Rakovica (Ilidža)

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Wikitext.svg Ovom članku ili dijelu članka nedostaju interni linkovi.
Nakon dodavanja internih linkova uklonite ovaj šablon.
Za druga značenja pojma Rakovica pogledajte Rakovica (čvor).

Rakovica je naseljeno mjesto i mjesna zajednica u općini Ilidža. Smještena je na magistralnom putu Sarajevo-Kiseljak. Vjeruje se da je mjesto dobilo naziv po istoimenoj rijeci, a ona po rakovima, koji su živjeli u njoj. Područje mjesne zajednice Rakovica, pored istoimenog obuhvata i sljedeća naselja: Ša(h)min gaj, Stanjevac, Kobiljača, Rudnik, (Đugumija) Vela, Gornja Rakovica, (Skenderpašino) Kakrinje , Zenik , Božići i Buhotinu.

Historija Rakovice[uredi | uredi izvor]

Rakovica je tokom srednjeg vijeka bila važno naselje za transport ruda iz Kreševa i Fojnice prema istočnoj Bosni. Prema Popisu Krajišta Isa-bega Ishakovića 1455[1] Rakovica je bila pusta mezra. Znači, selo koje je imalo jasno definisane ostatke ranijeg života i postojanja, ali je bilo napušteno. Već 1535 Benedikt Kuripešić spominje Rakovicu kao naseljeno mjesto u kojem je noćio prije susreta sa Gazi Husref-begom.

Potom, u popisu imovine Skender-paše navodi se Kakrinje, kao Skenderpašino Kakrinje je dato Vlasima (kršćanima stočarima) iz Varoši na današnjoj Skenderiji u zamjenu za mjesto gdje je podigao svoju džamiju. Hamdija Kreševljaković navodi da je bogata i ugledna porodica begova Đugumija živila u Rakovici, nišani sa begovskim turbanima su vidljivi i danas.[2] Na Veli se nalazila velika kula od kamena i odžak begova Đugumija. Jedna od kćerki bega Đugumije zvala se Šahma pa je po njoj i Šahmin gaj, po drugoj verziji ime je nastalo po starom nazivu za vrstu tetrijeba Šama, budući da je gaj bio pun tetrijebova nastalo je ime Šamin Gaj.

Kobiljača je dobila ime po hanu koji su tu nalazio. U Rudniku je bio kameni majdan kao i danas.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Šabanović, Hazim; 1964, Krajište Isa bega Ishakovića zbirni katastarski popis iz 1455,Sarajevo
  2. ^ Kreševljaković, Hamdija; 1935, Kule i odžaci u Bosni i Hercegovini, Sarajevo