Pokémon

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Međunarodni logotip franšize.

Pokémon (ポケモン Pokémon) je multimilionska Nintendova franšiza, koju je stvorio Satoshi Tajiri 1995. godine. Iz prvobitnih Game Boy videoigara nastale su Pokémon animirane serije, manga stripovi, TCG, igračke, knjige i razni drugi mediji. Ime Pokémon, jest sažeta latinizirana riječ japanske izvorne riječi ポケットモンスター Poketto Monsutā (ili "Pocket Monsters" na engleskom, i "Džepna čudovišta" na bosanskom jeziku), te je kao takva, veoma česta u Japanu. U početku, Nintendo je doslovno preveo Poketto Monsutā – i doista, "Pocket Monsters" videoigra je ubrzo netom nastala iste 1995. godine. 1996. godine dolazi do konflikta u Nintendu, te uvjetuje promjenu imena iz "Pocket Monsters" u "Pokémon". Glavna fraza igre, u japanskoj verziji bila je ポケモンGETだぜ! (Pokémon Getto Daze!Let’s Get Pokémon! – Uhvatimo Pokémone!); u engleskoj verziji glasila je "Gotta catch 'em all!" ili na bosanskom "Moraš skupit' sve!". Doduše, danas se te fraze više ne koriste, jer je broj Pokémona od prvobitnih 150 dostigao zavidnu brojku od 493 Pokémona, te bi bilo nemoguće pohvatati ih sve u samo jednoj igri (osim ako se ne koriste šifre i kodovi).

Ideja Pokémon sage temelji se na hobiju skupljanja insekata, popularnoj razonodi u kojoj je tvorac Pokémona, Satoshi Tajiri uživao kao dijete. Tajirijeva formula prošla je u Japanu, te je ubrzo prilagođena (i prevedena) 1998. za Američko tržište, puštanjem videoigara Pokémon Red i Blue. Ove igre dopuštale su igračima da pohvataju, skupljaju i treniraju stotinu neobičnih bića, poznatih kao Pokémoni; i jedne protiv drugih koristiti u borbama povećavajući njihovu snagu. Ti Pokémoni bi zatim "evoluirali" u snažnije Pokémone, istovremeno učeći snažnije napade i tehnike. Pokémoni nikada ne krvare ili umiru u bitkama, samo oslabe, ponekad to granice da se onesvijeste – ovo je za Tajirija bilo veoma osjetljiva tema, jer nije htio popuniti svijet igara sa još "besmislenog nasilja".

Pokémon je skupno ime za sve fiktivne vrste u Pokémon svijetu. Do danas, franšiza je dosegla zavidnu brojku od 493 jedinstvenih vrsta u kojima leži bit cijelog projekta, te se broj Pokémona bitno povećao od prvobitnih 150 džepnih čudovišta u početnim verzijama videoigara, Pokémon Red i Pokémon Blue. Riječ Pokémon odnosi se na svakog Pokémona, doduše, u engleskom jeziku riječ ostaje nepromijenjena i za jedninu i za množinu. U hrvatskom jeziku, jednina glasi Pokémon, a množina Pokémoni. Svaka vrsta Pokémona ima svoje ime, te se to ime koristi za jedinke te vrste kao i za cjelokupno ime vrste. (npr. Cyndaquil – Cyndaquili, Bulbasaur – Bulbasauri).

Pokémon generacije[uredi | uredi izvor]

Prvobitne Pokémon videoigre bile su japanske RPG igre sa elementima strategija, te im je tvorac Satoshi Tajiri koji ih je namijenio igranju na Game Boyu. Ove videoigre, njihovi nastavci, remake verzije, te prijevodi na engleski jezik, i dalje se smatraju "glavnim" Pokémon videoigrama, videoigre na koje se odnose fanovi kada koriste izraz "Pokémon videoigre". Sveukupno, prodano je 143 miliona kopija Pokémon videoigara (uključujući i njihove odgovarajuće konzole), što Pokémone čini drugom najbolje prodavanom franšizom ikad, nakon Nintendovog Super Maria.

