Rafael Nadal

Uredi veze
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Rafael Nadal
Nadal 2015.
Puno imeRafael Nadal Parera
NadimakRafa, Gladiator, Kralj šljake
Država Španija
Rođenje (1986-06-03) 3. juni 1986 (37 godina)
Manacor, Balearska ostrva, Španija
Visina185 cm
Težina85 kg
Prof. početak2001.
Ruka kojom igraLijeva
Trener(i)
Novčane nagrade130.681.472 $
Službeni sajtrafaelnadal.com/en
Pojedinačno
Pobjede–porazi1058–212 (83,31%)
Osvojeni turniri92
Najbolji plasman1 (18. 8. 2008)
Trenutni plasman4 (6. 6. 2022)
Uspjeh na Grand Slamu pojedinačno
Australian OpenP (2009, 2022)
Roland GarrosP (2005, 2006, 2007, 2008, 2010, 2011, 2012, 2013, 2014, 2017, 2018, 2019, 2020, 2022)
WimbledonP (2008, 2010)
US OpenP (2010, 2013, 2017, 2019)
Ostali turniri
Masters CupF (2010, 2013)
Olimpijske igreP (2008)
Parovi
Pobjede–porazi138–74 (65,09%)
Osvojeni turniri11
Najbolji plasman26 (8. 8. 2005)
Uspjeh na Grand Slamu u parovima
Australian Open3K (2004, 2005)
Wimbledon2K (2005)
US OpenPF (2004)
Ostali turniri
Olimpijske igreP (2016)
Timska takmičenja
Davis CupP (2004, 2008, 2009, 2011, 2019)
Laver CupP (2017, 2019)
Medalje
Olimpijske igre – Tenis
Zlatna medalja – prvo mjesto Peking 2008. Singl
Zlatna medalja – prvo mjesto Rio de Janeiro 2016. Parovi
Ažurirano: 6. 6. 2022.

Rafael "Rafa" Nadal Parera profesionalni je španski teniser i trenutni broj 3 na ATP-listi.

Od aprila 2005. do maja 2007. napravio je rekord od 81 uzastopnog dobijenog meča na zemlji prije nego što ga je Roger Federer pobijedio u finalu Mastersa u Hamburgu. Gotovo je nepobjediv na Roland Garrosu, na kojem ima omjer 112–3. Drži rekord po broju uzastopnih pobjeda na istom turniru: od 2005. do 2013. godine (uključujući i nju) napravio je niz od 46 pobjeda na Monte Carlo Mastersu, a taj turnir osvojio je osam puta zaredom, što je također rekord, i u muškoj i u ženskoj konkurenciji (kasnije je osvojio još tri uzastopne titule na tom turniru, a ima i deset titula na Rim Mastersu, pet na Madrid Mastersu te 11 na turniru u Barceloni, od čega pet uzastopnih). Također drži rekord po broju uzastopnih titula na Roland Garrosu (pet). Zbog tih dostignuća smatra se najboljim teniserom na zemljanoj podlozi u historiji.

Rivalstvo s Novakom Đokovićem, ali i s Federerom jedno je od najvećih u historiji (uz rivalstva Borg–McEnroe, McEnroe–Lendl, Becker–Edberg, Agassi–Sampras). Pobijedio je Federera u tri finala Roland Garrosa. Također ga je pobijedio u finalu Wimbledona 2008, onemogućivši mu da osvoji šestu vimbldonsku titulu zaredom. Postao je prvi teniser još od Borga 1980. koji je u istoj godini osvojio i Roland Garros i Wimbledon. Nadal je i drugi Španac koji je osvojio Wimbledon nakon 42 godine. Ponovio je taj uspjeh 2010. pobijedivši u finalu Čeha Tomáša Berdycha u tri seta. Osvojio je i dvije zlatne medalje na Olimpijskim igrama: prvu pojedinačno na OI 2008. u Pekingu, a drugu u parovima osam godina kasnije u Rio de Janeiru.

Drugi je po broju titula na turnirima iz serije ATP Masters 1000 – osvojio ih je 36. Pobjedom na Australian Openu 2022. osvojio je 21. Grand Slam turnir i postao najuspješniji teniser u historiji, a iste godine osvojio je i svoj 14. Roland Garros, dodatno popravivši historijski rekord.

Peterostruki je osvajač Davis Cupa i dvostruki osvajač Laver Cupa (2017, 2019) kao član tima Evrope.

Porodica i rane godine[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Manacoru (Mallorca) od oca Sebastiána i majke Ane Marije Parere. Ima mlađu sestru Maríju Isabel. Njegov stric, Miguel Ángel, bivši je nogometaš, koji je svojevremeno igrao za RCD Mallorku, FC Barcelonu i špansku reprezentaciju.[1] Nadal je vatreni navijač FC Mallorca i Real Madrida.[2] Njegov drugi stric, Toni Nadal, koji je i sam bio teniser, pokazao je trogodišnjem Nadalu kako se igra tenis i otad ga je trenirao sve do 2017. Toni je vjerovao da je Nadal prirodni talent za tenis, dok je Rafael više želio igrati nogomet. Kad je Nadal imao pet godina, počeo je dvaput sedmično odlaziti u lokalni teniski klub da trenira, a s osam godina bio je napadač koji obećava, trenirajući u lokalnom fudbalskom klubu. S osam godina osvojio je oblasno tenisko takmičenje za dječake mlađe od 12 godina. S 12 godina Nadal je osvajao razna juniorska teniska takmičenja u Španiji i Evropi, a istovremeno je trenirao i nogomet. Otac ga je natjerao da bira između nogometa i tenisa kako njegovo obrazovanje ne bi trpjelo. Izabrao je tenis.

