Psihijatrijska bolnica Rab

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Psihijatrijska bolnica Rab
Država Hrvatska
Županija: Goransko-primorska
Osnovana: 1955.
Adresa: Kampor 224, p. p. 110
51280 Rab,
Telefon: +385/776344 , fax +385/ 772-538
Sajt: http://www.bolnicarab.hr
E-mail: tajnistvo@bolnicarab. hr

Psihijatrijska bolnica Rab je bolnica na ostrvu Rabu.

Historija[uredi | uredi izvor]

Smještena je u naselju Kampor oko 5 km udaljenom od Grada Raba. Zauzima prostor od 124.000 m2 te oko dva hektara poljoprivrednog zemljišta namijenjenog bolničkoj ekonomiji. U vrijeme Drugog svjetskog rata, tačnije 1942/43 godine, Talijani su na području Kamporske drage udaljene oko 1 km od današnje bolnice osnovali logor u kojem je boravilo oko 5000 logoraša, uglavnom Hrvata i Slovenaca. Za vojne potrebe izgrađeno je 10 jednospratnica i dvije prizemne zgrade, no rat je ubrzo okončan i nije se uspjelo dovršiti započeto. Zgrade, koje je zub vremena počeo pomalo nagrizati, bile su mjesto za igru okolne djece, sve do 1949. god. kada je jednu od zgrada adaptirala poljoprivredna zadruga za svoje potrebe. U toj je zgradi (danas upravnoj zgradi) bio zadružni dom, trgovina i ugostiteljski objekt, a mještani su rado dolazili u prostore adaptirane za ples i muziku, u "Zastiju".