Sva licencirana Pokémon svojstva nadgledana od tvrtke The Pokémon Company strogo su podijeljena na generacije. Postoje tri generacije, koje su definirane Pokémonima koji se u njoj pojavljuju, sa četvrtom u izradi. Svaka od ovih generacija prvi je put uvedena sa po dvije Pokémon videoigre za Game Boy konzole i njegove nasljednike (uključujući i Nintendo DS), počevši sa (u većini zemalja) Pokémon Red i Blue i njihovom remake verzijom Pokémon Yellow za prvu generaciju, zatim Pokémon Gold i Silver sa njihovom remake verzijom Pokémon Crystal. Nakon toga došle su Pokémon Ruby i Sapphire, praćene sa Pokémon FireRed i LeafGreen, remake verzijama prvobitnih igara, te Pokémon Emerald, remake verzija treće generacije igara.

Ove generacije strogo su hronološki podijeljene distribucijom; velik broj Pokémona iz sljedećih generacija pojavljuju se u animiranim serijama, manga stripovima ili TCG-u prije nego što se Game Boy videoigre koje označuju tu generaciju puste u prodaju, ali animirane serije i manga stripovi podijeljeni su po sagama i generacijama po istoj shemi kao i videoigre.

Prva generacija[uredi | uredi izvor]

Prva je generacija započela sa Pokémon Red i Blue videoigrama. Prva generacija predstavila je prvobitnih 151 Pokémona (od Bulbasaura do Mewa), kao i osnove borbama Pokémona. U Japanu, prva je generacija uključivala Pokémon Red, Green, i kasnije Blue (sa promjenom crteža Pokémona i podlogom u spiljama) verzijama, dok su druge zemlje započele sa Red i Blue verzijama (obje su sadržavale obnovljene elemente), ali nikada nisu dobile Green verziju.

Ova je generacija kompletirana igrom Pokémon Yeloow: Special Pikachu Edition, koja je slabo povezana sa Pokémon animiranom serijom, u kojoj igrač započinje sa Pikachuom koji odbija ući u svoju Poké loptu, umjesto toga prateći trenera/igrača u stopu. Okrenuvši lice svom Pikachuu, igrači bi otprilike mogli prosuditi koliko ih njihov Pokémon voli. Ovi, i još neki elementi slični su animiranoj seriji. Programeri su izmijenili pojavljivanja nekih trenera i Pokémona kako bi igra što više nalikovala animiranoj seriji, uključujući i pojavljivanje Jessie i Jamesa, poznate članove Tima Raketa u glavnoj priči igre i animirane serije. Jessie i James koriste svoje potpisne Pokémone (Koffing, Ekans i Meowth). Koffing i Ekans kasnije evoluiraju u Weezinga i Arboka, ali Meowth ne evoluira.

Ove verzije igara okretale su se oko Kanto regije, ali se pravo ime te regije nije znalo do puštanja druge generacije. Prva je generacija isto tako upoznala igrače sa idejom glavnog protivničkog trenera kojeg igrač susreće nekoliko puta tokom igre, kao i sa timom zlih Pokémon trenera.

Ove su igre bile kompatibilne sa N64 igrama Pokémon Stadium i Pokémon Stadium 2. Remake verzije prvih dviju Pokémon videoigara, zvane FireRed i LeafGreen, puštene su u prodaju u trećoj "Advance" generaciji.

Druga generacija[uredi | uredi izvor]

Počevši sa Pokémon Gold i Silver videoigrama, druga je generacija Pokémona donijela novih stotinu Pokémona (od Chikorite do Celebija), povisujući broj Pokémona na 251, te je donijela novu Johto regiju. Inovacije su uključivale i GamBoy Color IR priključak za dobijanje "Mystery Gifta", sistem izmjene dana i noći, koncept biljaka koje su aktivno rasle i rađale Bobice (predmeti sa posebnim iscjeljivim moćima) i Aprikorni (za pravljenje posebnih Poké lopta). U ovoj igri, igrač je mogao promijeniti svoju sobu i promijeniti je prema svom ukusu, kao i uzgajati Pokémone. Uzgajanje Pokémona bio je (i ostao) jedini način dobijanja Pokémon Beba (novu klasu Pokémona). Istovremeno, uvedene su dva potpuno nova tipa; Mračni i Čelični tip Pokémona. Čak su i sami Pokémoni dobili neka drukčija svojstva, a jedna od najznačajnijih promjena jest da su Pokémoni sada dobili spolove. Prije, jedini Pokémoni koji su imali tačno određen spol bili su oni iz obitelji Nidoran, koji imaju neobično velik oblik seksualnog dimorfizma. Još jedna značajna, iako manja izmjena, jest da su NPC treneri dobili imena uz njihov običan naslov.