Kad je imao 14 godina, Španski teniski savez insistirao je da napusti Mallorku i preseli se u njihov teniski kamp u Barceloni kako bi više trenirao i napredovao. Nadalovi roditelji i stric odbili su taj zahtjev, što znači da je Nadal dobijao manje finansijske podrške od ŠTS-a. Ipak, Rafaelov otac sam je pokrio sve troškove. Sa 16 godina Nadal je bio rangiran u top 50 tenisera svijeta.

Iako se Nadal trudio da svoje djetinjstvo čuva izvan očiju javnosti, mediji su našli način da to otkriju. Nadal kaže da je i dalje veliki ljubitelj nogometa.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Počeci[uredi | uredi izvor]

Dok je još bio dijete, Rafaelov stric i trener Toni Nadal naučio ga je igrati lijevom rukom, iako je Rafael dešnjak. Toni je smatrao da će Rafaelov dvoručni bekhend imati koristi od njegove jake desne ruke.

Nadal se s 12 godina odlučio baviti tenisom, a ne nogometom. Toni mu je bio glavni trener, ali je tokom dva ljeta trenirao u teniskom kampu Nicka Bollettierija. U maju 2001. pobijedio je osvajača Grand Slam turnira Pata Casha u egzibicijskom meču na zemlji.

2002.[uredi | uredi izvor]

U aprilu 2002. Nadal je pobijedio u svom prvom meču na profesionalnom turniru. Pobijedivši Ramóna Delgada, postao je deveti igrač u historiji Open Ere koji je to uradio prije svog 16. rođendana.[3]

2003.[uredi | uredi izvor]

Godine 2003. osvojio je dva čelendžera i završio godinu među 50 najboljih na ATP-listi. Na debitantskom nastupu na Wimbledonu Nadal je postao najmlađi igrač koji je stigao do trećeg kola turnira još od Borisa Beckera 1984.[4]

2004.[uredi | uredi izvor]

Godine 2004. Nadal je odigrao prvi meč protiv prvoplasiranog na ATP-listi Rogera Federera na Miami Mastersu i pobijedio ga bez izgubljenog seta. Potom je propustio veći dio sezone koji se igrao na zemljanim terenima, uključujući Roland Garros, zbog napuknuća članka lijeve noge.[5]

2005.[uredi | uredi izvor]

Novu sezonu Nadal je počeo porazima nakon velike borbe od Lleytona Hewitta na Australian Openu i od Federera u finalu Miami Mastersa. Mnogi teniski stručnjaci smatraju da ova dva turnira predstavljaju proboj Nadala na svjetsku tenisku scenu.[6][7]

Nadal je dominirao proljetnim dijelom sezone, koji se igrao na zemljanoj podlozi. Pobijedio je u 24 uzastopna meča, srušivši rekord Andrea Agassija.[8] Nadal je osvojio turnir u Barceloni i svoj prvi turnir iz ATP Masters serije u Monte Carlu. Zahvaljujući ovim pobjedama, Nadal je zauzeo peto mjesto na ATP-listi[9] i postao jedan od favorita za osvajanje Roland Garrosa.

Na svoj 19. rođendan Nadal je pobijedio Rogera Federera u polufinalu Roland Garrosa, sprečavajući ga da osvoji jedini Grand Slam turnir koji dotad nije osvojio. Dva dana kasnije Nadal je porazio Mariana Puertu u finalu, postavši prvi muški teniser koji je osvojio Roland Garros na svom prvom nastupu na tom turniru još od Matsa Wilandera 1982[10] i prvi tinejdžer koji je osvojio Grand Slam turnir još od Petea Samprasa, koji je 1990. godine osvojio US Open sa 19 godina. Zahvaljujući osvajanju Roland Garrosa, Nadal je postao treći teniser svijeta.

Tri dana nakon osvajanja Roland Garrosa Nadalova serija od 24 pobjede prekinuta je porazom u 1. kolu na turniru u Halleu, koji se igra na travi.[11] Također je poražen od Gillesa Müllera u 2. kolu Wimbledona 2005. Odmah nakon Wimbledona Nadal je pobijedio u 16 uzastopnih mečeva i osvojio 3 uzastopna turnira. Osvojivši turnire u Båstadu i Stuttgartu, Nadal je postao drugi teniser svijeta 25. jula 2005. Sa 19 godina, jednim mjesecom i 22 dana postao je treći tinejdžer koji je dosegao 2. mjesto na ATP-listi nakon Borisa Beckera (18 godina, 9 mjeseci, 17 dana) i Björna Borga (18 godina, 10 mjeseci i 2 dana).

Nadal je počeo sjevernoameričku turneju pobijedivši Agassija u finalu Mastersa u Montréalu, ali je na Cincinnati Mastersu izgubio već u prvom kolu. Postavljen je za drugog nosioca na US Openu, ali ga je 49. teniser svijeta, James Blake, porazio u 3. kolu u četiri seta. Nadal je nakon US Opena igrao samo tri turnira te godine.

U septembru je pobijedio Guillerma Coriu u finalu China Opena i pobijedio u oba svoja Davis Cup meča protiv Italije. U oktobru je osvojio svoju četvrtu titulu iz Masters serije, porazivši Ivana Ljubičića u finalu Madrid Mastersa. Nakon toga je povrijedio stopalo, zbog čega je bio primoran otkazati učešće na završnom ATP-turniru.[12]

I Nadal i Federer osvojili su 11 titula i 4 titule iz Masters serije 2005. godine. Osam titula Nadal je osvojio na zemlji, a 3 na tvrdoj podlozi. Pobijedio je u 79 mečeva i po tome je bio na drugom mjestu iza Federera, koji je pobijedio u 81 meču. Osvojio je nagradu "Golden Bagel" jer je 11 puta dobio set rezultatom 6-0.[13] Također je dostigao najvišu poziciju na ATP-listi u historiji španskog tenisa i osvojio ATP-ovu nagradu za tenisera koji je najviše napredovao.