Šuma pinija, izvanredne klimatske osobitosti blage mediteranske klime, stabilni, čvrsti kameni objekti godinama su stajali neiskorišteni. Inicijativom i saradnjom tadašnjeg predsjednika Općinske skupštine Raba, Zvonka Guščića i prof. dr. Desider Juliusa, direktora Duševne bolnice Vrapče, stvoren je plan o adaptaciji zgrada za duševnu bolnicu što je u početku izazvalo podijeljene stavove i razmišljanja, ali i otpore otočana. Posebno se ukazivalo na nedostatak vodovoda, otpore prema duševnim bolesnicima uopće i slično. Prvi bolesnici su u pratnji bolničara došli još 1. juna 1955. godine parobrodom iz Rijeke. Bilo je to 18 bolesnika iz Popovače te 21 bolesnik iz Vrapča. Slijedio je dugi put tada neasfaltiranom cestom do Kampora kamionom koji je bio jedino prevozno sredstvo. U prvo vrijeme su u Bolnici za bolesnike brinuli glavni bolničar te tri bolničara za radnu terapiju. Hrana i ostale potrepštine dopremane su zapregom, a voda u velikim spremnicima sa obližnjeg izvora Valange Rješenje Izvršnog vijeća sabora NR Hrvatske od 1. septembra 1955. označilo je i formalni početak rada bolnice. Kao osnovni zadaci djelatnosti bolnice naznačeni su: liječenje i njega duševnih bolesnika po principima savremene medicinske nauke, profilaktičko-zdravstveni, prosvjetni i psihoterapijski rad u smislu duševne higijene, savjetovanja i nadzor otpuštenih bolesnika, kao i vođenje zdravstvene statistike duševnih bolesti. Kao sporedne djelatnosti navedeno je vođenje ekonomije te zanatskih radionica. Prva namjenski adaptirana zgrada predana je na korištenje 1. septembra 1955. godine i bila je namijenjena muškim bolesnicima. Paviljon je sadržavao 90 kreveta. Šest mjeseci kasnije, radi priliva sve većeg broja bolesnika, adaptiran je i drugi paviljon, namijenjen bolesnicama, prijemnim kancelarijama, prijemnoj ambulanti, laboratoriju i apoteci bolnice. U septembru 1956. dr. Petar Draganov preuzima dužnost direktora bolnice te nastavlja započetu izgradnju sve do oktobra 1962. kada preuzima mjesto direktora Duševne bolnice u Popovači. Drugi direktor dr. Erich Weiss na svoju dužnost stupa 1. juna 1963. te u skladu s entuzijazmom prethodnika nastavlja započet rad. Broj zaposlenih u Bolnici raste, radnici se upućuju na doškolovanje, međutim postoji deficit visokoobrazovanog kadra, u prvom redu liječnika psihijatara. Drugi direktor dr. Erich Weiss na svoju dužnost stupa 1. juna 1963. te u skladu s entuzijazmom prethodnika nastavlja započet rad. Broj zaposlenih u Bolnici raste, radnici se upućuju na doškolovanje, međutim postoji deficit visokoobrazovanog kadra, u prvom redu liječnika psihijatara. Nakon iznenadne smrti dr. Weissa u decembru 1965. Savjet bolnice stupa u kontakt s Općom bolnicom Braće dr. Sobol u Rijeci i traži pomoć u liječničkom kadru. U bolnicu pristižu dr. Juraj Sepčić i doc. dr. Ipoly Haazskoji ujedno i vrši dužnost v. d. direktora. U tom periodu značajno je unaprijeđen stručni rad, u toku je adaptacija svih paviljona, a kapacitet bolnice od 60 porastao je na 340 kreveta (196 za muške i 144 za ženske bolesnike). Na inicijativu prof. psihologije Vere Bahun utemeljen je kvalitetan i organiziran rad s ovisnicima o alkoholu, a 1967. godine formira se i odjel za liječenje bolesti ovisnosti s kapacitetom od 70 kreveta. U to vrijeme utemeljeni su i počeci forenzičke psihijatrije, a u proces liječenja uvodi se terapijska zajednica kao obligatan način liječenja ovisnika, ali i ostalih duševnih bolesnika. Kapacitet bolnice povećava se na 500 kreveta. Od 1977. do 1979. godine dužnost direktora Bolnice obavlja dr. Željko Marinić. Izrađen je moderan srednjoročni plan razvoja bolnice koji je dostavljen svim društvenim subjektima. Međutim, dr. Marinić Željko iz Bolnice Rab ubrzo odlazi na mjesto direktora Psihijatrijske bolnice Jankomir, a na direktorsko mjesto dolazi dr. Miljenko Jurić. Zbog permanentno prisutnog problema nedostatka liječničkog kadra i stalno prisutne fluktuacije, primaju se novi liječnici kojima se omogućuju specijalizacije i poslijediplomski studiji. Od 1988. do 1991. funkciju direktora Bolnice obavlja dr. Slobodan Elezović, a nakon njega dr. Slavko Dujmić. Godine Domovinskog rata bile su vrlo teške i za Psihijatrijsku bolnicu Rab. Dolazak 90 teških duševnih bolesnika iz razrušenog Zemunika, 50-tak nepokretnih starih i nemoćnih iz Doma umirovljenika Gospić, smještaj četrdesetak najtežih i socijalno ugroženih bolesnika iz Lopače, pomorska blokada, mobilizacija dijela radnika na ratište i kontinuirano skromne materijalne mogućnosti Bolnice značajno su otežavale rad u prepunoj Bolnici. Deficit srednjeg medicinskog kadra rezultirao je polovičnim rješenjima te zapošljavanjem i edukacijom pomoćnog osoblja što je dovelo u pitanje kvalitetu usluge. Smještajni kapaciteti bili su slabo održavani, a investicijskih ulaganja gotovo da nije bilo. Ukupnim brojem hospitaliziranih dominirao je sve veći broj teških bolesnika s vrlo složenom socijalnom situacijom. Mnogi su, na žalost zbog nebrige ili pak gubitka najbližih, zauvijek pokopani na skromnom bolničkom groblju. U teškim godinama radnicima Bolnice i bolesnicima veliku podršku pružili su brojni gosti otoka Raba, prijatelji i donatori iz Republike San Marino, Königsbrunna i drugih gradova Njemačke i Austrije te razna udruženja i fondacije. Od 1997. godine Bolnica je uknjižena u vlasništvo PGŽ, čime županija postaje formalno-pravni osnivač i vlasnik. Osiguravaju se minimalna sredstva za najhitnije sanacije i nabave koje nisu bile dostatne za zaštitu objekata i opreme od daljnjeg propadanja. Strateški planovi razvoja bili su u sjeni ogromne većine dugoležećih hroničnih bolesnika s lošom socijalnom situacijom i nemogućnošću povratka u matičnu sredinu. Bolnica je zaostajala za većinom istovrsnih ustanova u zemlji u broju stručnog kadra, opremi, uslovima smještaja i boravka, broju primljenih bolesnika te vrsti i kvaliteti terapijske ponude. Bila je to bolnica čiji je opstanak s postojećom kadrovskom strukturom, ali i pratećom infrastrukturom, bio upitan. Nespremnost, nemogućnost ili pak neučinkovitost promjena osiguravali su prostor za različite interese i rješenja izvan same ustanove. Derutnost i neodržavanost kapaciteta iz tog vremena bili su zastrašujući. Godine 2001. bolnicu je posjetio premijer županije primorsko-goranske gosp. Zlatko Komadina, a zatim i dopremijer g. Luka Denona i g. Zoran Dragičević. Od 2001. godine direktor je prim. mr. sc Vesna Šendula-Jengić. Dogovoren je strateški program obnavljanja objekata i opreme, kao i program reorganizacije i restrukturiranja ustanove u cjelini. Unatoč velikim dodatnim naporima većine zaposlenih, promjene su dočekane sa zadovoljstvom. Bilo je i otpora pojedinaca kojima je ranija organizacija iz osobnih razloga više odgovarala. Razvoj ustanove pratila je permanentno restriktivna politika zapošljavanja i financiranja u zdravstvu.

