Ronnie O'Sullivan

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Ronnie O'Sullivan
Stephen Maguire, Ronnie O’Sullivan, and Michaela Tabb at German Masters Snooker Final (DerHexer) 2012-02-05 05 cropped.jpg
Rođenje 5. decembar 1975. (1975-12-05) (38 god.),
Wordsley[1]
Država Flag of England.svg Engleska
Nadimak The Rocket[2], The Essex Exocet[3], The Magician[4]
Profesionalni početak 1992.
Najbolje mjesto na listi 1.
4 (6. 5. 2014)
Novčane nagrade 7.710.345 funti[5]
Najveći brejk 147 (12 puta)
Trocifreni brejkovi 747[6] (do 6. 5. 2014)
Pobjede na turnirima
Rangirne titule 26
Manje titule 3
Ostale titule 25
Svjetski prvak 2001, 2004, 2008, 2012, 2013.
Web stranica ronnieosullivan.tv
Podaci zadnji put aktualizirani: 10. 5. 2014.

Ronald Antonio "Ronnie" O'Sullivan profesionalni je engleski snukeraš. Poznat je po brzoj igri, zbog čega je dobio nadimak The Rocket (Raketa).[7] Aktualni je svjetski prvak i ukupno ima 5 tih titula (2001, 2004, 2008, 2012, 2013), a od turnirskih nagrada zaradio je preko 7,7 miliona funti (više od njega zaradio je samo Stephen Hendry).[8] Pet puta dolazio je na 1. mjesto liste najboljih snukeraša, osvojio je 26 rangirnih turnira[9] i nalazi se na 2. mjestu po broju ostvarenih trocifrenih brejkova (također iza Hendryja). Postigao je i rekordnih 12 maksimalnih brejkova na profesionalnim turnirima.

Mnogi njegovi ljubitelji, kritičari i kolege snukeraši, uključujući i Hendryja i Stevea Davisa, smatraju ga prirodno najtalentiranijim igračem u historiji snukera.[10] Također je bio uključen u nekoliko kontroverznih incidenata tokom karijere.[10]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Rana karijera[uredi | uredi izvor]

O'Sullivanova postignuća u snukeru počela su dosta rano. Prvi trocifreni brejk (117) postigao je kad je imao 10 godina, prvo "čišćenje cijelog stola" (nanizavši pritom 142 poena) ostvario je sa 12 godina, a sa 13 je postao pobjednik britanskog prvenstva za igrače mlađe od 16 godina. Na televiziji je debitirao sa 14 godina u Thames Snooker Classicu, a meč je komentirao Steve Davis.[11] Prvi maksimalni brejk ostvario je sa 15 godina u finalu Britanskog amaterskog prvenstva 1991, a iste godine osvojio je IBSF svjetsko prvenstvo u snukeru U-21. U profesionalce je prešao sa 16 godina.[12][13] Sezonu 1992/93. počeo je dobivši 74 od svojih prvih 76 profesionalnih mečeva[14], od čega 38 uzastopno, što je rekord koji još nije srušen.[15][16] U kvalifikacijama za Grand Prix pobijedio je Jasona Curtisa 5–0 za 43 minute i 36 sekundi, postavivši i sad važeći rekord za najbržu pobjedu u mečevima na 5 dobijenih frejmova.[16] Nakon ovoga mu je Alan Hughes dao nadimak Raketa.[17] U septembru 1992, sa 16 godina, postao je najmlađi igrač u historiji koji se kvalificirao za Svjetsko prvenstvo.[18] U Crucibleu je debitirao 18. aprila 1993 u dobi od 17 godina i 134 dana i još uvijek je treći najmlađi igrač koji se takmičio na SP-u, iza Brecela i Hendryja.[19][20] Izgubio je u 1. kolu od Alana McManusa 7–10. Ipak, dobio je nagradu za najboljeg mladog igrača godine za 1993. godinu.[17]

U sezoni 1993/94. postao je najmlađi pobjednik nekog rangirnog turnira u historiji kad je sedmicu prije svog 18. rođendana osvojio UK Championship 1993[16], pobijedivši u finalu Hendryja, započevši tako jedno od najpoznatijih sportskih rivalstava. Ponovo se susreo s njim u finalu European Opena 1993, ali je ovog puta izgubio 5–9.[21] Do druge rangirne titule došao je na British Openu 1994. pobjedom u finalu protiv Jamesa Wattane (9–4).[17] Na SP-u 1994. došao je do 2. kola, gdje ga je potpuno nadigrao John Parrott rezultatom 3–13.[22] U sezonu je krenuo s 57. mjesta WPBSA-liste, a završio ju je na 9. mjestu[23], a proglašen je i WPBSA igračem godine za 1994.[17]

1994/1995–1997/1998.[uredi | uredi izvor]

Tokom sezone 1994/95. nije osvojio nijedan rangirni turnir, ali je stalno imao dobre nastupe, došavši do četvrtfinala Grand Prixa[24], UK Championshipa[25] i Welsh Opena[26], zatim do polufinala na Dubai Classicu[27] i European Openu[28] te do finala na Thailand Openu[29] i British Openu.[30] 1995. osvojio je svoj prvi Masters, savladavši u finalu Johna Higginsa 9–3[31] i postavši najmlađi pobjednik ovog turnira ikad u dobi od 19 godina i 69 dana.[32][33] Također se plasirao u svoje prvo četvrtfinale na svjetskim prvenstvima, ali ga je pobijedio Hendry 8–13. Na kraju svoje treće profesionalne sezone O'Sullivan je bio svjetski broj 3, iza Hendryja i Davisa.[23]

U sezoni 1995/96. došao je do četvrtfinala na UK Championshipu, u kojem je poražen 7–9 od Andyja Hicksa.[34] Na Mastersu je igrao finale, ali i tu je izgubio 5–10 od Hendryja.[31] Na SP-u 1996. plasirao se u svoje prvo polufinale na ovom turniru, ali je izgubio i taj meč 14–16 od Petera Ebdona.[35] Vrhovna snukerska organizacija proglasila ga je krivim za fizički napad na Mikea Ganleya, službenika za medije, tokom SP-a.[36] Dobio je 2 godine uvjetne zabrane igranja, kažnjen je sa 20.000 funti, te mu je savjetovano da donira još 10.000 funti u dobrotvorne svrhe.[1]

U sezoni 1996/97. osvojio je 2 rangirna turnira; u finalu Asian Classica savladao je Briana Morgana 9–8, a na German Openu je u finalu bio bolji od Alaina Robidouxa 9–7. U februaru 1997. treći put uzastopno ušao je u finale Mastersa, u kojem je igrao protiv Davisa. Nakon što je O'Sullivan dobio prva dva frejma trocifrenim brejkovima od 116 i 113 poena, treći frejm je prekinula Lianne Crofts, koja je potpuno naga utrčala u prostor za igrače, što je bio prvi takav slučaj u historiji snukera.[37] Davis je kasnije rekao da je ovaj incident poremetio O'Sullivanovu koncentraciju, što mu je omogućilo da se vrati u meč.[38] Popodnevna sesija završila je 4–4. O'Sullivan je večernju sesiju počeo silovito, osvojivši 4 frejma za 49 minuta i povevši 8–4[38], ali Davis se nije predao i uzvratio je dobivši sljedećih 6 frejmova, što mu je donijelo pobjedu 10–8.[31][39] 21. aprila 1997. u meču 1. kola SP-a protiv Micka Pricea postigao je najbrži zabilježeni maksimalni brejk. Za to mu je trebalo 5 minuta i 20 sekundi - u prosjeku 1 udarac svakih 8,8 sekundi.[16] Ovo mu je bio i prvi maksimalni brejk na profesionalnim turnirima. Ipak, ispao je već u narednom kolu izgubivši u odlučujućem frejmu od Darrena Morgana 12–13.[35]

U sezoni 1997/98. došao je do druge titule na UK Championshipu, pobijedivši u finalu Hendryja 10–6.[40] U februaru je igrao četvrtfinale Mastersa i izgubio 3–6 od Davisa.[41] Kasnije istog mjeseca osvojio je Scottish Open nadigravši Higginsa u finalu 9–5. Narednog mjeseca u finalu Irish Mastersa pobijedio je Kena Dohertyja 9-3, ali je diskvalificiran i titula mu je oduzeta nakon što je na doping-testu bio pozitivan na marihuanu. Titula je naknadno dodijeljena Dohertyju.[42] Na SP-u 1998. došao je do svog drugog polufinala, u kojem je bolji bio Higgins 9–17.[35]

1998/19992000/2001.[uredi | uredi izvor]

U sezoni 1998/99. nije branio titulu na UK Championshipu. Povukao se s turnira nedugo prije meča 1. kola; njegov menadžer je izjavio da su razlog za povlačenje bili fizička i nervna iscrpljenost i da su ljekari naredili O'Sullivanu da se odmara.[43] U drugim izvještajima spominjalo se da pati od depresije.[44] Na Mastersu je stigao do četvrtfinala, gdje ga je zaustavio Doherty rezultatom 2–6.[45] Na SP-u 1999. došao je do trećeg polufinala u 4 godine, gdje je izgubio od Hendryja 13-17.[35] Tokom meča postigli su ukupno 8 trocifrenih brejkova (po 4 obojica). Kad je Hendry u 21. i 22. frejmu napravio brejkove od 101 i 108 poena, O'Sullivan je odgovorio brejkom od 134 poena u 23. frejmu, zamalo promašivši posljednju ružičastu kuglu na srednjoj rupi u pokušaju da postigne maksimalni brejk.[46] U narednom frejmu O'Sullivan je napravio još jedan trocifreni brejk (110), što je bio 4. uzastopni frejm u ovom meču koji je dobijen trocifrenim brejkom.[47]

U sezoni 1999/2000. osvojio je 2 rangirna turnira, China Open, gdje je u finalu savladao Stephena Leeja 9–2[48], i Scottish Open, na kojem je u finalu bio bolji od Marka Williamsa 9–1.[49] Treću godinu zaredom poražen je u četvrtfinalu Mastersa, ovog puta 3–6 od Parrotta.[50] O'Sullivanova obećavajuća kampanja u ovoj sezoni završila se razočarenjem. Bio je favorit za osvajanje SP-a 2000, naročito nakon Hendryjevog neočekivanog poraza od Stuarta Binghama u 1. kolu, ali je i sam poražen u 1. kolu od Davida Graya, koji je nadoknadio zaostatke 1–5 i 7–9 i na kraju pobijedio 10–9[51], uprkos tome što je O'Sullivan postao prvi igrač koji je postigao 5 trocifrenih brejkova (od čega 3 uzastopno) u mečevima na 10 dobijenih frejmova.[52]

Tokom sezone 2000/2001. osvojio je 6 turnira i ušao u finale još jednog. Pobijedio je na Champions Cupu savladavši u finalu Marka Williamsa 7–5[53] i došao do finala na Grand Prixu, ali mu se tu Williams revanširao 5–9.[54] Zatim je odbranio titulu na China Openu ponovo pobijedivši Williamsa, ovog puta 9–3.[55] Uslijedilo je osvajanje Irish Mastersa, gdje je u finalu savladao Hendryja 9–8, da bi zatim došao do svog prvog naslova svjetskog prvaka (koji je posvetio svom ocu[56]), pobijedivši u finalu Johna Higginsa 18–14.[57][58] Sezonu je završio osvojivši Premijer ligu. Nakon što je završio na 2. mjestu u ligaškom dijelu ovog takmičenja, u polufinalu je pobijedio Higginsa 6–3, a u finalu je bio bolji od Hendryja 9–7.[59]

2001/20022003/2004.[uredi | uredi izvor]

Sezonu 2001/2002. počeo je kao broj 1 na listi najboljih snukeraša svijeta. U decembru je treći put osvojio UK Championship (10–1 protiv Dohertyja).[40] Na SP-u 2002. O'Sullivana je u polufinalu očekivao meč protiv Hendryja. U izjavi prije meča malo se narugao Hendryju.[60] U samom meču prvu sesiju dobio je O'Sullivan 8-5, ali je Hendry bio bolji u drugoj i izjednačio na 12-12. Hendry je nastavio s dobrom igrom i u 3. sesiji i na kraju pobijedio 17-13. Nakon meča O'Sullivan je optužio Hendryja za loše sportsko ponašanje, aludirajući na Hendryjevo ponašanje nakon jednog promašenog udarca na jednom prijašnjem turniru.[61] Hendry nije komentirao O'Sullivanovu izjavu, iako je zbog nje O'Sullivan dobio neke kritike od Stevea Davisa, Dennisa Taylora i Clivea Evertona. Kasnije se izvinio Hendryju zbog svojih komentara.[62] Sezonu je okončao odbranivši titulu u Premijer ligi. U ligaškom dijelu ovog takmičenja bio je prvi, da bi zatim u polufinalu nadigrao Jimmyja Whitea 6–2, a u finalu Higginsa 9–4.[63]

I sezona 2002/2003, koju je počeo kao svjetski broj 1[23], bila je uspješna za O'Sullivana. Osvojio je Scottish Masters, Malta Cup i Irish Masters te je SP 2003. počeo kao glavni favorit za titulu. Međutim, treći put u karijeri poražen je u 1. kolu, ovaj put od nepostavljenog Marca Fua, iako je imao 4 trocifrena brejka, uključujući i 1 maksimalni. Zbog ovog poraza sezonu je završio na 3. mjestu liste.