2006.[uredi | uredi izvor]

Zbog povrede stopala, Nadal je propustio Australian Open te godine.[14] U februaru je izgubio u polufinalu svog prvog turnira u sezoni, u Marseilleu. Dvije sedmice kasnije, nanio je Federeru prvi poraz u sezoni u finalu turnira u Dubaiju. Nadal je zatim izgubio u polufinalu Indian Wells Mastersa i 2. kolu Miami Mastersa.

Nadal je potom pobijedio u 24 meča na šljaci. Pobijedio je Federera u finalu Monte Carlo Mastersa, kao i Tommyja Robreda u finalu turnira u Barceloni. Nakon sedmicu dana pauze, Nadal je osvojio rimski Masters, pobijedivši u finalu Federera u 5 setova, izjednačivši Borgov rekord od 16 osvojenih titula u tinejdžerskim godinama. Pobijedivši u prvom kolu na Roland Garrosu, izjednačio je rekord Guillerma Vilasa, pobijedivši u 53 uzastopna meča na zemlji. Villas mu je predao trofej Roland Garrosa, ali je kasnije prokomentirao da je njegov rekord jači od Nadalovog jer je Nadal rekord izjednačavao 2 godine, a Villas je to postigao u jednoj godini.[15] Nadal je pobijedio u finalu Roland Garrosa, postavši tako prvi teniser koji je pobijedio Federera u finalu jednog Grand Slama.[16] Također je postao najmlađi šampion Roland Garrosa koji je osvojio dvije uzastopne titule (još od Borga 1974–1975).

Nadal je povrijedio rame u četvrtfinalnom meču turnira u Queen's Clubu, koji je igrao protiv Hewitta.[17] Nije mogao završiti meč i time je prekinuo svoj niz od 26 uzastopnih dobijenih mečeva. Bio je imenovan za drugog nositelja na Wimbledonu 2006, ali je zamalo izgubio u meču drugog kola od Roberta Kendricka, koji je do učestvovanja došao kvalifikacijama. Kendrick je osvojio dva seta i bio na dva poena od pobjede, ali se Nadal vratio u meč i osvojio ga u pet setova. U trećem kolu, Nadal je pobijedio Agassija u njegovom posljednjem meču na Wimbledonu. Dostigavši finale, Nadal je postao prvi španski teniser od Manuela Santane 1966. godine koji je dostigao finale Wimbledona. Federer ga je porazio u finalu u četiri seta. Federer i Nadal jedini su teniseri u Open Eri koji su dostigli finale Wimbledona odmah nakon što su igrali jedan protiv drugoga u finalu Roland Garrosa.

Nadal je igrao na samo dva turnira prije US Opena. Izgubio je u 3. kolu Canada Mastersa i u četvrtfinalu Cincinnati Mastersa. Također je dostigao četvrtfinale na US Openu.

Nadal je igrao samo tri turnira do kraja godine. Tada 690. igrač svijeta, Joachim Johansson, pobijedio je Nadala u 2. kolu Stockholm open. Tomáš Berdych porazio ga je naredne sedmice u četvrtfinalu Madrid Mastersa, zadnjeg Masters turnira u sezoni. Na završnom ATP šampionatu, Tenis Masters kupu, izgubio je 1 i pobijedio u 2 meča u takmičenju po grupama. U prvom meču porazio ga je Blake, a zatim je pobijedio Robreda i Nikolaja Davidenka. Dostigao je polufinale, u kojem ga je porazio Federer. Ovo je bio Nadalov treći poraz u 9 mečeva protiv Federera.

Nadal je postao prvi teniser od Andrea Agassija (1994–1995) koji je drugu godinu u nizu završio na drugom mjestu ATP-liste.

2007.[uredi | uredi izvor]

Nadal je počeo godinu igrajući na 6 turnira na tvrdoj podlozi. Izgubio je u polufinalu na svom prvom turniru, u 1. kolu na drugom i u četvrtfinalu Australian Opena od kasnijeg finaliste Fernanda Gonzalesa. Nakon što je poražen u četvrtfinalu turnira u Dubaiju, osvojio je Indian Wells Masters. Na narednom turniru, Miami Masters, Novak Đoković porazio ga je u četvrtfinalu.

Imao je mnogo više uspjeha na turnirima na šljaci. Osvojio je Monte Carlo Masters, turnir u Barceloni i Rim Masters, a zatim ga je Federer porazio u finalu Hamburg Mastersa. Ovaj poraz prekinuo je niz od 81 Nadalove pobjede na zemlji. Nadal je treći put u svojoj karijeri osvojio Roland Garros, pobijedivši Federera u finalu. U međuvremenu, Nadal je pobijedio Federera na egzibicijskom turniru na Mallorci, na terenu čija je jedna polovina bila travnata, a druga zemljana.[18]

Nadal je drugu godinu zaredom igrao na turniru u Queen's Clubu, na kojem je izgubio u četvrtfinalu. Drugu godinu zaredom, Federer ga je porazio u finalu Wimbledona, u 5 setova. Ovo je bilo prvo Federerovo finale na Wimbledonu koje je dobio u 5 setova još od 2001.[19]

U julu, Nadal je osvojio turnir u Stuttgartu, što je bila i njegova posljednja titula te godine. Također je bio polufinalista Canada Mastersa, a izgubio je u 1. kolu Cincinnati Mastersa i u 4. kolu US Opena (od 15. tenisera svijeta Davida Ferrera). Nakon mjesec dana pauze, izgubio je od Davida Nalbandiana u četvrtfinalu Madrid Mastersa i u Pariz Mastersu. Nakon što je pobijedio u sva tri meča u natjecanju po grupama, Nadal je izgubio u polufinalu Tenis Masters kupa od Federera.

