Prahistorija Izraela i Palestine

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Područje Izraela i Palestine obuhvata prostor od brda Hermon na sjeveru, do juga pustinje Negev, gdje ona dotiče Akapski zaljev, te od obale Sredozemnog mora na zapadu, do doline Jordana na istoku. Nemoguće je naći jedinstveno ime koje bi za ovo područje vrijedilo kroz sva historijska razdoblja.

Razdoblje prahistorije na ovom prostoru obuhvata tri doba: paleolitik, neolitik i kalkolitik, a njihova tačna vremenska identifikacija se donekle razlikuje u odnosu na odgovarajuća doba u Evropi. Bronzano doba predstavlja već uvod u pravu historiju s prvim pisanim ostacima na ovom području.

Paleolitik[uredi | uredi izvor]

Genezaretsko jezero

Paleolitiku (starije kameno doba, do 7. milenijuma p. n. e.) pripadaju najstariji nalazi hominidne prisutnosti u ovim krajevima, a nađeni su prilikom arheoloških istraživanja u mjestu Ubeidiya, u središnjem dijelu doline Jordana. Obrađeni kamen, kao glavni znak naseljenosti u tom mjestu, star je između 1,4 i 1 miliona godina. U spiljama brda Karmel nađeni su ostaci homo erectusa ili prvobitnog homo sapiensa. Riječ je ponajprije o lubanji iz spilje Zuttiyeh.

U razdoblje između 13. i 10. milenijuma p. n. e. datiran je kostur 30-35 godina stare žene u grobnici na istočnoj obali Genezaretskog jezera. Nakon 10. milenija p. n. e. razvila se tzv. natufijanska kultura u pojasu u kojem sredozemna obala graniči s gorjem. Grobnice iz tog doba svjedoče o društvenoj diferencijaciji, a sadrže nakit izrađen od kostiju, kamena i školjki. Kuće su građene od neobrađenog kamena i pokrivane organskim materijalom čiji se ostaci nisu sačuvali. Za hranu su služile samonikle žitarice (neki stručnjaci misle da su ih već počeli i uzgajati), a bavili su se i lovom. U prilog teoriji o prelasku iz nomadskog u sjedilački način života svjedoče i tragovi prisutnosti kućnih miševa i vrabaca na nekim natufijanskim mjestima. Natufijanci su, prema nađenim kosturima, bili visoki 153-160 cm, a živjeli su 32-35 godina.

Neolitik[uredi | uredi izvor]

Tell es-sultan

Razdoblje neolitika (mlađe kameno doba) označeno je sve prisutnijim sjedilačkim načinom života i većom ulogom žitarica u prehrani. Na ovom su području u 7. i 6. milenijuma p. n. e. nomadski i sjedilački način života još bili istovremeno prisutni.

Predkeramičke neolitičke kulture posebno su zastupljene u Jerihonu, u arheološkom nalazištu imenom Tel es-Sultan. Iz toga je razdoblja pronađen zid i 8,5 m visoki okrugli toranj izgrađen od kamena i obložen blatom, unutar kojega se nalazi stubište s 22 stepenice. Pored toga, tu su i druge građevine načinjene od nepečene opeke.

Keramički neolitik svoje prve predstavnike nalazi u kulturi Jarmuka, a naselja iz toga doba prostiru se dolinom Jordana i sredozemnom obalom. Upotreba keramike pristigla je u ove krajeve sa sjevera, a ovdašnji oblici keramičkih posuda su jednostavniji i siromašniji. Uz posude, izrađivani su i minijaturni ženski likovi, vjerovatno povezani s kultom plodnosti. Pojavljuju se i prvi hramovi, posebno u pustinjskim područjima.

Kalkolitik[uredi | uredi izvor]

Razdoblje kalkolitika (bakreno doba, 5000-3500. p. n. e.) obilježeno je uspostavom tipične mediteranske društveno-ekonomske strukture utemeljene na malim zajednicama, koje su uzgajale žitarice, voće i povrće, držale koze i ovce, nešto krupne stoke, te svinje.

Kuće su ili četverokutne ili okrugle, izgrađene na kamenim temeljima. Glavna nalazišta vezana uz obradu metala smještena su u spilji Mišmar u Judejskoj pustinji, te u Timni u pustinji Negev.

Iz toga doba je posebno značajan hram nađen na području En Gedija, uz zapadnu obalu Mrtvog mora, a s njim u vezi i niz vjerovatno ritualnih predmeta izrađenih od bakra, nađenih u blizini hrama. Sam hram se odlikuje tipičnim kalkolitičkim tlocrtom svetišta s ulazom u dužoj strani, preko puta kojeg se nalazilo mjesto božanstva (ili božanstava) prikazanog uspravljenim duguljastim kamenom. Ispred hrama nalazilo se ograđeno dvorište s okruglim oltarom.

Mlađi kalkolitik[uredi | uredi izvor]

Doba mlađeg kalkolitika (oko 3800.-3400. p. n. e.) predstavlja uvod u bronzano doba, a u njemu se posebno ističu kulture u okolini Mrtvog mora (Tuleilat al-Ghassul, Nahal Hever), s naprednim načinom obrade kamena i izrade keramike, izradom tkanine i košara, te upotrebom bakra. Slikarije u Nahal Heveru prikazuju prizore iz lovačkog života.

Kulture mlađeg kalkolitika prisutne su i uz sredozemnu obalu, u okolici Tel Aviva, te na području Golana, gdje su nađena brojna pastirska nomadska i sjedilačka naselja, od kojih su ova posljednja obilježena širokim a kratkim nastambama (tzv. broadroom), te osobitim bazaltnim antropomorfnim i zoomorfnim figurama.