2004. O'Sullivanov otac telefonirao je šestostrukom svjetskom prvaku iz 1970-ih, Rayu Reardonu, i pitao ga može li dati neke savjete Ronnieju.[64] Uz Reardonovu podršku O'Sullivan se vratio u formu i osvojio SP, uvjerljivo pobijedivši u finalu Graemea Dotta 18–8, iako je izgubio prvih 5 frejmova, što je pripisao "mentalnim igrama" Dottovog trenera (O'Sullivanovog bivšeg), koji je ušao u O'Sullivanovu svlačionicu nekoliko minuta prije početka meča.[65] U polufinalu je pobijedio Hendryja čak 17-4, što je bilo najjednostranije polufinale SP-a ikad.[66] O'Sullivan je u sljedećim dvjema sezonama bio rangiran na 1. mjestu liste.

2004/2005.[uredi | uredi izvor]

Sljedeća 2 turnira koja je osvojio bili su Masters i Welsh Open. Ipak, zbog medicinskih razloga nije učestvovao na China Openu. Na ovo je kritiku uputio Anthony Hamilton, koji je rekao da O'Sullivan ima dužnost da promovira snuker.[67]

Na SP-u O'Sullivana je u četvrtfinalu porazio Peter Ebdon 13–11, nadoknadivši zaostatak od 2-8; Ebdon je igrao veoma odlučno i ustrajno, a mnogi su mu posmatrači prigovorili da je namjerno usporavao ritam igre kako bi poremetio O'Sullivanovu brzu igru.[68] Nakon meča O'Sullivan je izjavio za štampu da se vjerovatno neće takmičiti naredne sezone i da će se možda potpuno povući iz snukera.[69] Međutim, u septembru 2005. objavio je da će ipak nastupati u sezoni 2005/2006, ali ne na svim turnirima, i da će provesti neko vrijeme u SAD-u takmičeći se u bilijaru "osmici" u okviru elitnog International Pool Toura.[70]. Ali, ispalo je da se IPT-turnir na kojem je O'Sullivan trebao debitirati preklapa sa završnim turnirom u okviru Premijer lige, gdje je branio titulu pobjednika. O'Sullivan je zbog toga promijenio planove i odbranio titulu, "pomevši" Hendryja 6-0, uz 4 trocifrena brejka.

2005/2006.[uredi | uredi izvor]

Nakon teškog poraza 2-9 od Higginsa u finalu Grand Prixa, O'Sullivan je stigao do finala Mastersa, gdje ga je opet porazio Higgins (9–10). Tokom većeg dijela meča 1. kola UK Championshipa protiv Marka Kinga O'Sullivan je sjedio s mokrim peškirom preko glave.[71] King je dobio meč 9–8.

Na SP-u 2006. u 1. kolu pobijedio je Davea Harolda 10-4, a nešto se više namučio u 2. kolu protiv Velšanina Ryana Daya (13-10). Sličan meč uslijedio je i u četvrtfinalu protiv Marka Williamsa. Pred posljednju sesiju O'Sullivan je vodio 10–6. Zatim se Williams vratio u meč, dobivši 5 uzastopnih frejmova, ali je O'Sullivan uspio sačuvati živce i pobijediti 13–11. U polufinalu ga je čekao Dott, koji je napravio vodstvo na početku, ali je rezultat nakon 2 sesije bio 8–8. O'Sullivan je tokom prvenstva imao problema s vrhom svog štapa, što se nastavilo i protiv Dotta, uključujući i slučaj u kojem je TV-snimak pokazao da O'Sullivan namjerno uklanja vrh sa svog štapa. To mu je osiguralo 15-minutnu pauzu da ponovo stavi vrh, nakon čega je "počistio" stol brejkom od 124 poena. Direktor turnira Mike Ganley prihvatio je O'Sullivanovo objašnjenje da je vrh jednostavno otpao te nije bilo nikakve kazne.[72] Ovaj incident kritizirao je Dott, kao i Steve Davis i John Parrott.[73] Dott je zatim dobio svih 8 frejmova u 3. sesiji i trebao mu je još samo jedan za ulazak u njegovo drugo finale u 3 godine. U posljednjoj sesiji O'Sullivan je osvojio prva 3 frejma, ali je zatim napravio grešku koja je omogućila Dottu da završi meč ubacivši crnu kuglu. Nakon Dottove pobjede O'Sullivan je poklonio svoj štap i kutiju jednom dječaku u publici.[74] BBC navodi da je O'Sullivan tokom prvenstva promijenio 21 vrh štapa[72]; O'Sullivan je kasnije izjavio da je prije prvenstva koristio 7 vrhova i još 8 tokom prvenstva te da će od sljedeće sezone igrati novim štapom.[74] Njegova odluka da ne nastupi na Malta Cupu koštala ga je gubitka 1. mjesta na listi za narednu sezonu.[75]

2006/2007.[uredi | uredi izvor]

Na putu do finala Northern Ireland Trophyja, u kojem je poražen 6–9 od Dinga Junhuija, u polufinalu je "pomeo" Dominica Dalea 6-0 za samo 53 minute, što je rekord za mečeve na 6 dobijenih frejmova.[76]

U decembru 2006, u četvrtfinalu UK Championshipa protiv Hendryja, O'Sullivan je na pomalo dramatičan način predao meč u 6. frejmu (meč se igrao na 9 dobijenih). Nakon jakog starta Hendryja zaostajao je 0–4, prije no što je uspio osvojiti 1 frejm. 6. frejm otvorio je brejkom od 24 poena, ali je tada napravio grešku i ostavio sebi težak udarac s crne na crvenu kuglu. Nakon što je promašio crvenu, O'Sullivan se mirno rukovao s Hendryjem (rekavši mu da "mu je dosta meča, druže") i sudijom Janom Verhaasom te otišao iz dvorane, zapanjivši sve prisutne. Ovaj incident uzrokovao je manje smetnje Graemeu Dottu i Steveu Davisu, koji su na susjednom stolu igrali svoj četvrtfinalni meč. Dott je kasnije rekao da je u početku pomislio da su O'Sullivan i Hendry započeli svađu ili tuču kad je čuo da je neko iz publike dobacio "Stisni malo, Ronnie".[77] Kasnije je službeno potvrđeno da je O'Sullivan predao meč, koji je registriran rezultatom 9-1 za Hendryja. Svjetska snukerska asocijacija objavila je da će navijačima koji su doputovali da gledaju ovaj meč biti date besplatne karte za mečeve sljedećeg dana, kao vid kompenzacije.[78] O'Sullivan je kasnije tog dana izdao izjavu kojom se izvinio zbog svog postupka, rekavši da će se "uskoro vratiti na noge i boriti jače nego ikad".[77] 31. 5. 2007. Asocijacija je kaznila O'Sullivana sa 20.800 funti i oduzela mu 900 bodova na listi najboljih snukeraša zbog ovog incidenta.[79][80]

O'Sullivan se vratio u akciju na Mastersu, a reakcija publike bila je podijeljena: neki su mu aplaudirali, a neki zviždali. Dobio je meč 1. kola protiv Alija Cartera 6-1, uz 2 trocifrena brejka. Međutim, ponovo je izazvao kontroverze kad se nije pojavio na konferenciji za štampu nakon meča.[81] Doduše, dao je kratki intervju za BBC, u kojem je rekao da je puno sretniji nego na UK Championshipu i da ponovo igra dobro. Sir Rodney Walker kasnije je izdao izjavu u kojoj se kaže da je O'Sullivanu bilo opravdano izbjegavanje medija zbog okolnosti u kojima se tada nalazio.[82] Ovu odluku kritizirali su Shaun Murphy[83] i Ken Doherty. O'Sullivan je na kraju osvojio turnir, pobijedivši u finalu Junhuija. Steve Davis primijetio je O'Sullivanovo dobro sportsko ponašanje tokom finala, naročito kad je utješio Junhuija nakon 12. frejma, u kojem je Junhuija vidljivo uznemirio jedan čovjek iz publike, koji je ubrzo izbačen iz dvorane. O'Sullivan je tada vodio 9–3 i dobio je i sljedeći frejm za pobjedu 10–3.[84]

Na Malta Cupu O'Sullivana je već u 1. kolu porazio Michael Holt (3–5). Kasnije, tokom Welsh Opena, O'Sullivan je objavio kako će njegova tehnika doživjeti značajnije promjene jer nije bio zadovoljan posljednjim rezultatima, u koje spada i poraz od Neila Robertsona 4–5 u četvrtfinalu ovog turnira. U istoj fazi Irish Mastersa O'Sullivan je protiv Joea Swaila postigao maksimalni brejk na putu do tijesne pobjede 5–4. Međutim, pošto stol na kojem su igrali nije imao službeno ratificirane rupe, ovaj brejk ne računa se u njegov ukupni broj maksimalnih brejkova. Organizatori su u početku ponudili automobil igraču koji postigne maksimalni brejk, ali nisu bili u mogućnosti održati to obećanje. Kasnije te večeri O'Sullivan je u još jednom tijesnom meču pobijedio Higginsa 6–5, a zatim u finalu lahko savladao Barryja Hawkinsa 9–1, postavši tako prvi osvajač novog trofeja Paul Hunter, koji mu je uručila Hunterova udovica Lyndsey.

Tik prije početka SP-a 2007, na kojem mu je u 1. kolu protivnik opet bio Junhui, O'Sullivan je rekao da je žrijeb namješten, što je World Snooker negirao[85] i O'Sullivan je kasnije povukao optužbe.[86] Na kraju je lahko dobio taj meč 10-2. Dobio je i Robertsona u 2. kolu 13–10, unatoč tome što je tokom meča izgubio 6 uzastopnih frejmova, ali ga je u četvrtfinalu porazio kasniji pobjednik, Higgins, rezultatom 9–13.

2007/2008.[uredi | uredi izvor]

O'Sullivan se povukao s prvog rangirnog turnira u sezoni, Shanghai Mastersa, navevši kao razlog probleme s leđima, zbog kojih su mu liječnici savjetovali da ne putuje. Također je odlučio ne nastupiti na pozivnom turniru Pot Black.

Na Grand Prixu došao je do finala, u kojem je izgubio od Fua 6–9. Tokom Northern Ireland Trophyja postavio je novi rekord, postigavši 5 trocifrenih brejkova u pobjedi 5–2 protiv Cartera, uključujući i njegov 7. službeni maksimalni brejk. Međutim, odmah u narednom kolu porazio ga je Fergal O'Brien. 2. decembra 2007. osvojio je 4. uzastopnu (i rekordnu sedmu ukupno) titulu pobjednika Premijer lige, pobijedivši u finalu Higginsa 7–4.

15. decembra postigao je svoj 8. maksimalni brejk na službenim takmičenjima u odlučujućem frejmu polufinala UK Championshipa u Telfordu protiv Marka Selbyja, izjednačivši se po tome sa Hendryjem.[87] Time je također postao tek treći igrač u historiji profesionalnih takmičenja koji je došao do pobjede ostvarivši maksimalni brejk u posljednjem odigranom frejmu datog meča. Prvi je to učinio Hendry upravo protiv O'Sullivana 1997. u finalu Charity Challengea, a drugi Mark Williams u 1. kolu SP-a 2005. O'Sullivan je i drugi igrač (nakon Higginsa) koji je postigao maksimalne brejkove na dvama uzastopnim rangirnim turnirima. Na kraju je osvojio turnir pobjedom protiv Stephena Maguirea 10–2 (nakon 1. sesije vodio je 8–0), primivši ček na 100.000 funti za prvi osvojeni rangirni turnir nakon skoro 3 godine čekanja.

