markovom jednog svoga roba uzrasta oko devet godina po imenu Milko, inače Bosanca (de genere et nactione Bossinensium), po cijeni od četiri dukata.[4]

Novembra 1407. godine Obrad Gleđević, Vlah iz katuna ‘Visleuich’ obavezao se Radinu Tolinoviću i Bogdanu Radovaniću da će sa 28 konja prevesti njihovu robu do Podvisokog. Dogovorena cijena prevoza bila je za tkanine četiri perpera i osam groša po tovaru, a za ulje četiri perpera po tovaru.[5]

Često se pojam Bosna poistovjećivala sa ovim trgovačkim središtem, jer se radilo o jednom od najvažnijih mjesta u jezgri bosanske države. Tako se u Dubrovačkim poveljama i dokumentima često susrećemo sa in Bosna in Subvisochi, ili in Subvisochi in Bosna. U trgovačkoj knjizi braće Kabužića odvojeno se navode i razlikuju pošiljke srebra iz Srebrenice i one iz Bosne.[6]

U carinarnici koja se nalazila u Visokom, kao u svim prometnim mjestima, spominju se izričito carinici bosanskog kralja. Tako je početkom 15. vijeka Visoko postalo političko sjedište u kojem su obavljani državni poslovi. Za razvoj Visokog bio je značajan i povoljan topografski položaj. Visoko je bilo i upće važnih puteva, od kojih je jedan dolinom Bosne povezivao srednju Bosnu sa Panonskom nizijom, a drugi ušće Neretve sa srednjim Podrinjem. Podvisoki je bio zanimljiv za Dubrovčane zbog činjenice što se Visoko nalazilo u blizini srednjobosanskog rudarskog bazena i Olova.

Dubrovčani se javljaju u sve većem broju, naročito od 1412. godine, kada je nastalo dubrovačko naselje u Visokom, koje se razvijalo sve do 1433. godine. U tom vremenu u Visokom je boravilo 370 Dubrovčana, tako da je ovo naselje bilo jedno od najjačih dubrovačkih naselja u srednjovjekovnoj Bosni. Tokom prvih trideset godina 15. vijeka Podvisoki je doživio snažan privredni uspon, pa je ovo područje bilo politički centar Bosne. Već je u 14. vijeku Visoko bilo povremeno boravište bosanskih vladara, ali se na prelazu u 15. vijek bosanski vladari, prvenstveno kralj Ostoja, ozbiljnije vežu za Visoko i od njega prave svoju glavnu rezidenciju.[7]

Podvisoki je postao poznat i razvijen trg na kome se nabavljalo srebro i njime trgovalo. Podvisoki je postao važan trgovački centar iz kojeg se roba nije samo izvozila, već je porastao i uvoz robe. Tokom prvih trideset godina 15. vijeka u Visoko je uvezeno 58 tovara tkanina, 73 tovara tkanina i mrčarija, 635 tovara soli. Tako je Visoko bilo i jako potrošačko središte.

Politički događaji[uredi | uredi izvor]

Dubrovačko vijeće 15. jula 1421. bilježi kako u Podvisokom treba sačekati odgovor kralja Tvrtka II oko izdavanja povelje kojima će Dubrovčanima biti potvrđena sva dotadašnja prava, a sve zbog svrgavanja Stjepana Ostoje, jer je na stanku u Milama sva vlastela podržala Tvrtka II.[8] Dubrovački poslanici su tražili da im kralj potvrdi slobode, zakone i uvjete koje su imali kod ranijih bosanskih vladara, što im je uskoro poveljom bilo i odobreno. Dubrovački poklisari su se obvezali kralju u ime Dubrovnika, da će grad davati svetodmitarski dohodak u vrijednosti od 2000 perpera na Mitrovdan. Ovi dogovori i odluke su donesene u Podvisokom do sredine augusta, a povelja je napisana 18. augusta 1421. u Milodražu.

