Puhački instrument

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Erke

Puhački ili duhački instrumenti su instrumenti na kojima se ton proizvodi puhanjem. Broj puhača u orkestru ovisi o veličini i vrsti orkestra kao i od potrebe kompozicije, tj. kompozitora koji stvara djelo. U simfonijskom orkestru iza gudača nalaze se svirači drvenih puhačkih instrumanata i rogova, a u posljednjem retku nalaze se svirači limenih puhačkih instrumenata[1].

Podjela puhačkih instrumenata[uredi | uredi izvor]

Ovisno od materijala od kojih su proizvodeni, puhački instrumenti se dijele na dvije osnovne grupe, na:

1. Drvene duhače, u koje spadaju:
  • Sve vrste flauta. Na njima se ton proizvodi puhanjem u mali kružni ulazni otvor.
  • Sve vrste oboa. Na njima se ton proizvodi puhanjem u dvostruki trščani jezičak.
  • Engleski rog, na kojem se ton proizvodi također puhanjem u dvostruki trščani jezičak.
  • Sve vrste klarineta. Na njima se ton proizvodi puhanjem u kljunasti usnik sa jednostrukim trščanim jezičkom.
  • Sve vrste saksofona. Na njima se ton proizvodi puhanjem u kljunasti usnik sa jednostrukim trščanim jezičkom.
  • Sve vrste fagota. Na njima se ton proizvodi puhanjem u dvostruki trščani jezičak.
2. Limene duhače, na kojima se ton proizvodi puhanjem u metalni čašičasti usnik. Tu spadaju:

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]