Razgovor:Đakovo
 | Ovo je stranica za razgovor na kojoj možete predlagati izmjene na članku.
|
Postaviti kad se pronađu izvori[uredi izvor]
Historija[uredi izvor]
U okolini Đakova se nalaze brojni arheološki lokaliteti. Iskopavanja iz 1997. godine potvrđuju život na širem području grada već u neolitu, oko 5.500 godina p. n. e.
Na području današnjeg Đakova, u rimsko doba je postojalo naselje Certissa, a ljepotom tog kraja bio je oduševljen rimski car Markus Aurelius Probus koji je dao da se na tom terenu zasade vinogradi 277. godine.
1239. godine zbog nemirne situacije u Bosni uzrokovane sukobima s bogumilima, brat mađarsko-hrvatskog kralja Bele IV, knez Koloman koji je upravljao oblasti Drava, je poklonio bosanskom biskupu Ponsi grad Đakovo i cijeli taj kraj za sjedište biskupije, umjesto do tada nesigurnog Brda kod Sarajeva.
Time je biskup zadržao sve duhovne ovlasti nad Bosnom. Tom darovnicom prvi put se spominje ime grada Đakovo. Tu darovnicu je potvrdio 1244. i sam kralj Bela IV. Od tada počinje historija biskupije u Đakovu. Đakovo je i danas biskupski grad, sjedište Đakovačko-srijemske biskupije. Sam grad se u pojedinim periodima svoje historije spominje pod sličnim imenima: Dyaco, Diaco, Dyacow itd. U dokumentima iz 1355. godine prvi puta se spominje postojanje gotičke katedrala i biskupskog dvora koji su bili opasani zidinama. Dio tog zida ostao je sačuvan do danas.
Godine 1536. Đakovo su zaposjele Osmanlije i vladale gotovo 150 godina; grad tada dobija naziv Jakova. U gradu su izgrađene brojne džamije.
Najpoznatija je Ibrahim-pašina džamija koja je nakon odlaska Osmanlija pretvorena u katoličku crkvu. Godine 1690. u grad se vraća biskup i tada počinje izgradnja grada. Broj stanovnika naglo raste, a 1751. godine otvara se prva škola.
Poslije odlaska Osmanlija u Đakovu se gradi nova, skromnija katedrala i biskupski dvor. To je bila druga po redu od tri koliko ih je do sada u Đakovu sagrađeno. Gradili su je biskupi Patačić i Bakić.
Današnja katedrala, bazilika Sv. Petra, sagrađena je u neogotičko-romanskom stilu, koju je započeo graditi biskup Josip Juraj Strossmayer 1866. godine u 52. godini života i 16. godini biskupske službe. Gradnja je trajala punih 16 godina (do 1882. godine), od toga 4 godine vanjski građevinski radovi, a 12 unutrašnje uređenje katedrale. Za gradnju katedrale potrošeno je 7.000.000 komada opeke koja je pečena u Đakovu. Kamen je dopreman iz Istre, Mađarske, Austrije, Italije i Francuske. Projektanti katedrale su bili arhitekti iz Beča Karlo Rősner i Fridrich Schmidt. Unutrašnje uređenje je povjereno njemačkim slikarima koji su živjeli u Rimu, ocu i sinu Alexandru-Maximilianu i Ludwigu Seitzu. Katedrala ima 7 oltara, a krase je 43 fresko slike, 31 kip i 32 reljefa, te orgulje sa 73 registra, tri manuala i 5 486 svirala.
Đakovačka biskupija je kroz svoju 760 godišnju historiju imala 62 biskupa. U gradu još i danas postoje brojni dokazi njihovog djelovanja. Biskup Patčić 1706. godine obnavlja ergelu.
Godine 1773. Đakovo postaje središte ujedinjenih Bosansko-đakovačke i Srijemske biskupije.
Biskup Antun Mandić otvara, danas najstariju visokoškolsku ustanovu Slavonije i Baranje, Bogoslovno sjemenište. Imenovanjem Josipa Štrosmajera biskupom 1849. godine razvoj grada je u novom usponu.
Đakovo je oduvijek bilo zanatski grad. Godine 1813. osnovano je udruženje zanatlija CEH. Industrijski razvoj je počeo izgradnjom mlinova i ciglana. Danas je Đakovo grad s preko 30.000 stanovnika, privredno i kulturno središte Đakovštine.
Geografija[uredi izvor]
Grad Đakovo se nalazi u srcu Slavonije na istoku Republike Hrvatske.