2001. godine započeta je opsežna obnova dotrajalih zgrada i opreme. Promijenjen je krov na jednom paviljonu, a ostali su krovovi sanirani, kao i stolarija na otvorima većine bolesničkih odjela te pratećih službi. Balkoni na zgradama prijetili su urušavanjem, a balkonske su ograde bile dotrajale. Slijedila je stupnjevita rekonstrukcija sanitarnih čvorova, balkona na zgradama, preostalih krovova i krovnih vijenaca kao i zanavljanje ostale opreme u medicinskim i pratećim službama.

Započeta je i temeljita rekonstrukcija energetskog sistema čije karakteristike sada omogućavaju buduće korištenje ekonomski i ekološki prihvatljivijih energenata. Kotlovnica je automatizirana te je moguće elektronsko podešavanje s obzirom na vremenske prilike i potrebe pojedinih odjela. Postojeći sistem grijanja bio je neučinkovit, energija se gubila zbog dotrajale kotlovnice čija reparatura više nije bila moguća. Sistem cijevi koji je vodio grijanu vodu do bolesničkih odjela bio je slabo izoliran i propuštao na mnogim mjestima. Postojeći sistem informatičke opreme u računovodstvu nije bio dostatan za osnovno knjigovodstveno poslovanje. Prostorije računovodstva bile su mračne i zapuštene, a nisu zaostajali ni ostali radni prostori. Tako je izrađen i proveden plan informatizacije bolničkih odjela i računovodstva. Odjeli su optičkim kabelom povezani s računovodstvenom službom, a uređena je i nova računovodstvena arhiva. Radove na obnavljanu računovodstva izvršili su radnici tehničke službe bolnice. Nabavljeni su novi savremeni dijagnostički aparati (EEG, EKG, defibrilator). Djelomično je obnovljena bolnička praona. Za potrebe kuhinje i praone nabavljen je spremnik plina kao i novi plinovod. U kuhinji su kupljeni novi uređaji za čuvanje i pripremu hrane, a tokom posljednje dvije godine se unatoč relativno zastarjeloj opremi stupnjevito uvodi sistem HAACP kriteriji. Sanirana je fasada i stolarija upravne zgrade te su obnovljeni prilazni putovi u krugu bolnice. Uređena je i opremljena sala za sastanke te stručna biblioteka, a svi saloni za bolesnike po odjelima su klimatizirani, kao i dvije intenzivne sobe na Odjelu psihogerijatrije te centralna kuhinja i upravna zgrada. Na većini odjela promijenjena je građevinska stolarija, sanirani su sanitarni čvorovi, u pojedine sobe ugrađeni su tuš i WC, nabavljeni novi kreveti i noćni ormarići, renovirane podne obloge, uređen je prostor dnevne bolnice, videoteke i fitnesa kao i centralna bolesnička garderoba. U prostoru bolnice se još uvijek nalaze zaostale ruševine iz drugog svjetskog rata, dvije ruševne, nedovršene zgrade kao svjedočanstvo prošlog vremena. U jednoj od zgrada godinama su bili improvizirani prostori za radnu i okupacionu terapiju. Dovršena je zgrada za radno-okupacionu terapiju i ostale dnevne sadržaje (kantina, prostorije za rekreativnu, radno-okupacionu terapiju i grupnu psihoterapiju). Kupljena su dva nova vozila, a dva stara opremljena i popravljena. Proširuje se bolničko parkiralište i uređuje bolnički park Osnivač i vlasnik su pokazali visok senzibilitet za napore radnika i dali objektivnu podršku radu i razvoju ustanove u periodu 2001. do 2005. godine. Preko dvije trećine zdravstvenih radnika uključeno je u različite edukacije i doškolovanje osigurano uglavnom sredstvima Ustanove. Primljen je veći broj mladih stručnjaka raznih profila. Uz racionalizaciju samog poslovanja već u narednoj godini su uz velika ulaganja, kako županijskih tako i vlastitih, iako skromnih, sredstava, poboljšanja bila vidljiva. Psihijatrijska bolnica Rab je, unatoč kritičnoj 2002. godini, za zdravstvo bila jedna od malobrojnih zdravstvenih ustanova koje su pozitivno poslovale. Deseterostruko je smanjena kamata dobavljačima, a sve zaostale obveze prema radnicima su podmirene. Ponuđeni su kvalitetniji i sveobuhvatniji programi liječenja. Bolnica je postala propulzivnija. Broj prijema je udvostručen, a boravak bolesnika maksimalno skraćen. tokom protekle četiri godine preko 200 hroničnih bolesnika smješteno je u vaninstitucionalne oblike smještaja, u prvom redu udomiteljske porodice ili druge oblike brige. Organizirani su brojni stručni skupovi, simpoziji. Odlazak radnika na kongrese i seminare s aktivnim učešćem prepoznat je u široj stručnoj javnosti. Već je 2002. godine, u organizaciji medicinskog fakulteta Univerziteta u Rijeci, pet sestara upućeno u višu školu za medicinske sestre na školovanje uz rad. U bolnici djeluju Hrvatski Institut za istraživanje mozga, Medicinskog fakulteta Univerziteta u Zagrebu, podružnica Udruženja na Alzheimer PGŽ, Udruženje za rehabilitaciju i resocijalizaciju osoba sa duševnim smetnjama i drugi. Utemeljena su tri sindikata radnika te ogranak hrvatskog udruženja medicinskih sestara.

