Pravopis bosanskog jezika

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Commons-emblem-notice.svg Ovo je zvanična norma ili standard Wikipedije na bosanskom jeziku.
Za više informacija obratite se jednom od upravnika na ovoj Wikipediji.
Orange check.svg

Pravopis bosanskog jezika

I. Pisanje velikog i malog slova

1. Velikim početnim slovom pišu se (svi članovi) imena naroda, grupa naroda, plemena i pojedinih njihovih pripadnika: Albanci, Albanac, Albanka; Bošnjaci, Bošnjak, Bošnjakinja; Nijemci, Nijemac, Njemica; Srbi, Srbin, Srpkinja;

U sastavu složenica ovakva se imena pišu malim slovom: nearap, neslaven, velikosrbin, velikohrvat, dok se polusloženički pišu uz prefiks pseudo: pseudo-Kinez.


2. Kada je riječ o dijelu nekoga naroda, član ispred ili iza imena naroda piše se malim početnim slovom: vojvođanski Mađari, sarajevski Jevreji, sandžački Bošnjaci, Jevreji sefardi, Jevreji aškenazi (ali: Sefard, Aškenazi - kada se dio tog naroda imenuje jednom rječju).


3. Velikim početnim slovom pišu se zbirne imenice kao što su: Slavenstvo (u značenju: svi Slaveni), ali slavenstvo (sa značenjem: slavenski osjećaj), Bošnjaštvo (u značenju: svi Bošnjaci), ali bošnjaštvo (sa značenjem: osjećaj pripadnosti Bošnjacima).


4. Velikim početnim slovom piše se ime Bog (Allah, Jahve, Milostivi, Samilosni, Vladar i dr.) pridjev od imena Bog: Božiji, kao i svi zamjenički oblici koji se odnose na Boga (On, Njega, Ga, Mu...). Nazivi koji zamjenjuju ime Boga također se pišu velikim početnim slovom, bez obzira nalaze li se sami ili uz ime na koje se odnose: Gospodar, Stvoritelj, Svevišnji; Bog Allah, Svevišnji Allah, Svemogući Stvoritelj.


5. Imena božanstva i mitoloških bića pišu se velikim početnim slovom: Bal, Hubel, Lat, Mars, Afrodita, Lucifer, Višnu.


6. U službi vlastitog imena piše se: Djevica, Gospa. Ako se ovakvi nazivi javljaju uz ime koje određuju, pišu se malim početnim slovom: gospa Marija.


7. Kao opće imenice bog, boginja, božica, sotona, šejtan i dr. pišu se malim početnim slovom.


8. Velikim početnim slovom piše se: Poslanik, Vjerovjesnik, Božiji Poslanik, Allahov Poslanik i sl. kada se time zamjenjuje ime vjerovjesnika Muhammeda.


9. Velikim početnim slovom pišu se svi članovi (osim prijedloga i veznika) imena država (bilo da se navodi puno ime, bilo da se umjesto zvaničnoga javlja kraće ime): Bosna i Hercegovina (Republika Bosna i Hercegovina), Sjedinjene Američke Države, Republika Hrvatska, Ruska Federacija.


10. Za razliku od dvočlanih i višečlanih imena država, velikim početnim slovom piše se samo prvi član naziva svih ostalih upravnih jedinica (a od ostalih članova samo vlastita imena): Tuzlanski bazen, Srednjobosanski kanton, Bihaćki okrug, Muftijstvo travničko, Vrhbosanska nadbiskupija, Mostarska općina, ali Općina mostarska (u značenju njenog područja).


11. Upotreba velikog slova također se ograničava samo na prvi član u nazivu svih nepostojećih (bivših) upravnih tvorevina, osim ako su drugi članovi imena koja se pišu velikim slovom: Bosanski ejalet, Bosanski pašaluk, Osmansko carstvo (Otomanska imperija, Tursko carstvo), Banovina Hrvatska, Dubrovačka republika, Socijalističa federativna republika Jugoslavija; Imotski kadiluk, Savska banovina.

Izuzetno se velikim početnim slovom (budući da su naporedne, ravnopravne jedinice) pišu oba člana polusloženice Austro-Ugarska (ali: Austro-Ugarsko carstvo, Habsburška monarhija).


