Porodično pravo

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Porodično pravo je grana prava koja se bavi uređenjem porodičnih odnosa koji nastaju između bračnih i vanbračnih drugova, između roditelja i djece i drugih srodnika po krvi i usvojenju, te odnosa starateljstva. U tom smislu se porodično pravo može odrediti kao skup pravnih normi koje regulišu porodične odnose i porodicu kao cjelinu.[1][2]

Nauka porodičnog prava svom predmetu izučavanja može prići sa aspekta pozitivnog prava (izučavanje važećeg prava), komparativnog prava (proučavanje pravnih sistema drugih zemalja) ili sa pozicija historije porodičnog prava.

Predmet porodičnog prava su odnosi regulisani i zaštićeni porodičnim pravom. Prvenstveno su to porodičnopravni odnosi i porodica kao cjelina. Porodica kao cjelina nema pravni subjektivitet, već su subjekti prava samo njeni članovi.

Međutim, uprkos tome u okviru porodičnog prava postoje norme koje se odnose i na porodicu kao cjelinu. Određeni porodični odnosi su zaštićeni i u okviru normi krivičnog, radnog, socijalnog, građanskog i još nekih prava. Naprimjer kršenje porodičnih odnosa, bigamija, zaključenje braka između bliskih srodnika predstavljaju krivična djela.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Bubić, Suzana (2007). Roditeljsko i starateljsko pravo. Nerimana Traljić (1. izd izd.). Sarajevo: Pravni Fakultet Univerziteta u Sarajevu. ISBN 978-9958-627-55-2. OCLC 254637223.
  2. ^ Traljic, Nerimana (2007). Bračno pravo. Suzana Bubic (1. izd izd.). Sarajevo: Pravni Fakultet Univerziteta. ISBN 978-9958-627-57-6. OCLC 254684978.