Tokom druge polovine godine Nadal je patio od pozvrede koljena, koju je zadobio u finalu Wimbledona. Postojale su glasine da je sve to posljedica još nezaliječene pozvrede stopala koju je zadobio krajem 2005. godine. Nadalov predstavnik za javnost negirao je ovo, a sam Nadal rekao je da je priča "totalna laž".[20]

2008.[uredi | uredi izvor]

Nadal je godinu počeo u indijskom Chennaiju, gdje ga je Mihail Južni porazio u finalu. Nadal je dospio do polufinala Australian Opena prvi put u karijeri, ali ga je porazio Jo-Wilfried Tsonga. Također je stigao do finala Miami Mastersa, ali ga je pobijedio Davidenko.

Tokom proljetnog dijela sezone na šljaci, Nadal je osvojio četiri titule i pobijedio Federera u tri finala. Pobijedio ga je i u finalu Monte Carlo Mastersa treću godinu uzastopno, postavši rekorder po broju uzastopnih osvojenih titula na tom turniru. Pobijedio je u dva seta iako je Federer u jednom trenutku u drugom setu vodio 4-0.[21] Zatim je osvojio četvrtu uzastopnu titulu na turniru u Barceloni. Nekoliko sedmica kasnije, Nadal je osvojio svoju prvu titulu na Hamburg Mastersu, pobijedivši Federera u finalnom meču u tri seta. Osvojio je i Roland Garros, postajući tek peti igrač u povijesti open-ere koji je osvojio Grand Slam turnir bez izgubljenog seta.[22] U tom finalu Federer je uspio osvojiti samo četiri gema. To je bila Nadalova četvrta uzastopna titula na Roland Garrosu, čime je izjednačio rekord Björna Borga. Nadal je, također, postao četvrti teniser u open-eri koji je osvojio Grand Slam turnir četiri godine uzastopno (prije njega, to su učinili Borg, Sampras i Federer).

Nadal je zatim, treću godinu u nizu, igrao protiv Federera u finalu Wimbledona. Taj meč mnogi smatraju njihovim najboljim.[23][24] Nadal je iza sebe imao seriju od 23 pobjede, uključujući i njegovu prvu titulu na travnatoj podlozi u Queen's Clubu. Federer je osvojio svoju petu uzastopnu titulu na turniru u Halleu, na kojem mu protivnik nijednom nije oduzeo servis. Također, Federer je došao do finala Wimbledona bez izgubljenog seta. Za razliku od njihovih prethodnih vimbldonskih finala, Federer nije bio favorit i mnogi analitičari smatrali su da Nadal ima više šansi osvojiti titulu.[24][25] Igrali su najduže finale u historiji Wimbledona, a zbog periodične pojave kiše, Nadal je osvojio peti set sa 9-7 gotovo po mraku. Meč je nazvan najboljim i najvećim finalom Wimbledona ikada, a neki ga čak nazivaju najvećim mečem u historiji tenisa.[26][27][28][29] Osvojivši Wimbledon, Nadal je postao treći teniser u historiji Open Ere koji je osvojio Roland Garros i Wimbledon u istoj godini (nakon Roda Lavera 1969. i Borga 1978. i 1980. godine), kao i drugi Španac koji je osvojio Wimbledon. Nadal je, također, prekinuo Federerov niz od pet uzastopnih wimbledonskih titula i 65 uzastopnih pobjeda na travnatoj podlozi. Također, postao je prvi teniser koji se zadržao na drugoj poziciji ATP-liste tri godine u nizu (od 25. juna 2005. do 24. jula 2008).

Nakon Wimbledona, Nadal je napravio niz od 32 uzastopne pobjede. Osvojio je Rogers Cup drugi put u karijeri i došao do polufinala Cincinati Mastersa. Kao rezultat svoje dobre igre i Federerovih poraza u ranim fazama turnira, Nadal je preuzeo prvo mjesto na ATP-listi 18. augusta 2008, smijenivši Federera na toj poziciji nakon četiri i po godine. Nadal je, također, peti ljevoruki teniser koji je stigao do prvog mjesta, prvi nakon Čileanca Marcela Ríosa 1998. Ostali ljevoruki teniseri koji su zauzimali prvo mjesto bili su Austrijanac Thomas Muster (1996) i Amerikanci John McEnroe (1980) i Jimmy Connors (1974).

Na Olimpijskim igrama 2008. u Pekingu Nadal je pobijedio Novaka Đokovića u polufinalu 6-4, 1-6, 6-4 i Fernanda Gonzalesa u finalu, osvojivši zlatnu olimpijsku medalju. Nadal je tako postao prvi teniser koji je osvojio olimpijsko zlato, a bio je među pet najboljih tenisera na ATP-listi. Na US Openu Nadal je prvi put bio prvi nosilac na jednom Grand Slam turniru. Izgubio je u polufinalu od Andyja Murrayja (6-2, 7-6 /5/, 4-6, 6-4). Zatim je igrao polufinale Davis Cupa protiv SAD-a i sa španskim timom plasirao se u finale.

Na Madrid Mastersu Nadala je u polufinalu porazio Gilles Simon. Uprkos tom porazu, zahvaljujući dobrim rezultatima tokom godine, postao je prvi Španac koji će godinu završiti na broju 1.[30] Na Pariz Mastersu Nadal je došao do četvrtfinala, ali je predao meč Davidenku zbog povrede koljena.[31] Zbog te povrede Nadal je bio primoran otkazati učešće na završnom Masters turniru u Šangaju i u finalu Davis Cupa protiv Argentine.[32]

2009.[uredi | uredi izvor]

Nakon što je izgubio od Murraya u finalu egzibicijskog turnira u Abu Dhabiju [33], Nadal je počeo igrati na zvaničnim ATP-turnirima. Na prvom turniru na kojem je igrao, Qatar Openu u Dohi, izgubio je od Gaela Monfilsa u četvrtfinalu. U meču 1. kola Nadal je porazio Fabricea Santoroa 6-0, 6-1 za samo 46 minuta, a zatim je dobio ATP-ovu nagradu za svjetskog teniskog šampiona.[34] Nadal je, ipak, osvojio titulu na Qatar Openu u konkurenciji muških parova. S Marcom Lopezom porazio je prvi par svijeta, Daniela Nestora i Nenada Zimonjića.