12. Velikim početnim slovom pišu se osobna imena ljudi (imena, prezimena, ustaljeni nadimci i druge riječi koje su postale sastavni dio imena ili se mogu upotrebljavati umjesto njega), osim odredbenih dijelova unutar tih imena:

a) imena i prezimena: Ćamil, Muhamed, Amira, Alija Đerzelez, Leonardo da Vinci, Otto von Bismarck, Ebu-Sufjan b. Harb, Ebu-Ubejda el-Džerah, Karlo Veliki, Dumas Otac;

b) ustaljeni nadimci, imena odmila i sl.: Babo, Braco, Seka, Beba; Meho, Mehica, Minka, Ibrica, Selmica.

Kada se prezimena iz drugih jezika upotrijebe s pomoćnom riječi (tj. odredbenim dijelom), a bez osobnoga imena, kako na početku tako i unutar rečenice, ta se pomoćna riječ (prijedlog, veznik ili član) piše velikim početnim slovom: Van Beethoven, Von Bismarck, Da Vinci; El-Buhari i sl.


13. Kada im se da posebno značenje, velikim početnim slovom pišu se riječi kao: Dobro, Dobrota, Istina, Sreća; Iseljenici, Pomagači te sintagma kao: Ploča neuništiva, Pravi put i dr. U svome osnovnom značenju velikim početnim slovom piše se: Džennet, Džehennem, Šerijat. Tako i sintagma kao Sudnji dan i dr.


14. Imenice koje stoje uz lično ime kao oznake zanimanja, počasnih naslova, položaja i sl. pišu se malim početnim slovom: ban Borić, kralj Tvrtko, herceg Stjepan, did Radomir, Smail-aga, Ajvaz-dede, Husrev-beg, beg Ljubušak, Omer-paša, Hasan-efendija, Kadira-hanuma, sultan Mehmed, hadži Fadil, hafiz Emir, magistar Imamović, direktor Kovačević, doktor Zukić.

Pisanje riječi stranog porijekla

Pisanje imena iz jezika koji se služe latinicom

1. Vlastita imena iz jezika koji se služe latinicom mogu se u bosanski jezik prenositi u latinicu i ćirilicu. Ako se prenose u latinicu, pišu se ili fonetski ili izvorno; ako se prenose u ćirilicu, pišu se fonetski (tj. onako kako se izgovaraju i u skladu s odgovarajućim transliteracijskim i transkripcijskim pravilima).


2. Opće je načelo da se vlastita imena iz drugih jezika i onda kada se pišu izvorno pri promjeni po padežima i pri tvorbi prisvojnih pridjeva prilagođavaju obrascima bosanskoga jezika. Ovo znači da se izvorno pisanje u cijelosti odnosi samo na nominativni lik.


3. Geografska imena (imena kontinenata, zemalja, otoka, poluotoka, gradova i sl.) treba da ostanu u obliku u kome su otprije prihaćena , tj. ne treba ih podvrgavati drugom načinu prenošenja, odnosno transkribiranja: Evropa, Australija, Češka, Italija, Liban, Saudijska Arabija, Španija, Himalaja, Beč, Kartum, Moskva, Pariz, Peking, Prag, Rim, Skoplje, Ženeva, Tokio (genitiv: Tokija), Skoplje.


4. Imena koja završavaju na nenaglašeno -a ili -o mijenjaju se kao i naša imena s tim završecima. Na isti način kao i od naših imena tvore se od tih stranih imena prisvojni pridjevi na -ov/-ev i -in:

a)Spinoza, genitiv: Spinoze, pridjev: Spinozin; Gioconda, Gioconde, Giocondin; Gina Lollobrigida, Gine Lollobrigide, Ginin;

b)Chicago, Chicaga; Nicola, Nicole;


5. Pridjevi na -ski izvedeni iz osobnih imena iz drugih jezika pišu se ponašeno, tj. malim slovom i fonetski: šekspirski (:Shakespeare), lajpciški (:Leipzig), njujorški (:New York), minhenski (:Munchen), štokholmski (:Stockholm), vikipedijski (:Wikipedia).

Pisanje imena koji se služe drugim pismima

1. Opće načelo koga se valja držati u pisanju imena iz jezika koji se ne služe ni latinicom ni ćirilicom glasi: takva se imena pišu onako kako se pišu u službenoj latiničkoj transkripciji u naroda iz kojeg potječu. Ovo načelo vrijedi u međunarodnom dopisivanju, u diplomaciji, na geografskim kartama te u naučnoj literaturi i sl.

