Prijenos podataka

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži

Prijenos/prenos podataka[1] ili digitalna komunikacija je fizički prenos podataka (digitalni tok bajtova) iz jedne tačke u drugu (point-to-point) ili iz jedne tačke u više njih (point-to-multipoint) preko komunikacijskih medija.

Komunikacijski mediji[uredi | uredi izvor]

Komunikacijski mediji preko kojih se prenose podaci mogu biti bakrene žice, optička vlakna, bežični komunikacijski mediji wireless ili medija za spremanje podataka (CD-ROM) podatci se prenose u obliku elektro-magnetskog signala (radijski , mikrovalni ili infracrveni signal).

Vrste prijenosa[uredi | uredi izvor]

Prijenos podataka može biti analogni ili digitalni. Analogni prijenos podrazumijeva niz od međusobno različitih signala, dok se kod digitalnog prenosa govori o nizu od međusobno različitih poruka. Kod digitalnog prijenosa[2], podatci mogu biti poslani sa izvora podataka kao što je miš ili tastatura,dok će analogni signal biti više u obliku telefonskog poziva ili video poziva.

Prijenos putem osnovnog i propusnog pojasa[uredi | uredi izvor]

Fizički prenešeni signal može biti prenešen preko osnovnog pojasa (baseband) ili propusno pojasnog pojasa (passband). Osnovni pojas (ditalni signal preko digitalnog) jeste niz električnih ili svjetlosnih impulsa koji su proizvedeni linijskim kodiranjem. Tehnologija koja prenosi podatke preko osnovnog pojasa je Ethernet, optička vlakna i serijski kablovi.Propusni pojas (digitalni signal preko analognog) jeste modulirani sinusni val signala koji predstavlja digitalni tok bajtova,a signal se stvara modulacijom i demodulacijom koju obavlja modemska oprema (npr. modem). Tehnologija koja prenosi podatke preko propusnog pojasa je kablovska televizija, telefonska mreža i bežična komunikacijska oprema.

Historija primjene prijenosa podataka[uredi | uredi izvor]

Podatci su se slali ne-elektroničkim putevima (npr. optičkim, mehaničkim, akustičnim) već od prve pojave komunikacije, dok je analogni signal prvi put poslan pojavom telefona. Kao takvi, prvi uređaji za elektromagnetski prenos podataka koji su se pojavili u modernim vremenima su telegraf (1809.) i teleprinter (1906.).

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ A. P. Clark , "Principles of Digital Data Transmission", Published by Wiley, 1983
  2. ^ Sergio Benedetto, Ezio Biglieri, "Principles of Digital Transmission: With Wireless Applications", Springer 2008, ISBN 0-306-45753-9, 9780306457531