Maguire mu se revanširao 12. januara 2008. u 1. kolu Mastersa. Maguire je vodio 4–1 prije no što se O'Sullivan vratio na 5–5, ali je odlučujući frejm osvojio Maguire, nakon što O'Sullivan nije ubacio plavu kuglu koristeći pomoćni štap.[88]

Nakon povlačenja s pozivnog Malta Cupa O'Sullivan se vratio na Welsh Openu u februaru. Odigrao je dobar turnir i došao do finala, ali ga je tu pobijedio Selby 9–8, iako je O'Sullivan vodio 8–5.[89]

Zatim je došao na China Open, gdje ga je već u 1. kolu porazio Fu (4–5). Međutim, na konferenciji za štampu nakon meča O'Sullivan je davao lascivne komentare, pozvavši jednog novinara da izvede fellatio na njemu, a zatim se smijao s portparolom World Snookera. Također se šalio o veličini i obimu svog penisa, nakon čega je simulirao spolni čin na mikrofonu.[90] U junu 2008. WPBSA kaznila ga je oduzimanjem novca i poena koje je zaradio na ovom turniru.

Na SP-u 2008, u meču 2. kola protiv Williamsa, postigao je rekordni 9. maksimalni brejk na službenim takmičenjima.[91] To mu je bio 3. maksimalni brejk u ovoj sezoni te treći u Crucible Theatreu. Također, to je bio 4. maksimum ostvaren u frejmu kojim je dobijen meč. U intervjuu nakon ove pobjede (13–7) rekao je: "Konačno mogu kupiti Bentley Continental GT."[92] Ubrzo nakon što je O'Sullivan ubacio završnu crnu kuglu, snukerska legenda Dennis Taylor nazvao ga je "totalnim genijem".[93] Ipak, već narednog dana i Carter je postigao maksimum, pa je O'Sullivanu pripala "samo" polovina nagrade za maksimalni i najveći brejk, koje su inače iznosile 147.000, odnosno 10.000 funti.[94] Osim Williamsa, O'Sullivan je na putu do finala pobijedio još Liu Chuanga, Liang Wenboa i Hendryja. U finalu ga je čekao Carter; Ronnie je na kraju slavio 18–8 i tako 3. put postao svjetski prvak. U kasnijem intervjuu nagovijestio je kako možda neće nastupati u narednoj sezoni, ali i da bi mogao pokušati osvojiti još koju titulu svjetskog prvaka.[95]

Na kraju sezone O'Sullivan je, zajedno s Williamsom i Maguireom, napustio menadžersku kompaniju 110sport i prešao u Grove Leisure, čije je sjedište u Romfordu (predgrađe Londona).[96]

2008/2009.[uredi | uredi izvor]

Novu sezonu počeo je osvajanjem Northern Ireland Trophyja, pobijedivši u finalu Davea Harolda 9–3. O'Sullivan je jedini igrač u posljednje 4 godine koji je osvojio 2 uzastopna rangirna turnira.[97]

Zatim je došao do finala u Shanghaiju, pobijedivši u polufinalu Maguirea uz brejkove od 141 i 145 poena. Međutim, u finalu ga je pobijedio kvalifikant Ricky Walden 8–10. O'Sullivan je vodio 8–6, ali je Walden dobio 4 frejma zaredom i tako osvojio turnir.

U Premijer ligi pobijedio je Selbyja 7-2, što je značilo da je osvojio ovo takmičenje 8. put u karijeri i 5. put uzastopno. Ipak, nije uspio odbraniti titulu na UK Championshipu, izgubivši u 2. kolu od Joea Perryja 5–9. U ovom meču O'Sullivan je predao 12. frejm, čime je Perry poveo 5-7, iako je Perry u tom trenutku imao samo 23 poena prednosti. Komentirajući poslije, O'Sullivan je rekao da je "možda izgledalo kao da sam izgubio glavu, ali siguran sam da ću se vratiti".[98] Zbog ovoga je kasnije kažnjen s 300 funti i naređeno mu je da plati 1.000 funti dodatnih troškova.[99][100][101]

Na Mastersu je došao do finala preko Perryja, Cartera i Maguirea. U napetom finalu protiv Selbyja, koji je branio titulu, nijedan od njih nije mogao napraviti značajnije vodstvo, a frejmovi su dobijani i velikim brejkovima i u tijesnim završnicama. Nakon O'Sullivanovog vodstva 3-1, 1. sesija ipak se završila 4–4. Selby je zatim došao do vodstva 7-5, osvojivši 3 frejma zaredom, a O'Sullivan mu se odmah nakon toga revanširao na isti način i poveo 8–7. Iduća 2 frejma su podijelili, a pri rezultatu 9–8, nakon što su obojica propustili prilike, O'Sullivan je napravio brejk od 55 poena za pobjedu 10-8 i njegovu 4. titulu na ovom turniru. Time je postao tek drugi igrač (nakon Hendryja) koji je osvojio ovaj turnir više od 3 puta. U intervjuu nakon meča O'Sullivan je ovu pobjedu, ostvarenu štapom koji je dobio tek 7–8 dana ranije, proglasio svojim najvećim postignućem u snukeru. Na putu do 4. titule na Mastersu oborio je Hendryjev rekord u broju trocifrenih brejkova na ovom turniru, došavši do ukupnog zbira od 44 (do 2009). Također je doprinio u postizanju rekordna 32 trocifrena brejka na turniru ukupno, što je za 6 frejmova više od rekorda iz 2007.

Na SP-u 2009. u 1. kolu pobijedio je Binghama, uz brejkove od 140, 104 i 103 poena. No, u 2. kolu od njega je bio bolji Mark Allen 11–13, nakon što je O'Sullivan vodio 9–7.[102]

2009/2010.[uredi | uredi izvor]

Sezonu je počeo osvajanjem Shanghai Mastersa, pobijedivši u finalu Wenboa 10-5. Do finala je izgubio samo 6 frejmova (pobijedio je Dotta 5–0, Fua 5–2, Junhuija 5–3 i Higginsa 6–1).[103] Nakon ovog turnira pridružio se novoosnovanoj Asocijaciji snukeraša (Snooker Players Association). Na sljedećem rangirnom turniru, Grand Prixu, u 1. kolu pobijedio je Jamieja Burnetta, a zatim je tijesno poražen od Higginsa (4–5). 29. novembra nije uspio zadržati titulu u Premijer ligi jer ga je u finalu porazio Murphy 7–3.[104] Nakon pobjede protiv Matthewa Stevensa u 1. kolu UK Championshipa (9–3), O'Sullivan je ponovo uzrokovao kontroverze na konferenciji za štampu nakon meča, opisavši način na koji je WPBSA rukovodila svijetom snukera kao "rak koji se širi kroz snuker", a također je rekao: "Leukemija se ukorijenila." Dao je svoju podršku novoj eri u snukeru, predvođenu Barryjem Hearnom.[105] Zatim je dobio 2 naredna meča, protiv Ebdona i Selbyja, ali ga je u polufinalu opet pobijedio Higgins 9–8 (iako se O'Sullivan iz zaostatka 2–8 vratio na 8–8).[106]

Odbranu titule na Mastersu počeo je pobjedom protiv Robertsona 6–4, iako je gubio 0–3.[107] Nakon ovoga je pobijedio Ebdona 6-3 i ušao u polufinale, u kojem je bio bolji od Williamsa 6–5 i tako došao do svog 6. finala na Mastersu u 7 godina. Tu ga je drugu godinu zaredom čekao Selby, koji je ovog puta slavio 10–9, iako je O'Sullivan vodio 9–6.[108] Na Welsh Openu došao je do polufinala, u kojem je bolji bio Higgins 4–6. Prethodno je pobijedio Binghama, Copea i Marka Allena.

U 1. kolu China Opena O'Sullivana je rezultatom 3–5 porazio 22-godišnji Tian Pengfei, koji je igrao s pozivnicom organizatora. U 8. frejmu O'Sullivan je promašio završnu crnu kuglu (kojom bi izjednačio rezultat na 4–4); kugla je završila blizu rupe i O'Sullivan je predao frejm i meč. Ovim porazom izgubio je priliku da odbrani 1. mjesto na listi najboljih snukeraša. Na SP-u, u 1. kolu porazio je Wenboa 10–7[109], u 2. kolu savladao je Williamsa 13–10[110], ali ga je u četvrtfinalu porazio Selby 11–13.[111]

2010/2011.[uredi | uredi izvor]

O'Sullivan je ovu sezonu počeo na 1. takmičenju iz serije Players Tour Championship, gdje je u četvrtfinalu poražen od Copea 0–4.[112] Sljedeći nastup imao je na 4. takmičenju iz ove serije, gdje ga je u finalu pobijedio Barry Pinches 3–4.[113] Na World Openu postigao je svoj 10. službeni maksimalni brejk u posljednjem frejmu meča protiv Marka Kinga, koji je dobio 3–0. Međutim, sudija Verhaas morao ga je nagovoriti da ubaci završnu crnu kuglu jer na turniru nije bilo posebne nagrade za maksimalni brejk, samo 4.000 funti za najveći brejk. Čak i tada O'Sullivan je crnu kuglu odigrao prilično nonšalantno.[114] Time je izbio na 1. mjesto liste igrača s najviše službenih maksimalnih brejkova. Nakon toga je na putu do finala pobijedio Jimmyja Whitea, Hendryja, Maguirea i Ebdona. Ali u finalu je bolji bio Robertson 1–5. Zatim je učestvovao u Premijer ligi. U polufinalu se revanširao Robertsonu, a u finalu je pobijedio Murphyja 7–1 i tako čak 9. put u karijeri osvojio ovo takmičenje.[115] Na UK Championshipu u decembru porazio ga je Bingham već u 1. kolu (6–9).[116]

Isto mu se desilo i na Mastersu mjesec dana kasnije. Ovaj put pobijedio ga je Allen 4–6.[117] Na Snooker Shoot-Outu došao je do polufinala, u kojem je bolji bio Robert Milkins. Zatim je na sljedećim dvama rangirnim turnirima također poražen u 1. kolu: na Welsh Openu i China Openu (oba puta pobijedio ga je Day).[118][119] Na SP-u došao je do četvrtfinala, pobijedivši prvo Dalea 10–2, pa Murphyja 13–10, ali ga je zatim savladao Higgins 10–13.[120]

2011/2012.[uredi | uredi izvor]

O'Sullivan s trofejem za pobjednika German Mastersa (2012)

Novu sezonu počeo je kao i prošlu, na 1. takmičenju u okviru Players Tour Championshipa, gdje je u finalu pobijedio Perryja 4-0.[121] Na Paul Hunter Classicu, u meču protiv Adama Duffyja, postigao je svoj 11. službeni maksimalni brejk, čime je još malo popravio rekord.[122] Došao je do polufinala turnira, ali je tu bolji bio Selby (3-4).[123] Sljedeći nastup imao je na Shanghai Mastersu. Tu ga je u 2. kolu pobijedio Anthony Hamilton (3–5).[124] Nakon ovoga je osvojio 7. takmičenje u okviru PTC-a, pobijedivši u finalu Stevensa 4–2.[125] U novembru se plasirao u finale Antwerpen Opena, gdje ga je porazio Judd Trump 3–4.[126] Nakon svih 12 PTC-turnira O'Sullivan je u ukupnom poretku zauzeo 2. mjesto, upravo iza Trumpa.[127] Kasnije je 10. put u karijeri osvojio Premijer ligu, pomevši u finalu Junhuija 7–1, a prethodno je na tabeli u ligaškoj fazi zauzeo 1. mjesto.[128][129] Njegov naredni turnir bio je UK Championship, gdje ga je u 2. kolu ponovo izbacio Trump (5–6).[130] Na Mastersu ga je još jednom porazio Trump, ovaj put 2–6 u četvrtfinalu.[131] Na German Mastersu je došao do svog prvog finala na rangirnom turniru još od World Opena 2010. Pobijedio je 9–7 protiv Maguirea, iako je još u 1. kolu zaostajao 0–4 u meču protiv Andrewa Higginsona.[132] Nakon ovoga je stigao do polufinala na Welsh Openu, u kojem je bolji bio Selby (2–6)[133], i četvrtfinala na China Openu, gdje ga je porazio Maguire 4–5.[134]