Danas se Psihijatrijska bolnica Rab sastoji od 7 odjela, raspolaže s 476 kreveta, zapošljava 230 radnka, od čega je veći broj zdravstvenih radnika. Kadrovska struktura je brojčano gotovo optimalna s obzirom na standarde za specijalne bolnice. Bolnica može još primiti petnaestak radnika što je neznatno u odnosu na trajni manjak prvenstveno stručnog kadra. Posljednjih godina uložena su značajna sredstva i rad u obnovu i unapređenje Bolnice, a u cilju poboljšanja standarda bolesnika te boljih uslova rada zaposlenih. Svi odjeli su dobili novu opremu u ambulantama i liječničkim sobama.

Proteklih nekoliko godina bolnicu su posjetili brojni ugledni javni i društveni radnici, naučnici, donatori i gosti. Svi su izrazili podršku njenom razvoju i postignutim rezultatima. Odnos povjerenja i zajednički napori da se rad i okružje u bolnici podignu na višu razinu, a u interesu zaštite i unaprjeđenja zdravlja osoba s duševnim smetnjama, kratkotrajno je narušen individualnim otporima i reakcijama.


Odjeljenja[uredi | uredi izvor]

  • Odjel za prijem i akutnu brigu

Odjel za prijem i akutnu brigu može prihvatiti bolesnike oba spola. Kapacitet odjela je 48 kreveta. Pored navedenih liječnika i glavne sestre odjela zaposleno je 12 medicinskih sestara/tehničara. Prijemi se obavljaju praktički svakodnevno i to: grupni, kao nastavak liječenja nakon akutnog zbrinjavanja s osiguranim prijevozom iz KBC Rijeka - Klinike za psihijatriju i KBC Split - Klinike za psihijatriju; individualni prijemi po dogovoru, kao i hitni prijemi.

Prijem bolesnika započinje s opservacijom, psihijatrijskom procjenom u prvom danu i kompletnom dijagnostičkom obradom u prvom tjednu hospitalizacije. Ukoliko se ocijeni potrebnim, koristi se i teledijagnostika, prvenstveno u saradnji s KBC-Rebro. tokom integrativnog pristupa započinje usmjeravanje i uključivanje bolesnika u terapijske aktivnosti (psihoterapijska grupa, socio-terapijska grupa, radno-okupaciona terapija, rekreativna i druge terapije). U toku terapijskog tretmana bolesnika se upućuje na jedan od rehabilitacijskih odjela u cilju daljnjeg liječenja i rehabilitacije. Već u samom početku liječenja vrši se i psihosocijalna procjena koja se odnosi na mogućnost socijalnog prihvata bolesnika po otpustu. Odjel za prijem i akutnu brigu ima deset akutnih kreveta (što se u praksi pokazalo nedostatnim) koji služe za hospitalizaciju akutno psihotičnih bolesnika, bolesnika u postupku detoksikacije od opojnih tvari, bolesnika kompromitiranih drugim komorbiditetnim faktorima koji neposredno ugrožavaju zdravlje i život bolesnika. Rad u akutnom dijelu odjela fokusiran je prvenstveno na redukciju rizika od samopovređivanja ili povređivanja drugih ljudi, te na redukciju akutne psihopatologije.