U domaćoj javnoj upotrebi (u novinama, na televiziji, u školama, u popularnoj literaturi) ovakva imena mogu se pisati onako kako su već usvojena (npr. Hsinhau, Mao Ce Tung, gen. Mao Ce Tunga, prid. Mao Ce Tungov; tako je i s burmanskim, vijetnamskim i drugim imenima: U Tant, gen. U Tanta, prid. U Tantov), ali valja stvarati uvjete za prelazak na pisanje prema službenoj transkripciji naroda iz koga potječu.


2. Imena iz arapskog jezika u domaćoj javnoj upotrebi pišu se na način već uobičajen u bosanskome jeziku.

a) Dvočlana imena arapskog porijekla pišu se polusloženički: Ebu-Leheb, gen. Ebu-Leheba. Određeni član uz takva imena piše se zajedno s prvim dijelom imena, a drugi dio imena vezuje se crticom. Kao i u ostalih polusloženica, prvi dio ne dobija obličke nastavke: Abdul-Muttalib (gen. Abdul-Muttaliba), Ebur-Rebi (gen. Ebur-Rebija), Zul-Karnejn (gen. Zul-Karnejna).

b) Ukoliko se određeni član upotrijebi samo uz prezime, odnosno jednočlano ime (kako na početku tako i unutar rečenice), piše se velikim početnim slovom i uz ime vezuje crticom: El-Arebi (gen.El-Arebija), Et-Taberi (gen. Et-Taberija).

c) Ukoliko između dvaju članova u imena arapskoga porijekla dolazi skraćenica b. (:bint, ibn-u značenju: kći, sin), oba člana su promjenljiva: Abdullah b. Abbas (gen. Abdullaha b. Abbasa).


3. Pojedine islamske termine, iz naročitih razlog, potrebno je pisati tako da se može što lakše prepoznati njihov izvorni oblik. Otuda se u njima, kao i u arapskim imenima (većinom u stručnim djelima), susreću i znakovi kao: hemze ('), labijal waw (w) i sl.

Naprimjer: Kur'an (pisanje s hemzetom - koji se piše kao apostrof, a predstavlja grleni poluglas), kira'et, mu'min i sl.

Naprimjer: Labijal waw se označava kao w.: tewba, tewhid, sewab, mewlud, lewha. Izvan stručnih dijela većina ovim riječi se pišu bez posebnih znakova: kiraet, mumin, levha, tevba, tevhid, sevab/sevap.

Pravopisni znaci

Tačka

Arapski brojevi

1. Iza arapskih rednih brojeva ne piše se tačka onda kada iza nje slijedi zarez, crta sa značenjem do, kosa crta, zagrada:

(1) Pjesme ove forme su pjevali naši pjesnici Alija Šehović (1560-1646), Mehmed Fevzija (umro 1673) i drugi.

(2) Diplomirao je 1979/80. godine.

(3) Vidi na str. 8, 12, 15. i 114.

(4) Da li je rođen 2004? (neispravno je: Da li je rođen 2004.?)

Rimski brojevi

1. Tačka se ne piše iza rimskih brojeva, izuzev u nekim slučajevima. Naprimjer ispravno je pisati: Tvrko I Kotromanić, II gimnazija, IV korpus, futur I itd.

2. Tačka se piše iza rimskih brojeva kojima se označava redoslijed poglavlja, odjeljaka i sl., nastavljao se tekst u istom retku ili ne. I iza slova koja služe za označavanje redoslijeda poglavlja i sl. piše se tačka (ili jednostruka zagrada): II. Fonetika, A. Samoglasnici itd.

Upitnik

Uzvičnik

Tačka-zarez

Tačka i zarez se stavljaju između rečenica koje su u složenoj rečenici manje povezane sa drugim rečenicama, npr:

  • Kad smo se sreli, pozdravili smo se, razgovarali o školi; nismo pominjali nedavnu svađu.


Izmedju grupa riječi koje se razlikuju po srodnosti, npr:

  • Na put ću ponijeti: odjeću, obuću, kišobran, higijenski pribor; knjige, bilježnice, pribor za pisanje; fudbal i reket za stoni tenis.

Zarez

Zarez se kao znak interpunkcije upotrebljava često i u različitim rečeničnim situacijama. Za upotrebu zareza je najvažnije pravilo da se ono što je u mislima tijesno povezano, što predstavlja jednu cjelinu, ne odvaja zarezom, a dijelovi koji čine cjelinu za sebe, odvajaju se zarezom od ostalih dijelova rečenice.


Zarezom se odvajaju riječi i skupovi riječi (istovrsni dijelovi rečenice u nabrajanju):

  • Jasmina, Emina, Dubravka, Jelena i Aida su otišle na izlet.


