Prvenstvo Rusije u šahu

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Prvenstvo Rusije u šahu kroz historiju je imalo više oblika.

Carska Rusija[uredi | uredi izvor]

1874. godine Emanuel Šifers porazio je Andreja Čardina u meču održanom u Sankt Peterburgu ostvarivši 5 pobjeda i 4 poraza. Šifers je smatran prvim prvakom Rusije sve dok ga njegov učenik, Mihail Čigorin, nije porazio u meču 1879, također u St. Peterburgu. Čigorin je dobio sa 7 pobjeda, 4 poraza i 2 remija.

1899. format prvenstva promijenjen je u turnir po Bergerovom sistemu, poznat kao Sveruski turnir majstora. Njegovi pobjednici bili su:

# Godina Grad Pobjednik
1. 1899. Moskva Mihail Čigorin
2. 1900/1901. Moskva Mihail Čigorin
3. 1903. Kijev Mihail Čigorin
4. 1905/1906. Sankt Peterburg Henryk Salwe
5. 1907/1908. Łódź Akiba Rubinstein
6. 1909. Vilna Akiba Rubinstein
7. 1912. Vilna Akiba Rubinstein
8. 1913/1914. Sankt Peterburg Aljehin i Nimzowitsch

Sovjetska Rusija[uredi | uredi izvor]

Nakon formiranja Sovjetskog saveza ustanovljeno je i Prvenstvo SSSR-a u šahu kao nacionalno prvenstvo. Međutim, prvenstvo Rusije nastavilo je postojati kao prvenstvo RSFSR-a. Prva 2 sovjetska prvenstva priznata su i kao prvenstva RSFSR-a; moderno numeriranje ruskih prvenstava počinje s ova dva turnira. Gradovi Moskva i Lenjingrad održavali su vlastita prvenstva i njihovi igrači nisu mogli nastupati na prvenstvu RSFSR-a. Ipak, neki jesu učestvovali kao vanjski takmičari: npr., Tajmanov je završio s istim brojem bodova kao Tarasov na prvenstvu 1960, ali titula je dodijeljena samo Tarasovu jer je Tajmanov bio iz Lenjingrada.

Rašid Nežmedinov držao je rekord od 5 titula na prvenstvu Rusije.

# Godina Grad Pobjednik
1. 1920. Moskva Aleksandar Aljehin
2. 1923. Petrograd Petar Romanovski
3. 1928. Moskva Petar Izmailov
4. 1934. Moskva Sergej Bjelavenec
5. 1935. Gorki Aleksandar Toluš
6. 1946. Sverdlovsk Isak Boleslavski
7. 1947. Kujbišev Nikolaj Novotelnov
8. 1948. Saratov Nikolaj Aratovski, Georgij Iljivicki
9. 1949. Jaroslavlj Petar Dubinjin, Georgij Iljivicki
10. 1950. Gorki Rašid Nežmedinov
11. 1951. Jaroslavlj Rašid Nežmedinov
12. 1952. Tula Lav Aronjin, Nikolaj Krogijus
13. 1953. Saratov Rašid Nežmedinov
14. 1954. Rostov na Donu Leonid Šamkovič
15. 1955. Lenjingrad Anatolij Lutikov
16. 1956. Kislovodsk Leonid Šamkovič
17. 1957. Krasnodar Rašid Nežmedinov
18. 1958. Soči Rašid Nežmedinov
19. 1959. Voronjež Anatolij Lutikov
20. 1960. Perm Vitalij Tarasov, Mark Tajmanov (van konkurencije)
21. 1961. Omsk Lav Polugajevski
22. 1963. Čeljabinsk Anatolij Lejn
23. 1964. Kazanj Nikolaj Krogijus
24. 1966. Saratov Igor Zaharov, Anatolij Lejn, Vladimir Sergijevski
25. 1968. Grozni Aleksandar Zajcev
26. 1970. Kujbišev Anatolij Karpov
27. 1971. Penza Oleg Dementijev, Valerij Zilberštejn
28. 1972. Rostov na Donu Vitalij Ceškovski
29. 1973. Omsk Valerij Korjenski, Jurij Rusakov, Vitalij Ceškovski
30. 1974. Tula Nuhim Raškovski
31. 1976. Novosibirsk Nuhim Rashkovski
32. 1977. Volgograd Valerij Žuravljov, Lav Psahis
33. 1979. Sverdlovsk Aleksandar Pančenko
34. 1980. Kazanj Aleksandar Petrušin
35. 1981. Vladimir Pavel Zarubin
36. 1982. Stavropolj Anatolij Vajser
37. 1984. Brjansk Genadij Tunjik
38. 1985. Sverdlovsk Aleksandar Petrušin
39. 1986. Smolensk Venjamin Štirjenkov
40. 1987. Kursk Andrej Haritonov
41. 1988. Voronjež Ratmir Holmov, Vadim Ruban
42. 1989. Gorki Aleksej Vižmanavin
43. 1990. Kujbišev Andrej Harlov, Vladimir Kramnik, Ruslan Ščerbakov, Maksim Sorokin
44. 1991. Smolensk Sergej Rubljevski

Nakon raspada SSSR-a[uredi | uredi izvor]

Nakon raspada SSSR-a prvenstvo Rusije ponovo je ustanovljeno kao nacionalno prvenstvo i igračima iz Moskve i St. Peterburga dozvoljeno je da nastupaju. Prije 2004. prvenstvo je bilo organizirano kao turnir po švicarskom sistemu izuzev 1997. i 1999, kad je korišten nokaut-format. 2004. turnir je vraćen na Bergerov sistem; najjači igrači u državi imali su direktnu kvalifikaciju za finale (zvano superfinale) koje je održano u Moskvi dok su ostali igrači plasman morali izboriti kroz kvalifikacijske turnire.