  • Odjel za psihičke poremećaje starije životne dobi

Iako se u Psihijatrijskoj bolnici Rab liječe bolesnici starije životne dobi, zbog specifičnosti potreba i specijalizacije kadra, 2002. godine ustrojen je Odjel za psihičke poremećaje starije životne dobi kapaciteta 43 kreveta. Na odjelu su, u zasebnim sobama, smješteni bolesnici starije životne dobi - iznad 65 godina. U sklopu odjela su i dvije sobe intenzivne njege. Pored navedenih liječnika i glavne odjelne sestre, zaposleno je devet medicinskih sestara, jedan tehničar, jedan bolničar, dva viša fizioterapeuta, te četiri njegovateljice. Pokretni bolesnici uključeni su u rehabilitacijske programe izvan odjela. Kriterij za prijem bolesnika je, osim dobi, postojanje organskih psihičkih poremećaja, uključujući demencije, amnestičke i druge kognitivne poremećaje, demencije kod alkoholičara, te sve psihičke poremećaje kod kojih bolesnik odbija komunikaciju sa specifičnom primarnom zdravstvenom zaštitom u domu za starije i nemoćne osobe, a koje nije moguće riješiti u okviru iste. Program rada zasniva se na ranoj diferencijalnoj dijagnostici i otkrivanju dementnih stanja kod oba spola, te na zbrinjavanju i liječenju bolesnika koji su od duševne bolesti oboljeli u seniumu, uključujući i mlađe koji su oboljeli od Alzheimerove bolesti. Farmakoterapijsko liječenje se provodi upotrebom novih generacija psihofarmaka koji su određeni specifičnošću neurotransmiterskih odnosa koji proizlaze iz patoanatomskih promjena SŽS-a. Nakon kupiranja akutne simptomatologije (agitacija, agresija, delirantna stanja), pristupa se monitoringu i procjeni preostalih kognitivnih i socijalnih vještina bolesnika, te ga se uključuje u polivalentne terapijske programe (muzikoterapiju, art-terapiju i druge terapije), a radi očuvanja i povećanja razine kvalitete života bolesnika, postizanja optimalne razine funkcioniranja kao i pripreme za život u zajednici. Paralelno s tretmanom bolesnika, radi se i sistemska edukacija članova porodica s ciljem upoznavanja s uzrocima i posljedicama bolesti kao i važnosti ranog uočavanja simptoma bolesti radi prevencije budućih hospitalizacija. Kriterij za otpust bolesnika je kupiranje akutnih psihotičnih dekompenzacija i poboljšanje psihičkog stanja do te mjere da mogu nastaviti funkcionirati u svom socijalnom miljeu (porodica, domovi i sl.).

  • Odjel za sudsku psihijatriju

Odjel za sudsku psihijatriju prima osobe s duševnim smetnjama koje su tokom sudskog procesa u kaznenom ili prekršajnom postupku proglašene neubrojivima, te im je rješenjem resornog Ministarstva određen psihijatrijski tretman. Najčešće dijagnoze su endogene duševne bolesti kao što su shizofrenija i sl., organski uslovljeni poremećaji, različiti poremećaji ličnosti s psihotičnim dekompenzacijama, itd. Manji broj bolesnika zaprima se na opservaciju u samom postupku vještačenja, u okviru kaznenog ili prekršajnog postupka.

