Radivoj Ostojić

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Radivoj Ostojić
Kralj Bosne
Prethodnik Tvrtko II
Nasljednik Tvrtko II
Supružnik Margarita od Velike
Djeca Tvrtko
Đurađ
Matija
Dinastija Kotromanići
Otac Stjepan Ostoja, kralj Bosne
Majka nepoznato
Rođenje oko 1410 .
Jajce
Smrt 5. juni] 1463.
Jajce
Mjesto sahrane nepozanto

Radivoj Tomaš Ostojić Kotromanić ( Jajce oko 1410. - Ključ krajem maja 1463 ili Sultanov tabor kod Jajca 5. juni 1463.) poznat i kao knez Radakje bio bosanski protukralj i brat kralja Stjepana Tomaša , te vojvoda od Vranduka, bio je nepriznati kkralj Bosne kao osmanlijski pretendent na osmanski kraljevski prijestol.Rođen je kao vanbračni sin kralja Stjepana Ostoje i nepozate plemkinje . Bio je direktno umješan u zbivanja u državi od 30. godine 15. vijeka, pa sve do velikog osmanskog upada u Bosnu , 5. juna 1463. godine . Kao saradnik Stjepana od Despotovine i Bosne ( despot Srbije 21. mart1459- 20. juni 1459.), kralj Bosne 10. juli 1461. - 5. juni 1463.) , učestovao je u postavljenju Stjepana na njegovom postavljanju za srpskog despota 1. aprila 1459. godine , predaji Velikog Smederevskog Grada Osmanlijima 20. juna iste godine i predaji velikog Ključa krajem maja 1463. godine , nakon čega je pored garancija Osmanlija pogibljen u Ključu krajem maja ili u jutro 5. juna u Jajcu 1463. godine. Iako se u izvorima mogu naći optužabe zbog predaje Smedereva i trovanja svog (polu)brata Stjepana Tomaša Katoličakog Kotromanića, smtra se da je to odraz ondašnjih političkih prilika.

Borba za prijestolje[uredi | uredi izvor]

Knez Radivoj je bio stariji od dva vanbračna sina Stjepana Ostoje i nepozante plemkinje koja je najvjerovatnije bila majka Radivoja i Tomaša . Znači Stjepan Ostoja je u vezi s nekom plemkinjom od 1409. do 1412 .Oba sina su [1] rođena tokom Ostojinog braka s kraljicom Kujavom.

Po smrti zakonitog polubrata, Stjepana Ostojića, polagao je pravo na bosansko prijestolje kao protivnik očevog brata, kralja Stjepana Tvrtka II. Oko 1433.[2] ili čak 1432. godine proglasio se kraljem Bosne s podrškom Osmanlija, ali nije bio priznat kao takav od strane većine bosanskog plemstva, koje je podržavalo Tvrtka II.[1] Uprkos velikim šansama, Radivoj nije uspio postati općepriznati monarh; priznanje je tražio više van kraljevstva nego u njemu samom.[3] Tvrtko II se uspio zadržati na prijestolju, te je protjerao Radivoja iz Bosne.[1] Radivoj je potom živio na osmanskom dvoru.[4]

Bratova vladavina[uredi | uredi izvor]

Godine 1443. umro je Tvrtko II, a za kralja je izabran Radivojev mlađi brat, Stjepan Tomaš. Tomaš je naknadno, 29. maja 1445. godine od strane pape, proglašen zakonitim sinom Stjepana Ostoje. Nije poznato je li istim papinim dokumentom zakonitim proglašen i Radivoj. Kada je Tomaš umro 10. jula 1461. godine, počele su kružiti glasine da ga je otrovao Radivoj.

Radivoj, koji je sa žarom ispovijedao bogumilsku vjeru, bio je prisiljen prihvatiti rimokatoličanstvo.[5] Dana 19. maja 1463. godine osmanlijska vojska je započela opsadu Bobovcu, za čiju odbranu je bio zadužen Radivoj. Trećeg dana opsade, Radivoj je predao Bobovac Osmanlijama, očekujući nagradu za taj čin. Međutim, sultan mu je bijesno rekao da ne očekuje ništa sem kazne, jer je izdao svog gospodara, te da on sam ne može vjerovati nekome ko je izdao sebi bliskoga.[5] Pogubljen je 1463. godine po osvajanju Bosne od strane Osmanlija, zajedno s najstarijim sinom i bratićem, kraljem Stjepanom Tomaševićem.

Brak i potomstvo[uredi | uredi izvor]

Dana 2. juna 1449. godine, u Budimu, oženio je Katarinu (neki izvori nazivaju je Margaritom [6]), kćer Nikole od Velike. Tom prilikom punac i punica su mu, u svojim oporukama, pripisali trećinu svojih posjeda.[7] Radivoj i Katarina su imali tri sina:

Radivojeva udovica se preudala nakon njegove smrti za slavonskog plemića Ivana Seckeja 1470. godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c Dominik Mandić, Sabrana djela Dr. O. Dominika Mandića : Bosna i Hercegovina : Sv. 1. Državna i vjerska pripadnost sredovječne Bosne i Hercegovine, Ziral, 1978.
  2. ^ John Van Antwerp Fine, Bosnian Institute; The Bosnian Church: Its Place in State and Society from the Thirteenth to the Fifteenth Century, Saqi in association with The Bosnian Institute, 2007.
  3. ^ Živković, Pavo: Tvrtko II Tvrtković: Bosna u prvoj polovini xv stoljeća, Institut za istoriju u Sarajevu, 1981.
  4. ^ Medieval Lands
  5. ^ a b Franz Babinger, William C. Hickman, Ralph Manheim, Mehmed the Conqueror and His Time, Princeton University Press, 1992.
  6. ^ Enver Imamović, Korijeni Bosne i bosanstva: izbor novinskih članaka, predavanja sa javnih tribina, referata sa znanstvenih skupova i posebnih priloga: Bosna u prvoj polovini xv stoljeća, Međunarodni centar za mir, 1995
  7. ^ Zavičajni muzej Tuzla, Članci i grada za kulturnu istoriju istočne Bosne, Muzej istočne Bosne u Tuzla, 1980.