Prohujalo s vihorom (film)

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Prohujalo s vihorom
Prohujalo s vihorom (poster).jpg
Plakat prije puštanja filma u kina. Selznick je tražio da ime Vivien Leigh bude na višem mjestu tako da je na kasnijim posterima njeno ime pisalo odmah ispod Gableovog
Režiser Victor Fleming
Nepotpisani:
George Cukor
Sam Wood
Producent David O. Selznick
Scenarist(i) Sidney Howard
(prema istoimenom
romanu Margaret Mitchell)
Uloge Clark Gable
Vivien Leigh
Leslie Howard
Olivia de Havilland
Hattie McDaniel
Butterfly McQueen
Muzika Max Steiner
Žanr historijska drama
Kinematografija Ernest Haller
Lee Garmes (nepotpisan)
Montaža Hal C. Kern
James E. Newcom
Produkcija Selznick International Pictures
Datum izlaska 15. decembar 1939 (premijera u Atlanti)
17. januar 1940 (SAD)
Trajanje 224 minute
Jezik engleski
Budžet 3.85 miliona $
Ukupna zarada 400.176.459 $
(neprilagođeno, stvarna zarada)[1]
2.984.000.000 $
(prilagođeno inflaciji 2010. godine)[2]
Nasljednik Scarlett

Prohujalo s vihorom (engl. Gone with the Wind, poznat i pod imenom Zameo ih vjetar) slavna je američka ljubavna historijska drama iz 1939. godine koju je režirao Victor Fleming prema istoimenom romanu koji je napisala Margaret Mitchell. Radnja se vrti oko razmažene južnjačke ljepotice Scarlett O’Hara koja odrasta tokom i nakon Američkog građanskog rata te se zaljubi u Rhetta Butlera.

Film je s vremenom postao jako slavan i hvaljen, a prilagođeno po inflaciji najkomercijalniji je film svih vremena.[3] Također se nalazi i na listi 250 najboljih filmova kinematografije na IMDb.com. 1989. godine zbog "kulturnog značaja" uključen je u Državni filmski registar SAD-a, dok ga je Američki filmski institut stavio na 4. mjesto na listi "100 godina... 100 filmova" te na 4. mjesto na listi "10 najboljih epskih filmova".[4][5]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Vivien Leigh kao Scarlett O'Hara

Amerika usred građanskog rata, 1861. Plantaža pamuka Tara u Georgiji mjesto je u kojem živi južnjačka ljepotica Scarlett O’Hara, najstarija od triju kćeri u porodici O’Hara. Ona je, izgleda, najpopularnija djevojka u okrugu koju obožavaju svi mladići, osim Ashleya Wilkesa koji je ne primjećuje, a u koga je zaljubljena. Stoga je iznenadi kada čuje da će on oženiti Melanie. Prije svadbe ona mu prizna ljubav, a on joj odgovori da je također smatra atraktivnom, ali da se ipak odlučio za Melanie. Izbija rat, a Scarlett se glavom bez obzira odluči udati za Charlesa, ali ubrzo postane udovica kad ovaj pogine u bitki. Majka je pošalje u Atlantu kako bi je razveselila, makar sluškinja Mammy kaže da zna da Scarlett tamo samo želi ponovno sresti Ashleya. Tamo je imućni, jednako uobraženi i cinični Rhett Butler pozove na ples.

Ashley odlazi u rat dok se Scarlett prijavljuje kao medicinska sestra u Atlanti, kako bi uvijek bila blizu Melanie u slučaju da se on vrati. No u gradu izbija haos tokom opsade Sjevernjačke vojske 1864. Melanie zatrudni, a Scarlett joj pomogne pri porodu. Zaključno ih Rhett preveze u kočiji kako bi ih doveo natrag u Taru. Kada se Scarlett vrati natrag kući, primijeti da ju je opljačkala sjevernjačka vojska, da joj je majka preminula i da joj je otac izgubio razum. Tada se zakune da nikada više neće biti gladna, pa čak i ako bude morala lagati ili varati. Na plantažu se kasnije vrati i Ashley, a da bi nabavila 300 $ za porez na polje, Scarlett se odluči udati za Franka, zaručnika njene sestre, koji je u međuvremenu otvorio uspješnu trgovinu. No i on ubrzo umire. Na kraju se odluči udati za Rhetta. Iako je često govorio da je zaljubljen u nju, Rhett nije zadovoljan njihovim brakom jer ona i dalje mašta o Ashleyju. Rhett i Scarlett dobiju kćerku, no ona pogiba pri padu s konja. Rhett više ne može podnijeti Scarlettinu razmaženost i egoističnost, te je napusti, a ona tek tada shvati da ga je voljela.

Filmska ekipa[uredi | uredi izvor]

Uvod[uredi | uredi izvor]

Olivia de Havilland kao Melanie

1936. objavljen je roman Prohujalo s vihorom Margaret Mitchell, te je za samo godinu dana rasprodan u čak 1.383.000 primjeraka.[6] Producent David O. Selznick, šef studija Selznick International Pictures, odlučio je kupiti prava na roman nakon što je njegov montažer Kay Brown pročitao kopiju 1936. i ostao oduševljen. Mjesec dana nakon što je roman izdan, Selznick je otkupio njegova filmska prava za 50.000 $, što je tada bila rekordna svota.[7][8] Potrage za glavnom glumicom potrajale su 2 godine; među gomilom kandidatkinja na audiciju su otišle i Katharine Hepburn, Norma Shearer, Bette Davis, Barbara Stanwick, Joan Crawford, Jean Arthur, Lana Turner i Lucille Ball.[9][10] Od februara 1938. Selznickova favoritkinja privatno je bila Vivien Leigh, mlada i nepoznata engleska glumica, nakon što je vidio njen film Vatra iznad Engleske, no audicija se i dalje nastavljala, tako da je do maja 1938. Selznick već potrošio 400.000 $ a da nije imao ni gotovu glumačku listu ni gotov scenarij.[11] Leigh je na kraju 13. januara 1939. i dobila službenu potvrdu da će igrati Scarlett O'Haru.

Clark Gable je, pak, od početka bio favorit za ulogu Rhetta Butlera. No, tada je već bio pod ugovorom od drugog studija, MGM-a, pa su šanse da ga Selznick dobije bile male. Selznick je planirao da Rhetta stoga igra Gary Cooper, ali je ovaj odbio ulogu. Kako bi ipak nekako dobio Gablea, Selznick je prihvatio neobičnu ponudu: MGM će pomoći finansirati film i posuditi Gablea, te zauzvrat dobiti 50% profita od distribucije filma. Snimanje je konačno započelo 26. januara 1939, a završilo 27. juna. Prvi režiser, George Cukor, napustio je snimanje, pa ga je zamijenio Victor Fleming, a pomogao mu je i Sam Wood. Troškovi filma popeli su se na tada astronomskih 3.9 miliona $[12] (jedini filmovi koji su tada koštali više bili su Ben-Hur iz 1925. i Hell's Angels iz 1930), no komercijalni uspjeh na kino-blagajnama nadvisio je sva očekivanja.