Odjel raspolaže s 55 kreveta. Pored liječnika i glavnog tehničara odjela zaposlena je jedna medicinska sestra, te jedanaest medicinskih tehničara uz saradnju tima psihologa, socijalnih radnika, ergoterapeuta, fizioterapeuta i dr. Program psihijatrijskog tretmana koji se provodi na odjelu, pored kliničkog cilja (redukcija psihopatoloških simptoma, redukcija psihičke patnje, moguća uspostava psihičkog zdravlja), ima za cilj i modifikaciju ponašanja osoba na psihijatrijskom tretmanu (redukcija bihevioralnih ekscesa i razvoj socijalno prihvatljivih oblika ponašanja), kao i zakonom određeni cilj smanjenja rizika od nasilnog ili drugog rizičnog ponašanja. Program započinje cjelovitom dijagnostičkom obradom (psihološkom, laboratorijskom, EEG, EKG, internističkom, socijalnim izvidom itd.). Bolesnici su uključeni u individualan i grupni psihoterapijski rad, socioterapiju te radno-okupacionu terapiju. Model rada se temelji na procesnom modelu humanog ponašanja koji uvažava bolesnikovu kognitivnu umiješanost u sadašnjost kroz pet stepena programa. Terapijska zajednica predstavlja u naravi izvor za opservaciju osoba na psihijatriskom tretmanu i služi kao primarni procesni trakt za opservaciju i razvoj relevantnih obrazaca ponašanja. Iako odjel funkcionira prema tipu terapijske zajednice, pristup bolesniku te planiranje i provođenje tretmana je individualno i odvija se prema prethodno utvrđenim rezidualnim kognitivnim i bihevioralnim osobitostima pojedinog bolesnika na tretmanu.

  • Odjel za ovisnost, anksiozne poremećaje i granična stanja

Odjel za bolesti ovisnosti i granična stanja opremljen je za primanje, dijagnosticiranje i liječenje bolesnika sa sljedećim dijagnozama: ovisnost o alkoholu, alkoholne psihoze i druge psihičke komplikacije alkoholizma, politoksikomanije, poremećaji osobnosti, PTSP raznih etiologija kao i poremećaji prilagodbe, somatoformni poremećaji i granična stanja. Navedeni psihopatološki entiteti tretiraju se kao međuzavisna stanja. U svijetu je ovaj model rada poznat kao Dual Diagnosis Treatment. Odjel raspolaže sa 70 kreveta, a većina soba ima vlastiti sanitarni čvor. Pored navedenih liječnika i glavne sestre odjela zaposleno je šest medicinskih sestara i dva tehničara. Prijemi se najčešće vrše direktno na odjelu, a u iznimnim situacijama kada se radi o psihičkoj krizi ili pak postupku detoksikacije u okviru kojeg bolesnik predstavlja direktnu opasnost po sebe i okolinu, predviđa se prethodno zadržavanje na akutnom odjelu u trajanju od jedan do dva dana. Po zaprimanju bolesnici prolaze programe liječenja koji uključuju: psiho-farmako-terapijsku obradu; psiho-socio-dinamske programe organizirane u malim grupama (8-15 bolesnika); individualni rad s bolesnicima; socijalno-psihijatrijski suport koji uključuje komunikaciju s porodicom, radnim organizacijama i nadležnim centrima za socijalnu zaštitu. Tokom liječenja na raspolaganju je konzilijarna usluga interniste, stomatologa i drugih specijalnosti. Po završenom tretmanu otpušteni bolesnici mogu nastaviti liječenje u zajednici.

Službe[uredi | uredi izvor]

  • Služba za opću psihijatriju

a) Odsjek za biologijsku psihijatriju
b) Odsjek za refrakterne funkcionalne psihoze

Odjel sveobuhvatne psihijatrije namijenjen je za sveobuhvatno produženo liječenje zatvorenog tipa osoba s rezistentnim psihotičnim poremećajima (shizofreni, shizoafektivni, afektivni, organski), te odraslih mentalno retardiranih osoba s privremenim psihotičnim i bihevioralnim poremećajima. Liječe se bolesnici oba spola. Odjel raspolaže sa 113 kreveta. Pored navedenih zaposlenih liječnika i glavne sestre odjela zaposleno je šest sestara i devet tehničara, četiri bolničara, jedan fizioterapeut i pet njegovatelja. Kriterij za prijem bolesnika je psihopatologija navedenih dijagnostičkih kriterija. Bolesnici su po prijemu u pravilu bez uvida ili limitiranog uvida u bolest, negativističkog stava prema liječenju, te značajno oštećenih sposobnosti za uobičajeno dnevno funkcioniranje. Ne ispunjavaju kriterije za hospitalizaciju na otvorenim odjelima, njihovo je ponašanje van mogućnosti kontrole, te ne mogu funkcionirati van bolnice bez značajne socijalno-rehabilitacijske podrške. Program liječenja sastoji se od psihofarmakološke i druge biološke terapije, tehnika savjetovanja, suportivne i sugestivne terapije, grupne psihoterapije, radno-okupaciono-rehabilitacijske terapije i porodične psihoedukacije. Ustroj odjela obavlja se po načelima terapijske zajednice. Po potrebi se koriste dijagnostički i kontrolni postupci (laboratorij, RTG, EEG, EKG, psiholog), te tretmani interniste, pneumofiziologa i stomatološka zaštita. Kriterij za otpust je uspostava djelomičnog ili potpunog uvida u bolest, motiviranost za liječenje, ponašanje prihvatljivo za širu zajednicu. Po otpustu, bolesniku se osigurava daljnji smještaj u odgovarajućoj ustanovi ili drugi odgovarajući oblici vanbolničke brige i njege. Posljednjih godina intenziviran je otpust bolesnika u krug svoje i/ili udomiteljske porodice.