Ova igra uvela i je novi alat zvan Pokégear, uređaj koji je igraču koristio kao mobitel, radio, karta i sat. Funkcija mobitela korištena je kako bi igrač komunicirao sa NPC trenerima u igri zbog potencijalnih revanš borbi. Radio stanice koje su bile odabrane utjecale su na Pokémone koji su mogli biti nađeni u divljini. Postojala je i jedna stanica koja je igraču govorila gdje se mogu pronaći određeni Pokémoni. Sat je uključivao vrijeme i dan u tjednu, a majka protagonista mogla ga je promijeniti iz Standardnog (Zimskog) u Dnevno (Ljetno) računanje vremena. Poznavajući vrijeme uvelike je pomagalo igraču jer su se mnogi Pokémoni pojavljivali u tačno određeno vrijeme, a neki su se Pokémoni razvijali u tačno određenom dijelu dana (Espeon i Umbreon iz Eeveeja, ovisno o danu ili noći), dok su se neka događanja odvijala u tačno određenim danima tjedna. Sunce je sjalo od 6 ujutro do 6 navečer, a ostatak vremena bila je noć.

Ova je generacija kompletirana izlaskom Pokémon Crystal videoigre u prodaju, koja je bila jedina ekskluzivna Game Boy Color Pokémon igra, i jedina koja je igraču dopuštala da izabere svoj spol (inače, do izlaska ove igre, i djevojčice i dječaci su u igri morali biti muškog spola jer nije bilo izbora). Isto tako, bila je prva igra koja je prikazivala animirane Pokémone (Pokémon bi izveo neku animaciju ili kretnju kada bi ga igrač susreo u divljini ili kada je pušten iz Poké lopte) i tekst na ekranu koji je najavljivao da je igrač ušao u novu lokaciju. Crystal verzija modificirala je pronalazak triju Legendarnih pasa, u kojoj je igrač na kraju susreo Suicunea i dobio mogućnost uhvatiti ga. Doduše, ostalo dvoje igrač je morao pronaći na normalan i teži način (nasumičnim susretima u divljini).

Treća generacija[uredi | uredi izvor]

Počevši od Pokémon Red i Blue igara, Pokémon Ruby i Sapphire dodale su još 135 novih Pokémona iz Hoenn regije, kao i Pokémon naravi (25 različitih tipova osobnosti Pokémona), 76 Pokémon sposobnosti (posebne sposobnosti koje Pokémon može koristiti u bilo koje vrijeme), PokéKockice i Pokémon Izložbe, te borbe Pokémona dva na dva. Doduše, ova je generacija izgubila izmjenu dana i noći, kao i kalendar, iako u igri postoji sistem koji prati vrijeme i Pokémoni koji se pojavljuju i evoluiraju samo u određeno doba dana. Ove su verzije uvele i mogućnost uzgajanja Pokémon bobica na određenim mjestima, te je svaka imala svoju vremensku duljinu rasta i cvjetanja, kao i mogućnost pravljenja "Tajnih baza" u drveću i špiljama u koje igrač može smjestiti Pokémon lutke, stolove, stolice, biljke kao i druge stvari.

Mnogi novi Pokémoni ove generacije bili su subjekti kritika, iz razloga što previše nalikuju na Pokémone iz ranijih generacija (primjeri su Butterfree i Beautifly, Seel i Spheal, Kingler i Crawdaunt) ili ne nalikuju na "životinje" poput ostalih (Regirock, Regice, Registeel i Mawile).

Treća igra bila je Pokémon Emerald, koja je nadogradila PokéNAV Trenerovim očima, koje su slične mobitelu u prethodnoj generaciji (ali malo modificiran, jer su igrači sada mogli primati pozive od Vođa Dvorana koji su od njih mogli tražiti revanš do četiri puta, no igrači nisu mogli brisati brojeve NPC trenera). Emerald verzija doživjela je povratak Pokémon animacija nakon susreta s divljim Pokémonima. Sve tri verzije mogle su se igrati na Game Boy Advance konzolama.

