Razgovor:Med

Sadržaj stranice nije podržan na drugim jezicima.
S Wikipedije, slobodne enciklopedije


MED slatka, gusta, sirupasta, aromatična materija koju proizvode pčele nakon prerade nektara i polena ili drugih slatkih sokova biljaka. Ne mogu se nazvati medom proizvodi nastali prehranom pčela niti proizvodi koji sadrže više od 22% vode i 5% saharoze. U zavisnosti od prirode materijala od kojeg je dobiven, MED može biti nektarski, medljični i mješovit.

NEKTARSKI MED Se dobija od nektara cvjetnih biljaka. U stomaku pčele, nektar se miješa sa fermentima a nakon toga se nosi u voštane ćelije saća. nektara je sladak, aromatičan sok koji se luči iz mednih cvjetova. Da bi skupile 1kg meda pčele moraju obraditi 3kg nektara, preletjeti 140,000km, posjetiti najmanje 1.600.000 cvjetova od bagrema ili 6.000.000 cvjetova djeteline.

Medljični MED Medljika je sladunjava tečnost koja se luči po površini nekih biljaka (bukva, bor, vrba, klen itd.) od strane insekata koji se hrane sokovima lišća. Insekti zabijaju svoje jezike u zeleni list, sok ulazi u njihov probavni kanal i miješa se sa fermentima. Višak progutanog soka insekti povraćaju na list biljke u vidu bistre prozirne kapljice. Medljični med je obično zelene boje. Zbog visokog sadržaja mikroelemenata u njemu, pogodan je za anemične bolesnike. Najsigurniji metodi za raspoznavanje nektarskog od medljičnog meda su alkoholna proba i proba pomoću krečne vode.

FIZIČKA SVOJSTVA MEDA Konzistencija; svježi MED je gusta prozirna polutečna masa koja postepeno kristališe do stvrdnjavanja. Gušći med ima manji sadržaj vode (14-16%). Brzina kristalizacije zavisi od vrste šećera i njihove strukture. Kristališu glukoza i saharoza a fruktoza ostaje tečna. MED koji sadrži veću količinu glukoze šećeri se brže i prelazi u velike nježne kristale a MED sa većim udjelom fruktoze kristališe sporo i formira male kristale. Higroskopnost; MED ima svojstvo da upija vlagu i ukoliko sadrži 17,5% ode tada se nalazi u ravnoteži sa vazduhom koji ima relativnu vlažnost 58%. Žilavost; MED ima visoku žilavost i vuče se sporo, što zavisi od procenta vode. Specifična težina; varira od 1,420 do 1,440. Boja i miris; zavisi od vrste biljaka od kojih je sakupljen nektar. Ukus; MED ima prijatan, sladak ukus koji zavisi od vrste meda.

HEMIJSKI SASTAV MEDA

MED sadrži: • ugljeni hidrati (glavni predstavnici su monosaharidi – fruktoza i glukoza) do 85% • voda između 13,39 i 19,75% • mineralne materije (aluminij, bor, vanadijum, željezo, kalcijum, bakar, magnezij,…) • fermenti (enzimi) Oni su bjelančevinaste prirode i regulišu biohemijske procese u organizmu • organske kiseline (jabučna, mliječna, oksalna, limunska, vinska, ćilibarnu, buternu,…) • bjelančevine i azotne materije • vitamini.

Količina i vrsta vitamina zavise od vrste biljaka sa kojih potiče nektar. Prilikom proučavanja preko 50 vrsta meda ustanovljeno je da med sdrži protivmikrobne materije sa bakterio-statičkim dejstvom (sprječavaju dalji razvoj bakterija) i baktericidnim dejstvom (ubijaju bakterije), te antiprotozoične materije koje ubijaju protozoe (jednoćelijske organizme životinjskog porijekla). Rezultati pokazuju da med zadržava antibakterijska i antiprotozoična svojstva čak i kad se razrijedi do 1:80. Vjekovima je poznato da se u medu ne mogu razviti plijesni. nektar, polen i sokovi biljaka su bogati fitoncidima (biljnim antibioticima) te tako iz ovih materija prelaze u med ne gubeći protivmikrobna svojstva.

ANTIALERGIJSKA SVOJSTVA MEDA Alergija je promijenjena sposobnost organizma da reaguje normalno na spoljašnje i unutrašnje uticaje (alergene). Svega 0,08 % ljudi je alergično na med. Posmatrano je preko 40.000 ljudi koji su liječeni medom i niti jedan nije bio alergičan na med. Ustanovljeno je da do alergije prema medu dolazi usljed jednokratnog uzimanja veće količine meda, preko 5g po kg tjelesne težine. Pored ovih zaključaka, ustanovljeno je da med posjeduje antialergijska svojstva i može se koristiti kao specifično i nespecifično hiposenzibilitivno ljekovito sredstvo.

BIOLOŠKA VRIJEDNOST MEDA Med je koncentrovana punovrijedna biološka hrana koja sadrži preko 300 za ljudski organizam važnih materija: ugljovodonici, organske kiseline i njihove soli, azotna jedinjenja, aminokiseline, bjelančevine, amidi, amini, minerali, vitamini, hormoni, fermenti i dr. Šećeri u medu imaju niz prednosti u odnosu na fabrički šećer koji se smatra neprijateljem broj 1 modernog čovječanstva. Kao preventiva za brojne bolesti srca i krvnih sudova uzrokovanih holesterolom preporučuje se zamjena fabričkog šećera medom. Bjelančevine koje sadrži med igraju ulogu konstruktivnih materija u organizmu i učestvuju u stvaranju hormona i enzima. Zahvaljujući uzajamnim odnosima minerala sa nizom fermenata, hormona i vitamina, oni utiču na osjetljivost nervnog sistema, na tkivno disanje, procese formiranja krvnih elemenata, imunološku zaštitu itd. Fermenti koji se nalaze u medu potpomažu procese varenja u organizmu, sekretornu funkciju želudca i crijeva. Kada se koristi kao hrana, med se u organizmu iskorištava 100%. Pomoću meda mogu se konzervirati kompoti, voće, džemovi, marmelade, sokovi itd.