Na Australian Openu 2009. godine, Nadal je dobio prvih pet mečeva bez izgubljenog seta prije pobjede nad sunarodnjakom Fernando Verdascom u polufinalu, 6-7 (4), 6-4, 7-6 (2), 6-7 (1), 6-4. To je bio najduži meč u historiji Australian Opena i trajao je 5 sati i 14 minuta.[35] Pobjeda u polufinalu dovela ga je do finala s Federerom i njihovog prvog susreta ikad na tvrdoj podlozi Grand Slam turnira, kao i njihovog 19. susreta ukupno. Nadal je porazio Federera 7-5, 3-6, 7-6 (3), 3-6, 6-2 i time osvojio prvi Grand Slam naslov na tvrdoj podlozi [36], čineći ga prvi Špancem u historiji koji je osvojio Australian Open, četvrtim muškim teniserom poslije Connorsa, Wilandera i Agassija koji je osvojio Grand Slam naslove na tri različite podloge.

U prvom kolu turnira u Rotterdamu, Nadal i njegov partner Ignacio Coll-Riudavets izgubili su od Arnauda Clementa i Michaela Llodre, 4-6, 4-6 u kategoriji parova. U pojedinačnoj kategoriji dostigao je finale u kojem je izgubio od Murraya rezultatom 3-6 6-4 0-6. Tokom finala imao je problem s tetivom desnog koljena, što je i utjecalo na njegovu igru.

Problem je bio dovoljno ozbiljan da se morao povući s turnira u Dubaiu koji je održan kroz sedam dana.

U martu, Nadal je pomogao Španiji da pobijedi Srbiju u 1. kolu Davis Cupa u Benidormu (Španija). Nadal je porazio Janka Tipsarevića 6–1, 6–0, 6–2 i Đokovića 6–4, 6–4, 6–1.

Na Indian Wellsu, Kalifornija, Nadal je osvojio svoj 13. turnir iz Masters serije 1000. U 4. kolu pobijedio je Davida Nalbandiana. Zatim je porazio Juana Martína del Potra u četvrfinalu i Andyja Roddicka u polufinalu prije pobjede nad Murrayem u finalu.

Na Miami Mastersu poražen je u četvrtfinalu od Del Potra sa 6–4, 3–6, 7–6(3).

U aprilu, na 2009 Monte Carlo Mastersu, pobijedio je Đokovića 6-3, 2-6, 6-1 i postao prvi teniser koji je osvojio taj turnir pet puta. Izjednačio se s Federerom po broju osvojenih titula na turnirima ATP Masters 1000 sa 14 titula.

Rivalstvo s Federerom[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Rivalstvo Federer-Nadal

Roger Federer i Rafael Nadal profesionalni su teniseri i rivali koji su se držali na prve dvije pozicije ATP-liste od jula 2005. Mnogi ljudi smatraju da je njihovo rivalstvo najveće u historiji tenisa.[37][38][39] Federer je bio 1. na svijetu s rekordnih 237 uzastopnih sedmica od februara 2004, a Nadal, koji je pet godina mlađi, drugi svjetski teniser od jula 2005, ostavši tu rekordnih 160 uzastopnih sedmica prije nego što je prestigao Federera u augustu 2008.

Igrali su jedan protiv drugog 40 puta, a Nadal je dobio 24 meča. Devet puta igrali su jedan protiv drugog u finalima Grand Slam turnira,[40] što je bio rekord do Roland Garrosa 2020, kada se i sa Đokovićem sastao deveti put u Grand Slam finalu.

Stil igre[uredi | uredi izvor]

Ima karakterističan forhend top-spin, a poznat je po tome što je uporan u namjeri da vrati svaku loptu, ali i po izvrsnoj fizičkoj kondiciji, zahvaljujući kojoj drži kvalitet igre i nakon nekoliko sati. Vrlo je dobar i u protivnapadima.

Iako je prirodno dešnjak, Nadal igra lijevom rukom (zbog čega i ima karakterističan top-spin prilikom forhenda). U njegovim ranim godinama njegov stric i trener Toni Nadal zaključio je da bi njegov bekhend mogao biti još bolji sa snažnom desnom rukom, pa je Rafaela naučio koristiti se lijevom rukom.[41]

Oprema[uredi | uredi izvor]

Nosi opremu firme Nike, a upotrebljava rekete Babolat.[42] Također reklamira marku automobila Kia Motors.

Statistika[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Statistike karijere Rafaela Nadala

Uspjeh po sezonama[uredi | uredi izvor]

Informacije u ovim tabelama ažuriraju se nakon što je igračevo učešće na turniru završeno. Ovo je tabela nakon US Opena 2019.