Ova je generacija zaokružena igrama Pokémon FireRed i LeafGreen namijenjenima Game Boy Advance konzolama. To su remake verzije prvih dviju Pokémon videoigara, koje su uključivale i izbor igračeva spola, nove predmete i regije, instruktore napada, kao i sve vrline druge i treće generacije, isključujući sistem izmjene dana i noći i (osim u Japanu) kompatibilnost sa e-čitačem.

Svih pet igara kompatibilne su sa programom pohranjivanja Pokémon Box: Ruby & Sapphire za Nintendo GameCube, kao i sa Pokémon Colosseum i Pokémon XD: Gale of Darkness igrama. Ta je igra predstavila pustinjsku regiju Orre, kao i iskvarene Shadow Pokémone, i sposobnost "Otimanja"; sposobnost krađe/spašavanja Pokémona od njihovih zlih trenera i na kraju, "pročistiti" njihova srca.

Ne nalik igrama druge generacije, treća generacija nije kompatibilna sa prethodnim igrama u seriji, zbog hardverskih ograničenja. Zbog ovog problema, mnogi su Pokémoni postali nedostupni, no situacija je ispravljena puštanjem igara Pokémon Colosseum, Pokémon FireRed i LeafGreen, i Pokémon Emerald. Pokémoni poput Celebija i Mewa, dostupnih samo putem Nintendovih sponzoriranih događaja, morali su ponovo biti podijeljeni.

Četvrta generacija[uredi | uredi izvor]

Četvrta generacija započela je puštanjem videoigara Pokémon Diamond i Pearl za Nintendo DS konzolu. Kako se primicao datum puštanja igara u prodaju, puštane su i neke sporedne igre, poput Pokémon Mystery Dungeon i Pokémon Ranger, koje su trenutno puštene u Japanu od jeseni 2005. i rane 2006. Pokémon Mystery Dungeon je otada stigla u Ameriku, a Pokémon Ranger pušten je u prodaju 30. oktobra 2006. godine. Mnogo Pokémona iz ove generacije, poput Munchlaxa i Weavilea, imali su sporedna pojavljivanja u sedmom i osmom Pokémon filmu (Pokémon: Destiny Deoxys i Lucario and the Mystery of Mew), kao i u Pokémon XD: Gale of Darkness i prije spomenutim igrama.

Zla organizacija ovoga puta zove se Tim Galaxy. Što se igara tiče, sistem izmjene dana i noći vratio se, sa dva nova doba dana (zalazak i kasna noć), a razlike u spolovima očitije su, sa malo modificiranim grafičkim znakovima Pokémona ovisno o spolu (ženke Butterfreeja imaju drukčije oznake na donjim krilima, ženke Woopera imaju kraća ticala od mužjaka, ženke Scizora imaju veći abdomen u usporedbi sa mužjacima). Igre su kompatibilne sa igrama treće generacije.

Pokémon Diamond i Pearl u Japanu su puštene u prodaju 28. septembra 2006. godine.

Načela igara[uredi | uredi izvor]

Prvobitne Pokémon igre bile su japanske RPG igre sa elementima strategije, a kreirao ih je Satoshi Tajiri za Game Boy konzolu. Ove su igre (i njihovi nastavci, remake verzije i prijevodi na engleski jezik) i dalje se smatraju glavnim Pokémon igrama, i igre su na koje se mnoge igrači odnose kada spominju termin "Pokémon igre". Ove su se igra prodale u 100 miliona kopija. Ovo ih čini drugom najprodavanijom igraćom franšizom, nakon Nintendove serije Super Maria.