  • Služba za rehabilitaciju i resocijalizaciju s dnevnom bolnicom

a) Odsjek za produženo liječenje
b) Odsjek za socijalnu psihijatriju
c) Odsjek za radno-okupacionu terapiju
d) Dnevna bolnica
e) Centar za psihosocijalni tretman

Odsjek za produženo liječenje i brigu je odjel otvorenog tipa namijenjen produženom liječenju osoba s duševnim smetnjama koji boluju od: shizofrenije, shizotipnog i sumanutog poremećaja osobnosti, afektivnih poremećaja, poremećaja osobnosti i ponašanja uzrokovanih oštećenjem ili disfunkcijom mozga i fizičkom bolešću. Odjel raspolaže sa 106 kreveta, a najčešće zaprima bolesnike s prijemno-akutnog odjela.

Pored navedenih liječnika i glavne sestre odjela zaposleno je jedanaest sestara uz saradnju tima terapeuta na nivou cijele Bolnice. Kriterij za prijem bolesnika je psihopatologija unutar navedenih dijagnostičkih kriterija. Bolesnici ne smiju biti aktuelno opasni za sebe i okolinu, njihovo ponašanje nije prihvatljivo za porodicu i širu zajednicu, no tolerantno je u kontroliranim uslovima unutar odjela. Bolesnici prolaze program liječenja koji obuhvata psihofarmakoterapiju, individualnu i grupnu psihoterapiju, socio-okupacionu terapiju (biblioterapija, likovna terapija, radno-okupaciona terapija i terapijska zajednica), rekreativnu i po potrebi fizikalnu terapiju. Redovno se obavlja dijagnostička obrada i evaluacija (psihološka, laboratorijske pretrage, RTG, EKG, EEG) kao i konzilijarni specijalistički tretman internista i pneumofiziologa te tretman stomatologa. Kriterij za otpust je zadovoljavajuće okupiranje psihopatoloških sadržaja, ponašanje u okvirima prihvatljivim zajednici i porodici, osigurani odgovarajući uslovi vanhospitalne njege, ili pak osiguran smještaj u odgovarajuću ustanovu. Liječenje se nastavlja u specijalističko-ambulantnom, ili parcijalno hospitalnom tretmanu.

Dnevna bolnica nudi alternativu 24-satnoj hospitalizaciji. Strukturirani program dnevne bolnice pruža dijagnostiku, liječenje i rehabilitaciju osobama oba spola, mlađe i starije životne dobi, raznih dijagnostičkih grupa mentalnih poremećaja, uz zadržavanje bolesnika u porodičnoj i socijalnoj sredini. Izuzeti su bolesnici čiji postupci mogu neposredno dovesti do suicida, homicida, ozbiljnog acting-outa, bolesnici koji koriste psihoaktivne supstance, te bolesnici s težom tjelesnom bolešću koja onemogućuje učestvovanje u programu. Tretman predstavlja istovremeno integrativni, ali i individualno orijentirani pristup prema procjeni kognitivnih, voljnih i bihevioralnih osobitosti pojedinca te obuhvata boravak oboljelog u tretmanu od 8 do 16 sati, a vikendom i blagdanom bolesnik ostaje kod kuće. Bitno je da kod bolesnika postoji motiviranost za liječenje, a porodica treba biti suportivna i spremna na saradnju. Ukoliko se radi o samcu, tada se posebno inziastira na treningu socijalnih vještina, komunikaciji uz uključenje u različite sisteme socijalne podrške po otpustu. Dnevna bolnica značajna je za bolesnika i njegovu porodicu. Boravkom u dnevnoj bolnici pospješuje se socijalizacija što znači sticanje vještina, znanja, motiva i stavova potrebnih za izvršenje sadašnjih i budućih uloga u društvu. Bolesnik se uči ponašanju koje je prihvatljivo za društvo kojem pripada. Više pažnje se poklanja adaptaciji bolesnika na okolinu, te mijenjanju stavova koji dovode do konflikta s okolinom, čime se utiče na promjenu odnosa sredine prema njemu. Bolesnike se potiče na inicijativu, spontanost i intenzivniju komunikaciju. Oni uče prihvatiti svoju bolest, prepoznati rane znakove bolesti i na vrijeme potražiti pomoć.

