Razgovor:Cetina

Rijeka Cetina dala je ime i zivot podrucju Sinja Cetinska krajina. Cetinskom krajinom se naziva prostor Sinja, koji se izmedu Dinare i Svilaje spusta Cetini. Juznom Poljskom tece rijeka "Cetynia". Dosavsi odatle u novi kraj Hrvati su sobom donijeli sjecanja i staro ime dali novoj rijeci. Odatle naziv Cetina. Neki medutim misle ovako: Delmati su rijeku zvali "Kentona". Hrvati su to prihvatili i prilagodili svom jeziku te Kentona izgovarali - Cetina. Okvir Krajini cine Dinara, Kamesnica i Svilaja. Na sirokim plecima ovih gora prostrani pasnjaci i kamenjari nude obilje trava, cvijeca i plodova. U vlazna proljeca okite se doci jaglacem i zelenkadom. A kad zamirisu majcina dusica i kadulja, kad medi vrijesak, zrak ispuni zuj pcele medarice. U topla ljeta pod Orlovom gredom zamirise sumska jagoda. Suncana jesen obdari rudine plodinama - bijele se glavice sampinjona, crvene dren, sipak i grozdovi mukinje, raspukne lijeska od zreline plodova. I ptica i covjek se sretnu tada u iskonskom pozivu sakupljanja. Kad napustimo planinu onda smo se primakli rijeci. Ovdje grgolji vrelo, tu potok, tamo je rijeka. Obilje vode u vjecno zednoj Dalmaciji. A ta je voda jos bistra i pitka. Morfoloski Cetinska je krajina slozena, a nalici kotlini. Dno kotline cine polja: Cetinsko, Vrlicko, Hrvatacko i Sinjsko, dok su Koljansko i Ribaricko pokrile vode Peruckog jezera. Iz polja zemljište se dize padinama Dinare i Svilaje, gdje je teren ublazen vapnenim terasama - pod ima. Slozena dolina Cetine je nastala u slozenim geomorfološkim procesima. I Cetina i Dinara i Svilaja zadrzavaju dinarski smjer pruzanja (sjeverozapad - jugoistok). Reljef je nastao alpskim nabiranjem u tercijaru, a nagib slojeva Svilaje i Dinare upucuje na to da su planine nekoc tvorile jedinstveni antiklinalni blok, koji je rasjecen paralelnim rasjedima.