Na SP-u 2012. u prva 3 meča porazio je 3 bivša svjetska prvaka: Ebdona (10–4), Williamsa (13–6) i Robertsona (13–10).[135] U polufinalu je bio bolji od Stevensa 17–10 i plasirao se u svoje 4. finale na svjetskim prvenstvima. Finalni meč bio je repriza finala iz 2008, kad mu je protivnik bio Carter. O'Sullivan je slavio i ovaj put (18–11) i u dobi od 36 godina postao najstariji svjetski prvak još od Reardona, koji je imao 45 godina kad je osvojio titulu 1978.[136][137][138] U 8. frejmu finala napravio je brejk od 141 poena, najveći ikad u finalima u Crucibleu (od 1977).[139][140] Sezonu je završio na 9. mjestu WPBSA-liste.[141] 10. maja 2012. proglašen je igračem sezone, a uveden je i u Kuću slavnih, zajedno s Walterom Donaldsonom, Markom Williamsom i Johnom Higginsom.[142]

2012/2013.[uredi | uredi izvor]

6. juna WPBSA objavila je da O'Sullivan nije potpisao službeni ugovor (koji igrači moraju potpisati sa WPBSA ako žele nastupati na rangirnim turnirima) i da se zbog toga neće moći takmičiti u sezoni 2012/13. sve dok ne potpiše.[143][144] Istog dana O'Sullivan je izjavio da ugovor smatra "preteškim" i da u ovom trenutku u karijeri "ne želi preuzeti takve obaveze".[145] Međutim, početkom augusta O'Sullivan se ipak predomislio i potpisao igrački ugovor[146], iako je polovinom jula slomio nogu prilikom trčanja.[147] Vratio se u akciju na 3. turniru PTC-serije, gdje je izgubio od Simona Bedforda 3–4, iako je vodio 3–2.[148] Nakon Shanghai Mastersa ispao je iz najboljih 16 prvi put nakon što je tu ušao u sezoni 1994/95.[149][150] Njegov povratak snukeru na inauguralnom International Championshipu u Kini bio je kratkog vijeka jer se povukao s turnira nakon što mu je liječnik savjetovao da ne putuje.[151][152] 6. novembra objavljeno je da se O'Sullivan povukao sa svih turnira za koje je bio prijavljen i da neće nastupati u ostatku sezone.[153] Ipak, 26. februara 2013. O'Sullivan je sazvao konferenciju za novinare u Londonu na kojoj je objavio da će se vratiti u snuker i braniti titulu svjetskog prvaka.[154][155] U 1. kolu savladao je Marcusa Campbella 10–4, zatim Cartera 13–8 (repriza finala SP-a iz 2008. i 2012), da bi zatim "pregazio" Stuarta Binghama 13–4. U polufinalu je bio bolji od Trumpa 17–11[156], a u finalu od Hawkinsa 18–12, postavši tako prvi igrač koji je odbranio titulu svjetskog prvaka nakon Hendryja 1996.[157]

2013/2014.[uredi | uredi izvor]

Sezonu 2013/14. počeo je na 19. mjestu WPBSA-liste.[158] Iz ličnih razloga povukao se s prvog rangirnog turnira sezone, Wuxi Classica, nedugo prije kvalifikacijskog meča koji je trebao igrati protiv Michaela Wasleya.[159] U junu 2013. nastupio je na Bulgarian Openu, što mu je bio prvi turnir izvan Engleske u posljednjih 15 mjeseci, ali je izgubio 2–4 u polufinalu od Higginsa.[160] U augustu je objavio svoj raspored za nastupe u ostatku sezone, koji uključuje UK Championship, German Masters, Welsh Open i Masters, te povratak u Crucible i još jedan pokušaj odbrane titule svjetskog prvaka.[161] U istom mjesecu došao je do 1/16 finala Bluebell Wood Opena, gdje je doživio iznenađujući poraz 1–4 od Petera Linesa[162], ali je zatim dominantno osvojio Paul Hunter Classic porazivši u finalu Gerarda Greenea 4–0.[163] Nakon toga se kvalificirao za International Championship pobijedivši Joela Walkera 6–1. U 1. kolu savladao je Anthonyja McGilla 6-2, ali je u 1/16 finala izgubio od Wenboa 4-6.[164] Zatim je došao do finala na Antwerp Openu, ali je izgubio 3–4 od Selbyja, iako je vodio 3–1.[165] Na turniru Champion of Champions pobijedio je Junhuija i Robertsona u odlučujućem frejmu, da bi na kraju došao i do titule pobjedom u finalu protiv Binghama 10–8.[166] Na UK Championshipu stigao je do četvrtfinala, ali mu se Bingham tu revanširao 4–6, iako je O'Sullivan napravio brejkove od 135 i 127.[167]

Na Mastersu je u 1. kolu savladao Milkinsa 6–1.[168] U narednom meču, četvrtfinalnom okršaju protiv Waldena, demonstrirao je sve svoje umijeće "pomevši" protivnika 6–0 za svega 57 minuta i 48 sekundi, postigavši pritom 556 uzastopnih poena (novi rekord na bilo kojem profesionalnom turniru), popravivši prethodni rekord od 495 poena koji je postavio Junhui u Premijer ligi 2007. Walden je u cijelom meču postigao svega 39 poena.[169][170][171] U polufinalu je savladao Maguirea 6–2 i tako se 10. put plasirao u finale ovog turnira, u kojem ga je čekao branilac titule Selby.[172] O'Sullivan je dominirao 1. sesijom povevši čak 7–1. Selby je nakratko uspio uzvratiti, ali na kraju je rezultat glasio 10–4, čime je O'Sullivan došao do 5. titule na ovom prestižnom turniru.[173]

22. januara 2014. Disciplinska komisija WPBSA izdala je izjavu u kojoj se kaže da je O'Sullivan prekršio pravila članstva ove organizacije.[174] Kažnjen je sa 6.000 funti i naređeno mu je da plati još 1.000 funti zbog tri objave na njegovom ličnom profilu na Twitteru iz septembra i oktobra 2013. za koje je WPBSA smatrala da štete ugledu snukera. Prva objava odnosila se na optužbe za namještanje mečeva, druga na sugestiju da koristi doping, a treća je smatrana "uvredljivom".[175] Komisija je kaznila O'Sullivana sa dodatnih 1.000 funti zbog "pogrdnih, uvredljivih i neučtivih" komentara na račun sudije Jana Verhaasa tokom kvalifikacija za German Masters u decembru 2013. Incident se desio nakon što je Verhaas zatražio od O'Sullivana da utrpa košulju u pantalone tokom meča. O'Sullivan se izvinio zbog svog ponašanja prema sudiji izjavivši da se nije osjećao dobro tog dana i da je u dvorani bilo previše toplo.[176][177]

Na Welsh Openu O'Sullivan je u osmini finala porazio Waldena 4–1[178] u četvrtfinalu Higginsa 5–1[179], a u polufinalu Hawkinsa 6–2.[180] U finalu ga je čekao Ding Junhui, ali ni protiv njega nije imao puno problema. Pobijedio ga je 9–3 i osvojio svoju 3. titulu na ovom turniru[181] i 26. rangirni turnir u karijeri.[182] Da stvar bude još bolja, u posljednjem frejmu napravio je svoj 12. maksimalni brejk na profesionalnim turnirima i tako se ponovo odvojio od Hendryja na vrhu vječne liste po broju maksimalnih brejkova.[183][184] Tokom sezone nastupao je i na turnirima iz PTC-serije i završio na 2. mjestu u ukupnom poretku evropske serije ovih turnira[185][186], čime se kvalificirao za finalni turnir. Na njemu je porazio Scotta Donaldsona 4–0 u 1/16 finala, ali je u idućem kolu izgubio 3–4 od Yu Delua[187], uprkos tome što je napravio brejk od 140 poena, što je ostao najveći brejk na turniru.[188]

Odbranu titule na Svjetskom prvenstvu počeo je pobjedom 10–4 protiv Robina Hulla.[189] U meču 2. kola protiv Perryja hvatao je Perryjevo vodstvo u prve 2 sesije, ali je u trećoj preokrenuo rezultat i prošao dalje (13–11).[190] U svom 16. četvrtfinalu na svjetskim prvenstvima, koje je igrao protiv Murphyja, O'Sullivan je dobio 13 od posljednjih 14 frejmova za konačni rezultat 13–3, završivši meč s jednom sesijom manje.[191] U polufinalu, koje je bilo repriza lanjskog finala, pobijedio je Hawkinsa 17–7, također s jednom sesijom manje, i ušao u svoje 6. finale na svjetskim prvenstvima.[192] Suočivši se sa Selbyjem u finalu, O'Sullivan je krenuo snažno i došao do vodstva 10–5, ali je zatim izgubio 10 od narednih 12 frejmova i došao u zaostatak 12–15. Tada je uspio dobiti 2 frejma zaredom, ali Selby se opet odlijepio dobivši naredna 3 frejma, došavši tako do svoje prve titule svjetskog prvaka rezultatom 14–18. O'Sullivanu je ovo bio prvi poraz u finalima svjetskih prvenstava.[193] Iste večeri kad je igrano finale, tačnije, oko 1:30 po lokalnom vremenu, vraćajući se kući sa svojim šestogodišnjim sinom, O'Sullivan je doživio saobraćajnu nesreću na autoputu M1 u blizini Leicestera nakon što je sportski automobil koji je vozio naletio na lokvu vode i udario u zaštitnu ogradu.[194] Obojica su prošla bez povreda.[195] Nakon Svjetskog prvenstva na snagu je stupio novi rangirni sistem, zasnovan na osvojenim novčanim nagradama u toku posljednje 2 sezone umjesto na bodovima, kao što je prije bio slučaj. To je značilo da je O'Sullivan završio sezonu na 4. mjestu WPBSA-liste.[196]

Stil igre[uredi | uredi izvor]

O'Sullivan igra brzo i napadački. Jako je uspješan u pravljenju velikih brejkova i taktički je solidan igrač, iako je izjavio da prezire duge, razvučene partije jer one štete snukeru kao igri.[197] Dobro igra kad je u vodstvu, a kada zaostaje i kad ga ne ide, sklon je demoralizaciji i često zna izgubiti po nekoliko uzastopnih frejmova.[198] Kad zaostaje u rezultatu i kad su mu potrebni snukeri, predaje frejmove češće od drugih igrača, iako nakon trenerskih savjeta Raya Reardona izgleda da češće nastavlja s igrom u frejmu nego što je to radio ranije.

Dešnjak je, ali može i lijevom rukom igrati na visokom nivou. Iako nema jednaku snagu u lijevoj ruci, njegova "dvoručnost" omogućava mu da udarce koji bi inače zahtijevali korištenje pomoćnog štapa odigrava lijevom rukom. O'Sullivan ponekad igra koristeći različite "mostove" (položaj ruke na koju se pri udarcu oslanja štap).

