Rendgenska difrakcija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Rendgenska difrakcija je nedestruktivna analitička metoda određivanja kristalografske strukture, hemijskog sastava i fizičkih osobina materijala. Tehnike se baziraju na posmatranju intenziteta rasutih rendgenskih zraka u funkciji upadnog ugla, polarizacije, talasne dužine ili energije. Zavisno od stanja materijala, može se raditi metodom monokristala ili metodom praha.

Difrakcija na jediničnom kristalu (monokristalu)[uredi | uredi izvor]

Snop rendgenskih zraka pada na kristal i zraci se rasipaju te mijenjaju smjer i interferiraju. Na fotografskom filmu se dobije difrakciona slika, koja se sastoji od svijetlih traka, koje odgovaraju maksimumima pozitivne interferencije rendgenskih zraka i tamnih traka, koje odgovaraju negativnoj interferenciji. Analizom difrakcione slike, moguće je odrediti razmak između strukturnih dijelova kristala, a za izračunavanje se koristi Braggova jednačina.