Prve igre u seriji bile su Pokémon Red i Blue (Red i Green u Japanu, praćeni sa Blue verzijom, a kasnije posebnom edicijom Yellow verzije). Sve igre gotovo su identične, osim činjenice da je svaka igra imala izabranu grupicu Pokémona koja se nije pojavljivala u drugim verzijama. Glavni cilj ovih igara bio je uhvatiti bar jednog člana od svake 151 vrste Pokémona, iako je 151. mogao biti uhvaćen samo kroz posebne promocije (ili kroz zastoj u svim igrama prve generacije). Iako borba sa čudovištima nije ništa novo za igre RPG žanra, mnogi igrači postaju gotovo ovisni za traženjem, borenjem i hvatanjem svakog Pokémona u igri. Još jedan, vjerovatno lakši cilj bio je postati Šampion Pokémon lige. Neke se Pokémone, poput Mewtwoa, moglo uhvatiti samo na taj način. Ovo se moglo izvršiti nakon prikupljanja svih osam bedževa pobijeđivanjem svih Vođa Dvorana, i pobijediti Elitnu četvorku i trenutnog šampiona.

Početni Pokémoni[uredi | uredi izvor]

Jedan od dosljednih aspekata svih Pokémon igara – od Pokémon Red i Blue za Nintendo Game Boy, do igara Pokémon Diamond i Pearl za Nintendo DS konzole – izbor je tri različita Pokémona na početku igračeve avanture; ta tri Pokémona etiketirana su kao Početni (ili starter) Pokémoni. Igrač može birati između Vodenog, Vatrenog ili Travntog Pokémona, autohtonog za to područje; izuzetak ovog pravila je Pokémon Yellow (remake verzija prvobitnih igara koja prati priču Pokémon animirane serije), gdje igrač dobija Pikachua, Električnog miša, poznatog po tome što je maskota Pokémon medijske franšize.

U Pokémon Red i Blue, i u njihovim remake verzijama Pokémon FireRed i LeafGreen, tri izbora jesu Bulbasaur, Pokémon sjemenka, Charmander, Pokémon gušter, i Squirtle, Pokémon malena kornjača, dok je u posebnom izdanju Yellow verzije, početni Pokémon Pikachu, Pokémon miš. U Pokémon Gold, Silver i Crystal, izbori jesu Chikorita, Pokémon list, Cyndaquil, Pokémon vatreni miš, i Totodile, Pokémon velike čeljusti. U Pokémon Ruby, Sapphire i Emerald, izbori jesu Treecko, Pokémon macaklin, Torchic, Pokémon pilić, i Mudkip, Pokémon riba skokunica. U Pokémon Diamond i Pearl, izbori jesu Turtwig, Pokémon kornjača mladica, Chimchar, Pokémon mladi majmun, i Piplup, Pokémon pingvin.

Dvije Pokémon igre namijenjene igranju na GameCube konzoli, Pokémon Colosseum i Pokémon XD: Gale of Darkness, dvije su iznimke Travnatog-Vatrenog-Vodenog pravila. U Pokémon Colosseum igri, igrač započinje sa Espeonom i Umbreonom, koji su već trenirani do neke mjere do koje se ne može reći da su početni Pokémoni. U Pokémon XD: Gale of Darkness, igrač igru započinje Eeveejem i, nedugo nakon početka igre, dobija izbor predmeta kojima može razviti Eeveeja u pet različitih evolucija: Vaporeona, Jolteona, Flareona, Espeona i Umbreona.

Pokédex[uredi | uredi izvor]

Pokédex je izmišljena elektronička naprava popularna u Pokémon videoigri i animiranoj seriji. U igri, kadgod je Pokémon uhvaćen, podaci o njemu biti će dodani u igračev Pokédex, no u animiranoj seriji i manga stripovima, Pokédex je iscrpna i sveobuhvatna elektronička verzija enciklopedije, koja se obično koristi kada se sreće nekog Pokémona po prvi put i očekuju su neke informacije o njemu.

U videoigrama, Pokémon trener dobija praznu napravu na početku svog putovanja. Trenerov cilj je popuniti Pokédex susrećući i bar nakratko imati (hvatanjem, razmjenom ili evolucijom) svaku od različitih vrsta Pokémona. Igrač će dobiti ime i sliku Pokémona nakon što sretne jednog kojeg još nije susreo. Detaljnija informacija tipično je dostupna nakon što igrač uhvati člana te vrste Pokémona, njegovim hvatanjem, razmjenom ili evolucijom. Ova detaljna informacija uključuje visinu, težinu, vrstu i kratak opis Pokémona.