Sve je prisutnija društvena stratifikacija, a na području Egipta i Mezopotamije nastupa kasno preddinastičko razdoblje s monumentalnom umjetnošću i arhitekturom, pa čak i počecima pismenosti.

Bronzano doba[uredi | uredi izvor]

Kao relativno uski pojas uz sredozemnu obalu, područje Izraela, odnosno Palestine, koje je nalikovalo prolazu između Egipta i Mezopotamije, bilo je izrazito nestabilno, kako u ekonomskom, tako i u političkom smislu.

Ovo razdoblje se u bliskoistočnoj arheologiji obično dijeli na starije bronzano doba I-IV, te srednje i mlađe bronzano doba.

Starije bronzano doba I-IV[uredi | uredi izvor]

Gradske zidine iz ranijeg bronzanog doba I (Tel Arad, Izrael)

Kroz starije bronzano doba (oko 3400-2000. p. n. e.), podijeljeno u četiri konsekventna razdoblja, događa se prelaz u urbano razdoblje, te se pojavljuju prvi gradovi, koji se definiraju kao naselja ograđena zidinama. Posebno se starije bronzano doba II (oko 3100-2650. p. n. e.) ističe kao prvo urbano razdoblje u ovom području. Unutar gradova razvija se složeni društveni ustroj sa stabilnim sistemom uzdržavanja, što se očituje u poljoprivredi i trgovini. Uprava je centralizirana unutar grada-države, a pismenost još uvijek nije dobro posvjedočena, čime ovaj prostor zaostaje za Egiptom i Mezopotamijom.

Primjer urbane gradnje ranijeg bronzanog doba vidljiv je na nalazištu Tel Arad s njegovim zidinama, nastambama, hramom i upravnom palačom. Kraj starijeg bronzanog doba II-III (oko 2650-2400. p. n. e.) obilježeno je propašću urbanih naselja, što se objašnjava mogućim klimatskim promjenama, prodiranjem pustinje, prenaseljenosti, neučinkovitom gradskom upravom, te padom trgovine u vrijeme "prvog prelaznog razdoblja" u Egiptu (6.-11. dinastija). Stoga se u starijem bronzanom dobu IV (oko 2400-2000. p. n. e.) na ovom prostoru nalaze samo manja raspršena naselja u dolini Jordana i pustinji Negev, dok stariji gradovi ostaju napušteni.

Srednje bronzano doba[uredi | uredi izvor]

Sa srednjim bronzanim dobom (oko 2000-1500. p. n. e.) na području Izraela i Palestine prestaje prahistorijat, a počinje vrijeme u kojem ovo područje naseljavaju Kanaanci. U ovom su razdoblju ponovno naseljena gotovo sva stara urbana središta i nastaju nova. Bogati su ostaci keramike koja se počinje izrađivati uz pomoć lončarskog kola, a često je i oslikana. Glavna su nalazišta za prvih dvije stotine godina ovoga razdoblja Tel Afek, Tel Dan, Bet Šean, Šekem i Gezer.

U sljedećih dvjesto godina dodatno su se razvili visoko urbanizirani gradovi-države, gotovo svi utvrđeni zidinama. Uz gornja nalazišta, ovdje valja dodati Jerusalem, Jerihon, Tel Zeror i Tel Poleg. Raste uticaj Egipta, o čemu svjedoči veliki broj nađenih skarabeja i alabastrona. Usto, sve je više prisutna i kiparska keramika.

Završno razdoblje srednjeg bronzanog doba (oko 1800-1500. p. n. e.) predstavlja vrhunac urbanog razvoja ovog područja, a istovremeno je s "drugim prelaznim razdobljem" i semitskom 15. dinastijom (tzv. Hiksi) u Egiptu. Pojavljuju se novi utvrđeni gradovi, a stari se šire. Za to su razdoblje tipične kose zidine (tzv. glaçis), često okružene suhim opkopima. Unutar gradova, ali i manjih naselja, nađeni su hramovi, poput onog u Megidu i Šekemu. Pismenost je sada prisutnija i u ovim krajevima. Nađeni su primjeri protosinajskog pisma (u Gezeru), kao i fragmentarne pločice s klinopisom (u Hazoru, Megidu, Gezeru i Hebronu). Kraj ovog razdoblja obilježen je znakovima razaranja u gotovo svim nalazištima, što je vjerovatno povezano s izgonom Hiksa iz Egipta (oko 1540-1480. p. n. e.).

Mlađe bronzano doba[uredi | uredi izvor]

Kip Ramzesa III. (Bet Šean)

Mlađe bronzano doba (oko 1500-1200. p. n. e.) ne donosi veću obnovu nakon prethodnog razaranja. Egipatski uticaj je na svom vrhuncu, o čemu svjedoče brojne građevine i natpisi. Posebno su značajna pisma iz El Amarne, koja ocrtavaju društveno-političku situaciju tadašnjeg Kanaana. Kanaanski gradovi-države u vazalskom su položaju prema Egiptu, a sam Egipat drži svoje postaje na važnijim putevima prema Siriji i Mezopotamiji. Kraj ovog razdoblja svjedoči o još jednom razaranju, posebno uz sredozemnu obalu, što se dovodi u vezu s prodorom "Narodâ s mora" (tako nazvani u egipatskim izvorima), među kojima i Filistejaca. Prethodna teorija po kojoj ovo razaranje treba povezati s dolaskom Izraelaca, danas je općenito napuštena. Neki gradovi ostaju netaknuti, poput Megida, Bet Šeana, Šekema i Gezera.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Historija Izraela i Palestine, počevši od željeznog doba.