Iftitahi tekbir

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Iftitah tekbir ili Prvi (početni) tekbir se naziva još i et-tahrime, što znači zabrana, a nazvan je tako zbog toga što se njime ulazi u neprikosnovenost namaza, kada klanjaču mnoge dozvoljene stvari postaju zabranjene, kao što su jelo, piće, govor i sl. Prvi tekbir glasi ”Allahu ekber” (Allah je najveći). Poslanik (a.s.) je rekao: Ključ namaza je abdest, njegova zabrana je tekbir, a njegovo oslobađanje je selam.[1]

Nema počinjanja namaza bez tekbira ili nečeg što ga može zamijeniti kao što su riječi Allahu edžellu ili Allahu 'azamu i sl. Izgovaranje sintagme ”Allahu ekber” je vadžib, jer se ona prenosi od Poslanika (a.s.). Ko počne namaz nečim drugim, njoj sličnim izrazima, izvršio je farz, ali je učinio mekruh tahrimi zbog izostavljanja vadžiba.

Ako bi onaj koji klanja za imamom počeo namaz s imamom i izgovorio tekbir istovremeno s njim, ali ga završio prije, njegov početak namaza ne bi bio ispravan, jer je tekbir, koji je farz završio prije imama.[2]

Ispravnost tekbira uslovljava se time da bude izgovoren za vrijeme stajanja (kijama). Ako bi klanjač pristupao namazu u trenutku kada imam bude na ruku'u, a on (klanjač) izgovorio ”Allahu” na kijamu (u stojećem položaju), a ”ekber” završio na ruku'u, njegovo pristupanje u namaz ne bi bilo ispravno.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ahmed, Ebu Davud i Et-Tirmizi od Alije (r.a.), a on ga pripisuje Poslaniku (a.s.)
  2. ^ Šerhul-mun'je, 260
  3. ^ Šerhul-mun'je, 260