Turnir 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017. 2018. 2019. 2020. 2021. 2022. O/I Pob–Por Pob %
Australian Open N 3K 4K N ČF PF P ČF ČF F N F ČF 1K F ČF F ČF ČF P 2/17 76–15 84%
Roland Garros N N P P P P 4K P P P P P ČF 3K+ P P P P PF P 14/18 112–3 97%
Wimbledon 3K N 2K F F P N P F 2K 1K 4K 2K N 4K PF PF NO N 2/14 53–12 82%
US Open 2K 2K 3K ČF 4K PF PF P F N P N 3K 4K P PF P* N N 4/15 64–11 85%
Pob–Por 3–2 3–2 13–3 17–2 20–3 24–2 15–2 25–1 23–3 14–2 14–1 16–2 11–4 5–2 23–2 21–3 24–2 11–1 9–2 14–0 22/64 305–41 88%

+ Nadal se povukao prije trećeg kola Roland Garrosa 2016. zbog povrede zapešća.
* U drugom kolu US Opena 2019. Nadalu je bez borbe predao Thanasi Kokkinakis.

Grand Slam finala (30)[uredi | uredi izvor]

Pobjeda (22)[uredi | uredi izvor]

Godina Turnir Protivnik u finalu Rezultat
2005. Roland Garros Argentina Mariano Puerta 6–76, 6–3, 6–1, 7–5
2006. Roland Garros (2) Švicarska Roger Federer 1–6, 6–1, 6–4, 7–64
2007. Roland Garros (3) Švicarska Roger Federer 6–3, 4–6, 6–3, 6–4
2008. Roland Garros (4) Švicarska Roger Federer 6–1, 6–3, 6–0
2008. Wimbledon Švicarska Roger Federer 6–4, 6–4, 6–75, 6–78, 9–7
2009. Australian Open Švicarska Roger Federer 7–5, 3–6, 7–63, 3–6, 6–2
2010. Roland Garros (5) Švedska Robin Söderling 6–4, 6–2, 6–4
2010. Wimbledon (2) Češka Tomaš Berdych 6–3, 7–5, 6–4
2010. US Open Srbija Novak Đoković 6–4, 5–7, 6–4, 6–2
2011. Roland Garros (6) Švicarska Roger Federer 7–5, 7–63, 5–7, 6–1
2012. Roland Garros (7) Srbija Novak Đoković 6–4, 6–3, 2–6, 7–5
2013. Roland Garros (8) Španija David Ferrer 6–3, 6–2, 6–3
2013. US Open (2) Srbija Novak Đoković 6–2, 3–6, 6–4, 6–1
2014. Roland Garros (9) Srbija Novak Đoković 3–6, 7–5, 6–2, 6–4
2017. Roland Garros (10) Švicarska Stanislas Wawrinka 6–2, 6–3, 6–1
2017. US Open (3) Južnoafrička Republika Kevin Anderson 6–3, 6–3, 6–4
2018. Roland Garros (11) Austrija Dominic Thiem 6–4, 6–3, 6–2
2019. Roland Garros (12) Austrija Dominic Thiem 6–3, 5–7, 6–1, 6–1
2019. US Open (4) Rusija Daniil Medvedev 7–5, 6–3, 5–7, 4–6, 6–4
2020. Roland Garros (13) Srbija Novak Đoković 6–0, 6–2, 7–5
2022. Australian Open Rusija Danil Medvedev 2–6, 6–75, 6–4, 6–4, 7–5
2022. Roland Garros (14) Norveška Casper Ruud 6–3, 6–3, 6–0

Poraz (8)[uredi | uredi izvor]

Godina Turnir Protivnik u finalu Rezultat
2006. Wimbledon Švicarska Roger Federer 0–6, 6–75, 7–62, 3–6
2007. Wimbledon (2) Švicarska Roger Federer 6–77, 6–4, 6–73, 6–2, 2–6
2011. Wimbledon (3) Srbija Novak Đoković 4–6, 1–6, 6–1, 3–6
2011. US Open Srbija Novak Đoković 2–6, 4–6, 7–63, 1–6
2012. Australian Open Srbija Novak Đoković 7–5, 4–6, 2–6, 7–65, 5–7
2014. Australian Open (2) Švicarska Stanislas Wawrinka 3–6, 2–6, 6–3, 3–6
2017. Australian Open (3) Švicarska Roger Federer 4–6, 6–3, 1–6, 6–3, 3–6
2019. Australian Open (4) Srbija Novak Đoković 3–6, 2–6, 3–6

Olimpijske igre[uredi | uredi izvor]

Pojedinačna finala (1–0)[uredi | uredi izvor]

Ishod Godina Finale Podloga Protivnik Rezultat
Pobjednik 2008. Olimpiijske igre (Peking) Tvrda Čile Fernando González 6–3, 7–62, 6–3

Mečevi za bronzanu medalju (0–1)[uredi | uredi izvor]

Ishod Godina Meč za 3. mjesto Podloga Protivnik Rezultat
4. mjesto 2016. Olimpijske igre (Rio) Tvrda Japan Kei Nishikori 2–6, 7–61, 3–6

Finala parova (1–0)[uredi | uredi izvor]

Ishod Godina Finale Podloga Partner Protivnici Rezultat
Pobjednik 2016. Olimpijske igre (Rio) Tvrda Španija Marc López Rumunija Florin Mergea
Rumunija Horia Tecău 		6–2, 3–6, 6–4

ATP Masters finala (53)[uredi | uredi izvor]

Pojedinačno[uredi | uredi izvor]

