Prostaglandin

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
E1 - Alprostadil
I2 - Prostaciklin

Prostaglandin je bilo koji član grupe lipidnih spojeva koji su izvedeni iz enzimatskih masnih kiselina i imaju važne funkcije u ljudskim i životinjskim organizmima. Svi prostaglandini sadrže 20 atoma ugljika, uključujući i petočlani ugljikov prsten. Služe kao posrednici i imaju različite snažne fiziološke efekte. Iako su, u tehničkom smislu, hormoni, oni se rijetko klasificiraju kao takvi.

Prostaglandini je zajedno s tromboksanima i prostaciklinima čine prostanoidnu klasu derivata masnih kiselina. Prostanoidi su potklasa eikosanoida.

Historija[uredi | uredi izvor]

Ime prostaglandin je izvedeno iz imena žlijezde prostate. Kada je prostaglandin prvi put izoliran iz sjemene tečnosti 1935 godine od strane švedskog fiziologa Ulf von Eulera[1], a u isto vrijeme i od strane M.W. Goldblatta, vjerovalo se da je prostagladin sastavni dio izlučevina prostate. Kasnije se pokazalo da mnoga druga tkiva izlučuju prostaglandine za različite funkcije. Prva totalna sinteza prostaglandina F i prostaglandina E2 izvedena je 1969 godine od strane E.J. Coreyja.[2]

Godine 1971, utvrđeno je da lijekovi poput aspirina mogu inhibirati sintezu prostaglandina. Biohemičari Sune K. Bergström, Bengt I. Samuelsson i John R. Vane su 1982 godine zajednički dobili Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu za svoja istraživanja o prostaglandinima.

Biohemija[uredi | uredi izvor]

Prostaglandini se nalaze u većini tkiva i organa. Njih proizvode sve ćelije osim limfocita. Prostaglandini su autokrini i parakrini posrednici lipida koji djeluju na platelete, endotelijum i mastocite. Ćelije sintetiziraju prostaglandine iz esencijalnih masnih kiselina.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Von Euler US (1935): Über die spezifische blutdrucksenkende Substanz des menschlichen Prostata- und Samenblasensekrets[mrtav link], Wien Klin Wochenschr, 14 (33), str. 1182–3
  2. ^ Nicolaou, K. C.; E. J. Sorensen (1996): Classics in Total Synthesis, Weinheim, Njemačka; VCH, str. 65, ISBN 3-527-29284-5
  3. ^ essential fatty acid (EFA) Arhivirano 19. 5. 2009. na Wayback Machine u Dorland's Medical Dictionary