Kad je prvi put prikazao svoju mogućnost igranja lijevom rukom na SP-u 1996. u meču protiv Alaina Robidouxa, ovaj Kanađanin optužio ga je za omalovažavanje. O'Sullivan je odgovorio da on bolje igra lijevom rukom nego što Robidoux može igrati desnom.[15] Nakon Robidouxove službene pritužbe, O'Sullivan je pozvan na disciplinsko saslušanje, gdje je morao dokazati da može igrati lijevom rukom na visokom nivou. Odigrao je 3 frejma protiv Rexa Williamsa, nekadašnjeg finaliste SP-a, i dobio sva tri. Optužba za narušavanje ugleda snukera kao igre nakon ovoga je povučena.[199]

Status[uredi | uredi izvor]

O'Sullivana mnogi smatraju prirodno najtalentiranijim igračem u historiji[200], a neki ga nazivaju i "genijem".[201][202] Nekoliko njegovih kolega smatra ga najvećim igračem ikad[64][203][204][205], iako mu se zbog temperamenta nekad desi da izgubi samopouzdanje ili interes[1]; tokom njegove kontroverzne karijere forma mu je često bila nestalna[206], a posmatrači su uočili da u njegovom karakteru postoje "2 Ronnieja".[207] Prema riječima Stephena Hendryja nakon njegovog poraza od O'Sullivana na SP-u 2008 (17-6), "O'Sullivan je daleko najbolji igrač na svijetu".[208] Tokom karijere postigao je 747 trocifrenih brejkova (više ih ima samo Hendry).[209]

O'Sullivan je jedan od najpopularnijih igrača[210] i poznat je kao "šoumen".[211] Od svih igrača on možda i najviše privlači publiku snukeru[212] i pomogao je da se u javnosti poboljša slika o snukeru.[201][213] O'Sullivan je sam rekao da ima želju zabaviti publiku te da spore, rastrzane partije odvraćaju gledaoce od snukera.[214] Često ga porede s Alexom Higginsom i Jimmyjem Whiteom, i zbog popularnosti i zbog talenta.

U martu 2014. Eurosport je objavio da je potpisao ekskluzivni ugovor s O'Sullivanom, po kojem će on biti globalni ambasador snukera s ciljem da se poveća zanimanje za snuker na međunarodnom planu.[215] Kao dio ugovora, O'Sullivan vodi ekskluzivnu seriju emisija o snukeru pod nazivom The Ronnie O'Sullivan Show, koja uključuje njegov pogled na snuker, razgovore s ostalim profesionalnim igračima i savjete za igranje. Također je pisao za stranicu Eurosport-Yahoo! i njenu mobilnu aplikaciju tokom SP-a 2014.[216]

Lični život[uredi | uredi izvor]

O'Sullivan je rođen u Wordsleyu[1], a odrastao je i još živi u Chigwellu (Essex), predgrađu Londona u kojem žive bogatiji stanovnici.[217] Pohađao je srednju školu u Wansteadu (također predgrađe Londona).[218] Njegovi roditelji vodili su seks-šopove u Sohu[217]; majka mu je sa Sicilije[219], a njegov djed s očeve strane porijeklom je iz Corka u Irskoj. Njegov otac, Ronnie stariji, zatvoren je 1992. zbog ubistva i pušten 18 godina kasnije.[220] Svoju bivšu djevojku, Jo Langley, upoznao je na sastancima Anonimnih ovisnika[221] i s njom ima kćer Lily Jo (2006) i sina Ronnieja mlađeg (2007).[222] Izviješteno je da su se on i Langley razišli početkom juna 2008.[223] Iz prethodne veze O'Sullivan ima još jednu kćer, Taylor-Ann (1997).[224][225] U februaru 2013. zaručio se s Lailom Rouass, glumicom i nekadašnjom takmičarkom u šouu Strictly Come Dancing, s kojom je u vezi od početka 2012.[226]

Smatraju ga perfekcionistom[227], a veoma je samokritičan[228], čak i u pobjedi.[95][229] Patio je od kliničke depresije, a imao je i neke probleme povezane sa drogom[230], ali trenutno radi sa sportskim psihologom Steveom Petersom, koji mu je pomogao da savlada njegove promjene raspoloženja.[217][231] Poznat po tome što je više puta izjavio da će napustiti snuker[232], O'Sullivan je tokom sezone 2012/2013. radio na farmi svinja.[233]

2003. godine neki su mediji objavili da je O'Sullivan prešao na islam, ali uprkos njegovom samoproglašenom zanimanju za vjeru, ovi su se izvještaji pokazali netačnima.[234][235][236][237] Pokazao je zanimanje i za budizam[221], boravivši na dosta ručkova u Londonskom budističkom centru u distriktu Bethnal Green. Ipak, negirao je čvrstu pripadnost ijednoj religiji.[238]

O'Sullivan je ljubitelj nogometa i navijač je Arsenala.[239] Jedan od njegovih hobija jest i automobilizam. 2004. godine pojavio se u emisiji Top Gear kao "Zvijezda u automobilu razumne cijene". Na testnoj stazi postigao je vrijeme 1:47.3 vozeći Suzuki Aerio.[240] Također je uspio "očistiti" stol na kojem su bile 4 crvene plus sve obojene kugle prije nego što je Stig završio 1 krug na testnoj stazi vozeći O'Sullivanov Mercedes SL 500 s registarskom tablicom "147". 15. i 16. augusta 2009. na Volkswagen Racing Cupu u Silverstoneu odvezao je 2 20-minutne ture u Jetti (broj na Jetti također je bio 147).[241] U prvoj je završio u šljunčanoj zamci, dok je u drugoj vozio bolje, završivši na 14. mjestu.[242] Pored navedenog, također mnogo voli trčati[243] i nastupa za klub Woodford Green with Essex Ladies. Njegov lični rekord na 10 km iznosi 34:54, što ga je svrstalo među najboljih 1.500 trkača na 10 km u Velikoj Britaniji 2008.[244]

Uspjeh po sezonama[uredi | uredi izvor]

Turnir 1992/
93.
1993/
94.
1994/
95.
1995/
96.
1996/
97.
1997/
98.
1998/
99.
1999/
00.
2000/
01.
2001/
02.
2002/
03.
2003/
04.
2004/
05.
2005/
06.
2006/
07.
2007/
08.
2008/
09.
2009/
10.
2010/
11.
2011/
12.
2012/
13.
2013/
14.
2014/
15.
Rejting[245] NR[a] 57. 9. 3. 8. 7. 3. 4. 4. 2. 1. 3. 1. 1. 3. 5. 1. 1. 3. 11. 9. 19. 4.
Rangirni turniri
Shanghai Masters Nije održan POV F P POV 2R N N
International Championship Nije održan POV 2R
UK Championship 1R P ČF ČF 1R P POV ČF PF P ČF PF 2R 1R ČF P 2R PF 1R 2R N ČF
German Masters[b] Nije održan 1R P PF NR Nije održan POV P N KV
Welsh Open 1R 1R ČF 2R 2R 4R PF 3R 2R 2R ČF P P 2R ČF F 2R PF 1R PF N P
World Open[c] 1R 1R ČF 1R 2R 3R 3R ČF F ČF ČF 2R P F ČF F ČF 2R F POV N N
PTC - finale Nije održan NKV POV NKV 2R
China Open[d] Nije održan NR 2R P P ČF Nije održan POV 1R PF 1R ČF 1R 1R ČF N N
Svjetsko prvenstvo 1R 2R ČF PF 2R PF PF 1R P PF 1R P ČF PF ČF P 2R ČF ČF P P F
Nerangirni turniri
Champion of Champions Nije održan P
Masters N POZ P F F ČF ČF ČF 1R ČF ČF F P F P 1R P F 1R ČF N P
Championship League Nije održan N N G G N N N
Turniri snukerskih varijanti
Shoot-Out Nije održan PF N N N
Bivši rangirni turniri
Dubai Classic[e] KV PF PF 1R P Ne održava se
Malta Grand Prix Ne održava se N N N N N ČF N Ne održava se
Thailand Masters[f] 2R 1R F 2R PF 2R 1R 1R 2R PF NR Nije održan NR Ne održava se
Scottish Open[g] 2R KV 3R 1R ČF P 2R P 2R 2R 3R ČF Nije održan N Ne održava se
British Open KV P F PF 1R ČF 3R PF ČF PF 3R F PF Ne održava se
Irish Masters Nije bio rangirni P ČF P NO NR Ne održava se
Malta Cup[h] ČF F PF 1R 1R NO 1R Nije održan ČF P ČF 2R N 1R NR Ne održava se
Northern Ireland Trophy Nije održan NR F ČF P Ne održava se
Bivši nerangirni turniri
Scottish Masters N N N PF ČF ČF P ČF P F P Ne održava se
Irish Masters N N 1R ČF PF DKV ČF PF P ČF Rangirni turnir NO P Ne održava se
Premijer liga[i] G G G G P G PF PF P P PF N P P P P P F P P N Ne održava se
Legenda za gornju tabelu
KV poraz u kvalifikacijama #R poraz u ranoj fazi turnira
(POZ = kolo za igrače s pozivnicom, G = grupna faza)
ČF četvrtfinale
PF polufinale F finale P osvojio turnir
NKV nije se kvalificirao N nije učestvovao POV povukao se s turnira
DKV diskvalificiran
NO/ Nije održan turnir nije održan
NR/ Nije bio rangirni turnir nije (više bio) rangirni
R/Rangirni turnir je (bio) rangirni
MR/Manji rangirni turnir je (bio) manji rangirni
  1. ^ Novi igrači na Main Touru nemaju rejting
  2. ^ Turnir se održavao pod različitim imenom kao German Open (1995/1996-1997/1998).
  3. ^ Turnir se održavao pod različitim imenom kao LG Cup (2001/2002-2003/2004) i Grand Prix (1984/1985-2000/2001 i 2004/2005-2009/2010).
  4. ^ Turnir je održavan pod različitim imenima kao China International (1998/1999).
  5. ^ Turnir je održavan pod različitim imenima kao Thailand Classic (1995/1996) i Asian Classic (1996/1997).
  6. ^ Turnir je održavan pod različitim imenima kao Asian Open (1992/1993) i Thailand Open (1993/94-1996/97).
  7. ^ Turnir je održavan pod različitim imenima kao International Open (1992/1993–1996/1997) i Players Championship (2003/2004).
  8. ^ Turnir je održavan pod različitim imenima kao European Open (1988/1989-1996/1997 i 2001/2002-2003/2004) i Irish Open (1998/1999).
  9. ^ Turnir je održavan pod različitim imenima kao Evropska liga (1992/1993-1996/1997).


Finala[uredi | uredi izvor]

Rangirni turniri: 38 (26–12)[uredi | uredi izvor]

Legenda
Svjetsko prvenstvo (5–1)
UK Championship (4–0)
Ostala (17–11)
Ishod Br. Godina Turnir Protivnik u finalu Rezultat Ref.
Pobjednik 1. 1993. UK Championship Flag of Scotland.svg Stephen Hendry 10–6 [246]
Finalist 1. 1993. European Open Flag of Scotland.svg Stephen Hendry 5–9 [247]
Pobjednik 2. 1994. British Open Flag of Thailand.svg James Wattana 9–4 [248]
Finalist 2. 1995. Thailand Open Flag of Thailand.svg James Wattana 6–9 [249]
Finalist 3. 1995. British Open Flag of Scotland.svg John Higgins 6–9 [248]
Pobjednik 3. 1996. Asian Classic Flag of England.svg Brian Morgan 9–8 [250]
Pobjednik 4. 1996. German Open Flag of Canada.svg Alain Robidoux 9–7 [247]
Pobjednik 5. 1997. UK Championship (2) Flag of Scotland.svg Stephen Hendry 10–6 [246]
Pobjednik 6. 1998. Scottish Open Flag of Scotland.svg John Higgins 9–5 [251]
Pobjednik 7. 1999. China Open Flag of England.svg Stephen Lee 9–2 [252]
Pobjednik 8. 2000. Scottish Open (2) Flag of Wales.svg Mark Williams 9–1 [251]
Finalist 4. 2000. Grand Prix Flag of Wales.svg Mark Williams 5–9 [253]
Pobjednik 9. 2000. China Open (2) Flag of Wales.svg Mark Williams 9–3 [252]
Pobjednik 10. 2001. Svjetsko prvenstvo Flag of Scotland.svg John Higgins 18–14 [254]
Pobjednik 11. 2001. UK Championship (3) Flag of Ireland.svg Ken Doherty 10–1 [246]
Pobjednik 12. 2003. European Open Flag of Scotland.svg Stephen Hendry 9–6 [247]
Pobjednik 13. 2003. Irish Masters Flag of Scotland.svg John Higgins 10–9 [255]
Finalist 5. 2003. British Open (2) Flag of Scotland.svg Stephen Hendry 6–9 [248]
Pobjednik 14. 2004. Welsh Open Flag of England.svg Steve Davis 9–8 [256]
Pobjednik 15. 2004. Svjetsko prvenstvo (2) Flag of Scotland.svg Graeme Dott 18–8 [254]
Pobjednik 16. 2004. Grand Prix Flag of England.svg Ian McCulloch 9–5 [253]
Pobjednik 17. 2005. Welsh Open (2) Flag of Scotland.svg Stephen Hendry 9–8 [256]
Pobjednik 18. 2005. Irish Masters (2) Flag of Wales.svg Matthew Stevens 10–8 [255]
Finalist 6. 2005. Grand Prix (2) Flag of Scotland.svg John Higgins 2–9 [253]
Finalist 7. 2006. Northern Ireland Trophy Flag of the People's Republic of China.svg Ding Junhui 6–9 [257]
Finalist 8. 2007. Grand Prix (3) Flag of Hong Kong.svg Marco Fu 6–9 [253]
Pobjednik 19. 2007. UK Championship (4) Flag of Scotland.svg Stephen Maguire 10–2 [246]
Finalist 9. 2008. Welsh Open Flag of England.svg Mark Selby 8–9 [256]
Pobjednik 20. 2008. Svjetsko prvenstvo (3) Flag of England.svg Ali Carter 18–8 [254]
Pobjednik 21. 2008. Northern Ireland Trophy Flag of England.svg Dave Harold 9–3 [257]
Finalist 10. 2008. Shanghai Masters Flag of England.svg Ricky Walden 8–10 [252]
Pobjednik 22. 2009. Shanghai Masters Flag of the People's Republic of China.svg Liang Wenbo 10–5 [252]
Finalist 11. 2010. World Open[a] (4) Flag of Australia.svg Neil Robertson 1–5 [258]
Pobjednik 23. 2012. German Masters (2) Flag of Scotland.svg Stephen Maguire 9–7 [132]
Pobjednik 24. 2012. Svjetsko prvenstvo (4) Flag of England.svg Ali Carter 18–11 [259]
Pobjednik 25. 2013. Svjetsko prvenstvo (5) Flag of England.svg Barry Hawkins 18–12 [157][260]
Pobjednik 26. 2014. Welsh Open (3) Flag of the People's Republic of China.svg Ding Junhui 9–3 [261]
Finalist 12. 2014. Svjetsko prvenstvo Flag of England.svg Mark Selby 14–18 [262]
  1. ^ World Open je nastavak Grand Prixa, ali u drugačijem formatu.