Pobjeda (36)[uredi | uredi izvor]
Godina Тurnir Podloga Protivnik Rezultat
2005. Monte Carlo Zemlja Argentina Guillermo Coria 6–3, 6–1, 0–6, 7–5
2005. Rim Zemlja Argentina Guillermo Coria 6–4, 3–6, 6–3, 4–6, 7–66
2005. Montréal Tvrda Sjedinjene Američke Države Andre Agassi 6–3, 4–6, 6–2
2005. Madrid Tvrda (d) Hrvatska Ivan Ljubičić 3–6, 2–6, 6–3, 6–4, 7–63
2006. Monte Carlo (2) Zemlja Švicarska Roger Federer 6–4, 6–72, 6–3, 7–65
2006. Rim (2) Zemlja Švicarska Roger Federer 6–70, 7–65, 6–4, 2–6, 7–65
2007. Indian Wells Tvrda Srbija Novak Đoković 6–2, 7–5
2007. Monte Carlo (3) Zemlja Švicarska Roger Federer 6–4, 6–4
2007. Rim (3) Zemlja Čile Fernando González 6–2, 6–2
2008. Monte Carlo (4) Zemlja Švicarska Roger Federer 7–5, 7–5
2008. Hamburg Zemlja Švicarska Roger Federer 7–5, 6–73, 6–3
2008. Toronto (2) Tvrda Njemačka Nicolas Kiefer 6–3, 6–2
2009. Indian Wells (2) Tvrda Ujedinjeno Kraljevstvo Andy Murray 6–1, 6–2
2009. Monte Carlo (5) Zemlja Srbija Novak Đoković 6–3, 2–6, 6–1
2009. Rim (4) Zemlja Srbija Novak Đoković 7–62, 6–2
2010. Monte Carlo (6) Zemlja Španija Fernando Verdasco 6–0, 6–1
2010. Rim (5) Zemlja Španija David Ferrer 7–5, 6–2
2010. Madrid (2) Zemlja Švicarska Roger Federer 6–4, 7–65
2011. Monte Carlo (7) Zemlja Španija David Ferrer 6–4, 7–5
2012. Monte Carlo (8) Zemlja Srbija Novak Đoković 6–3, 6–1
2012. Rim (6) Zemlja Srbija Novak Đoković 7–5, 6–3
2013. Indian Wells (3) Tvrda Argentina Juan Martín del Potro 4–6, 6–3, 6–4
2013. Madrid (3) Zemlja Švicarska Stanislas Wawrinka 6–2, 6–4
2013. Rim (7) Zemlja Švicarska Roger Federer 6–1, 6–3
2013. Toronto (3) Tvrda Kanada Miloš Raonić 6–2, 6–2
2013. Cincinnati Tvrda Sjedinjene Američke Države John Isner 7–68, 7–63
2014. Madrid (4) Zemlja Japan Kei Nishikori 2–6, 6–4, 3–0 predaja
2016. Monte Carlo (9) Zemlja Francuska Gaël Monfils 7–5, 5–7, 6–0
2017. Monte Carlo (10) Zemlja Španija Albert Ramos Viñolas 6–1, 6–3
2017. Madrid (5) Zemlja Austrija Dominic Thiem 7−68, 6–4
2018. Monte Carlo (11) Zemlja Japan Kei Nishikori 6–3, 6–2
2018. Rim (8) Zemlja Njemačka Aleksandar Zverev 6–1, 1–6, 6–3
2018. Toronto (4) Tvrda Grčka Stefanos Tsitsipas 6–2, 7–64
2019. Rim (9) Zemlja Srbija Novak Đoković 6–0, 4–6, 6–1
2019. Montréal Tvrda Rusija Daniil Medvedev 6–3, 6–0
2021. Rim (10) Zemlja Srbija Novak Đoković 7–5, 1–6, 6–3
Poraz (17)[uredi | uredi izvor]
Godina Тurnir Podloga Protivnik Rezultat
2005. Miami Tvrda Švicarska Roger Federer 6–2, 7–64, 6–75, 3–6, 1–6
2007. Hamburg Zemlja Švicarska Roger Federer 6–2, 2–6, 0–6
2007. Pariz Tvrda (d) Argentina David Nalbandian 4–6, 0–6
2008. Miami (2) Tvrda Rusija Nikolaj Davidenko 4–6, 2–6
2009. Madrid Zemlja Švicarska Roger Federer 4–6, 4–6
2009. Šangaj Tvrda Rusija Nikolaj Davidenko 6–73, 3–6
2011. Indian Wells Tvrda Srbija Novak Đoković 6–4, 3–6, 2–6
2011. Miami (3) Tvrda Srbija Novak Đoković 6–4, 3–6, 6–74
2011. Madrid (2) Zemlja Srbija Novak Đoković 5–7, 4–6
2011. Rim Zemlja Srbija Novak Đoković 4–6, 4–6
2013. Monte Carlo Zemlja Srbija Novak Đoković 2–6, 6–71
2014. Miami (4) Tvrda Srbija Novak Đoković 3–6, 3–6
2014. Rim (2) Zemlja Srbija Novak Đoković 6–4, 3–6, 3–6
2015. Madrid (3) Zemlja Ujedinjeno Kraljevstvo Andy Murray 3–6, 2–6
2017. Miami (4) Tvrda Švicarska Roger Federer 3–6, 4–6
2017. Šangaj (2) Tvrda Švicarska Roger Federer 4–6, 3–6
2022. Indian Wells (2) Tvrda Sjedinjene Američke Države Taylor Fritz 3–6, 6–75

Parovi (3)[uredi | uredi izvor]

Pobjede (3)[uredi | uredi izvor]
Ishod Godina Turnir Podloga Partner Protivnici Rezultat
Pobjednik 2008. Monte Carlo Zemlja Španija Tommy Robredo Indija Mahesh Bhupathi
Bahami Mark Knowles 		6–3, 6–3
Pobjednik 2010. Indian Wells Tvrda Španija Marc López Kanada Daniel Nestor
Srbija Nenad Zimonjić 		7–68, 6–3
Pobjednik 2012. Indian Wells (2) Tvrda Španija Marc López Sjedinjene Američke Države John Isner
Sjedinjene Američke Države Sam Querrey 		6–2, 7–63