# Godina Grad Pobjednik Referenca
45. 1992. Orjol Aleksej Gavrilov [1]
46. 1993. Tjumen Aleksej Bezgodov [2]
47. 1994. Elista Pjotr Svidler [3]
48. 1995. Elista Pjotr Svidler
49. 1996. Elista Aleksandar Halifman
50. 1997. Elista Pjotr Svidler [4]
51. 1998. Sankt Peterburg Aleksandar Morozevič [5]
52. 1999. Moskva Konstantin Sakajev
53. 2000. Samara Sergej Volkov [6]
54. 2001. Elista Aleksandar Motiljov (dodatni kriterij u odnosu na Aleksandra Lastina) [7] Arhivirano 6. 10. 2008. na Wayback Machine
55. 2002. Krasnodar Aleksandar Lastin [8] Arhivirano 4. 1. 2009. na Wayback Machine
56. 2003. Krasnojarsk Pjotr Svidler (dodatni kriterij u odnosu na Morozeviča) [9] Arhivirano 4. 1. 2009. na Wayback Machine
57. 2004. Moskva Gari Kasparov [10] Arhivirano 28. 5. 2009. na Wayback Machine
58. 2005. Moskva Sergej Rubljevski [11] Arhivirano 4. 1. 2009. na Wayback Machine
59. 2006. Moskva Jevgenij Aleksejev (nakon razigravanja protiv Dmitrija Jakovenka) [12] Arhivirano 16. 4. 2009. na Wayback Machine
60. 2007. Moskva Aleksandar Morozevič [13] Arhivirano 4. 1. 2009. na Wayback Machine
61. 2008. Moskva Pjotr Svidler (nakon razigravanja protiv J. Aleksejeva i Jakovenka) [14] Arhivirano 16. 4. 2009. na Wayback Machine
62. 2009. Moskva Aleksandar Griščuk [15] Arhivirano 21. 8. 2011. na Wayback Machine
63. 2010. Moskva Jan Nepomnjašči (nakon razigravanja protiv Sergeja Karjakina) [16]
64. 2011. Moskva Pjotr Svidler [17] Arhivirano 20. 10. 2011. na Wayback Machine
65. 2012. Moskva Dmitrij Andrejkin (nakon brzopoteznog razigravanja protiv Karjakina, Jakovenka, Potkina, J. Aleksejeva i Svidlera) [18] Arhivirano 20. 4. 2013. na: Archive.today
66. 2013. Njižni Novgorod Pjotr Svidler (nakon razigravanja protiv Nepomnjaščija) [19] Arhivirano 4. 10. 2016. na Wayback Machine
67. 2014. Kazanj Igor Lisi [20]
68. 2015. Čita Jevgenij Tomaševski [21]
69. 2016. Novosibirsk Aleksandar Rjazancev
70. 2017. Sankt Peterburg Pjotr Svidler (8) (nakon razigravanja protiv Nikite Vitjugova)
71. 2018. Satka Dmitrij Andrejkin (2) (nakon razigravanja protiv Dmitrija Jakovenka)

Žene[uredi | uredi izvor]

# Godina Grad Pobjednica
1. 1992. ? Svjetlana Prudnjikova
2. 1993. ? Ljudmila Zajceva
3. 1994. Elista Jekaterina Kovaljevska
4. 1995. Elista Julia Demina
5. 1996. Elista Ljudmila Zajceva
6. 1997. Elista Alisa Galijamova
7. 1998. Elista Svjetlana Prudnjikova
8. 1999. Moskva Julija Demina
9. 2000. Elista Jekaterina Kovaljevska
10. 2001. Elista Olga Zimina
11. 2002. Elista Tatjana Kosinceva
12. 2003. Elista Irina Slavina Turova
13. 2004. Kazanj Tatjana Kosinceva
14. 2005. Samara Aleksandra Kostenjuk
15. 2006. Gorodec Jekaterina Korbut
16. 2007. Moskva Tatjana Kosinceva
17. 2008. Moskva Nadežda Kosinceva
18. 2009. Moskva Alisa Galijamova
19. 2010. Moskva Alisa Galijamova
20. 2011. Moskva Valentina Gunjina
21. 2012. Moskva Natalija Pogonjina
22. 2013. Njižni Novgorod Valentina Gunjina
23. 2014. Kazanj Valentina Gunjina
24. 2015. Čita Aleksandra Gorjačkina
25. 2016. Novosibirsk Aleksandra Kostenjuk
26. 2017. Sankt Peterburg Aleksandra Gorjačkina
27. 2018. Satka Natalija Pogonjina

Reference[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Prvenstvo_Rusije_u_šahu&oldid=3541479"