Razmjena i borbe[uredi | uredi izvor]

U svim Pokémon igrama, razmjena Pokémona i borbe sa drugim trenerima bitan su dio same igre. Ove igre zauzimaju mjesto u single-player igri ili kao aspekt u multiplayer igri. Kako bi se Pokémoni mogli razmjeniti, oba se trenera moraju složiti koji će se Pokémoni razmjeniti. Ovo se može odbiti drugom igraču o glavu, jer će neki bezobziran trener tvrditi da šalje jedong Pokémona i poslati drugog, ne tako rijetkog Pokémona. Nakon što se Pokémoni odaberu, vrši se razmjena. Nakon što se transfer obavi, trenerima se prikazuju njihovi novi Pokémoni. Poslije razmjene, Pokémon dobija dodatno iskustvo u borbi.

Još jedan česti aspekt u svakoj Pokémon igri jest borba između trenera. Pravilo je da kada dvoje trenera uspostave kontakt očima, moraju se boriti. U singleplayer igrama, ovaj se "kontakt očima" strogo nameće, no neki NPC treneri imaju slab vidokrug, što znači da trener mora biti odmah pokraj njih prije nego ih izazovu, dok će neki drugi izazvati trenera na borbu čim se pojave na ekranu. Pravila borbe su većinom ista, i podudarna za oba trenera. To znači da oba trenera moraju svojim Pokémonima reći koji da napad koriste, no napadi se odvijaju u krugovima, a Pokémon koji je brži od onog drugog napast će prvi. Novi tip borbe, dodan u Pokémon Ruby i Sapphire igrama, jest borba dva na dva. U takvim borbama, svaka strana ima dva Pokémona u igri.

Razmjena i borba Pokémona u Game Boy igrama ostvarivala se Gameboy link kabelom između dvaju Game Boy konzola. Oba igrača uputila bi se u Pokémon centar i izrazila bi želju za razmjenom ili borbom. Ova su se pravila nastavila i na Gameboy Advance igre sa jedinom iznimkom što se te igre nisu mogle povezati. Pokémon FireRed i LeafGreen uvele su sposobnost korištenja bežične naprave za povezivanje kako bi napravila veze bez žice u manjoj sobi. Ovo je umanjilo upotrebu kabela koji se prije koristio, ali se može koristiti samo u igrama Pokémon FireRed i LeafGreen.

Video igre[uredi | uredi izvor]

Prva generacija[uredi | uredi izvor]

Game Boy:

  • Pokémon Red
  • Pokémon Blue
  • Pokémon Green
  • Pokémon Yellow

Nintendo N64:

  • Pokémon Stadium
  • Pokémon Stadium 2

Druga generacija[uredi | uredi izvor]

Game Boy Color:

  • Pokémon Gold
  • Pokémon Silver
  • Pokémon Crystal

Treća generacija[uredi | uredi izvor]

Game Boy Advance:

  • Pokémon Ruby
  • Pokémon Sapphire
  • Pokémon FireRed and LeafGreen
  • Pokémon Emerald
  • Pokémon Mystery Dungeon: Red Rescue Team

Nintendo DS:

  • Pokémon Dash
  • Pokémon Ranger
  • Pokémon Mystery Dungeon: Blue Rescue Team

Četvrta generacija[uredi | uredi izvor]

Nintendo DS:

  • Pokémon Diamond and Pearl
  • Pokémon Mystery Dungeon: Explorers of Time
  • Pokémon Mystery Dungeon: Explorers of Darkness
  • Pokémon Ranger: Shadows of Almia
  • Pokémon Platinum
  • Pokémon Mystery Dungeon: Explorers of Sky
  • Pokémon HeartGold and SoulSilver
  • Pokémon Ranger: Locus of Light

Animirani serijali[uredi | uredi izvor]

  • Indigo Liga (82 epizode)
  • Orange ostrva (35 epizoda)
  • Pokémon Johto (41 epizoda)
  • Johto Champions (52 epizoda)
  • Master Quest (65 epizoda)
  • Advanced Generation (40 epizoda)
  • Advanced Challenge (51 epizoda)
  • Battle Frontier
  • Pokémon Kronike (22 epizode)

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]