Veliki je značaj meda za normalan razvoj dječjeg organizma. Savremene hemijske i biološke analize meda pokazuju da povoljna kombinacija hranljivih materija u njemu ne opterećuje i ne angažuje probavni sistem dječjeg organizma . za djecu med predstavlja gotovu hranu koja se 100% iskorištava u organizmu i uključuje se u njegove životne funkcije. med se brzo resorbuje u tankom crijevu i sprječava alkoholnu fermentaciju a njegove slobodne kiseline potpomažu "usisavanje" masnoća i iskorištavanju kalcija. On poboljšava varenje, uništava patogenu floru crijeva, povećava hemoglobin, izbacuje crijevne parazite, prekida povraćanje, uklanja zatvor, … Neki pedijatri preporučuju zaslađivanje mlijeka medom kako bi se vratili vrijedni sastojci mlijeka koji su izgubljeni zbog visoke temperature kuhanja. Poznato je da se nakon uzimanja meda javlja osjećaj krepkosti, nestaje umor i pojavljuje se želja za fizičkom aktivnošću. Kroz istoriju se vjerovalo da redovna upotreba meda vodi do produženja ljudskog života i prevencije oboljenja. Veliki filozof i matematičar Pitagora piše da je dostigao priličnu starost zahvaljujući stalnoj upotrebi meda. Zadatak bijelih krvnih zrnaca je da "hvataju" bakterije i druga strana tijela koja ulaze u organizam, i da ih uništavaju unutar ćelija, tj. ona vrše funkciju "zdravstvenih vojnika". Med uveliko utiče na povećanje broja leukocita sposobnih da fagocitiraju. Za vrijeme uzimanja meda procent hemoglobina poveća se za 20% a broj crvenih krvnih zrnaca narastao je u prosjeku za 800000 po mm3. Normalizuje se broj trombocita, kao i vrijeme zgrušavanja krvi i krvarenja. Redovno konzumiranje meda povećava imuno-biološku rektivnost organizma i čini ga otpornim na infekcije; normalizuje hematopoezu; ima vidljivo frofilaktično dejstvo i obezbjeđuje dug život. Med se preporučuje kod dekompenzacije srca, aritmije, hipertonije, edema usljed poremećaja rada srca ili jetre kao tonizirajuće sredstvo. Med postaje vrijedno detoksično i antisklerotično sredstvo.

Uopštavajući dejstvo meda možemo ga klasifikovati na slijedeći način:

• povećava imunološke zaštitne snage organizma • ima antibakterijsko, antiprotozoično i antimkotično dejstvo • ima protivupalno dejstvo • hiposenzibilitivno dejstvo • hemopoetično dejstvo (formiranje krvi) • ekspektorantno dejstvo (izbacivanje sluzi iz pluća) • regenerativno dejstvo • kardiotonično dejstvo • uklanja bol • neurotično dejstvo • tonizirajuće dejstvo • uklanja zatvor i • detoksično dejstvo

Pod uticajem želučanog i duodenalnog soka u organizmu med smanjuje svoje antibakterijsko, antiprotozoično, antimikotično, protivalergijsko i protivupalno dejstvo. Kroz usta se med uzima u prirodnom stanju, u vidu rastvora, mikstura, pilula i dr. Ako se med primjenjuje zbog njegovog antibakterijskog, antiprotozoičnog, antimikotičnog i protivupalnog dejstva, onda se on uzima u malim količinama: 1 kašičica svakih 2-3 sata sa što je moguće dužćim zadržavanjem u usnoj duplji, da bi sluzokoža usne duplje i grla resorbovala antimikrobne materije. Nakon ovakvog načina liječenja patogenska flora u usnoj duplji, grlu i nosu znatno se smanjuje a žarišta upale i rane zarašćuju blagovremeno. U takvim slučajevima primjene najpodesniji je kristalisani centrifugovani med, med sa ramova saća i med sa voštanim poklopčićima.

ČUVANJE MEDA Najsvrsishodnije za čuvanje meda je plastično, stakleno, porculansko, kameno, niklovano dobro emajlirano, keramičko i drugo posuđe uglačano materijalima koji su neutralni prema kiselinama. Ne odgovara limeno, gvozdeno cinkovano i posuđe sa oštećenim emajlom. Drveni sudovi od lipe, jasike, topole i jele odgovaraju, dok četinarsko posuđe ne odgovara zbog toga što med upija smole. Pri pakovanju meda treba imati u vidu njegovo značajno širenje pri izloženosti toploti ili skupljanje pri niskoj temperaturi – ne prepunjavati sudove. Dobro je umotati stakleno posuđe u neproziran materijal i zaštiti med od svjetlosti koja poništava enzime, vitamine i protivmikrobne materije u njemu. med se ne smije držati u blizini materijala koji imaju oštar, prodoran miris a treba ga čuvati od direktne sunčeve svjetlosti. Utvrđeno je da je optimalna temperatura za fermentaciju meda 11-19°C. Zbog toga med treba čuvati na temperaturi od najviše 10°C. med u saću podliježe istim principima čuvanja. Poznatije sorte nektarskog meda su: bagremov, med od bora, planinski, maslačkov, od djeteline, od kestena, lipov, livadski, od majčine dušice, od nane, voćni med, poljski, od suncokreta, malinov itd.