  • Služba za opće, pravne i kadrovske poslove
  • Služba za ekonomsko – financijske poslove
  • Služba za tehničko – servisne poslove
  • Služba prehrane

Udruženja[uredi | uredi izvor]

  • Hrvatsko udruženje za Alzheimerovu bolest

Hrvatsko udruženje za Alzheimerovu bolest (hrv. Hrvatska udruga za Alzheimerovu bolest) podružnica Primorsko – goranske županije sa sjedištem u Rabu, Psihijatrijska bolnica Rab, osnovana je 2002. godine na inicijativu porodica osoba oboljelih od Alzheimerove bolesti. Cilj rada i djelovanja udruženja je pružiti pomoć porodicama oboljelih, provoditi program socijalno-zdravstvene edukacije članova porodica i zbrinjavatelja (patronažne sestre, liječnici primarne zdravstvene zaštite, socijalni radnici, psiholozi itd.). Kao hvale vrijedan dio rada i djelovanja udruženja je organizacija Psihogerijatrijskog simpozija koji se, već tradicionalno, održava na Rabu. Na simpoziju domaći i inozemni stručnjaci s područja zaštite mentalnog zdravlja s različitih razina i specijalnosti, razmjenjuju najnovije spoznaje medicinske i drugih struka aplikabilne u području psihogerijatrije. Osim toga, udruženje provodi posebno prilagođen program fizikalne terapije za bolesnike starije životne dobi. Značajan dio programa također predstavlja i rana dijagnostika osoba oboljelih od Alzheimerove bolesti, kao i terapijski rad vezan uz očuvanje funkcionalnosti njihovih rezidualnih sposobnosti, znanja i vještina koje su im potrebne u svakodnevnom životu.

  • Udruženje za rehabilitaciju i resocijalizaciju osoba s duševnim smetnjama pri Psihijatrijskoj bolnici Rab

Udruženje za rehabilitaciju i resocijalizaciju osoba s duševnim smetnjama (hrv. Udruga za rehabilitaciju i resocijalizaciju osoba s duševnim smetnjama) pri Psihijatrijskoj bolnici Rab djeluje od 2001. godine. Svi njeni članovi su volonteri. Pristup Udruženju je slobodan svim zaposlenima u ustanovi i građanima koji svojim radom na bilo koji način mogu pridonijeti rehabilitaciji i resocijalizaciji osoba s duševnim smetnjama. Počeci rada Udruženja s krilaticom «Vratimo im osmijeh» bili su u prvom redu usmjereni na destigmatizaciju, deinstitucionalizaciju i vraćanje digniteta osobama s duševnim smetnjama, kako bi s društvenih margina mogli postati aktivni učesnici društvenih zbivanja.

Udruženje, uz stručnu ocjenu psihičkog stanja i proučavanje socijalnog položaja osoba s duševnim smetnjama uopće, organizira uključivanje bolesnika u radnu terapiju putem terapeutskih radionica (muzičke, literarne, likovne, informatičke, novinarske, radionice za izradu ručnog rada i dr.), te osigurava sredstva za razonodu bolesnika, organizira kulturno-zabavne programe s osobama na liječenju putem izložbi, predavanja, zabavnih događanja i slično. Tako se radovi bolesnika, nekoliko puta godišnje, objavljuju u listu «Odjeci» koji uređuju članovi Udruženja. Materijalna sredstva potrebna za postizanje ciljeva Udruženja stječu se prikupljanjem dobrovoljnih priloga svih vrsta i prodajom radova nastalih u radionicama. Ponuđeni su programi saradnje sa lokalnom zajednicom.

Odsjeci[uredi | uredi izvor]

  • Odsjek za medicinsku ( LAB, RTG, EEG, EKG) dijagnostiku i SKZZ
  • Odsjek za stručni i istraživački rad

Jedinice[uredi | uredi izvor]