Manji rangirni turniri: 6 (3–3)[uredi | uredi izvor]

Ishod Br. Godina Turnir Protivnik u finalu Rezultat Ref.
Finalist 1. 2010. Players Tour Championship 2010/2011 - 4. turnir Flag of England.svg Barry Pinches 3–4 [263]
Pobjednik 1. 2011. Players Tour Championship 2011/2012 - 1. turnir Flag of England.svg Joe Perry 4–0 [264]
Pobjednik 2. 2011. Players Tour Championship 2011/2012 - 7. turnir Flag of Wales.svg Matthew Stevens 4–2 [125]
Finalist 2. 2011. Antwerpen Open Flag of England.svg Judd Trump 3–4 [126]
Pobjednik 3. 2013. Paul Hunter Classic Ulster banner.svg Gerard Greene 4–0 [163]
Finalist 3. 2013 Antwerp Open (2) Flag of England.svg Mark Selby 3–4 [165]

Nerangirni turniri: 36 (25–11)[uredi | uredi izvor]

Legenda
Masters (5–5)
Premijer liga (9–1)[a]
Ostala (11–5)
Ishod Br. Godina Turnir Protivnik u finalu Rezultat Ref.
Pobjednik 1. 1993. Nescafé Extra Challenge Flag of Thailand.svg James Wattana [b] [265]
Pobjednik 2. 1993. Benson & Hedges Championship Flag of Scotland.svg John Lardner 9–6 [266]
Pobjednik 3. 1995. Masters Flag of Scotland.svg John Higgins 9–3 [267]
Pobjednik 4. 1996. Charity Challenge Flag of Scotland.svg John Higgins 9–6 [268]
Finalist 1. 1996. Masters Flag of Scotland.svg Stephen Hendry 5–10 [267]
Finalist 2. 1997. Charity Challenge Flag of Scotland.svg Stephen Hendry 8–9 [268]
Finalist 3 1997. Masters (2) Flag of England.svg Steve Davis 8–10 [267]
Pobjednik 5. 1997. Evropska liga Flag of Scotland.svg Stephen Hendry 10–8 [269]
Pobjednik 6. 1997. Riley Superstar International Flag of England.svg Jimmy White 5–3 [265]
Finalist 4. 1998. Charity Challenge (2) Flag of Scotland.svg John Higgins 8–9 [268]
Diskvalificiran 5. 1998. Irish Masters Flag of Ireland.svg Ken Doherty 9–3[c] [255]
Pobjednik 7. 1998. Scottish Masters Flag of Scotland.svg John Higgins 9–7 [270]
Finalist 6. 1999. Charity Challenge (3) Flag of Scotland.svg John Higgins 4–9 [268]
Finalist 7. 1999. Millenium Cup Flag of England.svg Stephen Lee 2–7 [265]
Pobjednik 8. 2000. Champions Cup (2) Flag of Wales.svg Mark Williams 7–5 [268]
Pobjednik 9. 2000. Scottish Masters (2) Flag of Scotland.svg Stephen Hendry 9–6 [270]
Pobjednik 10. 2001. Irish Masters Flag of Scotland.svg Stephen Hendry 9–8 [255]
Pobjednik 11. 2001. Premijer liga[d] (2) Flag of Scotland.svg Stephen Hendry 9–7 [269]
Finalist 8. 2001. Scottish Masters Flag of Scotland.svg John Higgins 6–9 [270]
Pobjednik 12. 2002. Premijer liga (3) Flag of Scotland.svg John Higgins 9–4 [269]
Pobjednik 13. 2002. Scottish Masters (3) Flag of Scotland.svg John Higgins 9–4 [270]
Finalist 9. 2004. Masters (3) Flag of England.svg Paul Hunter 9–10 [267]
Pobjednik 14. 2005. Masters (2) Flag of Scotland.svg John Higgins 10–3 [267]
Pobjednik 15. 2005. Premijer liga (4) Flag of Wales.svg Mark Williams 6–0 [269]
Pobjednik 16. 2005. Premijer liga (5) Flag of Scotland.svg Stephen Hendry 6–0 [269]
Finalist 10. 2006. Masters (4) Flag of Scotland.svg John Higgins 9–10 [267]
Pobjednik 17. 2006. Premijer liga (6) Flag of England.svg Jimmy White 7–0 [269]
Pobjednik 18. 2007. Masters (3) Flag of the People's Republic of China.svg Ding Junhui 10–3 [267]
Pobjednik 19. 2007. Irish Masters (2) Flag of England.svg Barry Hawkins 9–1 [271]
Pobjednik 20. 2007. Premijer liga (7) Flag of Scotland.svg John Higgins 7–4 [269]
Pobjednik 21. 2008. Premijer liga (8) Flag of England.svg Mark Selby 7–2 [269]
Pobjednik 22. 2009. Masters (4) Flag of England.svg Mark Selby 10–8 [267]
Finalist 11. 2009. Premijer liga Flag of England.svg Shaun Murphy 3–7 [269]
Finalist 12. 2010. Masters (5) Flag of England.svg Mark Selby 9–10 [267]
Pobjednik 23. 2010. Premijer liga (9) Flag of England.svg Shaun Murphy 7–1 [269]
Pobjednik 24. 2013. Champion of Champions Flag of England.svg Stuart Bingham 10–8 [166]
Pobjednik 25. 2014. Masters (5) Flag of England.svg Mark Selby 10–4 [272]
  1. ^ O'Sullivan je Premijer ligu osvojio 10 puta, ali se u izdanju za 2011. nije igralo po standardnim pravilima snukera.
  2. ^ I O'Sullivan i Wattana imali su po 2 pobjede, ali je O'Sullivan imao bolju frejm-razliku (na turniru su učestvovala 4 igrača, a igralo se po liga-sistemu).
  3. ^ O'Sullivanu je oduzeta titula zbog pozitivnog testa na marihuanu nakon pobjede 9–3.
  4. ^ Premijer liga je nastavak Evropske lige.


Ekipna takmičenja: 1 (1–0)[uredi | uredi izvor]

Ishod Br. Godina Turnir Protivnik u finalu Rezultat Ref.
Pobjednik 1. 2000. Kup nacija (za Flag of England.svg Englesku) Flag of Wales.svg Vels 6–4 [273]

Amaterska finala: 4 (3–1)[uredi | uredi izvor]

Ishod Br. Godina Turnir Protivnik u finalu Rezultat Ref.
Pobjednik 1. 1988. Britansko prvenstvo U-16 [274]
Finalist 1. 1991. Englesko amatersko prvenstvo Flag of England.svg Steve Judd 10–13 [275]
Pobjednik 2. 1991. IBSF svjetsko prvenstvo u snukeru U-21 Flag of Belgium.svg Patrick Delsemme 11–4 [275]
Pobjednik 3. 1991. Juniorski Pot Black Flag of Ireland.svg Declan Murphy [276]

Varijante snukera: 3 (2–1)[uredi | uredi izvor]

Legenda
Premijer liga (1–0)
Ostale (1–1)
Ishod Br. Godina Turnir Protivnik u finalu Rezultat Ref.
Pobjednik 1. 2010. Power Snooker Flag of the People's Republic of China.svg Ding Junhui 572–258 [277]
Finalist 1. 2011. Power Snooker Flag of England.svg Martin Gould 258–286 [278]
Pobjednik 2. 2011. Premijer liga Flag of the People's Republic of China.svg Ding Junhui 7–1 [279]

O'Sullivanovi maksimalni brejkovi (video)[uredi | uredi izvor]

Datum Protivnik Turnir Video
1. 21. 4. 1997. Flag of England.svg Mick Price Svjetsko prvenstvo [1][a]
2. 29. 1. 1999. Flag of Thailand.svg James Wattana Welsh Open [2]
3. 13. 1. 1999. Flag of Scotland.svg Graeme Dott Grand Prix [3]
4. 5. 4. 2000. Flag of Australia.svg Quinten Hann Scottish Open [4]
5. 17. 10. 2001. Flag of Scotland.svg Drew Henry LG Cup [5]
6. 22. 4. 2003. Flag of Hong Kong.svg Marco Fu Svjetsko prvenstvo [6]
7. 8. 11. 2007. Flag of England.svg Ali Carter Northern Ireland Trophy [7]
8. 15. 12. 2007. Flag of England.svg Mark Selby UK Championship [8]
9. 28. 4. 2008. Flag of Wales.svg Mark Williams Svjetsko prvenstvo [9]
10. 20. 9. 2010. Flag of England.svg Mark King World Open (KV) [10]
11. 26. 8. 2011. Flag of England.svg Adam Duffy Paul Hunter Classic [11]
12. 2. 3. 2014. Flag of the People's Republic of China.svg Ding Junhui Welsh Open [12]
  1. ^ Ujedno i najbrži maksimalni brejk u historiji.