Od 2005. film je izdan na raskošnom četverostrukom DVD-izdanju koje je ponudilo detaljne informacije o historiji filma.[13]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Gary Cooper odbio je ulogu Rhetta Butlera. Čak je i dodao da će taj film "biti najveći neuspjeh u historiji Hollywooda"[14].
  • Posljednja rečenica Clarka Gablea u filmu, "Frankly, my dear, I don’t give a damn", prouzročila je da studio za kaznu zbog psovanja plati 50.000 $. Riječ "damn" ("prokletstvo") pokušali su presinhronizirati, ali nije išlo. [15]
  • 1.400 glumica prijavilo se za ulogu Scarlett O’Hara. Među njima je bila i Olivia de Havilland, koja je, pak, dobila ulogu Melanie.
  • George Cukor počeo je režirati film te je čak snimio i 17 minuta radnje, ali je napustio snimanje jer je smatrao da scenario jednostavno ne funkcionira kako treba.
  • Hattie McDaniel postala je prva crnkinja koja je nominirana te čak i osvojila Oscar za ulogu u filmu.
  • Gruba prvobitna verzija filma trajala je preko 4.5 sata. Kasnije je skraćena za 48 minuta.
  • Prva scena koja je snimljena bila je ona u kojoj je gorjela deponija u Atlanti tokom građanskog rata. Ono što se zapravo zapalilo, između ostalog, bila su i vrata od seta filma King Kong
  • Prilagođeno po inflaciji, film je zaradio 3.785.107.801 $, čime bi bio najkomercijalniji film svih vremena.
  • Pri skrivenoj premijeri u gradu Riverside publika je uz oduševljenje i ovacije dočekala film, što je prouzročilo da producent David O. Selznick zaplače od sreće.[16]
  • U užem krugu za ulogu Scarlett O'Harra ostale su Paulette Goddard i Vivien Leigh. Na kraju je ipak Leigh dobila ulogu, iako nije bila osobito slavna.
  • Clark Gable je navodno bio tako uznemiren sekvencom u kojoj Rhett Butler plače nakon što je Scarlett izgubila dijete tokom trudnoče da je čak i pomišljao napustiti projekt. No De Havilland ga je nagovorila da ostane.[17]

Obrađivanje delikatnih tema[uredi | uredi izvor]

Muzej Prohujalo s vihorom u gradu Jonesboro, Georgia

Što se tiče rasnih tema, neki su kritizirali film zbog rasizma i romantiziranja stanja crnog roblja koje služi bijelcima na američkom jugu. Kolumnist Leonard Pitts okarakterizirao je film kao "romansu smještenu u Auschwitz". Ipak, većina publike 1939. nije primijetila takve prigovore. Neki su povezali lik Mammy (koju glumi Hattie McDaniel) sa sretnim robom, dok su drugi to osporavali i isticali da je ona kompleksan lik koji se ne srami biti tvrd sa svojom "gospodaricom", Scarlett O'Hara. Sam Selznick je odgovorio da film nije rasistički te da su crnoputi likovi "dražesni, vjerni i otvoreni ljudi". Malcolm X prisjeća se scene iz filma, one u kojoj sluškinja Prissy objavi Scarlett da ne zna ništa o porodu te da ne zna pomoći Melanie, na što je ova ošamari, koju je vidio kao mali dječak te mu je bilo tako neugodno da "se htio sakriti ispod tepiha". Ipak, drugi su dodali da Scarlett tokom filma ošamari i Rhetta i sestru Suellen. Zanimljivo, McDaniel nije smjela ući u kino u Atlanti jer je tada vladao zakon segregacije, što je razljutilo neke njene kolege iz filma.

Što se tiče obrađivanja spolnih tema, film je bio iznimno suptilan i delikatan. Implicira se da je Rhett Butler ženskar koji se zabavlja i sa prostitutkama, dok je Scarlett snažna žena koja ne prihvaća podređenu ulogu u društvu te upotrebljava svoje čari kako bi se udala za razne muškarce i stekla njihovu imovinu. Kada se njih dvoje kasnije vjenčaju, morat će promijeniti svoje navike. U jednoj sekvenci, nakon što je rodila prvo dijete, Scarlett počne prigovarati da se previše udebljala te odluči ne imati više djece – čime se implicira da neće više imati snošaj sa Rhettom. On tada kod nje pronađe Ashleyevu sliku te postane ljubomoran, shvativši da bi ona rado imala još djece čim bi je Ashley zavolio - te da u mislima mašta o drugom.