Zarezom se može odvojiti i prije veznika ako se nešto želi naglasiti:

  • Ponijeli su i hranu, i piće, i društvenih igara.
  • On je uspio preći preko ćuprije, čim je stig'o mi smo pristavile kahvu.


Nezavisne rečenice kad nisu povezane veznicima:

  • Došao je, pozdravio se, dobro večerao i nestao.


Paralelni dijelovi rečenice kad su u suprotnosti:

  • Zadatak je težak, ali zanimljiv.
  • Pokloniću tebi, a ne Igoru.
  • Nismo ljetovali na moru, već na planini.


Rečenice koje su u suprotnosti:

  • Kasnije smo krenuli, ali smo stigli na vrijeme.
  • Vi ste pošli ranije, a ipak ste zakasnili.


Rečenice u inverziji (kad se zavisna rečenica nalazi ispred glavne), naprimjer:

  • Kad se spremim, pozvaću te telefonom.
  • Ako možeš, pomozi mi.
  • Iako sam znala, nisam odgovorila na sva pitanja.


Riječ ili skup riječi koji su naknadno dodati ili umetnuti u rečenicu:

  • To je, dakle, tvoj voćnjak.
  • Sve ću ti, naravno, ispričati.
  • Ti si u pravu, neosporno.


Vokativ i apozicija su, također, naknadno dodati u rečenicu, pa se odvajaju zarezom, naprimjer:

  • Vi ćete, djeco, dobiti slatkiša.
  • Tebi ćemo, majka, donijeti voća.
  • Djela Ive Andrića, jedinog južnoslavenskog književnog nobelovca, prevedena su na mnoge jezike.


Uzvici nisu sastavni dijelovi rečenice, pa se odvajaju zarezom:

  • Uh, što je hladno!
  • Oh, što me boli zub!
  • O, stigla si?!


Umetnute rečenice, npr:

  • U mom selu, koje je jedno od najuspješnijih u voćarstvu, gotovo svi gaje maline.


Između mjesta i datuma, npr:

  • U Kraljevoj Sutjesci, 2. aprila 1357. Zenica, 15. august 1991.

Dvotačka

Dvotačka se stavlja iza riječi kojima se najavljuje nabrajanje, a ispred onoga što se nabraja, naprimjer:

  • Na pijaci kupi: sira, jaja, kajmaka, mesa, salate i luka.


Dvotačka se također stavlja ispred navođenja tuđih riječi (upravnog govora), npr.:

  • Rekao nam je doslovno: "Novac za ekskurziju je obezbijeđen".

Tri tačke

Tri tačke se stavljaju umjesto izostavljenog teksta i u isprekidanom tekstu; naprimjer:

  • Prijedlozi su: kod, pored, u, sa...
  • Kad se voz zaustavio, on se pojavi... i reče: "Divno je vratiti se kući".

Crta

Crta se piše umjesto navodnika u dijalogu i to u štampanim tekstovima:
- Ko je to bio? - upita majka.
- Moj drug.
- Zašto ga nisi pozvao unutra?
- Žurio je - promrmlja on.

Crta se također koristi kada se želi nešto istaći, ili naglasiti suprotnost, neočekivanost; naprimjer:

  • Pođem ja, kad - nigdje nikog.
  • Sve sam naučila, sve znam - ne vrijedi, zbunila sam se.

Crtica

1. Crtica se piše između sastavnih dijelova polusloženice: sahat-kula, bajram-namaz, Kotor-Varoš, Gazi Huserv-beg, reisul-ulema, bosansko-engleski rječnik, Husrev-begov, Zul-Karnejn.

Kosa crta

Glasovi i glasovni skupovi

Glasovi č i ć

Glasovi dž i đ

Glas h

Glas j

1. Glas j ne piše se između i i o:

a) u riječima domaćeg porijekla u kojima o alternira sa l: bio (ali:bila), cio, činio, dio, dioba, dionik, govorio, hladio, mislio, mislioci, radio, radionica, želio;

b) u riječima stranog porijekla: avion, biblioteka, biologija, fioka, kamion, milion, marioneta, nacionalan (ali: nacija), patriotizam, stadion, studio (gen. jd. studija), violina;

c) u složenicama u kojima prvi dio završava na i, a drugi počinje samoglasnikom o: dioksid (grč. di=dva+oksid), priobalni, prionuti.

Također pogledajte

Vanjski linkovi