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d "Rocket goes off again", BBC Sport, 14. 12. 2006. Postavljeno dana 21. 4. 2007. 
  2. ^ "Player List – Ronnie O'Sullivan", World Snooker.
  3. ^ "Bad Boys: Ronnie O'Sullivan", BBC Sport, 7. 5. 2003.
  4. ^ Anna Kessel, "Ronnie O'Sullivan beats Ding Junhui to win first power snooker event", The Guardian, 31. 10. 2010.
  5. ^ Ronnie O'Sullivan.
  6. ^ Ronnie O'Sullivan.
  7. ^ "Gloucester MP plays snooker ace Ronnie O'Sullivan", thisisgloucestershire.co.uk., 16. 11. 2009.
  8. ^ Snooker's Millionaires.
  9. ^ Stanje: maj 2014.
  10. ^ a b Steve Wilson, "Is Ronnie O'Sullivan the greatest of all time?", The Telegraph, London, 3. 5. 2008.
  11. ^ "Ronnie O'Sullivan". Sports Life Stories. ITV4.
  12. ^ Hirst, Paul. "Ronnie's return! O'Sullivan confirms he will defend World Championship in April", Mail Online, 26. 2. 2013. Postavljeno dana 26. 2. 2013. 
  13. ^ Profile: Ronnie O'Sullivan, "The Rocket".
  14. ^ Hayton, Eric (2004). The CueSport Book of Professional Snooker, 65, 775–776, Suffolk: Rose Villa Publications ISBN 978-0-9548549-0-4.
  15. ^ a b "Ronnie O'Sullivan, 'The Rocket'", snookerclub.com
  16. ^ a b c d Razni snukerski rekordi, snukerska arhiva Chrisa Turnera
  17. ^ a b c d "Ronnie the record breaker", BBC Sport Academy, 16. 4. 2003. Postavljeno dana 15. 7. 2013. 
  18. ^ Hendry's Big Weekend.
  19. ^ Downer, Chris (2012). Crucible Almanac.
  20. ^ World Snooker: Stephen Hendry wins Crucible qualifier.
  21. ^ Hall of Fame (European Open).
  22. ^ 1994 World Championships Results.
  23. ^ a b c Historija rejtinga, WWW Snooker.
  24. ^ 1994 New Skoda Grand Prix.
  25. ^ 1994 Royal Liver Assurance UK Championship, Preston.
  26. ^ 1995 Regal Welsh.
  27. ^ 1994 Dubai Duty Free Classic.
  28. ^ 1994 Humo European Open.
  29. ^ 1995 Kloster Thailand Open.
  30. ^ 1995 Castella Classic British Open.
  31. ^ a b c "Masters roll of honour", BBC Sport, 7. 1. 2008. Postavljeno dana 25. 2. 2008. Arhivirano sa originalne adrese dana 7. 11. 2010. 
  32. ^ Dee, John. "Snooker: O'Sullivan eases into semi-finals", The Daily Telegraph, 7. 2. 2004. 
  33. ^ On this Week: White becomes Brown.
  34. ^ Royal Live Assurance UK Open.
  35. ^ a b c d Ronnie O'Sullivan at the World Championship.
  36. ^ Yates, Phil. "Top five controversial incidents", The Times, 4. 5. 2007. Postavljeno dana 22. 6. 2007. Arhivirano sa originalne adrese dana 1. 12. 2010. 
  37. ^ Charles, Chris. "Winning streak continues", BBC Sport, 22. 4. 2004. Postavljeno dana 14. 8. 2013. 
  38. ^ a b "1997 Masters Final". Masterpieces. BBC.
  39. ^ Benson & Hedges Masters 1996.
  40. ^ a b Ashenden, Mark. "UK Championship history", BBC Sport, 28. 11. 2002. Postavljeno dana 25. 2. 2008. Arhivirano sa originalne adrese dana 7. 11. 2010. 
  41. ^ Benson & Hedges Masters 1998.
  42. ^ "Bad Boys: Ronnie O'Sullivan", BBC Sport, 7. 5. 2003. Postavljeno dana 15. 6. 2006. 
  43. ^ "O'Sullivan pulls out 'exhausted'", The Independent, Independent Print Limited, 19. 11. 1998. Postavljeno dana 13. 3. 2013. 
  44. ^ "Ronnie O'Sullivan to defend snooker world title", BBC Sport, 26. 2. 2013. Postavljeno dana 22. 8. 2013. 
  45. ^ Benson & Hedges Masters 1999.
  46. ^ SNOOKER: HIGGINS CURSED; Crucible voodoo on champ strikes again..(potrebna pretplata)
  47. ^ Embassy World Championship 1999.
  48. ^ 1999 China Open Results.
  49. ^ Regal Scottish Open 2000.
  50. ^ Benson & Hedges Masters 2000.
  51. ^ Embassy World Championship 2000.
  52. ^ Sethi, Geet. "Gray outwits O'Sullivan", The Hindu, 18. 4. 2000. Postavljeno dana 11. 2. 2012. 
  53. ^ Champions Cup 2000.
  54. ^ Grand Prix.
  55. ^ China Open.
  56. ^ "O'Sullivan dedicates win to father", BBC Sport, 8. 5. 2001. Postavljeno dana 11. 2. 2012. 
  57. ^ Embassy World Championship.
  58. ^ "Framewatch: O'Sullivan v Higgins", BBC Sport, 7. 5. 2001. Postavljeno dana 28. 10. 2010. 
  59. ^ Premier Snooker League 2001.
  60. ^ "O'Sullivan has no regrets", BBC Sport, 4. 5. 2002.
  61. ^ "Snooker: Hendry talks up O'Sullivan ahead of Embassy clash", The Daily Telegraph, 29. 4. 2004.
  62. ^ Phil Yates, "Hendry ready to resume O'Sullivan rivalry", The Guardian, 29. 4. 2004.
  63. ^ May 11–12, 2002.
  64. ^ a b "'Magic' Ronnie wows Reardon", BBC Sport, 2. 5. 2004.
  65. ^ "O'Sullivan angered by mind games", Sportling Life, 4. 5. 2004.
  66. ^ "O'Sullivan rides form wave", BBC Sport, 1. 5. 2004.
  67. ^ "Hamilton hits out at O'Sullivan", BBC Sport, 28. 3. 2005.
  68. ^ Clive Everton, "O'Sullivan ground down and out", The Guardian, 28. 4. 2005.
  69. ^ "Tired O'Sullivan considers break", BBC Sport, 27. 4. 2005.
  70. ^ "O'Sullivan to play US pool events", BBC Sport, 5. 10. 2005.
  71. ^ "King hands O'Sullivan shock loss", BBC Sport, 10. 12. 2005.
  72. ^ a b "O'Sullivan avoids cue-tip censure", BBC Sport, 28. 4. 2006.
  73. ^ "Cue more O'Sullivan controversy", Sporting Life, 29. 4. 2006.
  74. ^ a b "O'Sullivan dismayed after defeat", BBC Sport, 29. 4. 2006.
  75. ^ Dvogodišnji ranking za sezone 2005/06., Global Snooker Centre.
  76. ^ "O'Sullivan storms to record win", BBC Sport, 19. 8. 2006.
  77. ^ a b "O'Sullivan sorry for York walkout", BBC Sport, 14. 12. 2006.
  78. ^ "O'Sullivan regret after walkout", This is London, 15. 12. 2006.
  79. ^ "O'Sullivan receives massive fine", BBC Sport, 31. 5. 2007.
  80. ^ "O'Sullivan accepts walk-out fine", BBC Sport, 4. 7. 2007.
  81. ^ "O'Sullivan tarnishes Masters win", BBC Sport, 16. 1. 2007.
  82. ^ "O'Sullivan to escape Masters rap", BBC Sport, 17. 1. 2007.
  83. ^ "Murphy slams O'Sullivan decision", BBC Sport, 20. 1. 2007.
  84. ^ "Masters final - frame by frame", BBC Sport, 21. 1. 2007.
  85. ^ "O'Sullivan draw fix claim denied", BBC Sport, 17. 4. 2007.
  86. ^ Brian Viner, "Interview: Snooker player Ding Junhui", The Independent, 20. 4. 2007.
  87. ^ "O'Sullivan fires 147 to pip Selby", BBC Sport, 15. 12. 2007.
  88. ^ "O'Sullivan exits in Masters epic", BBC Sport, 13. 1. 2008.
  89. ^ "Selby comeback stuns O'Sullivan", BBC Sport, 17. 2. 2008.
  90. ^ "O'Sullivan under fire after making lewd remarks", The Guardian, 27. 3. 2008.
  91. ^ Nick Harris, "Snooker: O'Sullivan pockets record ninth 147", The Independent, 29. 4. 2008.
  92. ^ "O'Sullivan 147 sees off Williams", BBC Sport, 28. 4. 2008.
  93. ^ "Sport on TV: Cue Ronnie, conducting his music of the spheres", The Independent, 10. 5. 2008.
  94. ^ "Carter hits historic Crucible 147", BBC Sport, 29. 4. 2008.
  95. ^ a b Saj Chowdhury, "O'Sullivan triumph 'not his best'", BBC Sport, 6. 5. 2008.
  96. ^ "O'Sullivan quits 110Sport", Snooker Scene Blog, 3. 7. 2008.
  97. ^ "Classy O'Sullivan wins NI Trophy", BBC Sport, 31. 8. 2008.
  98. ^ "Dismal O'Sullivan falls to defeat", BBC Sport, 17. 12. 2008.
  99. ^ "Rocket fined for quitting frame", Sporting Life, 18. 8. 2009.
  100. ^ "Contrite O'Sullivan handed fine", BBC Sport, 7. 8. 2009.
  101. ^ "Quick quit decision costly for Ronnie O'Sullivan", This is London, 7. 8. 2009.
  102. ^ "Awesome Allen shocks O'Sullivan", BBC Sport, 25. 4. 2009.
  103. ^ "O'Sullivan seals Shanghai Masters", BBC Sport, 13. 9. 2009.
  104. ^ "Murphy ends Ronnie's reign", Sky Sports, 30. 11. 2009.
  105. ^ "Ronnie Slams Snooker's Old Regime", Supreme Snooker, 8. 12. 2009.
  106. ^ Mark Ashenden, "John Higgins edges Ronnie O'Sullivan to make UK final", BBC Sport, 12. 12. 2009.
  107. ^ "O'Sullivan hits back to beat Robertson in the Masters", BBC Sport, 12. 1. 2010.
  108. ^ "Mark Selby shocks Ronnie O'Sullivan at Masters final", BBC Sport, 18. 1. 2010.
  109. ^ "O'Sullivan survives scare", Eurosport, 19. 4. 2010.
  110. ^ "Brilliant O'Sullivan marches on", Eurosport, 26. 4. 2010.
  111. ^ "Superb Selby stuns O'Sullivan", Eurosport, 28. 4. 2010.
  112. ^ "Star Xing Pai PTC 1", WWW Snooker.
  113. ^ "Star Xing Pai PTC 4", WWW Snooker.
  114. ^ "Ronnie O'Sullivan hits cheeky 147 break in World Open", BBC Sport, 20. 9. 2010.
  115. ^ "2010 PartyCasino.com Premier League Snooker Play-Offs", Premier League Snooker.
  116. ^ "Ronnie O'Sullivan loses to Stuart Bingham in UK Champs", BBC Sport, 6. 12. 2010.
  117. ^ Clive Everton, "Mark Allen condemns Ronnie O'Sullivan to first-round defeat in Masters", The Guardian, 11. 1. 2011.
  118. ^ "Wyldecrest Park Homes Welsh Open", WWW Snooker.
  119. ^ China Open (2011), WWW Snooker.
  120. ^ "World Championship scores and results", BBC Sport, 22. 4. 2011.
  121. ^ "Players Tour Championship Event One (2011)", WWW Snooker.
  122. ^ "Rocket Hits Max At PTC", worldsnooker.com.
  123. ^ "Players Tour Championship Event Four (2011)", WWW Snooker.
  124. ^ "Shanghai Masters (2011)", WWW Snooker.
  125. ^ a b "Players Tour Championship Event Seven (2011)", WWW Snooker.
  126. ^ a b Players Tour Championship Event Nine (2011).
  127. ^ PTC-poredak nakon svih 12 turnira, World Snooker.
  128. ^ "Super Rocket takes tenth PLS title", premierleaguesnooker.com
  129. ^ "PartyCasino.com Premier League Finals", WWW Snooker.
  130. ^ "UK Championship 2011", WWW Snooker.
  131. ^ Žrijeb Mastersa 2012, World Snooker.
  132. ^ a b 2012 PartyPoker.net German Masters results.
  133. ^ Žrijeb Welsh Opena 2012., World Snooker.
  134. ^ Rezultati China Opena 2012., World Snooker, WPBSA.
  135. ^ "Betfred.com World Championship (2012)", Snooker.org.
  136. ^ Shamoon Hafez, "World Snooker 2012: Ronnie O'Sullivan beats Matthew Stevens", BBC Sport, 5. 5. 2012.
  137. ^ "Ronnie O'Sullivan reaches exquisite heights to defeat Neil Robertson", The Guardian, 3. 5. 2012.
  138. ^ Davor Budimir, "Ronnie O’Sullivan je svjetski prvak", Bilijar.info, 8. 5. 2012.
  139. ^ "O'Sullivan rockets to seven-frame lead as Carters' Crucible challenge crumbles", Daily Mail, 7. 5. 2012.