Ona ga odbije te mu kaže da će njena vrata od tada biti zaključana cijelu noć, na što Rhett nogom razbije vrata te izjavi da ga "nijedna brava neće držati vani". Neki su kritizirali i sekvencu u kojoj polupijani Rhett zgrabi ljutitu Scarlett, kaže: "Ovo je jedna noć koju me nećeš odbiti" te je u naručju odvede stepenicama u svoju sobu, očito kako bi ju prisilio na spolni odnos. Zanimljivo, u sljedećoj sceni Scarlet se probudi vesela i osvježena u krevetu, čime se implicira da je uživala u njihovoj strastvenoj noći i jednostavno zaboravila na ponos i svađe u njihovom odnosu. Tada se pojavi i Rhett i, kao gospodin, izvini se zbog svog ponašanja te objavi da sa kćerkom odlazi u London. Otada je njihov brak osuđen na propast. Isto tako, nikada se javno ne izgovori da je Scarlett izgubila nerođeno dijete kad je pala niza stepenice. Scarlett je predstavljena kao tragična figura koja uvijek teži prema onome što ne može imati, a kada to dobije, više joj nije zanimljivo.

Nastavak[uredi | uredi izvor]

1991. Alexandra Ripley napisala je knjigu Scarlett, neslužbeni nastavak originalnog romana Margaret Mitchell, u kojem Scarlett O'Hara pokušava osvojiti Rhetta natrag te odlazi u Irsku. Po knjizi je 1994. snimljena i mini-serija[18] u kojoj su glumili Joanne Whalley i Timothy Dalton. No, ni serija ni knjiga nisu bili osobito hvaljeni te su ocijenjeni kao slab pokušaj zarade na račun originala.

Kritike[uredi | uredi izvor]

Clark Gable kao Rhett Butler

Većina kritičara složila se da je Prohujalo s vihorom veliki film koji se zaslužuje nazvati klasikom, dok je samo mala manjina odbacila radnju kao jednu sapunicu. Arsen Oremović, kritičar Večernjeg lista, iznimno je hvalio ostvarenje i dao mu 4 od 4 "kritičarska prsta": "Iako je prošlo 60 godina, Zameo ih vjetar i danas izuzetno svježe opisuje i ironizira 'gospodu' s američkog juga, pred, za i nakon velikog građanskog rata. Njihova arogancija i napuhanost suprotstavljeni su pragmatičnim karakterima glavne junakinje Scarlett O’Hare, briljantno vođene od razmaženoga djevojčurka do hladne, sebične i proračunate zrele žene... Istodobno, film je pun života i optimističnih emocija koje ni pored ponekog razgledničarskog kadra nisu nimalo patetične i artificijelne."

Dave Kehr je zaključio: "Ako je ikada postojao film otporan na kritičare, onda je to ovaj: nije potpuno savršen, ali je nekako svejedno odličan"[19], a David Bezanson proglasio ga je remek-djelom: "Jedan od klasičnih filmova koji su definirali američku kinematografiju".[20] Joe Baltake također je hvalio film: "Ovo je jedna rijetka vrsta filma koja je uspjela zasjeniti svoju vlastitu legendarnu reputaciju."[21] Roger Ebert stavio ga je čak na svoju listu velikih filmova: "Kao primjer čiste snage filmotvoraca, Prohujalo s vihorom još uvijek je nevjerovatan".[22]

Dragan Antulov napisao je: "Ima malo filmova koji predstavljaju takav nezahvalan zadatak za kritičara kao što ga predstavlja 'Zameo ih vjetar'. Ova epska melodrama, režirana od Victora Fleminga 1939, trebala bi biti manje percipirana kao film, a više kao institucija. Za razliku od većine ostvarenja sedme umjetnosti, ova je zapravo postala dio popularne kulture u ovom stoljeću... Bilo je sigurno boljih ili važnijih filmova stvorenih u toj eri, no nijedan od njih nije uspio širiti čaroliju kroz desetljeća... No kada rat završi, a poslijeratni problemi su iza Scarlett, 'Zameo ih vjetar' u posljednjem satu tako degenerira u čistu melodramu da postane bliži svakodnevnoj sapunici nego nečemu što asociramo sa filmovima koji su 'veći od života'. Na sreću, kraj, usprkos kiču, sve fino zaokružuje. Par pamtljivih dijaloga i nezaboravni prizor na kraju vrate natrag epsku veličinu ostvarenja 'Zameo ih vjetar', velikog filma za razliku od svojeg naslova."[23]

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz:
Info
Prohujalo s vihorom na Internet Movie Database