Privreda Maroka

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži

Ekonomija Maroka je relativno liberalna ekonomija, zasnovana na principima ponude i potražnje. Od 1993. godine u zemlji se počela provoditi privatizacija određenih sektora privrede koji su, do tada, bili pod kontrolom vlade [1]. Maroko je najveći svjetski izvoznik (i treći po proizvodnji) fosfora. Kolebanje cijena fosfata na svjetskom tržištu jako utiče i na samu ekonomiju ove afričke države.

Centralna banka Maroka

Vladine reforme i stabilni godišnji ekonomski rast od 4-5% u regiji od 2000. do 2007. godine, uključujući i rast od 4,9% godišnje u periodu 2003-2007. godine, pomogli su marokanskoj ekonomiji da postane mnogo robusnija i elastičnija u poređenju sa ranijim godinama. Ekonomski rast je mnogo više diverzificiran, sa razvijenim novim sektorima i industrijskim središtima, poput Kazablanke i Tangiera. Poljoprivredni sektor je unaprijeđen, što je u kombinaciji sa dovoljnom količinom padavina, dovelo do rasta od preko 20% u 2009. godini.

Sektor usluga stvara nešto preko polovine bruto domaćeg proizvoda (GDP); dok industrija (pretežno rudarstvo, građevinarstvo i proizvodnja) stvara dodatnih 25% GDP-a. Sektori koji imaju najbrži rast su turizam, telekomunikacije, informatičke tehnologije i proizvodnja tekstila. Bitan doprinos ekonomiji Maroka daje i poljoprivreda, koja dosta zavisi od vremenskih prilika u zemlji, naročito padavina. Maroko ima drugi najveći GDP u kategoriji arapskih zemalja koje nisu izvoznice nafte (prvo mjesto zauzima Egipat. Zemlja, ipak, u značajnoj mjeri zavisi o poljoprivredi. Ovaj sektor doprinosi sa oko 14% u GDP-u, ali u njemo je zaposleno 40-45 % stanovništva. Sa polupustinjskom klimom teško se osloniti na stabilnost padavina, tako da i GDP Maroka varira u skladu s vremenskim uslovima.

Ekonomski sistem države karakteriše velika otvorenost prema svijetu. Glavni trgovinski partner, ujedno i najveći investitor, Maroka je Francuska. Najveći uvoz Maroko ostvaruje iz Francuske, a ujedno i najviše izvozi u tu zemlju.

Počevši od ranih 1980-tih marokanska vlada je počela s provedbom programa s ciljem ubrzavanja realnog ekonomskog rasta. Program je bio podržan od strane Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke i Pariškog kluba kreditora. Valuta Maroka, dirham, je sada potpuno konvertibilan, reforme finansijskog sektora su provedene, a dio državnih preduzeća je privatizovan.

Najveći pojedinačni doprinos marokanskoj ekonomiji daju poljoprivreda, turizam, fosfati, kao i ribolov. Turizam i novčane dotacije Marokanaca iz inostranstva su igrali ključnu ulogu od uspostave nezavisnosti zemlje. Tekstilna industrija je rastući sektor koji doprinosi sa oko 34% izvozu zemlje (podatak iz 2002. godine), i zapošljava oko 40 % industrijske radne snage. Vlada je provodila program povećanja izvoza tekstila i odjeće sa 1,27 milijardi $ u 2001. godini na 3,29 milijardi $ u 2010. godini.

Novčanica od 10 Dirhama iz 1987. godine.

S druge strane problem za zemlju predstavljaju visoke cijene uvoznih dobara, naročito cijene nafte, kao i nestabilnost kišnih padavina, koje dovode ili do suša ili do poplava što pogađa poljoprivredu. U 1995. godini najveća suša u 30 godina je pogodila Maroko što se jako loše odrazilo na njegovu privredu. Naredne sušne godine su bile 1997, 1999. i 2000. Smanjenje prihoda zbog suša je bilo toliko da je GDP bio manji za 7,6 % u 1995, zatim 2,3 % u 1997. i 1,5 % u 1999. godini. S druge strane godine koje su obilovale padavinama dovodile su do povećanja uroda, što se odražavalo na rast GDP-a (rast od 5 % u 2001. godini). Privredu Maroka također pogađaju i visoka stopa nezaposlenosti (9,6 % u 2008. godini), kao i visok vanjski dug procijenjen na oko 20 milijardi $, ili polovina GDP-a Maroka iz 2002. godine [2].

Maroko je ratifikovao više ugovora o slobodnoj trgovini od kojih su najbitniji: Euro-Mediteranski ugovor o slobodnoj trgovini sa Evropskom unijom; Agadir ugovor sklopljen sa Egiptom Jordanom i Tunisom (sa tendencijom da se postepeno stvori velika arapska zona slobodne trgovine); ugovor sa Sjedinjenim Američkim Državama; te ugovor sa Turskom.

Službena valuta Maroka je marokanski dirham. Dirham izdaje Al-Magrib banka, centralna banka Maroka. Ova valuta se također koristi i u Zapadnoj Sahari.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Marokanski dirham

Izvori i reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Leonard, Thomas M.. Encyclopedia of the Developing World (na engleski), Taylor & Francis ISBN 0-4159-7663-4.
  2. ^ Economy - Morocco - import, problem, growth, crops, annual, sector.
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: