Quetzalcoatl

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Quetzalcoatl u ljudskom obliku

Quetzalcoatl (pernata zmija) na jeziku astečkog naroda Nahuatl naziv je za pernato zmijoliko božanstvo antičke srednjoameričke kulture. Prema srednjoameričkom mitu, Quetzalcoatl je također i mitski heroj od kojeg potiču gotovo svi srednjoamerički narodi. U tim mitovima on je često opisivan kao božanski vođa Tolteka iz Tollana, koji su nakon protjerivanja iz Tollana putovali na jug ili istok u potrazi za novim gradovima i kraljevstvima. Mnoge različite mezoameričke kulture, kao što su npr. civilizacija Maja, K'iche, Pipil, Zapoteci, tvrde da su jedini pravi potomci Quetzalcoatla, a time i mitskih Tolteka.

Prošlost i porijeklo[uredi | uredi izvor]

Ime Quetzalcoatl doslovno znači quetzal zmija. Na jeziku Nahuatl riječ quetzalli znači "dugo zeleno pero", ali kasnije se odnosio i na pticu od koje potiče to perje: blistavog quetzala. Perje quetzala bila su rijetka i dragocjena roba u astečkoj kulturi. Tako je kombinacija quetzalli, "dragocjenog pera", i coatl, "zmije", često bila interpretirana kao oznaka za zmiju s perjem ptice quetzala. Lokalno značenje u drugim srednjoameričkim jezicima je jednako. Civilizacija Maya s Yucatana poznavala ga je kao Kukulk'an; K'iche-Maya iz Gvatemale kao Guk'umatz, a oba imena u prijevodu imaju značenje "pernata zmija".

Božanstvo Pernate Zmije bilo je važno u umjetnosti i religiji u većini zemalja Srednje Amerike gotovo 2000 godina, od predklasične ere sve do vremena španskih kolonizatora. Mnoge civilizacije su štovale Pernatu Zmiju, uključujući Olmeke, Mixteke, Tolteke, Asteke, a prihvatili su je od naroda iz Teotihuacana i Maje.

Kult zmije u Srednjoj Americi je vrlo star; postoje prikazi zmija s pticolikim karakteristikama još iz 12. vijeka prije nove ere. Zmija simbolizira zemlju i vegetaciju, ali u Teotihuacanu (oko 150. godine prije nove ere) daju joj i dragocjeno perje quetzala, kao što se može vidjeti u muralima grada. Najrazrađeniji prikaz dolazi iz starog Quetzalcoatlovog Hrama, izgrađenog oko 200. godine prije nove ere, na kojem se vidi čegrtuša s dugim zelenim perjem quetzala.

Teotihuacan je posvećen Tlaloku, vodenom bogu, istovremeno kada je i Quetzalcoatl, kao zmija, predstavljao plodnost zemlje, te je bio podređen Tlaloku. Kako se kult razvijao, tako je i božanstvo Quetzalcoatla postalo neovisno o Tlaloku.

S vremenom je Quetzalcoatl postao jedan od bogova i poprimio je njihova obilježja. Quetzalcoatl je često povezivan s Ehecatlom, bogom vjetra, i predstavljao je sile prirode, a također se povezivao i s jutarnjom zvijezdom danicom (Venerom). Quetzalcoatl je postao simbol kiše, božanske vode i vjetrova, a Tlalok je sibolizirao boga zemaljske vode, vode u jezerima, kavernama i rijekama te boga vegetacije. S vremenom, Quetzalcoatl se preobrazio u jednog od bogova stvoritelja (Ipalnemohuani).

Uticaj Teotihuacana nalazimo kod Maya, koji su ga prisvojili kao Kukulkána. Maye su ga štovali kao biće kroz koje se javljaju bogovi.

U Xochicalcou (700. - 900. g.), političke klase počele su tvrditi da one vladaju u ime Quetzalcoatla te je prezentacija boga postala više u obliku čovjeka. Uticali su na Tolteke te su toltečki vladari počeli za sebe upotrebljavati naziv Quetzalcoatl. Tolteci su tako predstavljali Quetzalcoatla kao čovjeka s božanskim atributima, a ti atributi bili su također povezani s njihovim vladarima.

Najpoznatiji takav vladar bio je Topiltzin Ce Acatl Quetzalcoatl. Ce Acatl znači "jedna cijev" i to je kalendarsko ime vladara (923. - 947.), o kojemu su legende postale gotovo nerazdvojne od božanskih značenja. Tolteci su povezivali Quetzalcoatla s vlastitim bogom, Tezcatlipocom, i stavljali ih u istovremenu poziciju neprijatelja i blizanaca. Legende o Ce Acaltu govore nam o tome da je on smatrao svoje lice ružnim, pa je pustio bradu da ga sakrije, a s vremenom je počeo nositi i bijelu masku. Ova legenda je iskrivljena pa su prikazi Quetzalcoaltla kao čovjeka s bijelom bradom postali učestali.

Nahue su pak legendu o Quetzalcoatlu pomiješali sa svojim legendama. Quetzalcoatl se smatrao začetnikom umjetnosti, pjesništva i svega znanja. Lik Ce Acatla postao je nerazdvojan od lika boga.

Obilježja[uredi | uredi izvor]

Tačna simbolika i obilježja Quetzalcoatla variraju između civilizacija i kroz hisotirju. Quetzalcoatl se često smatrao bogom jutarnje zvijezde, a njegov brat blizanac Xolotl bogom večernje zvijezde (Venere). Po jutarnjoj zvijezdi bio je poznat i pod imenom Tlahuizcalpantecuhtli, sa značenjem "gospodar zvijezde danice". Smatrao se izumiteljem knjiga i kalendara, davalac kukuruza ljudskoj vrsti, a ponekad je bio i simbol smrti i uskrsnuća. Quetzalcoatl je također bio i zaštitnik svećenika, a to ime su nosili i visoki svećenici civilizacije Asteka.

Većina srednjoameričkih vjerovanja uključuju cikluse svjetova. Obično je naše, trenutno vrijeme smatrano kao peti svijet, a prethodna četiri uništili su požari i poplave. Quetzalcoatl je navodno otišao u Mictlan, podzemni svijet, i tamo stvorio ljudsku vrstu petog svijeta od kostiju prethodnih rasa (sve to uz pomoć Cihuacoatle), davajući im svoju krv, iz rane na svom penisu, kako bi ispunio kosti životom.

Rođenje njega i njegovog blizanca Xolotla bilo je neuobičajeno; bilo je to djevičansko rođenje božice Coatlicue. S druge strane, Quetzalcoatl je bio sin Xochiquetzale i Mixcoatla.

Prema jednoj astečkoj priči, Quetzalcoatla je zavela Tezcatlipoca tako što ga je napila i navela da provede noć sa svećenicom koja je bila u celibatu, a on se nakon toga sam pokajnički spalio do smrti. Njegovo srce postalo je jutarnja zvijezda.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Boone, Elizabeth Hill (1989). Incarnations of the Aztec Supernatural: The Image of Huitzilopochtli in Mexico and Europe, Philadelphia, PA: American Philosophical Society ISBN 0-87169-792-0.
Burkhart, Louise M. (1996). Holy Wednesday: A Nahua Drama from Early Colonial Mexico, Philadelphia: University of Pennsylvania Press ISBN 0-8122-1576-1.
Carrasco, David (1982). Quetzalcoatl and the Irony of Empire: Myths and Prophecies in the Aztec Tradition, Chicago, IL: University of Chicago Press ISBN 0-226-09487-1.
Florescano, Enrique (1999). The Myth of Quetzalcoatl, Lysa Hochroth (trans.), Raúl Velázquez (illus.), translation of El mito de Quetzalcóatl original Spanish-language, Baltimore, MD: Johns Hopkins University Press ISBN 0-8018-7101-8.
Gardner, Brant (1986). "The Christianization of Quetzalcoatl". Sunstone 10.
Gillespie, Susan D (1989). The Aztec Kings: The Construction of Rulership in Mexica History, Tucson: University of Arizona Press ISBN 0-8165-1095-4.
Method and Skepticism (and Quetzalcoatl...).
James, Susan E (Winter 2000). "Some Aspects of the Aztec Religion in the Hopi Kachina Cult". Journal of the Southwest 42 (4): pp.897–926.
Knight, Alan (2002). Mexico: From the Beginning to the Spanish Conquest, pbk, Cambridge: Cambridge University Press ISBN 0-521-89195-7.
Lafaye, Jacques (1987). Quetzalcoatl and Guadalupe: The Formation of Mexican National Consciousness, 1531-1813, Benjamin Keen (trans.), Chicago: University of Chicago Press ISBN 0-226-46788-0.
Lawrence, D.H. (1925). The Plumed Serpent.
Locke,Raymond Friday (2001). The Book of the Navajo, Hollaway House.
(1993) Lockhart, James We People Here: Nahuatl Accounts of the Conquest of Mexico, James Lockhart (trans. and notes), Berkeley: University of California Press ISBN 0-520-07875-6. (en) (es) (nah)
Martínez, Jose Luis (1980). "Gerónimo de Mendieta (1980)". Estudios de Cultura Nahuatl 14.
Nicholson, H.B. (2001). Topiltzin Quetzalcoatl: the once and future lord of the Toltecs, University Press of Colorado ISBN 0-87081-547-4.
Nicholson, H.B. (2001). The "Return of Quetzalcoatl": did it play a role in the conquest of Mexico?, Lancaster, CA: Labyrinthos.
Phelan, John Leddy [1956] (1970). The Millennial Kingdom of the Franciscans in the New World, University of California Press.
Restall, Matthew (2003). Seven Myths of the Spanish Conquest, Oxford and New York: Oxford University Press ISBN 0-19-516077-0.
Restall, Matthew (2003). "Topiltzin Quetzalcoatl: The Once and Future Lord of the Toltecs (review)". Hispanic American Historical Review 83 (4).
Ringle, William M., Tomás Gallareta Negrón and George J. Bey (1998). "The Return of Quetzalcoatl". Ancient Mesoamerica 9 (2): 183–232.
Smith, Michael E. (2003). The Aztecs, 2nd, Malden, MA: Blackwell Publishing ISBN 0-631-23015-7.
Taylor, John [1882] (1892). An Examination into and an Elucidation of the Great Principle of the Mediation and Atonement of Our Lord and Savior Jesus Christ, Deseret News.
Townsend, Camilla (2003). "No one said it was Quetzalcoatl:Listening to the Indians in the conquest of Mexico". History Compass 1 (1).
Townsend, Camilla (2003). "Burying the White Gods:New perspectives on the Conquest of Mexico". The American Historical Review 108 (3).
Wirth, Diane E (2002). "Quetzalcoatl, the Maya maize god and Jesus Christ". Journal of Book of Mormon Studies 11 (1): 4–15.
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: