Probavni sistem
| Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori). Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon. |
Probavni sistem, sistem organa za varenje ili digestivni sistem je sistem u kojem se odvija proces prerade hrane i vode.
Sadržaj |
Dijelovi probavnoga sistema[uredi]
Usta[uredi]
Ljudska probava započinje u ustima; zubi koji imaju ulogu žvakanja najčvršće su kosti u tijelu jer služe za drobljenje hrane. Nakon što zubi prožvaću i usitne hranu jezik ih prevrće, te se aktiviraju pljuvačne žlijezde koje imaju ulogu proizvodnje pljuvačke (vodenaste tekućine). Pljuvačka pomaže pri gutanju hrane. Ali to nije njihova jedina uloga, one također luče enzim ptijalin (koji počinje razgradnju škroba u šećer) te tako započinju razgradnju hrane već u ustima. Takva prožvakana i polu-razgrađena hrana dalje putuje jednjakom u želudac.
Ždrijelo[uredi]
Organ koji se nalazi između usne šupljine i jednjaka. Takođe pripada i respiratornom sistemu.
Jednjak[uredi]
Jednjak je cijev koja služi za odvod hrane iz usta do želuca. Hrana putuje pomoću stezanja mišića valovito (peristaltikom) kako bi prošla kroz cijelu probavnu cijev. Proces peristaltike u probavnoj cijevi ponavlja se više puta.
Želudac[uredi]
Želudac je nalik na vrećicu u probavnoj cijevi. On stvara želučane tekućine koje dalje razgrađuju hranu i pretvaraju ju u smjesu sličnu kaši. Želučani sokovi su enzim pepsin, hlorovodična kiselina i sluz. Enzim pepsin (kojeg luče želučane glavne ćelije) služi za degradaciju bjelančevina u peptide, hlorovodična kiselina razgrađuje masti, a želučana sluz ju razrijeđuje kako ne bi oštetila stijenku želuca.
Zajedno s tom poluprobavljenom hranom, u prvi dio tankog crijeva (duodenum) ulaze i gušteračini enzimi te žuč (iz žućnog mjehura) kroz tanki otvor papilu vateri. Gušteračini enzimi u tankom crijevu hemijski razgrađuju hranu prije nego što se upije u krv a žuč razgrađuje masti na masne kiseline (i glicerol).
Nakon probave u želucu, hrana putuje u tanko crijevo, tačnije duodenum.
Tanko crijevo[uredi]
Kroz tanko crijevo hrana ponovno putuje valovitim stezanjem mišića - peristaltikom. Iz tankog se crijeva probava nastavlja na debelo crijevo. Tanko crijevo se sastoji od tri dijela:
- dvanaestopalačnog crijevaa ili duodenuma, dužine do 25 cm, u koga se ulijevaju probavni sokovi, jetre i gušterače
Debelo crijevo[uredi]
Debelo crijevo dijeli se na: uzlazno, poprečno i silazno; tu su još i slijepo crijevo te rektum. Otpadne tvari iz debelog crijeva prelaze u njegov završni dio, a to je anus (crijevni otvor) kroz koji se iz organizam izbacuje odpad.
Gušterača i jetra[uredi]
Uloga gušterače:
- gušterača je i probavna žlijezda s unutrašnjim i vanjskim lučenjem
- sok joj je lužnat i neutralizira kiselinu nastalu u želucu
- enzimi gušterače učestvuju u hemijskoj razgradnji hrane do molekula koje se mogu upiti u krv
U jetri se odvijaju stotine hemijskih reakcija i pohranjuju životno važni hemijski spojevi poput vitamina i glikogena. Kako bi iz crijeva hranjive tvari dospjele u krv moraju se prilagoditi u jetri. Jetra također proizvodi žuč koja se pohranjuje u žučnom mjehuru a služi za raspršivanje masti. Jetra je prirodni filter.
Enzimi u probavi[uredi]
Enzimi u probavi imaju vrlo važnu ulogu, pogotovo u hemijskoj razgradnji hrane. Probavne enzime luče pljuvačne žlijezde (enzim ptijalin), želudac (enzim pepsin) i gušterača (njezini enzimi razgrađuju hranu do molekula kako bi se mogle upiti u krv).
Vanjski linkovi[uredi]
Usta ( zubi, jezik, pljuvačne žlijezde ) | Ždrijelo | Jednjak | Želudac | Tanko crijevo (duodenum, jejunum, ileum) | Debelo crijevo | Anus
| U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: |