Poveljom pisanom U Sutisci, od 5. februara 1399. kralj Ostoja potvrdio je Dubrovačkoj opštini darovnice svojih prethodnika, posebno se pozivajući na ispravu kralja Stefana Tvrtka I Kotromanića od 10. aprila 1378. Tada su Dubrovčani došli u Podvisoki tražiti svoja prijašnja prava: "I tada dođoše u slavni dvor kraljevstva mi u Podvisoki plemeniti i mudri muževi slavnog grada Dubrovnika, vlastela i poklisari Žun Žurgović i Mihoč Rastić sa dostojnim i skupocenim darovima i počastima od spomenutog grada Dubrovnika, vlastele i Opštine"[9]

Najvažnija građevina Podvisokog bila je vladarska rezidencija koja se prvi put spominje 1399. godine u povelji bosanskoga kralja Stjepana Ostoje. Arheološki, nikada nije pronađena, njen položaj bi mogao biti sačuvan u nazivu visočkog naselja Kraljevac u sjevernom dijelu blizu stare osnovne škole i džamije.[10]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Pavao Anđelić, Srednji vijek – Doba stare bosanske države, „Visoko i okolina kroz historiju I, Visoko 1984.
  • Redžić, Husref (2009), Srednjovjekovni gradovi u Bosni i Hercegovini, Sarajevo Publishing, ISBN 978-9958-21-511-7

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pavao Anđelić, Srednji vijek – Doba stare bosanske države, „Visoko i okolina kroz historiju I, Visoko 1984, 160-162
  2. ^ Redžić 2009, str. 215.
  3. ^ „Crainich Miochouich et Stiepanus Glegieuich ad meliustenendem super se et omnia eorum bona se obligando promiserunt ser Thome de Bona presenti et acceptanti conducere et salauum dare in Souisochi in Bosna Dobrassino Veselcouich nomine dicti ser Thome modia salis mille quingenta super equis siue salmis sexcentis. Et dicto sale conducto et presentato suprascripto Dobrassino in Souisochi medietatem illius salis dare et mensuratum consignare dicto Dobrassino. Et aliam medietatem pro eorum mercede conducenda dictum salem pro ipsius conductoribus retinere et habere. Promittentes vicissim omnia et singularia suprascripta firma et rata habere et tenere ut supra sub obligatione omnium suorum bonorum. Renuntiando” (9. august 1428. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija: Diversa Cancellariae, Svezak: XLV, Folija: 31 verso.
  4. ^ „Ego quidem Bogaueç Vochoeuich Bossinensis de Souisochi confiteor quod sponte et ex certa scientia dedi, vendidi et tradidi magistro Johanni condam magistri Marchi de Papia unum meum seruum puerulum etatis annorum nouem vel circha nomine Milcho de genere et nactione Bossinensium, pro precio ducatorum auri quatuor, quos confiteor integre recepisse” (9. novembar 1389. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija: Diversa Notariae, Svezak: X, Folija: 77.
  5. ^ “Obrad Glegieuich vlach de cathono Visleuich facit manifestum quod ipse promictit et se obligat Radino Tholillouich et Bogdan Radouanich pro se et sociis stipulantibus conducere Ragusium usque ad XVI dies presentis mensis nouembris Ragusium viginti octo equos ... et caricare in Ragusio dictos equos salmis ... et oneratis ipsus equis ire recta via Sub Visoch in Bosna ... pro qualibet salma pannorum perperi quatuor et grossos octo et pro qualibet salma oley perperi quatuor” (12. 11. 1407.), DAD, Diversa Cancellariae, XXXVI, 250.
  6. ^ Marko Perojević, “Stjepan Tvrtko II. Tvrtković”, u: Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463, 462–463; P. Anđelić, “Srednji vijek – doba stare bosanske države”, u: Visoko i okolina kroz historiju 1, Skupština opštine Visoko, Visoko, 1984, 148, 288.
  7. ^ 1603592663238606 (28. 3. 2019). "Rudnici i rudarski trgovi | Srednjovjekovna Bosna". Dijak (jezik: engleski). Pristupljeno 20. 5. 2019.CS1 održavanje: numerička imena: authors list (link)
  8. ^ “On done des instructions aux ambassadeurs en Bosnie susdits. On refuse une barque armée à Rugina, ‘pro veniendo Ragusium’”. On décide que Niccolino (de Gondola) attendra une réponse à Sothvisoch...Niccolino devra rester en Bosnie, même après que le roi aura accordé la povelia”Nicola Iorga, Notes et extraits pour sevir a l’histoire des croisades au XVe siècle, vol. II, Paris, 1899, 190–193.
  9. ^ www.bitlab.rs. "POVELjA KRALjA OSTOJE KOJOM POTVRĐUJE RANIJE DAROVNICE DUBROVNIKU". www.plemenito.com (jezik: Serbian). Arhivirano s originala, 14. 5. 2019. Pristupljeno 14. 5. 2019.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  10. ^ Regan, Krešimir. "Katarina-prijelom" (jezik: engleski). journal zahtijeva |journal= (pomoć)
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Podvisoki&oldid=3485158"