  140. ^ "Superb O'Sullivan claims fourth world title", Eurosport, 7. 5. 2012.
  141. ^ Službena rang-lista za sezonu 2012/2013, World Snooker.
  142. ^ "Rocket Named Player of the Year", World Snooker, 11. 5. 2012.
  143. ^ "World Snooker Statement – Ronnie O’Sullivan", World Snooker, 6. 6. 2012.
  144. ^ Davor Budimir, "Hearn 'otjerao' O'Sullivana", Bilijar.info, 7. 6. 2012.
  145. ^ "Ronnie O’Sullivan: statement", grovesnooker.co.uk, 6. 6. 2012.
  146. ^ "Vratio se!", bilijar.info, 8. 8. 2012.
  147. ^ O'Sullivan slomio nogu", bilijar.info, 15. 7. 2012.
  148. ^ "O'Sullivan slumps to defeat to world No 76 Bedford in first match since winning worlds", Daily Mail, 8. 9. 2012.
  149. ^ Historija plasmana na WPBSA-listi, snooker.org
  150. ^ "Ronnie O'Sullivan drops out of snooker top 16 for first time", Irish Independent, 26. 9. 2012.
  151. ^ "O'Sullivan Withdraws From International Championship", World Snooker, 26. 10. 2012.
  152. ^ "Ronnie O’ Sullivan withdraws from the International Championschip", Grove Leisure, 26. 10. 2012.
  153. ^ "World Snooker Statement - Ronnie O'Sullivan", World Snooker, 6. 11. 2012.
  154. ^ Ronnie O'Sullivan to defend snooker world title.
  155. ^ O'Sullivan to defend world title.
  156. ^ Davor Budimir, "O'Sullivan u svom petom finalu", bilijar.info, 4. 5. 2013.
  157. ^ a b Davor Budimir, "Ronnie OSullivan je novi stari svjetski prvak", bilijar.info, 6. 5. 2013.
  158. ^ The WPBSA official World Snooker ranking list for the 2013/2014 season (PDF).
  159. ^ Ronnie O'Sullivan withdraws last-minute from first event of season.
  160. ^ John Higgins wins Bulgarian Open and O'Sullivan reaches semi-finals.
  161. ^ O'Sullivan WILL defend world title as snooker king reveals season schedule.
  162. ^ O'Sullivan's return to the table ends in defeat in Doncaster as Lines causes shock.
  163. ^ a b European Tour Event Four (2013).
  164. ^ International Championship (2013).
  165. ^ a b European Tour Event Seven (2013).
  166. ^ a b 888casino Champion of Champions (2013).
  167. ^ UK Championship: Ronnie O'Sullivan loses to Stuart Bingham.
  168. ^ UK Championship: Masters 2014: Ronnie O'Sullivan eases past Robert Milkins.
  169. ^ Awesome O'Sullivan Smashes Record.
  170. ^ Ronnie O'Sullivan beats Ricky Walden 6-0 to reach Masters semi.
  171. ^ O'Sullivan romps to record points haul victory Read more at http://www.espn.co.uk/snooker/sport/story/274753.html#0KXR2zIQx6vTlXiI.99.
  172. ^ Masters 2014: Mark Selby to face Ronnie O'Sullivan in final.
  173. ^ Ronnie O'Sullivan wins fifth Masters title by beating Mark Selby.
  174. ^ WPBSA Statements – Ronnie O’Sullivan.
  175. ^ Ronnie O'Sullivan is fined £6,000 over Twitter comments.
  176. ^ Ronnie O'Sullivan fined for comments on Twitter.
  177. ^ Snooker: Ronnie O'Sullivan hit with fine over Twitter rage.
  178. ^ Welsh Open: Ronnie O'Sullivan wins, Maguire suffers shock exit.
  179. ^ Ronnie O'Sullivan reaches Welsh Open semi-finals.
  180. ^ Welsh Open 2014: Ronnie O'Sullivan to face Ding Junhui in final.
  181. ^ 'Rocket' Ronnie O'Sullivan crowns Welsh Open triumph with brilliant 147 maximum.
  182. ^ Ronnie O'Sullivan beats Ding Junhui in Welsh Open final.
  183. ^ Ronnie O’Sullivan wins Welsh Open with 12th maximum.
  184. ^ Rocket Soars in Wales.
  185. ^ Order of Merit after the Gdynia Open (ET8) 2014 (PDF).
  186. ^ European Order of Merit 2013/2014.
  187. ^ Wyldecrest Park Homes Players Championship Grand Final (2014).
  188. ^ Players Championship: century breaks.
  189. ^ World Snooker Championship: Ronnie O'Sullivan beats Hull.
  190. ^ Ronnie O'Sullivan into World Snooker Championship quarters.
  191. ^ O'Sullivan blows Murphy away.
  192. ^ Ronnie O'Sullivan eases past Barry Hawkins as quest to regain title continues.
  193. ^ World Snooker final: Mark Selby beats Ronnie O'Sullivan 18-14.
  194. ^ Ronnie O'Sullivan and six-year-old son in car crash hours after World Snooker final.
  195. ^ Ronnie O'Sullivan in M1 car crash on way home from snooker final.
  196. ^ World Rankings.
  197. ^ Alan David, "Ding breaks test limits of O'Sullivan's patience", The Guardian, 21. 8. 2006.
  198. ^ Willie Thorne, "How to beat Ronnie O'Sullivan", BBC Sport, 21. 2. 2005.
  199. ^ "Snooker: Bad breaks mount up for a troubled soul", The Independent, 15. 12. 2006.
  200. ^ Profil na Sporting Lifeu
  201. ^ a b "No ordinary genius", BBC Sport, 1. 5. 2001.
  202. ^ "Steve Davis hails 'genius' champion Ronnie O'Sullivan", Daily Record, 7. 5. 2008.
  203. ^ Dan Warren, "O'Sullivan 'may be greatest'", BBC Sport, 4. 5. 2004.
  204. ^ "Superb Higgins blows Rocket away", BBC Sport, 16. 10. 2005.
  205. ^ "Whirlwind Q&A", BBC Sport, 20. 4. 2007.
  206. ^ Nick Harris, "Snooker: O'Sullivan needs consistency to match talent", The Independent, 5. 5. 2004.
  207. ^ Lee Honeyball, "O'Sullivan no value in wide-open contest", The Guardian, 19. 4. 2007.
  208. ^ "O'Sullivan best in the world", BBC Sport, 2. 5. 2008.
  209. ^ Spisak igrača s najviše trocifrenih brejkova, Snukerska arhiva Chrisa Turnera.
  210. ^ "White stuns O'Sullivan", BBC Sport, 8. 2. 2001.
  211. ^ "Ronnie O'Sullivan", BBC Sport, 21. 1. 2002.
  212. ^ Simon Hattenstone, "Ronnie's runner", The Guardian, 15. 12. 2006.
  213. ^ "Ronnie O'Sullivan On the Spot", BBC Sport, 19. 5. 2003.
  214. ^ John Duncan, "Rocket fired up to conquer a new world", The Guardian, 29. 7. 2006.
  215. ^ O’Sullivan takes up TV challenge.
  216. ^ Snooker – Ronnie O'Sullivan signs for Eurosport.
  217. ^ a b c Lunch with the FT: Ronnie O’Sullivan.
  218. ^ Rocket Ron eyes new wheels after a brilliant 147.
  219. ^ Hitchen, Alexander. "Ronnie love child; Snooker champ meets the secret daughter he always denied was his", The People na HighBeam Researchu, 17. 5. 2001. Postavljeno dana 29. 9. 2010. Arhivirano sa originalne adrese dana 2013-01-03.  (potrebna pretplata)
  220. ^ "Ronnie O'Sullivan Sr freed after 18 years in prison", BBC Sport, 19. 11. 2010. Postavljeno dana 20. 1. 2014. 
  221. ^ a b "Ronnie O'Sullivan on how he changed his life", The Observer, 31. 10. 2004.
  222. ^ "Ronnie wieder Papa", Eurosport, 13. 6. 2007 (de)
  223. ^ "Ronnie love split with partner Jo", The Sun, 11. 6. 2008.
  224. ^ Masters, Dave. "The 3 Ronnies", The Sun, 30. 11. 2010. Postavljeno dana 11. 2. 2011. 
  225. ^ Majendie, Matt. "How being a father has given tough-guy Ronnie O'Sullivan a soft side", Evening Standard, 26. 10. 2010. Postavljeno dana 11. 2. 2011. 
  226. ^ Snooker star Ronnie rockets to happiness after proposing to Laila Rouass.
  227. ^ "O'Sullivan admits he strives for perfection", The Scotsman, 16. 2. 2007.
  228. ^ "O'Sullivan calls for support", BBC Sport, 12. 11. 2002.
  229. ^ "Awesome O'Sullivan wins Masters", BBC Sport, 20. 2. 2007.
  230. ^ "Tale of two Ronnies", BBC Sport, [[8. 5. 2001.
  231. ^ World Snooker 2012: Ronnie O'Sullivan ready to retire.
  232. ^ Ronnie O'Sullivan into World Championship final after beating Judd Trump at Crucible.
  233. ^ Ronnie O'Sullivan: I'm trying so hard.
  234. ^ "Snooker's Ronnie on love, life and drugs", Smart Web, 16. 11. 2003.
  235. ^ "O'Sullivan denies Muslim claim", BBC Sports, 6. 10. 2003.
  236. ^ Simon Hattenstone, "O'Sullivan denies conversion to Islam", The Guardian, 3. 10. 2003.
  237. ^ "Rocket Man: Ronnie O'Sullivan interview", BBC South Yorkshire, 27. 4. 2004.
  238. ^ Inside Sport, BBC, BBCWorld News, 8. 12. 2008.
  239. ^ Last weekend: Ronnie O'Sullivan in London.
  240. ^ Top Gear, Suzuki, 14. 8. 2009.
  241. ^ "Ronnie Turb-O'Sullivan", Global Snooker, 14. 8. 2009.
  242. ^ "O'Sullivan Puts the Wheels in Motion", Snooker Scene Blog, 16. 8. 2009.
  243. ^ How Ronnie O'Sullivan is trying to run off 'them demons'.
  244. ^ Athlete Profile: Ronnie O'Sullivan.
  245. ^ Ranking History.
  246. ^ a b c d UK Championship.
  247. ^ a b c Major European Tournaments.
  248. ^ a b c British Open (including British Gold Cup, Yamaha Organs Trophy and Yamaha International Masters).
  249. ^ Thailand Open, Thailand Classic, Thailand Masters.
  250. ^ Other Asia Ranking Events.
  251. ^ a b Scottish Open.
  252. ^ a b c d Major Snooker Events in China.
  253. ^ a b c d Professional Players Tournament, Grand Prix, LG Cup.
  254. ^ a b c World Professional Championship.
  255. ^ a b c d Irish Masters.
  256. ^ a b c Welsh Open.
  257. ^ a b Northern Ireland Trophy.
  258. ^ World Open.
  259. ^ Rezultati sa SP 2012, BBC Sport.
  260. ^ Rezultati sa SP 2012, BBC Sport.
  261. ^ BetVictor Welsh Open (2014).
  262. ^ World Snooker Championship 2014: Schedule and results.
  263. ^ PTC.
  264. ^ Players Tour Championship Event One (2011).
  265. ^ a b c Other Non-Ranking and Invitational Events (First held 1990–1999).
  266. ^ Benson & Hedges Championship, Masters Qualifying Tournament.
  267. ^ a b c d e f g h i The Masters.
  268. ^ a b c d e Liverpool Victoria Charity Challenge, Champions Sup.
  269. ^ a b c d e f g h i j Premier / Matchroom League.
  270. ^ a b c d Scottish Masters.
  271. ^ Hendon, David. "O'Sullivan smashes 147 on way to Irish Masters title", guardian.co.uk, 12. 3. 2007. Postavljeno dana 8. 3. 2010. 
  272. ^ Masters snooker 2014: Scores, results and schedule.
  273. ^ Team Events.
  274. ^ Player Profile: Ronnie O'Sullivan.
  275. ^ a b Major Amateur Championships.
  276. ^ Pot Black, Junior Pot Black.
  277. ^ Power Snooker.
  278. ^ 2011 Power Snooker Masters.
  279. ^ Premier League (2011).

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

  • O'Sullivan, Ronnie, Hattenstone, Simon (2004): Ronnie: The Autobiography of Ronnie O'Sullivan, "Orion", London; ISBN 0-7528-5880-7

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz:
Portal
Na Wikipediji se nalazi
Portal Snuker koji služi kao glavna stranica za ovu temu.