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "He's got game, looks and remarkably good manners". Arhivirano s originala, 14. 3. 2007. Pristupljeno 2. 2. 2009.
  2. ^ "Sportsround meets Rafael Nadal". BBC News. 11. 11. 2006. Pristupljeno 2. 4. 2018.
  3. ^ "Player Activity. Rafael Nadal (ESP)". Arhivirano s originala, 16. 6. 2009. Pristupljeno 3. 2. 2009.
  4. ^ "WIMBLEDON TENNIS: An unusual comfort zone". Arhivirano s originala, 26. 2. 2008. Pristupljeno 26. 2. 2008.
  5. ^ Christopher Clarey (6. 6. 2005). "Rafael Nadal, Barely 19, He's Got Game, Looks and Remarkably Good Manners". US Times. Arhivirano s originala, 14. 3. 2007. Pristupljeno 16. 2. 2007.
  6. ^ "Brave Hewitt battles past Nadal". BBC Sport. 24. 1. 2005. Pristupljeno 9. 11. 2008.
  7. ^ "Nadal proves to be the real deal". BBC Sport. 5. 4. 2005. Pristupljeno 9. 11. 2008.
  8. ^ Associated Press (5. 6. 2006). "Teen Nadal gives Spain reign over French Open". USA Today. Pristupljeno 9. 11. 2008.
  9. ^ "ATP Rankings History. Rafael Nadal". ATP. Arhivirano s originala, 16. 6. 2009. Pristupljeno 9. 11. 2008.
  10. ^ Christopher Clarey (6. 6. 2005). "French Open: Nadal triumphs at first attempt". International Herald Tribune. Arhivirano s originala, 7. 6. 2005. Pristupljeno 9. 11. 2008.
  11. ^ Associated Press (10. 6. 2005). "Waske snaps Nadal's winning streak". The Taipei Times. Pristupljeno 9. 11. 2008.
  12. ^ Linden, Julian (6. 1. 2006). "Foot injury delays Rafael Nadal's comeback". Rediff.com. Pristupljeno 9. 11. 2008.
  13. ^ "Nadal Grabs the Golden Bagel". SideSpin Productions. 11. 12. 2005. Pristupljeno 9. 11. 2008.
  14. ^ "Champion Safin out of Aussie Open". BBC Sport. 10. 1. 2006. Pristupljeno 13. 11. 2008.
  15. ^ Garber, Greg (31. 5. 2006). "With Vilas in stands, Nadal makes history". ESPN. Pristupljeno 13. 11. 2008.
  16. ^ Garber, Greg (12. 6. 2006). "Roger's reign on hold with Nadal's dominance". ESPN.com. Pristupljeno 13. 11. 2008.
  17. ^ "TENNIS; Shoulder Forces Nadal To Quit London Match". The New York Times. 17. 6. 2006. Pristupljeno 13. 11. 2008.
  18. ^ "The Battle of Surfaces". Pristupljeno 22. 4. 2007.
  19. ^ Caroline Cheese (7. 7. 2007). "Federer wins historic fifth title". BBC Sport. Pristupljeno 5. 8. 2008.
  20. ^ Piers Newbury (28. 11. 2007). "Federer Nadal plays down foot injury fear". BBC Sport. Pristupljeno 5. 8. 2008.
  21. ^ "ATPtennis.com - Roger & Rafa: The Rivalry". Arhivirano s originala, 21. 11. 2008. Pristupljeno 3. 2. 2009.
  22. ^ International Herald Tribune (9. 6. 2008). "Men's Grand Slam Titles without Losing a Set". Arhivirano s originala, 2. 12. 2008. Pristupljeno 9. 8. 2008.
  23. ^ Federer, Nadal set for Wimbledon showdown
  24. ^ a b Nadal enters Wimbledon final with clear mental edge
  25. ^ Peter Bodo - 5 reasons Nadal will win
  26. ^ Bruce Jenkins (7. 7. 2008). "The Greatest Match Ever". Pristupljeno 7. 8. 2008.
  27. ^ Richard Alleyne (7. 7. 2008). "Wimbledon 2008: John McEnroe hails Rafael Nadal victory as greatest final ever". Pristupljeno 7. 8. 2008.
  28. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 13. 8. 2013. Pristupljeno 3. 2. 2009.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  29. ^ http://news.bbc.co.uk/sport1/hi/tennis/7493099.stm
  30. ^ "Nadal Clinches Year End No. 1 for First Time". ATPtennis.com. 18. 8. 2008. Arhivirano s originala, 22. 10. 2008. Pristupljeno 20. 10. 2008.
  31. ^ "Nadal retires hurt from Paris". Arhivirano s originala, 6. 3. 2016. Pristupljeno 3. 2. 2009.
  32. ^ "Nadal withdraws from Masters Cup". TENNIS.com. 3. 11. 2008. Arhivirano s originala, 15. 6. 2009. Pristupljeno 4. 11. 2008.
  33. ^ "Murray defeats Nadal, wins Abu Dhabi exhibtion". Arhivirano s originala, 19. 6. 2009. Pristupljeno 3. 2. 2009.
  34. ^ Nadal, Murray, Federer Off the Mark In 2009
  35. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 25. 6. 2009. Pristupljeno 3. 2. 2009.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  36. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 2. 2. 2009. Pristupljeno 3. 2. 2009.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  37. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 23. 8. 2008. Pristupljeno 23. 8. 2008.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  38. ^ http://www.guardian.co.uk/sport/2008/jul/07/wimbledon.tennis4
  39. ^ http://www.theage.com.au/news/tennis/federer-v-nadal-as-good-as-sport-gets/2008/07/11/1215658132528.html
  40. ^ http://www.atpworldtour.com/1/en/2008news/wimbledon_finalpreview.asp
  41. ^ "Vamos Rafael Fansite". Arhivirano s originala, 9. 9. 2006. Pristupljeno 2. 2. 2009.
  42. ^ ATP Profile for Rafael Nadal

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Rafael_Nadal&oldid=3531313"