Duz rasjeda je teren utonuo i stvorio predispoziciju dolini Cetine. Za ovu predispoziciju ima dovoljno potvrda na terenu, kao i jos ziva seizmicka djelatnost u regiji. Petrografski sastav Krajine je slozen: skoljku u kojoj lezi Cetina grade vapnenci (cestica), koji su na njenom dnu debelo oblozeni jezerskim sedimentima - laporima (muljika). Rasprostranjenost neogenih lapora je najveca u poljima, sto upucuje na postojanje neogenog jezera. Klimatske prilike u Krajini rezultat su polozaja izmedu primorja i planinskog zaleda te je mijesanje klimatskih utjecaja vidljivo i u rasporedu vegetacije. Razlike u nadmorskoj visini pojedinih dijelova regije, takoder su od utjecaja. Ni rasirenost smokve u prisojima, ni prevlast bukve na Svilaji, ni prkos sedam krzljavih maslina ne daju sliku jedinstvenog karaktera klime. Srednjaci sijecnja od + 3,3°C, a srpnja od + 23,2°C te kolicina padalina od 1400 mm godisnje, govore o znatnim razlikama prema susjednom splitskom, ali i livanjskom prostoru. Zbog toga bi ovu klimu mogli definirati submediteranskom. Hidrografija Krajine se razvila uplivom spomenute klime, ali i razlicitih petrografskih prilika. Na Svilaji, Dinari i podima nema nadzemnih voda, jer tu vladaju zakoni krsa: vode poniru i krecu se podzemljem. U poljima su, medutim, vapnenci dobro izolirani laporima, pa su to oaze normalne hidrografije u krsu. Cetina veze sva polja i ujedinjuje sve nadzemne i podzemne vode, koje njoj penetriraju. Slivno je podrucje Cetine daleko vece od okvira regije. Propusni vapnenacki okvir ne svrce vode viseg bosanskog prostora. Zbog toga se Cetina napaja vodama iz Livanjskog i Duvanjskog, pa cak Kupreskog i Glamockog polja, tako da hidrografsko porjecje Cetine zahvaca 3700 km2 povrsine. I kao što Cetina obilno prima vode s visih horizonata u Bosni, tako ih obilno i dariva. Boja bacena u Cetinu, pojavila se u vrelima Studenci, Jadro, Zrnovnica. Kako vidimo, Cetina je vrio slozen sustav hidroloskih odnosa i zakona. Cetina je zapravo cudo! Iz duboka kratera kulja voda i odmah postane rijekom. Ovo je glava Cetine. Poslije 105 km puta ona ce sici za 385 metara i uliti se u Jadransko more. Izvor Cetine je u istoimenom selu, 7 km sjeverno od Vrlike. Iznad izvora, svega stotinjak metara, nalazi se otvor Gospodske pecine. Sluzila je kao staniste ljudima u raznim epohama. U vrijeme ratova s Turcima tu se skrivao strasni hajduk Socivica. Pecina je duboka ali nedovoljno proucena. Koncem XVIII. stoljeca istrazivao ju je i opisao Ivan Lovric. On tvrdi da je u društvu s nekoliko "Morlaka" poslije mucnog spuštanja i provlacenja dosao u prostranu dvoranu ukrasenu sigama. Pazljivo osluskujuci prepoznao je sum podzemnih voda. Iduci dalje za sumom dospio je do obale "kraljevske podzemne rijeke". Neki tvrde da se ovdje vode dijele: pola Krki, a Cetini pola. No tko bi znao tajne podzemnih voda? Pet stotina metara nizvodno rijeka je jos mlada, ali se ipak ne moze pregaziti. Na tom je mjestu izgraden most. Sluzio je stoljecima. Cudan je taj most slozen od megalita. Nema ni imena, ni graditelja, ni godine gradnje. Oko mosta ledine, svjezina i poljsko cvijece. Mudro je nekad pobjeci i od ljudi i od ljetne zege i u hladu vrba slusati samo pricu rijeke. Slobodna i tiha je Cetina u polju. Okovali je garjacki tjesnaci. Mirna cud se preobrati - huci, prijeti i kamen valja, pjeni, prska, pa svoju ljutnju na mlinske tockove baca. Upravo tu, ispod Baleckog mosta, najlakse se lovi klen. Na Garjackoj kosi iznad rijeke, crvene se vinogradi zasadeni na verfenskoj podlozi. Tu rodi takvo grozde kakvog drugdje u Krajini nema. Od njega vino pecka i diskretno sladi, pije se lako, pa i apstinenti rado probaju, a onda... prestaju biti apstinenti. Kad je pocetkom stoljeca car Franjo Josip pohodio Krajinu, tu je u blizini blagovao. No, kad je kusao garjacko vino, izgubio je mjeru i dostojanstvo, a kucu u kojoj je prespavao i danas zovu "Schonbrunn". Cetina ulazi u Sinjsko polje. Sezdeset prostornih kilometara plodne zemlje lezi podno Sinja, u najsirem polju zagorske Dalmacije. Tu oazu zelenila u carstvu dinarskog kamenjara okruzuje niz naselja. S istocne strane leze redom Gala, Otok, Udovicici, Ruda i Grab. Na zapadu su Sinj, Brnaze, Turjaci i Kosute. Na sjeveru su Glavice, a na jugu polje zavrsava s Jabukom i Triljem. Nekad je polje zimi plavilo, a kad bi se povukle vode u polju su pasle krda goveda i nebrojena stada drugog blaga. Danas pase nema, kukuruz i psenica gospodare poljem. Napustajuci Sinjsko polje Cetina ulazi u kanjon. Obale su blize i vise, a rijeka duboka i spora. Nekad je voda brzo tekla i okretala brojne mlinove. A onda brana uspori, podize vodu i potopi ih. Uspor rijeke cini brana, koja kod Ðala pregraduje Cetinu i usmjeruje vodu na turbine hidrocentrale. To je treca hidrocentrala na podrucju Cetinske krajine. Nad kanjonom bdije utvrda Nutjak, šuti i izaziva arheologe i povjesnicare.

U najistočnijem dijelu općine Kijevo, na vrelu Cetine, nalazi se predromanička crkva Sv. Spasa. Po svojoj očuvanosti i arhitektonskim oblicima spada u red dobro očuvanih starohrvatskih crkvi, sa zvonikom na pročelju i predbrodom. Tipološki crkva je jednobrodna longitudinalna građevina s troapsidalnim svetištem u obliku produženog trolista, te ostacima zvonika na pročelju. Vanjske zidove karakterizira rasčlanjenje oblim potpornjacima tzv. kontraforima, jedinstvenim ne samo u Hrvatskoj već i u Europi. Svojim načinom gradnje, uz brojne ukope oko crkve, koji je uvrštavaju u najveću hrvatsku nekropolu, Sv. Spas pokazuje izravne veze sa crkvama iz nedaleke Biskupije kod Knina, kažu stručnjaci iz Kninskog muzeja. Pronađeni arhitrav oltarne pregrade u unutrašnjem dijelu crkve uz navedena arhitektonska obilježja, razriješio je i problem datacije. Dotični natpis s grede spominje župana Gastiku kao donatora u vrijeme 9. st. Tim natpisom se potvrđuje da je župan Gastika sagradio crkvu za spas duše svoje, majke mu Nemire i sinova. Unutar crkve nalazi se nekoliko etažnih grobova. Osim crkve Sv. Spasa, na vrelu Cetine, istraženi su srednjovjekovni starohrvatski grobovi nađeni u sloju ispod stećaka, a u razini crkve. Istraženo je 1162 groba i tako je otkrivena jedna od dosad najvećih nekropola u nas. Na tom groblju postoji 5 vrsta grobova: u goloj zemlji, ovalni, pačetvorinasti, trapezoidni i etažni. Najbrojniji su ovalni, dok je etažnih mali broj, samo 6 i to unutar crkve. Najveći broj grobova orijentiran je istok – zapad, ali i drukčije. U svim grobovima nađeni su kosturi. Groblje je nastalo u 9. – 10. st., kao i crkva, a bilo je u funkciji do 15. – 16. st